REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1754/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Dubravko Luetić, odvjetnik iz Zagreba, Trpimirova 31, protiv tuženika Povjerenstva za reklamacije potrošača za Konavosko komunalno društvo d.o.o., Čilipi, Bistroće 70, OIB: 58055672227, radi izvedbe vodovodnog priključka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1095/2025-26 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1095/2025-26 od 10. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: 325-01/22-01, URBROJ: 2117-2-1-1 od 14. srpnja 2022. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke), dok će se odluka o troškovima spora donijeti naknadno posebnim rješenjem (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbijena je reklamacija tužiteljica te je potvrđena odluka Konavalskog komunalnog društva d.o.o. Čilipi od 26. listopada 2020., kojom se iznose razlozi koji onemogućuju udovoljavanju zahtjeva tužiteljica za izvedbu vodovodnog priključka za kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina].

3. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26 ., dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da je na temelju dostupne dokumentacije donio pravovaljanu odluku obzirom da su tužiteljice naknadno razjasnile da su zatražile vodovodni priključak za zgradu, a ne vodovodni priključak za poljoprivredno zemljište. Mišljenja je da su tužiteljice bile dužne podnijeti novi zahtjev za dodjelu vodovodnog priključka za zgradu i odustati od podnesenog zahtjeva, što su propustile učiniti . Smatra da se ne mogu kumulirati zahtjevi koji se međusobno isključuju. Pozivajući se na Opće uvjete isporuka vodnih usluga, kojima je definiran pojam građevina, te članak 73. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje ZVDSP), ukazuje da tužiteljice nisu dostavile potvrdu nadležnog upravnog tijela Dubrovačko neretvanske županije, o samostalnoj uporabnoj cjelini na predmetnoj nekretnini, za koju tužiteljice tvrde da im pripada pravo vlasništva. Ističe da uporabna dozvola nije relevantan dokument, jer se tom dozvolom ne utvrđuju stvarnopravni, odnosno vlasnički odnosi niti se određuju samostalne uporabne cjeline. Tvrdi da odluku donosi na temelju isprava, odnosno potvrda nadležnih službenih tijela u skladu s člankom 58. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP), radi čega smatra pogrešnom uputu prvostupanjskog suda o utvrđivanju činjenica neposrednim opažanjem. Stoga, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica.

4. Tužiteljice, u odgovoru na žalbu, osporavaju navode tuženika o nemogućnosti uređivanja svog zahtjeva te ističu da su se jasno izjasnile da traže vodovodni priključak za zgradu, podredno za poljoprivredno zemljište, ali je, unatoč njihovom izjašnjavanju, tuženik odbio zahtjev. Odbijaju predloženi odustanak od zahtjeva podnesenog 31. srpnja 2020. i podnošenje novog, jer bi to legitimiralo dugogodišnje protupravno postupanje tuženika. Upućivanje na podnošenje novog zahtjeva, smatraju pretjeranim formalizmom usmjerenim na zlonamjerno i diskriminirajuće postupanje prema njima. Odlučnim smatraju da su dokazale suvlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena zgrada, a da Općim uvjetima tuženika nije propisana potreba uspostave posebnog dijela nekretnine, već se ugovor o priključenju potpisuje s vlasnikom nekretnine na njegov zahtjev, a iznimno sa svakodnevnim korisnikom uz suglasnost vlasnika, koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje. Stoga zaključuju da su žalbeni prigovori paušalni. Nejasno im je ishođenje priključka na istoj nekretnini od Općine Konavle, koja nije vlasnik niti ima suglasnost njih kao vlasnica nekretnine niti ima potvrdu o uspostavljenom suvlasništvu posebnog dijela. Evidentnim smatraju da su kao suvlasnice nekretnine podnijele zahtjev za vodovodnim priključkom te da ne postoji pravni temelj za odbijanje takvog zahtjeva, već se isključivo radi o diskriminatornom ponašanju tuženika kojim ih želi otjerati s djedovine. Predlažu odbiti žalbu tuženika usmjerenu na odugovlačenje postupka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga zbog kojeg bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Naime, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika, kojim je ocijenjeno pravilnim neudovoljavanje zahtjevu tužiteljica za izvedbom vodovodnog priključka na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 31. srpnja 2020., s obrazloženjem da tuženik, prilikom donošenja odluke o reklamaciji, nije uzeo u obzir da, osim što su tužiteljice suvlasnice čestice za koju traže vodovodni priključak, one su i izvanknjižne vlasnice i korisnice stana na prvom katu bivšeg školskog objekta izvedenog na toj čestici, za koji stan uredno podmiruju druge režijske troškove, a što sud smatra odlučnim za rješavanje njihovog zahtjeva.

