Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Povrv-1/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Ireni Šegavić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Tee Žlimen, u pravnoj stvari tužitelja INKASATOR d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, protiv tužene BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, izvan ročišta za glavnu i javnu raspravu, 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz Duge Rese, poslovni broj Ovrv-8294/2025, UPP/OS- Ovrv-877/2025 od 27. studenoga 2025. kojim je naloženo tuženoj BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , isplatiti tužitelju INKASATOR d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, iznos od 285,48 EUR (slovima: dvjesto osamdeset pet euro četrdeset osam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to kako slijedi:

- na iznos od 23,79 EUR od 30. studenoga 2024.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. siječnja 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. veljače 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. ožujka 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. travnja 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. svibnja 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 30. svibnja 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. srpnja 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. kolovoza 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 30. kolovoza 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. listopada 2025.,

- na iznos od 23,79 EUR od 01. studenoga 2025.,

pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju INKASATOR d.o.o. Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25,00 EUR (slovima: dvadeset pet eura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja, javni bilježnik Zdravka Bišćanin iz Duge Rese donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-8294/2025, UPP/OS-Ovrv-877/2025 dana 27. studenoga 2025.

2. Po pravodobnom prigovoru ovršenice, sada tužene, rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Povrv-1/2026-4 od 23. ožujka 2026. stavljeno je izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u tužbi navodi da ima dospjelo novčano potraživanje temeljem dospjelih računa prema tuženoj u iznosu od 285,48 EUR na ime komunalne naknade i usluge vodoopskrbe, odnosno troškova stanovanja za stan površine 94 m2, a koje potraživanje tužitelj dokazuje vjerodostojnom ispravom, i to izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja od 06. studenoga 2025. i računima za razdoblje od listopada 2024. do rujna 2025. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj je podneskom dostavio rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za slivno područje „ [adresa], rješenje o određivanju obveznika plaćanja komunalne naknade te ugovore iz kojih proizlazi ovlast tužitelja za isporuku i naplatu navedenih usluga. Zaključno, tužitelj na iznos glavnice potražuje i zakonske zatezne kamate te trošak javnog bilježnika, dok odluku o zastari prepušta sudu.

4. Tužena u prigovoru ističe prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije. Nadalje navodi da se radi o protuzakonitom i protuustavnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje pobija u cijelosti time da tužena ne navodi niti obrazlaže razloge pobijanja navedenog rješenja. Zaključno, navodi da ista nije zaprimila obavijest javnog bilježnika prije donošenja rješenja o ovrsi pa predlaže da sud navedeno rješenje ukine.

5. U dokaznom postupku, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu, i to izvadak iz poslovnih knjiga

– 25/0000931 od 06. studenoga 2025. (list 11 spisa), rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Kupa“, Klasa: UP/I-325-08/21-14/1420, Urbroj: 3/4-3111-2-21-1 od 15. prosinca 2021. (list 35-36 spisa), rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Klasa: UP/I-363-03/19-01/17-989, Urbroj:

2133/01-07-03/02-19-1 od 29. ožujka 2019. (list 37 spisa), preslike računa (list 38 -49 spisa), ugovor o obavljanju usluga naplate broj 01-1565/25 od 29. siječnja 2025. (list 50-52 spisa), ugovor o obavljanju financijskih i računovodstveno-knjigovodstvenih poslova od 20. kolovoza 2014. (list 53-54 spisa), ugovor o obračunu i naplati naknade za uređenje vode za fizičke osobe Klasa: 410-23/19-01/01, Urbroj: 2133/01- 07-03/01-19-2 od 31. siječnja 2019. (list 55-57 spisa), ugovor o plaćanju materijalnih troškova nastalih pri obračunu i naplati naknade za uređenje voda i drugim pitanjima u vezi s obavljanjem poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda sa prilozima (list 58-63 spisa), ugovor o obavljanju naplate komunalne naknade za fizičke osobe broj: 01-271/25 od 08. siječnja 2025. (list 64-67 spisa).

6. Ocjenjujući izvedene dokaze, sud je donio presudu kao u izreci.

7. Obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti.

7.1. Prema odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak te se samo u iznimnim situacijama održava ročište (čl. 461.a st. 4. ZPP-a) pa u izostanku obrazloženih podnesaka stranaka u navedenom pravcu, a s druge strane imajući u vidu dokaze koji su u spisu podnijeti u okviru zakonskih rokova iz st. 7. istog članka zakona, kod čega je predlaganje i podnošenje daljnjih dokaza u postupku isključeno, ovaj sud smatra da radi provođenja dokaznog postupka u predmetu nije bilo potrebno provoditi ročište.

8. Predmet postupka je naplata dospjelih potraživanja na ime objedinjenih troškova stanovanja za stambeni prostor koji se nalazi na adresi [adresa], u [adresa], i to za pružene usluge vodoopskrbe i komunalne naknade.

9. Tijekom postupka tužena je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

10. Nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da je tužitelj pružatelj navedenih usluga i ovlašten izvršavati naplatu objedinjenih troškova stanovanja od fizičkih osoba na području grada [adresa], a gdje se u konkretnom slučaju nalazi i stambeni prostor tužene. Također, nije sporno da tužitelj ima uređene odnose sa gradom [adresa], Čistoćom d.o.o. [adresa] i Hrvatskim vodama – pravnom osobom za upravljanje vodama na način da su ugovoreni poslovi o obavljanju poslova naplate usluga vodoopskrbe i odvodnje i svih naknada na vodu i odvodnju te komunalne naknade za nekretnine u vlasništvu fizičkih osoba, što sve proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, i to iz ugovora o obavljanju usluga naplate broj 01-1565/25 od 29. siječnja 2025. (list 50-52 spisa), ugovora o obavljanju financijskih i računovodstveno - knjigovodstvenih poslova od 20. kolovoza 2014. (list 53-54 spisa), ugovora o obračunu i naplati naknade za uređenje vode za fizičke osobe Klasa: 410 -23/19- 01/01, Urbroj: 2133/01-07-03/01-19-2 od 31. siječnja 2019. (list 55-57 spisa), ugovora o plaćanju materijalnih troškova nastalih pri obračunu i naplati naknade za uređenje voda i drugim pitanjima u vezi s obavljanjem poslova obračuna i naplate naknade za uređenje voda sa prilozima (list 58-63 spisa), ugovora o obavljanju naplate komunalne naknade za fizičke osobe broj: 01-271/25 od 08. siječnja 2025. (list 64-67 spisa).

11. Sporna je pasivna legitimacija tužene i je li nastupila zastara utuženih potraživanja.

12. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Obveza plaćanja komunalnih usluga jest zakonska obveza propisana odredbom čl. 57. st. 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 68/18., 110/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 32/20. i 145/24. – dalje u tekstu: ZKG) prema kojoj se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa time da obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.

14. Odredbom čl. 93. st. 1. ZKG propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz čl. 92. st. 1. ZKG, dakle u ovome slučaju za stambeni prostor.

15. Prema odredbi čl. 23. st. 1. t. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“ br. 153/09., 90/11., 56/13., 15/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19. i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZFVG) obveznici naknade za korištenje voda su pravne i fizičke osobe koje zahvaćaju vodu iz tijela površinskih i/ili podzemnih voda radi njihova korištenja za različite namjene, osim javne vodoopskrbe i osim voda na koje se ne odnosi Zakon o vodama, dok su prema odredbi čl. 30. st. 1. alineja 1. ZFVG obveznici naknade za zaštitu voda osobe koje ispuštaju otpadne vode, dok je prema odredbi čl. 53. ZFVG obveznik naknade za razvoj, obveznik plaćanja cijene vodne usluge, uz koju se obračunava naknada za razvoj.

16. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije tužene valja reći da je ovaj sud uvidom u rješenje Hrvatskih voda, Vodnogospodarske ispostave za mali sliv „Kupa“, Klasa: UP/I-325-08/21-14/1420, Urbroj: 3/4-3111-2-21-1 od 15. prosinca 2021. (list 35-36 spisa) i rješenje Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Klasa: UP/I-363- 03/19-01/17-989, Urbroj: 2133/01-07-03/02-19-1 od 29. ožujka 2019. (list 37 spisa), utvrdio da tužitelj vodi ovdje tuženu kao obveznicu plaćanja komunalne naknade u 2019. godini i nadalje i kao obveznicu plaćanja naknade za uređenje voda za stambeni prostor na adresi u [adresa], ukupne površine 94,00 m2.

17. Slijedom navedenog, kako je tužitelj na spis predmeta dostavio izvadak iz poslovnih knjiga te utužene račune, iz kojih proizlazi da je tužena, u službenim evidencijama tužitelja evidentirana kao obveznik plaćanja naknade za uređenje voda i komunalne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa], to je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim. Navedeno potvrđuje i činjenica da tumačenjem naprijed citiranih zakonskih odredaba proizlazi da plaćanje komunalnih usluga i drugih naknada prije svega predstavlja zakonsku obvezu, kao i da su obveznici plaćanja vlasnici nekretnina ili korisnici nekretnina pa je tako i ovdje tužena upravo rješenjem Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i rješenjem Hrvatskih voda zavedena kao obveznica plaćanja predmetnih usluga za stambeni prostor na prethodno citiranoj adresi, ukupne površine 94,00 m2.

18. Nadalje, nije sporna osnova ni visina tužbenog zahtjeva.

18.1. Osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio izvatkom iz poslovnih knjiga – 25/0000931 od 06. studenoga 2025. (list 11 spisa) te preslikama računa (list 38-49 spisa). Dakle, u postupku je temeljem priloženih dokaza utvrđeno da utuženu tražbinu je tužena, kao korisnik usluge, dužna podmiriti u cijelosti isporučitelju usluga, odnosno ovdje tužitelju.

19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, sud je ocijenio da isti nije osnovan.

20. Prema odredbi čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) zastarijevaju za jednu godinu: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, tražbina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima i tražbina pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena, dok je st. 2. istoga članka zakona propisano da zastara teče iako su isporuke ili usluge produljene.

21. Nadalje, u pogledu prigovora zastare valja reći kako se prema zaključku sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. zastara izvršenja, odnosno ovrhe naknade za uređenje voda određuje prema odredbama Općeg poreznog zakona.

21.1. Naime, prema odredbi čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. , 114/22., 152/24. i 151/25. – dalje u tekstu: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istoga članka OPZ-a propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

21.2. Nadalje je odredbom čl. 108. st. 4. OPZ-a propisano da za zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

22. Naime, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 232. ZOO-a tražbina naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu, kada je usluga obavljena za potrebe kućanstva. Dakle, predmetni prigovor nije osnovan budući nije protekao zakonom propisani jednogodišnji rok zastare računajući od dana podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) dana 06. studenoga 2025. uzimajući u obzir činjenicu da najstarija tražbina dospijeva 29. studenoga 2024. te da se radi o isporuci navedenih usluga za stambeni prostor u vlasništvu tužene na adresi [adresa], u vlasništvu ovdje tužene.

23. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare prava potraživanja naknade za uređenje voda, sukladno citiranim odredbama OPZ-a treba tumačiti tako da zastara naknade za uređenje voda počinje teći istekom godine u kojoj određeni obrok naknade dospijeva uzimajući u obzir da se primjenjuje šestogodišnji zastarni rok. Kako je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 06. studenoga 2025., a najstarija tražbina dospijeva 29. studenoga 2024., odnosno radi se o potraživanju iz listopada 2024. to prema zakonskim odredbama zastara za to potraživanje počinje teći 01. siječnja 2025., stoga prigovor tužene da je u konkretnom slučaju nastupila zastara nije osnovan uzimajući u obzir činjenicu da nije protekao zastarni rok. Navedeno vrijedi i za prigovor zastare komunalne naknade obzirom se radi o javnim davanjima u smislu OPZ-a pa se tako na zastaru potraživanja komunalne naknade primjenjuju zakonske odredbe OPZ-a koje propisuju apsolutnu zastaru od šest godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, a zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, odnosno u ovome konkretnom slučaju počinje teći od 01. siječnja 2025. obzirom se radi o potraživanju koje dospijeva 29. studenoga 2024.

24. Slijedom svega navedenog, tužena je prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužna podmiriti svaki neplaćeni račun s kamatom od njegovog dospijeća, budući je istom odredbom propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

25. Sud je izvan ročišta za glavnu i javnu raspravu temeljem odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

26. Kada se radi o troškovima ovršnog prijedloga i parničnog postupka, sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. u Zagrebu, poslovni broj Su - IV-204/17 presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama, a u svezi s čl. 155. ZPP-a kojom je odredbom propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

28. Sud je tužitelju priznao naknadu stvarno nastalih i prouzročenih troškova na način kako je to zatražio tužitelj postavljenim troškovnikom, i to trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR sa uključenim PDV-om sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika („Narodne novine“, br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20. i 9/21.), stoga ukupni trošak ovoga postupka iznosi 25,00 EUR, a na koji trošak su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke, odnosno od 15. rujna 2026. pa do isplate, slijedom čega je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u t. II. izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Karlovcu 15. rujna 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostavljeno:

1. INKASATOR d.o.o.

2. BT, [adresa]