Poslovni broj: Usž-3028/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1) AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2) KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3) Mire Juričev Sudac iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.4) AZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.5) KZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1289/2023-19 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1289/2023-19 od 19. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/20-01/129, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 21. ožujka 2023. te se, ujedno, odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-942-01/11-01/26, URBROJ:2182/1-20-20-27 od 30. siječnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat građevinskog zemljišta te im je, kao ovlaštenicima naknade, utvrđena naknada u obveznicama Republike Hrvatske.
2. Tužitelji pravovremenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih dopuštenih razloga.
2.1. U žalbi tvrde da prvostupanjski sud nije odlučio ni o jednom prigovoru i tužbenom navodu tužitelja, a da iz obrazloženja presude proizlazi da je pri donošenju odluke dijelom preuzeto obrazloženje rješenja tuženika, bez kritičke ocjene, kao i ocjene relevantnih pravnih propisa na koje su ukazivali tužitelji tijekom postupka. Ovakvim nezakonitim postupanjem, posebno potpunim ignoriranjem navoda, pravnih pitanja i propisa na koje su se tužitelji pozivali tijekom postupka, sud je povrijedio odredbe čl.2. i 5. Zakona o upravnim sporovima i ustavna prava tužitelja na pristup sudu, pravično i nepristrano suđenje, odnosno sudsku kontrolu pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju javne ovlasti. Osporavaju da su [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile privedene svrsi i predlažu preinačiti pobijanu presudu, te usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da naknadi tužiteljima troškove spora uvećane za trošak sastava ove žalbe, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti spis predmeta na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26., - odluka USRH - dalje u tekstu: ZUS),ovaj Sud nalazi da njome nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su z.k. č. [katastarska čestica] (u površini 1525m2), 7107 (površine 227m2), 7109/1 (površine 1816m2) i 7110/2 (površine 220m2) oduzete iz posjeda prednika tužitelja rješenjem o eksproprijaciji br. 05-6228/1-Ex13/1962 od 27. listopada 1962. i dane na trajno korištenje Ugostiteljskom poduzeću Kozara u Vodicama, predniku HTP Rivijera Šibenik, radi izgradnje motela i autokampa. Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, KLASA: UP/I-943-01/97- 02/59, URBROJ: 563-04-403/97-6 od 10. srpnja 1997., u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP "Rivijera" Šibenik, Šibenik, V. nazora 53, na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj: 19/91, 83/92, 94/93, 9/95) procijenjena je, između ostalih i [katastarska čestica] površine 21.049m2, u sastav koje su, [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
6.1. Iz vještva provedenog geodetskog vještačenja proizlazi da se na dijelovima [katastarska čestica], koji su prethodno činile čestice [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaze asfaltirani putovi koji služe za prometovanje unutar auto-kampa te označena mjesta za kamp kućice sa svim priključcima pa je pravilan zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da se radi o izgrađenom ugostiteljsko turističkom kompleksu, koji se ne može naturalno vratiti jer opstoji zakonska prepreka u vidu činjenice da je oduzeta nekretnina ušla u temeljni kapital društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i da za naknadu prijašnjim vlasnicima nisu rezervirane dionice ( sve vidljivo iz dokumenata u spisu). Stoga tužiteljima, koji se nisu izjasnili o obliku u kojem žele primiti naknadu, pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Sve navedeno, uključujući razloge zbog kojih je nemoguć naturalni povrat predmetne, svrsi privedene nekretnine, jasno je obrazloženo, kako u rješenju tuženika, tako i u obrazloženju pobijane presude.
7. Prigovori tužitelja glede primjene Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (zemljište u kampu se smatra izgrađenim građevinskim zemljištem) iz obrazloženja tuženika, ne utječu na pravilnu primjenu odredbe članka 53. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) koja jasno propisuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina, odnosno pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskoga fonda za privatizaciju ili u obveznicama Republike Hrvatske pa prijašnji vlasnik ima pravo birati oblik naknade.
8. Tužitelji se nisu izjasnili o obliku jedino moguće naknade pa im je, u skladu s odredbom čl. 57. Zakona o naknadi, pravo na naknadu određeno u obveznicama Republike Hrvatske, a visina naknade utvrđena sukladno Pravilniku o mjerilima utvrđivanja naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor ("Narodne novine" br. 204/03, 3/04).
9. Ovaj Sud, stoga, ocjenjuje da je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog i postupovnog prava i dostatno je obrazložena, dajući odgovor na sva odlučna pitanja ove upravne stvari, radi čega je Sud u cijelosti prihvaća.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužitelji nisu uspjeli tužbom u sporu niti su uspjeli sa žalbom to su, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, s tim zahtjevima odbijeni.
12. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao izreci.
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