8. Prema podacima spisa predmeta, ocjena zakonitosti odluka tuženika o reklamaciji tužiteljica radi neudovoljavanju njihovu zahtjevu za izvedbu vodovodnog priključka na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila je više puta predmet upravnog spora pred prvostupanjskim sudom, koji je svojim odlukama (UsI-906/20-8 od 19. travnja 2022., UsI-524/25-19 od 22. travnja 2025., UsI-1945/13 od 3. lipnja 2026.) vraćao predmet na ponovni postupak tuženiku radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja , na koje je posljedično pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Tuženik je i odluku koja je predmet ovog upravnog spora, donio u ponovnom postupku u kojem je utvrdio pravilnost odbijanja zahtjeva tužiteljica, ali ne iz razloga koje navodi prvostupanjsko tijelo da one nisu dostavile suglasnost drugih suvlasnika za razdvajanje postojećeg vodovodnog priključka, već iz razloga što su tužiteljice podnijele zahtjev za izvedbu vodovodnog priključka na poljoprivredno zemljište, dok je iz priložene dokumentacije u spisu razvidno da se radi o izvedbi vodovodnog priključka za zgradu.

9. Suprotno utvrđenjima tuženika, po ocjeni ovog Suda, podaci spisa predmeta daju dostatnu osnovu za zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za izvedbu vodovodnog priključka za stambenu jedinicu na prvom katu objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju članka 55. stavka 2. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj: 66/19.), kojim je propisano da je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik izgrađene građevine dužan priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno općim uvjetima isporuke vodnih usluga, a najkasnije u roku od godinu dana od obavijesti isporučitelja vodnih usluga o mogućnosti priključenja sukladno propisima o gradnji i ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada.

10. Uzimajući u obzir da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u većinskom suvlasništvu tužiteljica, nesporno nalazi objekt, za koji je izdana Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361-05/20-30/000103 URBROJ: 2117-23-1/5-22-0033 od 31. ožujka 2022., prema kojoj se na prvom katu tog objekta nalazi stambena jedinica u posjedu tužiteljica, osnovano su tužiteljice, u skladu s člankom 40. stavkom 1. ZVDSP-a, zatražile isporuku vodnih usluga na zasebnoj cjelini postojećeg objekta, izvedbom vodovodnog priključka koji služi redovitoj uporabi nekretnine i čija izvedba ne utječe na suvlasničke omjere.

11. Slijedom navedenog, tuženik je dužan u ponovnom postupku preinačiti prvostupanjsku odluku i naložiti prvostupanjskom tijelu kao isporučitelju komunalnih usluga da, u skladu s člankom 8. stavkom 1. mjerodavnih Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu pitkom vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda („Službeni glasnik Općine Konavle“, broj: 5/07), sklopi Ugovor o priključenju na vodoopskrbni sustav s tužiteljicama, za zasebnu cjelinu na prvom katu postojećeg objekta izvedenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što su tužiteljice podnijele zahtjev za vodovodni priključak za poljoprivredno zemljište, obzirom da je u sporu pune jurisdikcije razjašnjeno da su tužiteljice tražile opskrbu vodom za zgradu na predmetnom zemljištu.

13. Na drugačiju odluku ne utječe ni prigovor da su tužiteljice za izvođenje vodovodnog priključka bile dužne dostaviti potvrdu nadležnog upravnog tijela Dubrovačko neretvanske županije o samostalnoj uporabnoj cjelini na predmetnoj nekretnini za koju tužiteljice tvrde da im pripada pravo vlasništva , obzirom da Općim i tehničkim uvjetima za opskrbu pitkom vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda takav uvjet nije propisan.

14. Kako, dakle, tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić