Poslovni broj: Pr-121/2024-92

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Sabioni, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 31. kolovoza 2026.g. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelji i punomoćnika tuženika, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 15. rujna 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33, dužan je tužitelju EŠ iz [adresa], platiti s osnove izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2010. god. pa do 19. travnja 2018. god. neto iznos od ukupno 245.958,08 kn/32.644,25 €ura (€) i to:

- za srpanj 2010. godine iznos od 2.684,11 kn/356,24 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2010. godine iznos od 3.932,38 kn/521,92 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2010. godine pa do isplate;

- za listopad 2010. godine iznos od 1.798,19 kn/238,66 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2010. godine pa do isplate;

- za studeni 2010. godine iznos od 3.162,99 kn/419,80 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- za prosinac 2010. godine iznos od 1.486,04 kn/197,23 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2011. godine pa do isplate;

- za siječanj 2011. godine iznos od 3.749,88 kn/497,69 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2011. godine pa do isplate;

- za veljaču 2011. godine iznos od 2.081,94 kn/276,32 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2011. godine pa do isplate;

- za travanj 2011. godine iznos od 2.733,42 kn/362,79 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- za svibanj 2011. godine iznos od 2.451,25 kn/325,34 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- za lipanj 2011. godine iznos od 3.352,98 kn/445,02 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- za srpanj 2011. godine iznos od 2.807,35 kn/372,60 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2011. godine iznos od 3.832,90 kn/508,71 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2011. godine pa do isplate;

- za rujan 2011. godine iznos od 2.899,06 kn/384,77 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2011. godine pa do isplate;

- za listopad 2011. godine iznos od 1.941,05 kn/257,62 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2011. godine pa do isplate;

- za studeni 2011. godine iznos od 2.762,29 kn/366,62 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- za prosinac 2011. godine iznos od 847,82 kn/112,53 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- za siječanj 2012. godine iznos od 1.774,20 kn/235,48 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2012. godine pa do isplate;

- za veljaču 2012. godine iznos od 1.569,95 kn/208,37 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2012. godine pa do isplate;

- za travanj 2012. godine iznos od 1.743,24 kn/231,37 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2012. godine pa do isplate;

- za svibanj 2012. godine iznos od 177,70 kn/23,58 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2012. godine pa do isplate;

- za lipanj 2012. godine iznos od 2.369,80 kn/314,53 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2012. godine pa do isplate;

- za srpanj 2012. godine iznos od 2.882,81 kn/382,61 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2012. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2012. godine iznos od 2.561,41 kn/339,96 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2012. godine pa do isplate;

- za rujan 2012. godine iznos od 4.050,71 kn/537,62 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2012. godine pa do isplate;

- za prosinac 2012. godine iznos od 1.228,78 kn/163,09 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2013. godine pa do isplate;

- za siječanj 2013. godine iznos od 349,52 kn/46,39 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2013. godine pa do isplate;

- za veljaču 2013. godine iznos od 3.666,17 kn/486,58 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2013. godine pa do isplate;

- za travanj 2013. godine iznos od 2.307,83 kn/306,30 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2013. godine pa do isplate;

- za svibanj 2013. godine iznos od 1.962,54 kn/260,47 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2013. godine pa do isplate;

- za lipanj 2013. godine iznos od 5.141,48 kn/682,39 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2013. godine pa do isplate;

- za srpanj 2013. godine iznos od 1.909,11 kn/253,38 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2013. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2013. godine iznos od 4.367,91 kn/579,72 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2013. godine pa do isplate;

- za rujan 2013. godine iznos od 3.658,28 kn/485,54 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2013. godine pa do isplate;

- za listopad 2013. godine iznos od 3.815,02 kn/506,34 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2013. godine pa do isplate;

- za studeni 2013. godine iznos od 4.149,41 kn/550,72 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2013. godine pa do isplate;

- za prosinac 2013. godine iznos od 3.996,28 kn/530,40 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. godine pa do isplate;

- za veljaču 2014. godine iznos od 5.756,91 kn/764,07 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2014. godine pa do isplate;

- za ožujak 2014. godine iznos od 6.179,06 kn/820,10 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2014. godine pa do isplate;

- za travanj 2014. godine iznos od 4.471,68 kn/593,49 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2014. godine pa do isplate;

- za svibanj 2014. godine iznos od 3.987,76 kn/529,27 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2014. godine pa do isplate;

- za lipanj 2014. godine iznos od 4.098,56 kn/543,97 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2014. godine pa do isplate;

- za srpanj 2014. godine iznos od 3.863,42 kn/512,76 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2014. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2014. godine iznos od 4.210,38 kn/558,81 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2014. godine pa do isplate;

- za rujan 2014. godine iznos od 2.091,09 kn/277,54 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2014. godine pa do isplate

- za listopad 2014. godine iznos od 1.909,05 kn/253,37 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2014. pa do isplate

- za studeni 2014. godine iznos od 5.024,08 kn/666,81 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2014. godine pa do isplate;

- za prosinac 2014. godine iznos od 3.795,31 kn/503,72 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2015. godine pa do isplate;

- za siječanj 2015. godine iznos od 2.416,06 kn/320,67 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2015. godine pa do isplate;

- za veljaču 2015. godine iznos od 3.810,18 kn/505,70 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2015. godine pa do isplate;

- za travanj 2015. godine iznos od 3.447,33 kn/457,54 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2015. godine pa do isplate;

- za svibanj 2015. godine iznos od 3.339,38 kn/443,21 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2015. godine pa do isplate;

- za lipanj 2015. godine iznos od 4.514,56 kn/599,19 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2015. godine pa do isplate;

- za srpanj 2015. godine iznos od 2.854,85 kn/378,90 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2015. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2015. godine iznos od 4.562,64 kn/605,57 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2015. godine pa do isplate;

- za rujan 2015. godine iznos od 3.004,30 kn/398,74 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2015. godine pa do isplate

- za listopad 2015. godine iznos od 1.896,27 kn/251,68 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2015. pa do isplate

- za studeni 2015. godine iznos od 2.191,66 kn/290,88 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2015. godine pa do isplate;

- za prosinac 2015. godine iznos od 3.636,45 kn/482,64 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2016. godine pa do isplate;

- za siječanj 2016. godine iznos od 4.485,24 kn/594,29 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2016. godine pa do isplate;

- za veljaču 2016. godine iznos od 2.757,28 kn/365,95 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2016. godine pa do isplate;

- za ožujak 2016. godine iznos od 4.224,89 kn/560,74 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2016. godine pa do isplate;

- za travanj 2016. godine iznos od 1.852,45 kn/245,86 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2016. godine pa do isplate;

- za svibanj 2016. godine iznos od 2.807,78 kn/372,66 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2016. godine pa do isplate;

- za lipanj 2016. godine iznos od 3.380,56 kn/448,68 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2016. godine pa do isplate;

- za srpanj 2016. godine iznos od 1.175,61 kn/156,03 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2016. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2016. godine iznos od 4.384,09 kn/581,87 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2016. godine pa do isplate;

- za rujan 2016. godine iznos od 2.283,43 kn/303,06 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2016. godine pa do isplate

- za listopad 2016. godine iznos od 4.440,25 kn/589,32 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2016. pa do isplate

- za prosinac 2016. godine iznos od 2.229,50 kn/295,91 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2017. godine pa do isplate;

- za siječanj 2017. godine iznos od 4.021,69 kn/533,77 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2017. godine pa do isplate;

- za veljaču 2017. godine iznos od 1.898,86 kn/252,02 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2017. godine pa do isplate;

- za ožujak 2017. godine iznos od 2.343,22 kn/311,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2017. godine pa do isplate;

- za travanj 2017. godine iznos od 2.661,07 kn/353,18 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2017. godine pa do isplate;

- za svibanj 2017. godine iznos od 3.015,89 kn/400,28 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2017. godine pa do isplate;

- za lipanj 2017. godine iznos od 4.220,93 kn/560,21 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2017. godine pa do isplate;

- za srpanj 2017. godine iznos od 3.643,07 kn/483,52 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2017. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2017. godine iznos od 3.445,46 kn/457,29 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2017. godine pa do isplate;

- za rujan 2017. godine iznos od 1.849,23 kn/245,43 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2017. godine pa do isplate

- za listopad 2017. godine iznos od 2.162,67 kn/287,04 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2017. pa do isplate

- za studeni 2017. godine iznos od 3.774,67 kn/500,98 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2017. godine pa do isplate;

- za prosinac 2017. godine iznos od 1.633,42 kn/220,77 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2018. godine pa do isplate;

sve po stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 01.01.2024. god. pa do isplate uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33, dužan je tužitelju EŠ iz [adresa], platiti s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 19. travnja 2018. god. pa do travnja 2022. god. neto iznos od ukupno 277.708,54 kn/36.858,26 € i to:

- za svibanj 2018. godine iznos od 6.140,16 kn/814,94 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2018. godine pa do isplate;

- za lipanj 2018. godine iznos od 5.554,89 kn/737,26 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2018. godine pa do isplate;

- za srpanj 2018. godine iznos od 6.025,58 kn/799,73 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2018. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2018. godine iznos od 7.613,55 kn/1.010,49 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2018. godine pa do isplate;

- za rujan 2018. godine iznos od 8.399,44 kn/1.114,80 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2018. godine pa do isplate,

- za listopad 2018. godine iznos od 5.836,32 kn/774,61 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2018. godine pa do isplate;

- za studeni 2018. godine iznos od 4.202,11 kn/557,72 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2018. godine pa do isplate;

- za prosinac 2018. godine iznos od 4.879,29 kn/647,59 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2019. godine pa do isplate;

- za siječanj 2019. godine iznos od 4.129,33 kn/548,06 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2019. godine pa do isplate;

- za veljaču 2019. godine iznos od 3.917,55 kn/519,95 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2019. godine pa do isplate;

- za ožujak 2019. godine iznos od 4.558,84 kn/605,06 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2019. godine pa do isplate;

- za travanj 2019. godine iznos od 3.669,99 kn/487,09 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2019. godine pa do isplate;

- za svibanj 2019. godine iznos od 4.764,69 kn/632,38 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2019. godine pa do isplate;

- za lipanj 2019. godine iznos od 5.007,29 kn/664,58 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2019. godine pa do isplate;

- za srpanj 2019. godine iznos od 4.123,05 kn/547,22 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2019. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2019. godine iznos od 5.507,93 kn/731,03 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2019. godine pa do isplate;

- za rujan 2019. godine iznos od 4.301,50 kn/570,91 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2019. godine pa do isplate,

- za listopad 2019. godine iznos od 4.034,55 kn/535,48 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2019. godine pa do isplate;

- za studeni 2019. godine iznos od 4.854,29 kn/644,28 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2019. godine pa do isplate;

- za prosinac 2019. godine iznos od 5.827,62 kn/773,46 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2020. godine pa do isplate;

- za siječanj 2020. godine iznos od 5.101,06 kn/677,03 zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2020. godine pa do isplate;

- za veljaču 2020. godine iznos od 5.386,38 kn/714,90 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2020. godine pa do isplate;

- za ožujak 2020. godine iznos od 5.392,76 kn/715,74 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. godine pa do isplate;

- za travanj 2020. godine iznos od 6.056,75 kn/803,87 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2020. godine pa do isplate;

- za svibanj 2020. godine iznos od 5.780,30 kn/767,18 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2020. godine pa do isplate;

- za lipanj 2020. godine iznos od 5.544,24 kn/735,85 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2020. godine pa do isplate;

- za srpanj 2020. godine iznos od 4.263,39 kn/565,85 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2020. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2020. godine iznos od 5.539,40 kn/735,20 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2020. godine pa do isplate;

- za rujan 2020. godine iznos od 4.839,37 kn/642,29 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2020. godine pa do isplate,

- za listopad 2020. godine iznos od 7.412,45 kn/983,80 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2020. godine pa do isplate;

- za studeni 2020. godine iznos od 4.994,83 kn/662,93 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2020. godine pa do isplate;

- za prosinac 2020. godine iznos od 6.437,38 kn/854,39 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2021. godine pa do isplate;

- za siječanj 2021. godine iznos od 6.732,69 kn/893,58 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2021. godine pa do isplate;

- za veljaču 2021. godine iznos od 7.102,68 kn/942,69 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2021. godine pa do isplate;

- za ožujak 2021. godine iznos od 5.779,24 kn/767,04 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2021. godine pa do isplate;

- za travanj 2021. godine iznos od 6.419,87 kn/852,06 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2021. godine pa do isplate;

- za svibanj 2021. godine iznos od 6.278,12 kn/833,25 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2021. godine pa do isplate;

- za lipanj 2021. godine iznos od 6.373,75 kn/845,94 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2021. godine pa do isplate;

- za srpanj 2021. godine iznos od 6.417,60 kn/851,76 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2021. godine pa do isplate;

- za kolovoz 2021. godine iznos od 6.164,85 kn/818,22 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2021. godine pa do isplate;

- za rujan 2021. godine iznos od 5.591,66 kn/742,14 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2021. godine pa do isplate,

- za listopad 2021. godine iznos od 7.493,44 kn/994,55 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. studenoga 2021. godine pa do isplate;

- za studeni 2021. godine iznos od 7.015,24 kn/931,08 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2021. godine pa do isplate;

- za prosinac 2021. godine iznos od 7.202,30 kn/955,91 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022. godine pa do isplate;

- za siječanj 2022. godine iznos od 7.287,60 kn/967,23 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2022. godine pa do isplate;

- za veljaču 2022. godine iznos od 6.849,99 kn/909,15 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2022. godine pa do isplate;

- za ožujak 2022. godine iznos od 7.002,01 kn/929,33 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2022. godine pa do isplate;

- za travanj 2022. godine iznos od 7.902,21 kn/1.048,80 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2022. godine pa do isplate;

sve po stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 01.01.2024. god. pa do isplate uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33, dužan je tužitelju EŠ iz [adresa], s osnova izgubljene zarade za ubuduće od svibnja 2022. godine pa nadalje mjesečni iznos od 6.798,23 kn/902,28 €, s tim da je tuženik već dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana objave presude zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 01.01.2024. god. pa do isplate uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je ostale dospijevajuće iznose mjesečne izgubljene zarade je dužan platiti unaprijed svakog 10. dana u mjesecu, pa nadalje dok za to ima zakonske osnove.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33, dužan je tužitelju EŠ iz [adresa], platiti s osnove izgubljene zarade zbog nemogućnosti sudjelovanja u misiji FRONTEX-a iznos od 139.893,06 kn/18.567,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2022. god., sve po stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 01.01.2024. god. pa do isplate uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ul. grada Vukovara 33, dužan je tužitelju EŠ iz [adresa], platiti s osnove izgubljene zarade zbog neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad iznos od 78.077,13 kn/10.362,62 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. siječnja 2014. god., po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima sve po stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu do 31.12.2022. god., a od 01.01.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 31.12.2023. god., a od 01.01.2024. god. pa do isplate uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 50.863,78 Eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15, 114/22, 156/22), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ovog suda pod posl.br. P-2294/2013-67 od 20. lipnja 2023g., naloženo je tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju s osnove izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2010. do 19. travnja 2018. bruto iznos od 360.939,41 kn/47.904,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose, na način pobliže naveden u izreci (točka I. izreke), te s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 19. travnja 2018. pa do travnja 2022. neto iznos od 277.708,54 kn/36.858,26 eura za zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose, na način pobliže naveden u izreci (točka II. izreke). Nadalje, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju s osnova izgubljene zarade za ubuduće od svibnja 2022. pa nadalje mjesečni iznos od 6.798,23 kn/902,28 eura, s tim da je tuženik već dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana objave presude zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a ostale dospijevajuće iznose mjesečne izgubljene zarade dužan platiti unaprijed svakog 6-og dana u mjesecu, pa nadalje dok za to ima zakonske osnove (točka III. izreke), te s osnove izgubljene zarade zbog nemogućnosti sudjelovanja u misiji Frontex-a, u roku od 15 dana, iznos od 139.893,06 kn/18.567,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2022. (točka IV. izreke). Nadalje, naloženo je tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju s osnove izgubljene zarade zbog neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad iznos od 78.077,13 kn/10.362,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. do isplate (točka V. izreke), te parnični trošak u iznosu od 41.334,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom od objave prvostupanjske presude do isplate (točka VI. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 3.564,45 eura.

3. Odlučujući povodom žalbe tužene Županijski sud u Šibeniku donio je rješenje pod posl.br.: 2Gž R-106/2023-3 od dana 5.11.2024.g. kojim je uvažio žalbu tuženice, ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2294/2013-67 od 20. lipnja 2023. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da će tijekom ponovnog suđenja, sud prvog stupnja između stranaka na nedvojben način utvrditi (nakon izjašnjenja tuženice) je li i dalje sporna isključiva odgovornost tuženice za štetu koju tužitelj potražuje u ovom postupku kako je to tuženica isticala, ili je ta činjenica nesporna između stanaka, od kakvog su utjecaja na zahtjev tužitelja i ostali navodi žalbe koje je tuženica isticala i tijekom prvostupanjskog postupka, prema kojima je rješenjem HZMO prilikom odlučivanja o pravu na invalidsku mirovinu utvrđeno da neovisno od profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane predmetnom ozljedom, na strani tužitelja nije utvrđena opća nesposobnost za rad jer tužitelj može raditi poslove u okviru svog obrazovanja pretežno sjedeći, te da li se tužitelj u okviru preostale radne sposobnosti pokušavao zaposliti i time otkloniti ili smanjiti utuženu štetu, da li je i koji iznos, pored osnovne plaće, tužitelju isplaćivan na ime dijela uvećanja plaće koju potražuje u ovom postupku kao razlike između visine plaće koju bi ostvarivao da do ozljede nije došlo i visine isplaćene naknade tijekom privremene nesposobnosti za rad, te točno razdoblje trajanja privremene nesposobnosti uzrokovane predmetnom ozljedom na radu od čega ovisi dospjelost zahtjeva u smislu odredbe čl. 1086. ZOO, od kakvog je značenja prigovor tuženice istaknut u žalbi, a kojeg je i ranije isticala, da je tužitelju upravo zbog profesionalne nesposobnosti obavljanja policijskih poslova zbog predmetne ozljede na radu, prilikom odlaska u invalidsku mirovinu isplaćena otpremnina uvećana za 12 puta u odnosu na prosječno isplaćenu plaću zaposlenima u pravnim osobama RH, te i jednokratna novčana pomoć u visini posljednje isplaćene neto plaće uvećana 24 puta zbog istog predmetnog razloga (po osnovi odlaska u invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu), sve kako bi bio u mogućnosti donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora.

4. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 24. listopada 2013.g. pod poslovnim brojem P-2294/2013, te u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda pod poslovnim brojem Pr- 180/2015 i Pr-133/18, a koje su spojene radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja na spis pod brojem P-2294/2013 kao najstariji, budući se odnosi na isto potraživanje za daljnje traženo razdoblje, navodi da je bio zaposlenik tuženika, da je dana 4. srpnja 2010.g. oko 8,30 sati stradao kao član posade patrolnog broda glisera kao policajac na radnom mjestu voditelja ophodne brodice u nesreći koja se dogodila u kanalu Sv. Ante na području Šibenika prilikom službene ophodnje, u svezi kojeg štetnog događaja se pred ovim sudom i vodio sudski postupak za naknadu štete pod poslovnim brojem P-1161/12. Tužitelj drži da kako je nesreću skrivio zaposlenik tužene, sa plovilom u vlasništvu tužene, a koje plovilo je neadekvatno opremljena, budući da sjedalo člana posade nije imao naslon i sigurnosni pojas, to da se odgovornost poslodavca za isplatu naknade štete temelji na odredbama čl. 102. Zakona o radu u svezi sa čl. 19 ZOO-a. Tužitelj navodi da je zbog predmetne nesreće na radu na bolovanju od samog tog događaja 4.7.2010.g. do danas, pa nadalje, te da se ne zna kada će biti okončano, da je iz obračunskih listova plaća tužitelja razvidno da u razdoblju od 6 mjeseci prije štetnog događaja je ostvarivao bruto prosječnu plaću od 9.062,92 kn, a nadalje od štetnog događaja na ime bolovanja da je primao iznos od prosječno 6.250,06 kn, do da mu naknada od 1.7.2013.g. iznosi 5.373,68 kn, a da je u međuvremenu plaća ostalih komparabilnih djelatnika porasla, te da tužitelj od kolovoza 2010.g. prima iznos bolovanja koji da predstavlja samo osnovnu plaću, dok da ne prima dodatke za rad blagdanima, noćni rad, pasivna dežurstva, rad subotom i nedjeljom, državnim blagdanima, smjenski rad, terenski rad, a što da je manji iznos nego što bi primao da nije pretrpio ozljedu na radu, te ističe kako bi, kao i tzv. usporedni djelatnici, sudjelovao u misiji Frontex-a u Grčkoj da nije bilo ozljede na radu, da policijski djelatnici pri upućivanju u istu misiju dobiju predujam za 30 dana sudjelovanja u misiji od 60 eura po danu, a ukoliko se isti angažman produži pri povratku dobiju ostatak za dane produženog boravka, te tako primjera radi 2020. god. zbog pandemije Corona virusa djelatnicima Postaje pomorske policije PU Šibensko-kninske da je produžen angažman iz razloga što nije bilo avionskih letova iz Grčke prema Hrvatskoj, te su produžili boravak za još oko 1 mjesec, što da im je sve na povratku u RH odnosno sjedište PU Šibensko-kninske dodatno isplaćeno. Tužitelj navodi da isto tako ima saznanja kako određeni (tzv. usporedni) djelatnici Postaje pomorske policije PU Šibensko-kninske vode sudske sporove za neisplaćene prekovremene sate, jer bi i taj dio izgubljene zarade pripadao tužitelju da je ostao raditi i napredovati redovno u službi kao i tzv. usporedni djelatnici. Slijedom svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude, i naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

4.1. Tužitelj u nastavku raspravljanja navodi da je zaprimio Rješenje Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž R-106/2023, kojim je uvažena žalba tuženika, pa je ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-2294/2013 i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, po uputi iz t. 17. obrazloženja drugostupanjskog rješenja. Tužitelj, prije svega navodi kako smatra da je tijekom prvostupanjskog postupka koji se vodio pod zajedničkim br. P-2294/2013 i koji je trajao 10 godina dokazao da mu pripada izgubljena zarada, jer nije mogao, zbog ozljede na radu, dalje nastaviti obavljati svoj posao u Pomorskoj policiji, PU Šibensko-kninske, te da mu je zbog toga onemogućeno daljnje napredovanje, kao i sudjelovanje u međunarodnim misijama (FRONTEX), te prekovremeni sati, koji su bili uobičajeni i kada je radio. Drugostupanjski sud svojom odlukom, u kojoj je doslovno u cijelosti prihvatio žalbu tuženika, mada se tužitelj na istu argumentirano očitovao, dovodi u pitanje izgubljenu zaradu, kao da je tužitelj prije no što je zadobio ozljedu na radu radio za osnovnu plaću. Tužitelj, nadalje da smatra kako je drugostupanjski sud u t. 7 obrazloženja, na str. 3. (pasus 2.) netočno naveo da je ĐŠ **.**.2012.. (policajac koji je došao na radno mjesto tužitelja) dobio zvanje samostalni policajac, već je točna tvrdnja kako je isti dobio zvanje policijski inspektor, temeljem VSS odnosno prevođenjem u prvo zvanje VSS-a. Isti fakultet je završio kao i tužitelj, a obojica su zajedno radili kao ronioci u Interventnoj jedinici policije PU Šibensko- Kninske. U odnosu na dio obrazloženja u t. 7. str. 3. (pasus 3., 5. i 6.), tužitelj navodi kako je Rješenjem HZMO-a od 30. svibnja 2018. god. zbog profesionalne nesposobnosti za rad s uzrokom od 100% ozljede na radu utvrđena invalidska mirovina počevši od 19.04.2018. god. pa do danas, te kako je: člankom 20. Zakona o policiji propisano: „Policijski službenik, koji je odlukom zdravstvene komisije Ministarstva proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika zbog oboljenja ili ozljede koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova ili povodom obavljanja policijskih poslova, zadržava plaću u visini prosječne neto mjesečne plaće isplaćene u posljednja 3 mjeseca prije nastupa nesposobnosti za rad i druga prava iz radno pravnog odnosa, i to od dana donošenja odluke o nesposobnosti do dana izvršnosti rješenja nadležne službe koja odlučuje o pravu na mirovinu.“, nadalje, člankom 21. st. 1. Zakona o policiji je propisano: „Policijskom službeniku kojem prestaje državna služba radi stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pripada pravo na neto iznos otpremnine u visini prosječne mjesečne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj utvrđenoj od strane Državnog zavoda za statistiku, a za razdoblje siječanj- kolovoz prethodne godine, uvećane 12 puta.“, člankom 21. st. 4. Zakona o policiji propisano je: „Policijskom službeniku iz ovoga članka može se dodijeliti spomen- značka ili kratko vatreno oružje.“, člankom 23. Zakona o policiji propisano je: „Policijski službenik kod kojeg se, zbog ozljede koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova ili povodom obavljanja tih poslova, u postupku ocjene radne sposobnosti utvrdi tjelesno oštećenje od najmanje 80% i koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu, ima pravo na: 1. jednokratnu novčanu pomoć u visini posljednje isplaćene neto plaće uvećane 24 puta, 2. stambeno zbrinjavanje, 3. djeci policijskog službenika iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će osigurati potporu za redovito školovanje.“ Kako da je tužitelj nedvojbeno pretrpio ozljedu na radu koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova, uz tjelesno oštećenje od 80%, 17 priznatih dijagnoza kao posljedice ozljede na radu (sva rješenja, kao i Presuda Upravnog suda u Splitu dostavljena su u predmetni spis) pa da je tužitelj u cijelosti zadovoljio zakonske uvjete za isplatu otpremnine, ali da mu od strane poslodavca nije nikada ponuđeno stambeno zbrinjavanje. Dakle, tužitelj da je stekao pravo na isplatu jednokratne novčane pomoći temeljem Zakona o policiji, pa navedena jednokratna pomoć (naknada) ne može biti uračunata kao prihod u vezi izgubljene zarade. Zakonom o radu da je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu. Poslodavac da odgovara za ozljedu na radu na temelju objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju, odnosno, poslodavac da odgovara na temelju same činjenice što je ozljeda nastala na radu ili u svezi s radom. Odgovornost poslodavca da može biti isključena ili umanjena samo ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili radnjom treće osobe. U predmetu ovog suda koji se vodio pod br. P-1161/2012, a u vezi naknade štete zbog povrede prava osobnosti da su saslušani svi svjedoci i u tom predmetu da nije utvrđeno da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štete, pa tužitelj smatra ekonomičnim da se iznova ne provode ti isti dokazi, već da se navedeni predmet spoji na ovaj i iskazi svjedoka i tužitelja u tom predmetu prihvate kao istiniti i točni. Nadalje, tužitelj navodi da smatra da je drugostupanjski sud pogrešno u t. 7 obrazloženja, na str. 3. (pasus 5.), cit. „- da je tužitelj zbog predmetne ozljede na radu bio neprekinuto na bolovanju od 4. srpnja do 2. rujna 2013. god., te da je primao naknadu plaće u punom iznosu osnovne plaće“. Ovi navodi su točni u dijelu da je u tom razdoblju tužitelj primao na ime bolovanja naknadu plaće u punom iznosu osnovne plaće, ali tužitelj još jednom želi naglasiti kako je na bolovanju bio neprekinuto od dana štetnog događaja 4. srpnja 2010. god. pa do odlaska u invalidsku mirovinu s danom 19. travnja 2018. god. U odnosu na dio obrazloženja drugostupanjskog suda, koji se odnosi na usporedne radnike, tužitelj navodi kako smatra da bi se njegova primanja koja bi ostvarivao da je nastavio i dalje raditi, odnosno da nije doživio ozljedu na radu zbog koje je umirovljen, baš trebala uspoređivati s kolegama s posla (BŠ, MŠ i ŽŠ), jer je primjerice BŠ u vrijeme prije tužiteljeve ozljede na radu bio istog ranga i čina kao i tužitelj, odnosno obojica su imali policijsko zvanje „Policijski narednik“ i raspored na radno mjesto „Voditelj ophodne brodice“, što je gosp. BŠ naveo u svom iskazu danom na zapisnik prilikom saslušanja u predmetu ovoga suda poslovni br. P-1161/12 (postupak koji se prije ovog postupka vodio radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti ovdje tužitelja). Gosp. BŠ od tada da je dva puta napredovao, najprije na mjesto upravitelja stroja ophodnog broda B kategorije (koeficijent složenosti 1,20), te potom na radno mjesto upravitelja stroja ophodnog broda A kategorije, nakon odlaska kolege HŠ u mirovinu u lipnju 2018. god., pa da su utoliko primanja istog bila najprimjerenija kao usporedba za izračun izgubljene zarade u odnosu na tužitelja, jer bi i tužitelj na isti način napredovao. Nadalje, gosp. CŠ da je došao na tužiteljevo radno mjesto nakon njegovog ozljeđivanja, i to iz Interventne jedinice policije PU šibensko-kninske, gdje su prije zajedno radili kao ronioci, a zajedno su i studirali na Pravnom fakultetu u Splitu (Upravni studij) i završili studij. Gospodin CŠ da je napredovao na radno mjesto upravitelja stroja ophodnog broda B kategorije (koeficijent 1,20), što da je uobičajen način napredovanja u službi, pa bi s obzirom na tužiteljeve ocjene i dotadašnji status u službi, bilo zasigurno očekivano da i on napreduje poput spomenutih kolega, BŠ i CŠ. Isto tako, gosp. ŽŠ da je također bio voditelj ophodne brodice s istim činom i istim zvanjem kao tužitelj, a navedeni kolega je 01. veljače 2013. god. napredovao na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda B kategorije (koeficijent 1,20), pa zbog svega navedenog tužitelj je smatrao kako su upravo primanja ove trojice navedenih kolega (BŠ, CŠ i ŽŠ) u razdoblju od ozljeđivanja pa do odlaska u mirovinu tužitelja kao i nadalje, bila najpogodnija za izračun izgubljene zarade tužitelja. Tužitelj navodi da smatra kako je usporedba s primanjima njegovih prethodno spomenutih kolega, zajedno s njihovim napredovanjem u cijelosti realna i objektivna, jer bi tužitelj napredovao kao i oni, pogotovo što prije ozljeđivanja nikada nije bio stegovno gonjen, nikada kažnjen niti za lakšu niti za težu povredu radne discipline, a zadnja godišnja ocjena za 2009. god. (pred ozljeđivanje) bila mu je odličan (5), pa da nije bilo nikakve zapreke za njegovo daljnje napredovanje, što zasigurno predstavlja razlog zbog kojega tužitelj osnovano potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade, obzirom da se prethodno navedene okolnosti izravno materijalno reflektiraju na gubitak zarade. Tužitelj navodi kako se u Pomorskoj policiji za one koji operativno rade policijske poslove na moru napreduje na način da je početni čin policajac mornar, potom voditelj ophodne brodice (što su bili u trenutku nesreće tužitelj i BŠ), potom se napreduje u upravitelja stroja B kategorije i zapovjednika broda B kategorije, a završno u upravitelja stroja A kategorije i zapovjednika broda A kategorije. Usputno, tužitelj želi istaknuti kako je studirao i završio fakultet kao i sadašnji načelnik Postaje pomorske policije GŠ, kao i njegov pomoćnik za poslove na moru NŠ, s kojim se je tužitelj zaposlio istog dana u MUP-u 22.10.1997.god., ali nije htio da se njegova primanja s osnova plaće uspoređuju s tim djelatnicima, već s onima s kojima je radio u trenutku nesreće. U odnosu na dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja koji se odnosi na izgubljenu zaradu zbog propuštenog sudjelovanja tužitelja u misiji FRONTEX, tužitelj navodi kako je važno za istaknuti da Republika Hrvatska po ulasku u Europsku uniju, zbog poznatih problema s izbjeglicama u Grčkoj i Italiji, radi kontrole vanjskih europskih granica na moru, sudjeluje u akciji zvanoj FRONTEX sa svojim ljudstvom i opremom, odnosno sa svojim plovilima i članovima posada. Pri sudjelovanju u FRONTEX-u u Grčkoj posade se mijenjaju svakih mjesec i pol dana pa tako djelatnici PU šibensko-kninske, Postaje pomorske policije, redovito odlaze u te misije, a tužitelju je poznato da su u takve misije slani i njegovi prijašnji kolege s posla BŠ, ĐŠ i ŽŠ, a što je nedvojbeno utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka. Dakle, po svemu navedenom da nema nikakvog razloga da poslodavac tužitelja ne bi slao u misije Frontexa, kao i prethodno navedene usporedne djelatnike BŠ, CŠ i ŽŠ), a zarada bi bila ona koju su dobivali svi sudionici te misije, jer se niti jedan sudionik u misiji nije odrekao zarade. Ovo potraživanje tužitelj temelji na odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, jer da nije bilo ozljede na radu tužitelj bi ostvario i taj dio zarade, kao što su to ostvarile i njegove kolege (BŠ, CŠ i ŽŠ) koji su svi redom bili u toj misiji. U odnosu na dio obrazloženja drugostupanjskog suda koji se odnosi na izgubljenu zaradu s osnove utuženih sati za prekovremeni rad u odnosu na usporednog djelatnika, tužitelj navodi kako bi te iste prekovremene sate po redovnom tijeku stvari, da nije bilo ozljede na radu odradio, a kako prekovremeni sati nisu bili plaćeni, to bi iste utužio kao i usporedni djelatnik (BŠ – predmet br. Pr- 58/2015, kasnije br. Pr-132/2022 OsŠi). Tužitelj, navodi kako je predmet ovog suda posl. br. Pr-132/2022 (BŠ c/a RH-MUP) pravomoćno okončan, jer je u navedenom predmetu odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda. Tužitelj navodi da ima saznanja kako su i neki drugi djelatnici Pomorske policije PU Šibensko–kninske dobili pravomoćne presude i već su isplaćeni (policajac ČŠ) po tužbi s osnova neisplaćenih prekovremenih sati. U odnosu na dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja koje se odnosi na umirovljenje tužitelja i njegovo daljnje zapošljavanje, isti navodi kako se na okolnost činjenice da je zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog nastale ozljede na radu od 100%, već detaljno očitovao svojim podnescima od 08.01.2019. god. i 07.05.2019. god., te je u vezi istog dostavio opsežnu dokumentaciju, kao i Rješenja, koja sud i citira u obrazloženju presude. Tužitelj je na te okolnosti i saslušan na ročištu dana 24.01.2019. god. Isto tako, tužitelj da je od poslodavca tražio premještaj na drugo radno mjesto, koje bi odgovaralo njegovoj stručnoj spremi i zdravstvenom stanju, pa da je tako dana 27. svibnja 2011. god. podnio Zahtjev za premještaj na radno mjesto s visokom stručnom spremom, a na koje je mogao po Zakonu o policiji biti raspoređen s uvjetom da u roku godine dana položi ispit za zvanje tog radnog mjesta, odnosno policijskog inspektora, a što je imao sve uvjete i pravo po zakonu. Samim stupanjem na snagu Uredbe o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja, oznakama policijskih zvanja, funkcionalnim oznakama radnih mjesta, promaknuću i napredovanju kroz policijska zvanja (NN br. 129/11 i 15/13) od 10. studenog 2011. god. tužitelj da je trebao biti preveden u zvanje policijskog inspektora temeljem njegove stručne spreme (VSS), koju je posjedovao od dana 17. svibnja 2011. god. kada je završio specijalistički diplomski stručni Upravni studij i stekao stručni naziv stručni specijalist javne uprave. Temeljem prethodno navedene Uredbe (čl. 8. st. 3. i čl. 23.), tužitelj da je dva puta podnosio zahtjev PU Šibensko-kninskoj, kadrovskoj službi za polaganje zvanja policijski inspektor, a na koje je po Uredbi imao pravo, ali da nikad nije pozvan radi polaganja tog ispita. Nadalje, tužitelj opetovano navodi kako je samim završetkom Specijalističkog Upravnog studija 17. svibnja 2011. god. tužitelj stekao pravo na polaganje zvanja za policijskog inspektora odnosno prvo zvanje koje se može polagati s visokom stručnom spremom, a to pravo je zasnovano na odredbama Uredbe o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja (NN 129/11), odnosno čl. 23. Uredbe, a pošto je predao dva zahtjeva zaprimio je odgovor da ispunjava sve uvjete i da sačeka da se oformi ispitna komisija pri sjedištu MUP-a u Zagrebu. Na ispit nije dva puta pozvan s izgovorom da nema godišnju ocjenu, jer se nalazi na bolovanju. Da se nije dogodila ozljeda na radu 04.07.2010. god. navedeni ispit za policijskog inspektora bi položio, jer je ispunjavao sve uvjete što potvrđuje tužiteljeva godišnja ocjena odličan (5) iz 2009. god., uzorno služenje službi bez mrlje u dosjeu, a tužitelj nikada nije bio stegovno gonjen niti kažnjen, kako za težu tako ni za lakšu povredu radne discipline. Tužitelj je u prilogu podneska dostavljenog sudu dana 24.05.2023. god. dostavio Presudu i Rješenje Županijskog suda u Karlovcu br. Gž R-66/2022, a iz obrazloženja (t. 15) bi proizlazilo kako oštećenik koji je pretrpio ozljedu na radu i koji je 100% radno nesposoban, nije našao drugi posao, a istovremeno mu poslodavac, koji zasigurno ima takve mogućnosti (zbog veličine sustava) ne ponudi nikakav drugi posao, pa ni onaj administrativni, mada je tužitelj tuženika to opetovano tražio, pa tužitelj također, smatra kako zbog tog razloga tuženik- poslodavac ne može sebe ekskulpirati, tvrdeći kako se tužitelj nije potrudio zaposliti s preostalom radnom sposobnošću. Tužitelj, još jednom navodi, kako je Prvostupanjska zdravstvena komisija MUP-RH rješenjem broj. 43/12 od 09.06.2016. god. tužitelja proglasila nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, a u obrazloženju te odluke navode se sljedeće ozljede: udarac u glavu i desnu potkoljenicu, trimaleolarni prijelom uz luksaciju u TC zglobu, s posljedičnom artrozom i kontrakturom ATC, liječen višekratno operativno i fizikalnom terapijom, uz to radi se i o cervikobarhijalnom sindromom, proturziji diska I.V. C5/C6 i L5/S1, lumboisihialgijii, te drugim pratećim tegobama i simptomima. Sadašnje stanje tužitelja da je posljedica ozljede koja je nastupila u obavljanju policijskih poslova, te da je s obzirom na navedeno imenovani nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika. O teškom zdravstvenom stanju tužitelja da govori 17 priznatih dijagnoza kao posljedica priznate ozljede na radu od 04.07.2010. god., koje su priznate od strane HZZO-a i od strane Upravnog suda u Splitu, a koja Rješenja HZZO-a su dostavljena u sudski spis, isto kao i presuda Upravnog suda u Splitu. Sukladno čl. 40. Zakona o radu, radnik koji je bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu, ima se pravo vratiti na poslove na kojima je prethodno radio, dok prema čl. 41. istog Zakona ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisima, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, a radi osiguranja poslova iz st. 1 tog članka poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove. Poslodavac, ovdje tuženik, da nije postupio sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o radu, već da mu je djelatna služba prestala po sili zakona, a da mu nisu ponudili nikakav drugi posao koji bi odgovarao njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. Tužitelj navodi da je dva puta podnosio zahtjev za premještaj na drugo radno mjesto (sukladno završenoj stručnoj spremi VSS) u PU Šibensko–kninskoj i jedan put putem zapisnika o usmenoj izjavi stranke kod voditeljice kadrovske službe LŠ koja je ujedno bila i zapisničar. Tužiteljeva namjera niti želja da nije bilo umirovljenje, odnosno odlazak u invalidsku mirovinu, a to da se vidi iz toga što je Prvostupanjska zdravstvena komisija MUP-a RH tužitelja onesposobila za obavljanje poslova policijskog službenika, isti je tražio od poslodavca PU Šibensko-kninske da ga se ostavi na poslu na bilo kojem mjestu koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, ali to poslodavac nije prihvatio već tužitelja umirovio. Kad govori da je poslodavac odnosno PU Šibensko- Kninska umirovio tužitelja da misli to doslovno iz razloga, jer je istom rečeno da donese cijelu liječničku dokumentaciju u sjedište PU Šibensko-kninske gospođi UŠ, koja je socijalni radnik u kadrovskoj službi, a koja je tužitelju izdala potvrdu o zaprimljenoj dokumentaciji, te istu proslijedila na HZMO Šibenik na daljnji postupak. Dakle, tuženik da je umirovio tužitelja bez mogućnosti prelaska na neko novo radno mjesto, sukladno Zakonu o radu, s objašnjenjem da to nije moguće. Tužitelj da je završio Specijalistički Upravni studij 17. svibnja 2011. god., a umirovljen je 18. travnja 2018. god., a u tih sedam godina poslodavac da nije uvažio niti jedan zahtjev tužitelja, temeljem prava koje je stekao samim završetkom studija i stručnom spremom, dakle nije mu omogućenim niti premještaj na radno mjesto temeljem školske spreme, niti polaganje za policijsko zvanje temeljem Uredbe o uvjetima za stjecanje policijskih zvanja (NN 129/11). U odnosu na dio Rješenja drugostupanjskog suda gdje se u sumnju dovodi dospjelost zahtjeva, tužitelj navodi kako se s prijavom štete i zahtjevom za mirno rješenje spora zbog izgubljene zarade ODO-u u Šibeniku obratio temeljem čl. 186.a ZPP-a, dana 08. srpnja 2013. god., pa kako temeljem st. 5. istog članka ZPP- a o zahtjevu nije odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, tužitelj je dana 24. listopada 2013. god. ustao zasebnom tužbom radi naknade štete zbog izgubljene zarade, koji postupak na Općinskom sudu u Šibeniku je imao poslovni broj P-2294/2013. Slijedećom prijavom štete i zahtjevom za mirno rješenje spora zbog izgubljene zarade tužitelj se ODO-u u Šibeniku obratio dana 10. rujna 2015. god., pa kako ni tada nije odgovoreno u zakonskom roku tužitelj je ustao novom tužbom koja se kod istog suda vodila pod posl. br. Pr-180/2015. Potom se još jednom obratio ODO- u u Šibeniku s novim zahtjevom zbog izgubljene zarade dana 17.07.2018. god., da bi potom istekom roka za odgovor ustao novom tužbom, a koji predmet se vodio kod istog suda pod brojem Pr-133/2018. Svi navedeni predmeti su rješenjem suda spojeni. Posljednji zahtjev za mirno rješenja spora zbog izgubljene zarade poslan je u trenutku kad je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu, odnosno u trenutku kada mu je prestalo bolovanje zbog ozljede na radu koje je trajalo neprekinuto od 04. srpnja 2010. god. pa do 19. travnja 2018. god. Sukladno provedenim financijskim vještačenjima, tužitelj specificira izgubljenu zaradu od srpnja 2010. god. pa do 19. travnja 2018. god. kada je otišao u invalidsku mirovinu, kao i izgubljenu zaradu na ime razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao od 19. travnja 2018. god. kada je otišao u invalidsku mirovinu sve u neto iznosu, potom izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti sudjelovanja u misiji Frontexa, izgubljenu zaradu zbog neplaćenih dodataka za ostvareni prekovremeni rad u razdoblju od svibnja 2011. god. pa do prosinca 2013. god., te izgubljenu zaradu za ubuduće nakon travnja 2022. god., pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.

5. Tužena, zastupana po zamjeniku zakonskog zastupnika, se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći da Republika Hrvatska nije u obvezi naknaditi štetu koju tužitelj trpi iz razloga što da se djelatnost prilikom koje je došlo do ozljeđivanja ne može smatrati opasnom djelatnošću, pa da u konkretnom nisu ispunjeni uvjeti za zasnivanje odštetne odgovornosti po principu presumirane krivnje. Kako da se odgovornost tužene može prosuđivati isključivo po principu culpae koja da je u konkretnom izostala, to da je mišljenja da na strani tužene ne postoji obveza na naknadu štete , obzirom da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja koji da prilikom štetnog događaja nije primijenio dužnu pažnju kako bi spriječio ozljedu, a što da je svakako mogao izbjeći. Tužena nadalje navodi da je 4. travnja 2010.g. na snazi bio Zakon o radi kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava z slučaju kada radnik pretrpi štetu na radu u svezi s radom, a lex specialis u ovom slučaju da je bio Zakon o zaštiti na radu koji je u čl. 15. upućivao na objektivnu odgovornost poslodavca, a da su od primjene tog zakona bili izuzeti pripadnici MUP-a , a daje čl. 158. ZOO-a propisao da krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. Nadalje, tužena navodi da je brodica bila ispravna, te da je policijski službenik BŠ upozorio tužitelja na vrijeme o nadolazećem naletu vala, pa da je tužitelj u takovim okolnostima, a sukladno pravilima struke i pažnji koju upotrebljava svaki prosječni čovjek trebao znati da je potrebno poduzeti određene mjere koje da nije poduzeo, dakle, ističe sve razloge koji su isticani tijekom postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-1161/12, pa radi svega navedenog tužena navodi da nije odgovorna za nastanak predmetnih ozljeda tužitelja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5.1. U nastavku raspravljanja tužena opetovano ističe kako je kod tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za obavljanje poslova policijskog službenika te da isti ima preostalu radnu sposobnost, da je 2011. diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu te da je mogao tražiti zaposlenje u okviru stečenog obrazovanja. Također iz predmetnog očitovanja HZMO-a da proizlazi da osobe koje su u invalidskoj mirovini i imaju preostalu radnu sposobnost mogu se prijaviti u evidenciji nezaposlenih i upućuju se na radna mjesta na kojima bi eventualno mogli raditi prema mišljenju liječnika medicine rada. Slijedom navedenog da je nejasno da li sud u svom upitu navodi mišljenje liječnika medicine rada ili mišljenje liječnika drugog područja medicine, dok ova tužna ne raspolaže dokumentacijom iz koje bi proizlazila radnoj disfunkcionalnosti tužitelja te je nejasno na temelju koje to dokumentacije sud/HZZO ističe radnu disfunkionalnost tužitelja. Tužena i ovdje ponovno ističe kako je tijekom postupka nadležne službe koja je odlučila o pravo na mirovinu konačno utvrđeno da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad uzrok 100% ozljeda na radu te da isti može raditi poslove u okviru svog zvanja (obrazovanja) pretežno sjedeći. Dakle, tužitelj da je još uvijek radno sposoban u okviru svog zvanja, a obzirom na životnu dob, stručnu spremu i zvanje (posjeduje visoku stručnu spremu, stručni specijalist javne uprave) te činjenicu da nije utvrđena opća nesposobnost za rad. Stoga da se tužiteljev zahtjev na ime izgubljene zarade od prestanka radnog odnosa kod tužene odnosno Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave šibensko-kninske pa nadalje ukazuje neosnovanim. Konačno, tužena da je kao poslodavac tužitelju utvrdio prava koja ga pripadaju te isplatio iznose novčane naknade sukladno pozivnim pravnim propisima.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za mirno rješenje spora, Obračunskih listova za plaću tužitelja za utuženo razdoblje, dopisa HZMO, PU Šibenik od 1.2.2019.g., Financijskog vještačenja Vještačenja Bijelić od 18.8.2021.g. i 19.1.2023.g., dopune vještva Vještačenja Bijelić od 12.1.2022.g. i 5.2.2026.g., dopisa HZZO od 20.2.2020.g., dopisa Uprave za materijalno-financijske poslove , Sektora za financije i proračun MUP RH od 4.11.2021.g., dopisa HZMO, PU Šibenik od 19.10.2022.g. i 17.11.2022.g., te dokaza iz spisa ovog suda pod posl.br. P- 1161/2012 (Općih podataka i popisa i opisa poslova tužitelja od 2.5.2012.g., Prijave o ozljedi na radu od 8.7.2010.g., dopisa i prijave štete tužitelja ODO-u Šibenik od 23.1.2012.g., dopisa Croatia osiguranja d.d., Poslovnica Šibenik od 23.9.2010.g. i 10.10.2014.g., Police osiguranja od 29.3.2010.g., dopisa Brodarskog instituta u Zagrebu od 1.3.2013.g., dopisa Lučke kapetanije od 13.3.2013.g. i 17.6.2013.g., Izvatka iz upisnika brodica, dopisa Hrvatskog Registra Brodova, Dozvole za plovidbu brodice reg oznake 211 ŠB, podataka o brodici, fotografija brodice, potvrda o osposobljenosti za BŠ, izviješća istog postaji pomorske policije od 4.7.2010.g., izviješća RŠ od 4.7.2010.g., službene zabilješke o saslušanju tužitelja od dana 6.7.2010.g., Radnog naloga br.19-01 tužitelju i BŠ za uredovanje u utuženom događaju, dopisa postaje pomorske policije Lučkoj kapetaniji od 5.7.2010.g., izviješća postaje pomorske policije načelniku PU FŠ od 6.7.2010.g., dopisa Uprave za sigurnost plovidbe i zaštitu mora upućenog postaji pomorske policije od 7.7.2010.g., Izjave TŠ a kapetana M/B E od 8.7.2010.g., Izviješća BŠ od 14.7.2010.g., dopisa načelnika PPP Šibenik KŠ Lučkoj kapetaniji od 21.7.2010.g., mišljenja Lučke kapetanije vezano uz predmetnu pomorsku nezgodu plovila P-301 od 9.8.2010.g., zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti tužitelja, dopisa predsjednika SPH od 6.9.2011.g., dopisa HZZ od 20.5.2025.g. i 27.5.2026.g., Potvrde HZJZ od 10.7.2026.g., medicinske dokumentacije tužitelja, rješenja HZZO od 25.3.2011.g., pismenog nalaza i mišljenja dr. ĆŠ, spec. kirurga od 27.12.2012.g. i nadopune vještva od 6.3.2013.g., pismenog iskaza saslušanjem istih vještaka, čitanjem iskaza saslušanih svjedoka TŠ, BŠ, te saslušanjem tužitelja EŠ kao stranke u postupku.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora, prema činjeničnoj osnovi tužbe, zahtjev je za naknadu štetu na ime izgubljene zarade proizišle iz razlike u plaći koju bi tužitelj ostvarivao da nije došlo do ozljede na radu 4. srpnja 2010. i naknade plaće koju je primao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (puni iznos osnovne plaće) kao razlike između uvećane plaće koju je radeći prije ozljede ostvarivao po osnovi dodataka na osnovnu plaću za rad blagdanima, subotom, nedjeljom te državnim blagdanima, zbog smjenskog, terenskog i noćnog rad i pasivnih dežurstava, tvrdeći i da bi po redovitom tijeku stvari sudjelovao i u međunarodnoj misiji Frontex, i visine osnovne plaće koju je primao tijekom privremene nesposobnosti za rad, te trajnog gubitka zarade u vidu razlike između invalidske mirovine koju ostvaruje i plaće koju bi primao po redovitom tijeku stvari.

7. Prvenstveno valja navesti da iz spisa ovog suda pod posl.br. P-1161/2012, između istih stranaka, utvrđeno je da je tužitelj pri obavljanju svoje redovne dužnosti dana 4. srpnja 2010.g. prilikom intervencije nastradao kada je vozeći se u policijskom brodu, vlasništva RH, kao član posade, zbog naleta broda na val pao i zadobio ozljede, da se nesreća dogodila na način da je zaposlenik tuženika BŠ tijekom službe na moru upravljao službenim plovilom P-301 i dok su se nalazili u Marini Kremik da su dobili dojavu operativnog dežurnog PPP da je u Prokljanskom jezeru na području staništa riba Guduća bačena eksplozivna naprava, da su žurno startali motore i isplovili u pravcu Guduće s ciljem zatjecanja i uhićenja osoba koje su počinile kazneno djelo protuzakonitog ribolova, da im je, tijekom žurne vožnje kroz kanal svetog Ante kod rta Baba, u susret sredinom kanala dolazio motorni brod Mislav koji je pravio veće valove od oko 1,2 m, da je nailaskom na valove službeno plovilo zbog neprilagođene brzine uvjetima na plovnom putu poskočilo preko valova, da je tužitelj zbog udara o val udario glavom o strop nadgrađa kabine, kratko se onesvijestio, da kad je došao svijesti ugledao sebe na podu kabine da je izvrnuo i slomio nogu, odnosno zadobio teške tjelesne ozljede, da je tužitelj zbog povreda koje je zadobio bio medicinski tretiran u OB Šibenik i Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj, da je zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, da je, dakle, donesena pravomoćna presuda pod poslovnim brojem P-1161/2012 od 16.12.2014.g. kojom je naloženo tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, da isplatiti tužitelju EŠ iz [adresa], s osnova pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, iznos od 130.175,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 30.04.2012.g. pa do isplate, po stopi zatezne kamate kako je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (toč.1.) dok je toč. 2. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu potraživanja za iznos od 40.000,00 kn te s viškom kamatnog potraživanja kao neosnovan i naloženo tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 40.100,00 kuna na ime naknade za parnični trošak, sve u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, te je presudom ovog suda od pod poslovnim brojem P-147/2016 od 15.11.2016.g. naloženo tuženiku da isplati tužitelju EŠ iz [adresa], s osnova pretrpljene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 14.175,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te isplatiti tužitelju iznos od 48.350,00 kn na ime naknade za parnični trošak, dakle, iz samog opisa događaja, kao i iz pravomoćne i ovršne presude proizlazi da kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj prouzročio štetni događaj, pa čak ni pridonio nastanku istog, a s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika eskskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, to je utvrđena isključiva odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj potražuje u ovom postupku i dužan je nadoknaditi tužitelju nastalu mu štetu.

8. U postupku je, dakle je utvrđeno da je tužitelj VŠ kao policijski djelatnik rješenjem tuženice od 22. listopada 2009. bio raspoređen na radno mjesto voditelj ophodnje brodice u Postaji pomorske policije Šibenik za koje je propisana srednja stručna sprema i zvanje policijski narednik,

- da je 4. srpnja 2010. tijekom obavljanja redovitih poslova pretrpio ozljedu na radu kada je plovilo tuženice na kojem je bio kao član posade uslijed potrebe za žurnom vožnjom plovila kojim je upravljao BŠ naletjelo na veći val kojeg je pravio drugi brod dolazeći im u susret, uslijed čega je službeno plovilo zbog neprilagođene brzine uvjetima na plovnom putu poskočilo preko valova, da je tužitelj zbog udara o val udario glavom o strop nadgrađa kabine, kratko se onesvijestio, izvrnuo i slomio nogu,

- da je u ranije vođenim parničnim postupcima, radi naknade neimovinske štete proizišle iz predmetne ozljede na radu broj P-1161/2012 pravomoćnom presudom od 16. prosinca 2014. naloženo tuženici isplatiti tužitelju neimovinsku štetu od 130.175,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i parnični trošak od 40.100,00 kn, da je drugom pravomoćnom presudom broj P-147/2016 naloženo tuženici isplatiti tužitelju imovinsku štetu, proizišlu iz predmetne ozljede na radu, u vidu troškova tuđe pomoći i njege iznos od 14.175,00 kn i parnični trošak od 48.350,kn, da iz navedenih presuda proizlazi da kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj prouzročio štetni događaj pa čak niti pridonio njegovom nastanku, zbog čega da je tuženica u cijelosti dužna naknaditi tužitelju nastalu štetu prema čl. 102. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, dalje: ZOR) koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava,

- da je rješenjem tuženice od 22. ožujka 2011. tužitelj raspoređen na radno mjesto voditelja ophodnje brodice sa srednjom stručnom spremom i s zvanjem policijskog narednika, a zbog njegovog stradavanja na isto radno mjesto postavljen je CŠ s danom 1. travnja 2011. koji je s danom 1. kolovoza 2012. na istom radnom mjestu dobio zvanje samostalni policajac, koji je s 1.veljače 2013. premješten na radno mjesto Upravitelj stroja ophodnog broda tip B, a od 29.listopada 2014. na radno mjesto Zapovjednik ophodnog broda tip B s zvanjem policijskog inspektora s propisanom VŠS ili SSS,

- da je tužitelj 17. svibnja 2011. diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu stekavši visoku stručnu spremu, da je 14. studenoga 2011. preveden u zvanje samostalni policajac zadržavši isto radno mjesto Voditelj ophodnje brodice sve do odlaska u invalidsku mirovinu, da se u siječnju 2012. prijavio za ispit za zvanje policijskog inspektora, ali je odbijen, da je Rješenjem tuženice od 2. rujna 2013. ponovno raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodnje brodice s zvanjem samostalnog policajca, za koje je propisana SSS, da se tužitelj na navedeno Rješenje žalio ali mu je žalba odbijena,

- da je tužitelj zbog predmetne ozljede na radu bio neprekinuto na bolovanju od 4. srpnja 2013. do 2. rujna 2013. te je primao naknadu plaće u punom iznosu osnovne plaće,

- da je rješenjem tuženice od 22. lipnja 2016. tužitelju utvrđena naknada plaće u 100% postotnom iznosu u visini prosječne neto mjesečne plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca prije nastupa nesposobnosti za rad, da su uz rješenje priložene tri liste tužitelja za 4., 5. i 6. mjesec 2010. s neto plaćama od 6. 681,83 kn, 6.655,20 kn i 6.647,52 kn, pa mu je utvrđena prosječna naknada plaće od 6.661,32 kn koliko je i primao od 12. mjeseca 2016. do 19. travnja 2018.,

- da je rješenjem tuženice od 9. lipnja 2016. tužitelj ocijenjen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika kao posljedicu predmetne ozljede,

- da je rješenjem tuženice od 18. travnja 2018. tužitelju prestala državna služba po sili zakona s danom 18. travnja 2018. jer je Rješenjem HZMO od 30. svibnja 2018. zbog profesionalne nesposobnosti za rad (uzrokovane predmetnom ozljedom) utvrđeno pravo na invalidsku mirovina počevši od 19. travnja 2018. u iznosu od 3.539,09 kn mjesečno,

- da je tužitelju isplaćena otpremnina zbog odlaska u invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede u bruto iznosu od 375.868,43 kn.

- da je, dakle tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog predmetne ozljede u cijelom utuženom razdoblju, i privremena nesposobnost nije prestala.

9. Naime, tužitelj EŠ iskazuje da su toga dana 4. srpnja 2010.g. po službenoj dužnosti krenuli iz Marine Kremik kolega mu BŠ i on na intervenciju i brzo se vozilo, da je tada sjedio na svojoj klupici na plovilu i držao se za rukohvat ispred sebe, da je ispred njega radar i mjerač brzine i cijelo vrijeme brzina da je bila 33, 34 čvora, da su ušli u šibenski kanal, njihovom desnom stranom i odmah da je u susret vidio da im pristiže brod E, da, kao što svi iz pomorske policije znaju, kada taj brod vozi sporo da radi velike valove jer ima veliku istisninu, pa da je upozorio kolegu BŠ da dolazi E i da smanji brzinu, da iako da zna da kolega BŠ ima iskustva i da je to i ranije radio, da je nekako u razgovoru rekao " Đ evo B, smanji", a on da je to čuo jer je pogledao u njega, ali da nije smanjivao brzinu, a da se nakon toga čvršće držao sve očekujući da će on smanjiti brzinu, međutim nije, te da su pogodili sa 34 čvora u val, brod da je izletio a on doslovno iz sjedala katapultiran, ta ga je sila jednostavno istrgnula sa rukohvata i zabila u plafon kabine. Tada da se odmah onesvijestio da bi se probudio na podu broda. Kad se probudio da je vladala tišina, dakle su se oba motora svako od po 250 konja ugasili, da je čuo kad se probudio da kolega BŠ viče "šta je ovo, šta je ovo...", a on da je bio cijeli krvav i razbijen i kada se pokušao ustati nije mogao i vidio da mu nije nešto u redu s nogom, te mu je cijela potkoljenica bila deformirana. Što se tiče BŠ on da je bio u takvom položaju i držao se s obje ruke za upravljač pa zato nije izletio i on ima naslonjač na svom sjedalu što da on nije imao, te da su sve ostale stvari sa broda poletjele i popadale. Što se tiče pojasa njega nije bilo, niti ga sada ima, ali da nakon što je on nastradao da su s tog broda promijenjena sjedala, ali pojasevi opet nisu metnuti, međutim su stavljena sjedala sa naslonima što je puno sigurnije i bolje i misli da i svjedok BŠ zna da je došlo do te preinake a to je mogao vidjeti pri obilasku broda. Što se tiče pitanja da li je imao sva potrebna znanja i vještine, iskazuje da ima sve pa i više nego što treba za taj brod, tako da kao bivši pripadnik specijalne policije i član ronilačkog tima a gdje je položio dvije ronilačke kategorije, ima položeno za voditelja brodice A kategorije, kao i C kategorije, također i sve ono vezano uz sigurnost i zaštitu. Što se tiče pitanja koliko dugo plovi i da li se zna snalaziti u ovakvim situacijama iskazuje da plovi cijeli život, a što se tiče intervencijskih vožnji u specijalnoj policiji da je to radio nekih 5, 6 godina, a u ovoj policiji nekih 10 mjeseci prije ove ozljede. Za vrijeme dok radi, istina je da je bilo ozljeđivanja djelatnika, međutim kod ovakvog načina vožnje uvijek se mora smanjiti brzina kad se prelazi preko vala, a uzrok njegovog ozljeđivanja da je po njegovom mišljenju neadekvatnost broda koji nije imao sjedala sa naslonom a niti pojas za vezivanje. Vezano uz pitanje da li je u trenutku naleta broda na val sjedio na svom sjedalu i držao se za ugrađene rukohvate ili zauzeo siguran oslonac u cilju zaštite svoje vlastite sigurnosti, iskazuje da je u trenutku naleta na val sjedio na svome mjestu i držao se za jedan maleni rukohvat ispred toga sjedala, a koje sjedalo nije imalo nikakav naslonjač a kamoli zaštitni pojas, da se čvrsto držao za taj maleni niski rukohvat, i kad je brod udario u val da ga je jednostavno ispucalo, katapultiralo u plafon kabine, gdje je udario glavom da bi se iz nesvijesti probudio na podu kabine, te da nije ništa učinio niti bio nemaran da bi bio i suodgovoran za ovu nesreću, te da više od ovoga što je poduzeo u cilju svoje sigurnosti, nije mogao napraviti, jer nikakvih rukohvata za koje bi se mogao uhvatiti nije niti bilo i ponavlja da je tek poslije njegovog štetnog događaja se taj brod nadogradio zaštitnih rukohvatom i sjedalom sa naslonom odnosno ugrađeno je kompletno novo sjedalo i ističe da je vozač broda smanjio brzinu prije naleta na taj val, ovaj štetni događaj bi se mogao i izbjeći. Nadalje tužitelj iskazuje da potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od srpnja 2010. pa do travnja 2022. i ubuduće nadalje mjesečne iznose kako je to i izvještačio vještak a iz razloga što je nastradao na radnom mjestu 4.7.2010. i od tada bio na bolovanju sve do umirovljenja 19.4.2018. godine, da ništa nije mogao raditi jer mu je zdravstvena komisija MUP-a RH produžavala bolovanje do lipnja 2016. i proglasila ga nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika, a niti mu je išta pruženo da bi mogao raditi, a u međuvremenu pošto je ozlijeđen 2010. ostalo mu je nekoliko ispita na pravnom fakultetu u Splitu, ali je isti naknadno i završio i tražio od načelnika PU premještaj sukladno stručnoj spremi i sukladno odredbi o stjecanju zvanja i promaknuća da ga se pošalje na polaganje za policijskog inspektora na koje je imao pravo, kada mu je odgovoreno da pošalje kadrovskoj službi zahtjev, koji je i poslao dva puta za poslove policijskog inspektora, da mu nije udovoljeno, jer da nije imao ocjenu međutim ocjenu da nije mogao dobiti upravo zbog svog zdravstvenog stanja jer nije radio sukladno rješenju zdravstvene komisije, s tim da je njegova zadnja ocjena za 2009. godinu bila naročito uspješan – 5. U više navrata da je tražio i usmeno i pismeno da ga se stavi na rad, međutim ni to da nije odobreno. Nakon toga 2016. godine da ga je MUP-ova zdravstvena komisija onesposobila za obavljanje poslova policijskog službenika i kad je to rješenje stiglo u PU da ga je nazvala UŠ, a socijalni radnik pri kadrovskoj službi i tražila je da joj dostavi svu medicinsku dokumentaciju koju da je i donio i ona mu je kazala da će ga umiroviti, a na njegov upit može li ga negdje rasporediti na rad, jer je želio raditi i imao školu da mu je rekla da to ne može. Sve to da je UŠ predala na mirovinsko i mirovinsko ga je umirovilo 2018. godine u travnju od kad je u invalidskoj mirovini zbog 100% ozljede na radu, a umirovljen po sili zakona. Inače i dalje da je stalno na terapijama i stalno osjeća posljedice te nesreće na radu, da se liječi, uzima lijekove i odlazi kod psihijatra, da ima 80% tjelesno oštećenje kao posljedica predmetne ozljede i 17 priznatih dijagnoza od čega su dvije psihijatrijske. Na upit pun. tužitelja koja je njegova zadnja dijagnoza psihijatra iskazuje da je trajno radno disfunkcionalan. Zadnje radno mjesto na koje je bio raspoređen je voditelj ophodne brodice u postaji pomorske policije PU Šibensko – kninskoj. Vezano uz upit kako ide napredovanje u službi iskazuje da početno zvanje je policajac mornar, onda voditelj ophodne brodice, što da je bio u trenutku stradanja, zatim ide upravitelj stroja B kategorije i zapovjednik broda B kategorije, i zadnji stadij je upravitelj stroja A kategorije i zapovjednik broda A kategorije. Svi njegove kolege su napredovali pa tako npr. BŠ, a da su bili istog čina i zvanja, ŽŠ i CŠ, svi su oni napredovali, a on nije mogao zbog ozljede, s tim da naglašava da je CŠ, a kad je on nastradao, došao na njegovo radno mjesto iz interventne jedinice policije, gdje su zajedno bili ronioci u istoj jedinici i zajedno studirali u Splitu i on je napredovao u inspektora i upravitelja broda B kategorije, što on nije mogao. Zbog svog stanja da je naravno i imao izgubljenu zaradu pa mi je zato i mirovina mala. Što se tiče misije FRONTEX, ulaskom RH u EU 2013. RH da je ušla u zajednički sigurnosni sustav EU i mora sudjelovati na kriznim žarištima i vanjskim granicama EU, tako da su njegove kolege i slali na ta područja pa su oni imali europsku dnevnicu i imali naravno veća primanja a što on zbog ove ozljede nije bio u mogućnosti. Npr. su imali dnevnicu od 70 eura svaki dan. Što se tiče prekovremenog rada da ima saznanja da to MUP nije odmah plaćao ali su svi utužili pa tako i kolega BŠ koji je isplaćen, a on da je radio bio bi u tome i tako radio. Što se tiče naknada koje je dobio odlaskom u invalidsku mirovinu iskazuje da ih je dobio temeljem Zakona o policiji i stradavanja u službi sa tjelesnim oštećenjem 80%, a po istom Zakonu o policiji da je imao pravo na stambeno zbrinjavanje, međutim da nije niti u tome mogao sudjelovati. Na upit z.z.z. tužene da li je pokušao naći zaposlenje nakon umirovljenja u okviru preostale radne sposobnosti pa do današnjeg dana izjavljuje da nije jer sukladno zdravstvenom stanju smatra da ga ne bi nitko zaposlio jer je stalno na terapijama i pije 4 vrste lijekova za psihu, teško je pokretan, hoda na štakama i ima bolove u kičmi i donjem dijelu kralježnice pa ne može niti sjediti, što je sve i potkrijepljeno liječničkom dokumentacijom.

10. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju je pretrpio službenik na radu, što je u konkretnom slučaj, ne utvrđuje se po odredbama Zakona zaštite na radu, već po općim propisima o odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu zaposleniku (st.1.čl.102. Zakona o radu).

11. Odredbom citiranog čl. 102. Zakona o radu (NN, br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, dalje ZOR), propisano je da ako radnik pretrpi štetu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, ovaj sud utvrđuje da tužitelju pripada izgubljena zarada, jer nije mogao, zbog ozljede na radu, dalje nastaviti obavljati svoj posao u Pomorskoj policiji, PU Šibensko-kninske.

13. Vezano uz radno mjesto tužitelja i napredovanje u službi u postupku je utvrđeno da je tužitelj rješenjem tužene od 22.10.2009. bio raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodne brodice, a za koje mjesto je propisana srednja stručna sprema (dalje: SSS) i zvanje policijski narednik. Tužitelj je 27.05.2011. podnio Zahtjev za premještaj na neko od radnih mjesta visoke stručne spreme (dalje: VSS), budući je 17.05.2011. diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu. Iz Zapisnika o usmenoj izjavi tužitelja od 07. lipnja 2013. koji je tužitelj dao tuženici, razvidno je da je tužitelj stekao VSS dana 17.05.2011. a da je dana 14.11.2011. preveden u zvanje Samostalni policajac. U postupku je nadalje utvrđeno da je tužitelj zadržao isto radno mjesto Voditelj ophodne brodice i zvanje Samostalni policajac sve do odlaska u invalidsku mirovinu, premda se u siječnju 2012. prijavio za ispit za zvanje policijskog inspektora, ali je odbijen, a kako je razvidno iz Rješenja tužene od 26.10.2017. Rješenjem tužene od 02.09.2013. tužitelj je ponovno raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodne brodice i zvanje Samostalni policajac, za koje je propisana SSS. Na navedeno Rješenje tužitelj se žalio, ali mu je žalba odbijena Rješenjem od 22.10.2017. Rješenjem tužene od 16.10.2017. tužitelj je ponovno raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodne brodice za koje je propisana SSS i zvanje samostalni policajac. Rješenjem tužene od 19.04.2018. tužitelju je prestala državna služba po sili zakona s danom 18.04.2018. budući je Rješenjem HZMO od 13.11.2017. zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 08. veljače 2017. Rješenjem HZMO-a od 30.05.2018. zbog profesionalne nesposobnosti za rad tužitelju je utvrđena invalidska mirovina počevši od 19.04.2018. u svoti od 3.539,09 kn mjesečno. Rješenjem od 22.03.2011. kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodne brodice i zvanje Policijski narednik, zbog stradavanja, na isto radno mjesto postavljen je CŠ, radni kolega tužitelja s danom 01.04.2011., koji je Rješenjem od 28.07.2012. s danom 01.08.2012. na istom radnom mjestu dobio zvanje Samostalni policajac, koji je s danom 01.02.2013. premješten na radno mjesto Upravitelj stroja ophodnog broda tip B, a od 29.10.2014. na radno mjesto Zapovjednik ophodnog broda tip B i zvanje Policijski inspektor, a za koje radno mjesto je propisana VŠS ili SSS, što bi po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, bio premješten tužitelj.

14. Vezano uz primanja tužitelja tijekom utuženog razdoblja od srpnja 2010. god. pa do 19. travnja 2018. god. u postupku je utvrđeno da je tužitelj od dana nezgode 04. srpnja 2010. pa do 02.09.2013. neprestano bio na bolovanju, te je primao naknadu plaće od tužene po osnovu povrede na radu u 100%-tnom iznosu osnovne plaće. Rješenjem tužene od 02.09.2013. tužitelj je raspoređen na radno mjesto Voditelj ophodne brodice za koje je propisana SSS. Od 09.09.2013. tužitelju je tako utvrđena plaća koja je isplaćivana na način da je tužena isplaćivala naknadu bolovanja na dvjema platnim listama mjesečno i to: bolovanje na teret HZZO–a 50% i bolovanje na teret poslodavca – MUP-a 50% sve do studenoga 2016. Rješenjem HZZO-a od 20.09.2019., a nakon žalbe tuženika na prethodno Rješenje, tužitelju je priznata naknada za bolovanje u iznosu od 100%, te su utvrđene razlike u ukupnom iznosu od 60.404,80 kn, koje su prema potvrdi HZZO-a od 20.08.2020. isplaćene tužitelju u iznosu od 12.888,17 kn, a iznos od 45.786,46 kn je refundiran tuženoj po osnovu već isplaćene naknade tužitelju u tom iznosu. Rješenjem tužene od 22. srpnja 2016. g. tužitelju je utvrđena naknada plaće u 100%-tnom iznosu koja teče od 09. lipnja 2016. u „visini prosječne neto mjesečne plaće isplaćene u posljednja 3 mjeseca prije nastupa nesposobnosti za rad i druga prava iz radnopravnog donosa i to od dana donošenja odluke o nesposobnosti za obavljanje poslova policijskog službenika do dana izvršnosti rješenja nadležne službe koja odlučuje o pravu na mirovinu.“ Rješenju su priložene 3 platne liste tužitelja za mjesece 4, 5 i 6 mj.2010. dakle, mjeseci koji su prethodili tužiteljevoj povredi na radu, pa mu je utvrđena prosječna mjesečna naknada od 6.661,32 kn, koliko je i primao od 12/2016 sve do 19.04.2018. od kada mu je zbog odlaska u mirovinu isplaćivana invalidska mirovina. Od prosinca 2016. godine pa do travnja 2018., sukladno prethodnom rješenju od 22.07.2016. tužitelju je isplaćivana naknada na jednoj platnoj listi mjesečno, dakle sve dok tužitelj nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu, osim što su za mjesec travanj 2018. isplaćene naknade na dvjema platnim listama. Na jednoj platnoj listi za mjesec travanj 2018. je isplaćena naknada za bolovanje kao i za prethodne mjesece, dok je na drugoj platnoj listi isplaćena otpremnina zbog odlaska u mirovinu u bruto iznosu od 375.686,43 kn, ali je na istoj platnoj listi isplaćena i naknada za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu od 23.786,40 kn. Kako se naknada za neiskorišteni godišnji odmor odnosi na primanja tužitelja u utuženom razdoblju to je i taj iznos uključen u primanja tužitelja za 01. do 04. mj. 2018. i dio za 12. mjesec 2017., pa iz tog razloga nema razlika u neisplaćenoj plaći za 01. do 04. mjesec 2018. Rješenjem HZMO-a od 30.05.2018. zbog profesionalne nesposobnosti za rad tužitelju je utvrđena invalidska mirovina počevši od 19.04.2018. u svoti od 3.539,09 kn mjesečno.

15. Što se tiče visine novčane naknade materijalne štete, izgubljene zarade, razlike između plaće i mirovine, sud je istu utvrdio primjenom odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine; br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, i 112/99-dalje ZOO), te temeljem nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić koji ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim, i kao takvom mu poklanja vjeru, a izračun izgubljene zarade Vještak Bijelić je izračunao na način da je usporedne djelatnike koje su predlagali tužitelj i tuženik i za koje je dobio osobne kartone iz kojih su vidljiva ukupna primanja tih djelatnika po mjesecima i to BŠ, CŠ, SŠ i ŽŠ, za koje je zatražio osobne kartone i izračunao ukupna primanja usporednih djelatnika po mjesecima u utuženom razdoblju.

16. U odnosu na toč.I., II. i III. izreke

17. Iz nalaza i mišljenja Vještačenja Bijelić iz kolovoza 2021.g., je utvrđeno da izgubljena zarada tužitelja uz pretpostavku napredovanja u službi slično kao i drugi usporedni djelatnici tuženika od srpnja 2010.g. do umirovljenja iznosi: neisplaćena bruto II plaća ukupno 410.528,15 kn, Doprinosi na bruto ukupno 60.248,16 kn, Neisplaćena bruto I plaća ukupno 350.279,99 kn, Ukupno doprinosi za mirovinsko ukupno 70.056,03 kn, te Porezi i prirezi ukupno 542,26 kn.

18. Iz očitovanja vještaka od 12.1.2022.g. po prigovorima tužitelja i tuženika na izrađeno vještvo od 18.8.2021.g. proizlazi da izgubljena zarada tužitelja uz pretpostavku napredovanja u službi slično kao i drugi usporedni djelatnici tuženika od srpnja 2010.g. do rujna 2018.g. iznosi kao razlika plaće do odlaska tužitelja u mirovinu 18.04.2018. - neisplaćena bruto II plaća ukupno 360.939,41 kn, Doprinosi na bruto ukupno 52.970,63 kn, neisplaćena bruto I plaća ukupno 307.968,78 kn, ukupno doprinosi za mirovinsko 61.593,78 kn, Porezi i prirezi ukupno 416,92 kn, a neisplaćena neto plaća ukupno 245.958,08 kn ili u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u tabeli 6.a) u prilogu dopuna Vještva s dospijećem svakog 05. u mjesecu za protekli mjesec, dok izgubljena naknada /renta/ od odlaska u mirovinu od 18.04.do 30.09.2019. izražena kao neto naknada odnosno renta iznosi ukupno 33.723,62 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u prilogu dopuna u tabeli 6.b) s dospijećem svakog 01. u mjesecu za protekli mjesec.

19. Nadalje iz vještva Vještačenja Bijelić od 19.1.2023.g. proizlazi da je vještak izračun izgubljene zarade tužitelja zbog ozljede na radu računao uz pretpostavku napredovanja u službi slično kao što je napredovao i usporedni djelatnik i na način kako je to navedeno u zadatku vještaku u Rješenju suda. Izgubljena zarada u utuženom razdoblju od listopada 2018. do 30. travnja 2022. iznosi ukupno 243.975,92 kn, odnosno po mjesecima, a kako je prikazano u tabeli 1. kolona 4. Vještva, s dospijećem svakog 05. u mjesecu, dok prosječna mjesečna izgubljena zarada za posljednjih godinu dana iznosi 6.798,23 kn.

20. Iz očitovanja vještaka od dana 12.4.2023.g. po prigovorima tuženika na izrađeno vještvo od 19.1.2023.g. proizlazi da godišnji odmor je kao i sve druge stavke u izračunu bruto plaće izračunao u odnosu na komparabilnog djelatnika sukladno odrađenim satima rada komparabilnog djelatnika sa svim dodacima na plaću koje je taj usporedni djelatnik imao. Ako se ima u vidu da tužitelj kroz utuženo razdoblje nije radio, a da je vještak trebao sukladno nalogu suda utvrditi izgubljenu zaradu izračunatu koristeći podatke o ukupnim mjesečnim bruto plaćama tužitelja a temeljem odrađenih sati rada tog komparabilnog djelatnika, onda da razlika bruto plaće tužitelja u odnosu na usporednog djelatnika i treba biti samo razlika primanja po osnovu minulog rada i na taj način je izračunat i godišnji odmor, a razlika u bruto plaći zapravo je razlika samo po osnovu minulog rada i može se utvrditi i iz ukupne bruto plaće za utuženo razdoblje kod usporednog djelatnika od 602.613,74 kn (tabela u prilogu 1a –kolona 1, ukupno), a kod tužitelja po izračunu vještaka u iznosu od 583.190,37 kn (tabela 1b kolona 20, ukupno), te u svezi prigovora pun. tuženika da: „…ne može provjeriti izračuna Porezi i prirezi ukupno - kolona 4., budući nema uvid u osobne odbitke tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. travnja 2022. slijedom čega je nejasno na koji način je vještak došao do izračuna dobivene neto plaće - kolona 5.“ vještak navodi da je koristio samo osnovni osobni dobitak tužitelja, te u prilogu očitovanju daje pomoćnu tabelu temeljem koje je utvrđena obveza poreza i prireza tužitelja iz utvrđene neto plaće, a iz koje je vidljivo da ukupan iznos izračunatog poreza i prireza iz pomoćne tabele odgovara upravo iznosu u koloni 4 tabele 1c Vještva, na koju se stranke upućuju radi nepotrebnog ponavljanja.

21. Iz očitovanja vještaka od 5.2.2026.g. po Nalogu Suda od 08.05.2025.g., proizlazi da je vještak u predmetu koji se ranije vodio pod posl. br.P-2294/2013, kod istog Suda, već izradio osnovno vještvo dana 18. kolovoza 2021. i dopune vještva od 12. siječnja 2022. sve za razdoblje od srpnja 2010. god. pa do rujna 2018. god., te dopunsko vještvo od 19. siječnja 2023. za razdoblje od listopada 2018. god. pa do travnja 2022. god., te da u svezi navedenog Naloga suda i prijedloga tužitelja daje pregled isplaćenih plaća za tužitelja za zadnja tri mjeseca prije nesreće koja se dogodila 04. srpnja 2010., dakle za razdoblje od mjeseca travnja 2010. do zaključno kraja lipnja 2010. i to za razdoblje travanj 2010 je Bruto plaća 9.441,37 kn, a Neto plaća 6.960,23 kn, za razdoblje svibanj 2010.g. je Bruto plaća 10 9.399,86 kn, a Neto plaća 6.932,49 kn, te za razdoblje lipanj 2010.g. je bruto plaća 9.219,19 kn, a Neto plaća 6.924,50 kn, te, kao što je vidljivo iz platnih lista, plaća se sastojala od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću po osnovu za pasivnog dežurstva i smjenskog rada, te noćnog rada, rada blagdanom, rada subotom, rada nedjeljom, prekovremenog rada i minulog rada, a sve sukladno Rješenju tužene za radno mjesto tužitelja i Pravilnicima kojima se uređivala plaća kod tuženika te naknada po osnovu terenskog dodatka i prijevoza na posao i s posla.

22. Imajući u vidu da je tužitelj sukladno nalazu vještaka, kojem ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom i uredio odnosno precizirao tužbeni zahtjev to je isti valjalo usvojiti i presuditi kao u toč. I., II. i III. izreke.

23. U odnosu na toč. IV. i V. izreke

24. Naime, što se tiče naknade za sudjelovanje u misiji FRONTEX-a, vještačenjem je utvrđeno da primanja usporednog djelatnika BŠ u misiji FRONTEX za godine 2015. do 2021. iznose 18.657,00 EUR ili prosječno godišnje 2.665,29 EUR (18.657,00 : 3), da naknade za sudjelovanje u misiji FRONTEX-a kako je to predlagao tužitelj nisu uključene u izračun izgubljene zarade, jer te naknade nisu isplaćivane kao plaće i ne čine dio obračunatih plaća, da procijenjena primanja tužitelja za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad u odnosu na usporednog djelatnika u istom dijelu razdoblja u kojem je tužitelj utužio, dakle od svibnja 2011. do prosinca 2013. bi bila u iznosu 78.077,13 kn, a po mjesecima kako je to prikazano u tabeli 3. Vještva, i manja su kod tužitelja u odnosu na usporednog djelatnika zbog manjeg dodatka na minuli rad tužitelja u odnosu na usporednog djelatnika, da procijenjena primanja tužitelja za neisplaćene dodatke na prekovremeni rad nisu uključena u izračun izgubljene zarade (rente) u tabeli 1 ovog Vještva iz razloga što ta primanja se odnose samo za dio utuženog razdoblja i iz razloga što još nisu presuđena, međutim, kako tužitelj nije ničim dokazao da bi po redovitom tijeku stvari isto i ostvario i u istoj visini, to je valjalo tužbeni zahtjev u tom dijelu potraživanja odbiti i presuditi kao u toč. IV. i V. izreke.

25. Obzirom da je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev te je tuženik kao odgovorna osoba dužan isplatiti tužitelju onaj broj novčanih jedinica koliko je utvrđeno da iznosi šteta (načelo monetarnog nominalizma iz članka 21. ZOO-a), to je ovaj sud provedenim financijskim vještačenjem utvrdio visinu te štete i presudio kao u izreci.

26. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

27. O parničnim troškovima stranaka potrebno je odlučiti primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda s pripadajućim Protokolima, jer Konvencija s pripadajućim Protokolima je sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Čl.6.st.1. Konvencije omogućava strankama slobodan pristup sudu. Dakle, isključena su bilo kakva ograničenja koja bi se ticala tog prava, a čl. 1. Protokola br. I. uz Konvenciju štiti vlasništvo stranke (presuda Europskog suda za ljudska prava od 18. srpnja 2013.g. u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) a koja je postala konačna 9. prosinca 2013.g.

27.1. O troškovima parničnog postupka u odštetnoj parnici odlučuje se prema kriterijima iz čl. 154. u vezi s čl. 155. ZPP-a, ali je pri tome potrebno uzeti u obzir i kriterije Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, a sve to vezano uz utvrđeni uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

27.2. U tom je smislu potrebno naći primjerenu ravnotežu vodeći računa o tome da je tužitelj krivnjom tužene pretrpio tjelesne ozljede i kada je u parnici utvrđeno da je tužena odgovorna za štetu, to je tužitelj dokazao pravnu osnovu odštetnog potraživanja prema tuženoj.

27.3. Suviše, kako je tužitelj djelomično uspio s tužbenim zahtjevom i kada bi se o parničnim troškovima odlučivalo samo primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a tada bi tužitelj bio dužan naknaditi tuženoj dio njezinih parničnih troškova, iako je tužena u cijelosti odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu, pa bi na taj način bio djelomično obezvrijeđen njegov uspjeh u odštetnoj parnici.

27.4. Stoga u ovoj parnici odgovorna je tužena i ona nema pravo na naknadu parničnih troškova, dok tužitelj ima pravo na naknadu nužnih parničnih troškova prema stupnju uspjeha u odštetnoj parnici.

27.5. Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku, za sastav zahtjeva za mirno rješenje od 8.7.2013.g. u iznosu od 250 bodova, za sastav tužbe od 24.10.2013.g.-250 b., za sastav zahtjeva za mirno rješenje od 15.9.2015.g. -250 b., za sastav tužbe od 24.11.2015.g. -250 b., za sastav podneska od 24.2.2016.g.-500 b., za zast. na roč. 2.3.2016.g.-250 b., za sastav zahtjeva za mirno rješenje od 19.7.2018.- 250 b., za sastav tužbe od 24.10.2018.g.-500 b., za zast. na roč. od 15.11.2018.g. -500 b., za zast. na roč. od 19.12.2018.g. -610 b., za sastav podneska od 8.1.2019.g. -610 b, za zast. na roč. od 24.1.2019.g. -610 b., za sastav podneska od 1.6.2020.g.-610 b., za sastav podneska od 8.10.2020.g. -610 b., za sastav podneska od 15.2.2021.g. -610 b., za sastav podneska od 7.10.2021.g. -610 b., za zast. na roč. od 21.10.2021.g. -610 b., za sastav podneska od 30.1.2022.g. -610 b., za zast. na roč. od 13.4.2022.g. -610 b., za sastav podneska od 25.4.2022.g. -610 b., za sastav podneska od 6.5.2022.g. - 305 b., za sastav podneska od 27.2.2023.g. -1007 b., za zast. na roč. od 7.3.2023.g. - 1007 b., za za zast. na roč. od 28.3.2023.g. -1007 b., za sastav podneska od 24.5.2023.g.-1007 b., za zast. na roč. od 25.5.2023.g.-1007 b., za zast. na roč. od 20.6.2023.g.-503,5 b., za sastav odgovora na žalbu od 1.9.2023.g.- 1265 bodova, za sastav podneska od 28.4.2025.g. – 1007 b., za zast. na roč. od 7.5.2025.g. – 1007 b., za zast. na roč. od 3.7.2025.g. – 1007 b., za sastav podneska od 11.2.2026.g. – 1007 b., za zast. na roč.- od 23.4.2026.g. – 1007 b., za sastav podneska od 9.6.2026.g. – 1007 b., za zast. na roč. od 31.8.2026.g. – 1007 bodova i za zast. na roč. 15.9.2026.g.

– 503,5 bodova, što ukupno iznosi 24.901 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 Eura iznosi 49.802,00 Eura, koji uvećan za 25% PDV-a od 12.450,50 Eura iznosi 62.252,50 Eura, koji iznos valja uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 1.327,23 Eura, jer je isti trošak bio nužan za utvrđivanje visine pripadajuće naknade štete, pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 63.579,73 Eura, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u spora za cca 80 % to je istome valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 50.863,78 Eura i odlučiti kao u toč. VI. izreke.

U Šibeniku, dana 15. rujna 2026.g.

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena