REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-959/2026-4
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AD iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka prava na novčanu pomoć, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-535/2024-11 od 19. siječnja 2026. godine, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-535/2024-11 od 19. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II -551-06/23- 014/2693, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. godine kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/2377, urbroj: 251-09-22-1/002-23-03 od 2. studenog 2023. godine. Potonjim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužitelju s danom 30. rujna 2023. godine prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja. Pod točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu prije svega postavljajući zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja poimence navodeći te suce (Sanja Otočan, Senka Orlić-Zaninović, Gordana Marušić Babić, Ljiljana Karlovčan-Đurović, Blanša Turić i mr. sc. Inga Vezmar Barlek). Tužitelj se poziva na odredbu članka 121. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima smatrajući da je sud povrijedio pravila o objavi presude, budući da na ročištu za objavu presude koje je održano 19. siječnja 2026. godine nije postupljeno u skladu s citiranom odredbom Zakona, te da je Sud samo "pročitao" te u zapisnik unio izreku presude, te nije na bilo koji način ukratko obrazložio isto niti pismeno niti usmeno. Nadalje ističe da mu nije dostavljen na očitovanje spis tuženika iako da je to tražio i predložio. Na ročištu od 22. prosinca 2025. godine da tužitelju nije omogućeno pravo na uvid u dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika niti je dato dovoljno vremena za uvid u spis čime su mu povrijeđena prava. Smatra da iz osporenog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno pravnom lijeku odnosno o kojem prigovoru tužitelja je odlučeno u ovom upravnom postupku, obzirom da je tužitelj podnio prigovor i na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (SG GZ br. 25/22.), i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da sud u potpunosti promašuje svoju nadležnost te da upravni akt tuženika nije potpisan od ovlaštene osobe, a odbijen je prijedlog tužitelja o grafološkom vještačenju. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu odluku suda i upravnih tijela uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, u odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja treba reći da je odlukom predsjednice Suda, br. 29 Su -230/2026- 45 od 10. lipnja 2026. godine, taj zahtjev odbijen. Nadalje, zahtjev za izuzeće sutkinje mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice ovog Suda odbijen je rješenjem predsjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broja: Su IV-182/2026-2 od 30. lipnja 2026. godine.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 2. studenog 2023. utvrđen prestanak prava tužiteljice na novčanu pomoć roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., a koja joj je priznata rješenjem od 6. studenog 2017. Ovo sukladno odredbi članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 10/18., 20/21. i 25/22. - dalje: Odluka/22) i sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
8. Prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovno tužiteljica smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru točno radi, odnosno o kojem prigovoru je odlučeno. Iz sadržaja prigovora tužiteljice kojeg je definirala kao „prigovor čelniku tijela i žalba protiv rješenja od dana 2. studenog 2023.“, pozivajući se na članak 105. i članak 122. ZUP-a te Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 25/22.- dalje: Odluka/22), jasno proizlazi da tužiteljica osporava prvostupanjsko rješenje od 2. studenog 2023., odnosno da se radi o prigovoru propisanom Odlukom.
9. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023.).
10. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza, koje je tužiteljica predložila, nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnog spora. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a, sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.
11. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj nije dostavljen i omogućen uvid u spis predmeta upravnog postupka kojeg je dostavio tuženik, valja reći da je tužiteljica prije održavanja rasprave imala mogućnost kod prvostupanjskog suda zatražiti i ostvariti pravo na razgledavanje spisa predmeta sukladno odredbi članka 113. ZUS -a, stoga, imajući u vidu načelo učinkovitosti, nije bilo razumne potrebe da profesionalni opunomoćenik tužiteljice na samoj raspravi proučava dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, posebice imajući u vidu da se radi o podnescima, prigovoru koji je sama tužiteljica dostavila tuženiku, kao i odlukama javnopravnog tijela u odnosu na koje je tužiteljica izjavila prigovor pa je opravdano očekivati da je sadržaj navedenih akata i podnesaka tužiteljici poznat.
12. U odnosu na prigovor da sud na ročištu za objavu presude nije kratko obrazložio razloge presude, valja reći da iz zapisnika s ročišta za objavu (19. siječnja 2025.) presude isto ne proizlazi, a također je razvidno da je opunomoćenica tužiteljice bila prisutna prilikom objave presude, no da nije iznijela primjedbe na predmetni zapisnik već je isti bez primjedbe potpisala. Također krajnji rok za uručivanje poziva za ročište propisan odredbom članka 89. stavka 3. ZUS-a se ne odnosi na ročište za objavu presude pa su neosnovani prigovori tužiteljice istaknuti i u tom pravcu.
13. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
15. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
