REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1481/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CR iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5390/2024-5 od 23. prosinca 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5390/2024-5 od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/1355, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 12. svibnja 2023. godine kao i zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 12. svibnja 2023. godine je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/3285, urbroj: 251- 09-22-1/003-23-2 od 28. ožujka 2023. koje rješenje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjen zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 31. listopada 2018. godine u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i uvjete za prestanak prava na način da je određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno do 31. ožujka 2023. godine u iznosu kako je pobliže opisano u navedenom rješenju.

3. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući spornim pitanje je li tužiteljici povrijeđeno pravo vlasništva kao i legitimno očekivanje i pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Smatra da je počinjena povreda odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: Konvencija). Nadalje, napominje da je pravo koje joj je priznato uživala na temelju rješenja i Odluke/16 uz novčanu pomoć koja joj je isplaćena mjesečno te su ujedno istom plaćani doprinosi za obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje pa se radi o povredi prava vlasništva obuhvaćeno člankom 1. Protokola 1. Konvencije. Ističe da joj nije data mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, osim toga sud da nije cijenio individualne potrebe pojedine konkretne obitelji. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice, pa tako i saslušanje iste. Smatra da tuženik nije bio ovlašten postupati u konkretnoj upravnoj stvari niti rješavati te da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan što tvrdi sud, iako je tužiteljica ukazivala da se radi o prekluzivnom roku. Tužiteljica se poziva na shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i shvaćanja Europskog suda za ljudska prava. Ističe da osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna za postupanje. Smatra da je došlo do povrede načela retroaktivnosti, odnosno zabrane retroaktivne primjene propisa i to kako prvostupanjskim tako i drugostupanjskim rješenjem. Naposlijetku smatra da sud nije riješio o svim predloženim tužbenim zahtjevima. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje.

4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.-dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

7. U pogledu prigovora tužiteljice prije svega ističe se da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22, a obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

8. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika budući je i u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima pa da izvršno tijelo, tuženik, ne nadzire zakonitost uprave.

9. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

10. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

11. U odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze čime joj nije omogućeno izjašnjavanje, ista se upućuje na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS - a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Stoga je osnovano prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice imajući u vidu da se i prema ocjeni ovog Suda sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju spisa tuženika. Naime, u konkretnom slučaju u upravnom postupku pravo stanje stvari utvrđeno je na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, te su prema ocjeni ovog Suda, relevantne činjenice dostatno utvrđene na temelju podataka u sudskom spisu kao i spisu tuženika bez potrebe provođenja predloženih dokaza.

12. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužiteljice da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske. Naime, ovaj Sud je već u presudi, poslovnog broja: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., ocijenio ciljeve koje tuženik želi postići donošenjem osporene odluke legitimnima, pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba, da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

13. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

14. Nadalje, suprotno navodu tužitelja da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

15. Dakle, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz iscrpno obrazloženje s kojim je suglasan i ovaj Sud. O svim ostalim žalbenim razlozima tužiteljice ovaj Sud je već izrazio shvaćanje u niz odluka donesenih u istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji u kojima je stranke zastupao isti opunomoćenik sa sadržajno istim žalbama pa se tužiteljica, upućuje na obrazloženje iz presude ovog Suda poslovni broj Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025.

16. Također, suprotno mišljenju tužiteljice, već je u presudi Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. (točka 124.), kao i u presudi Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. (točka 35.), izraženo shvaćanje da sporne Odluke, navedene u tim presudama, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22 zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire se ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), te djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti odnosno novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena, zbog čega se ovdje ne radi o povratnom djelovanju već je riječ o kvaziretroaktivnosti odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima, dopušten.

17. Konačno glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

18. Kako ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS -a (točka II. izreke).

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner