Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-317/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Ante Ujevića, predsjednice vijeća te sudaca Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženika JI zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika JI protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. srpnja 2026., poslovni broj K-703/2026-7, u sjednici održanoj 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika JI kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženik JI je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu za tvora u trajanju od tri godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom JI se u kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 10. ožujka 2026. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog JI trajno je oduzeta jedna plastična vrećica s amfetaminom mase 0,92 grama i jedna plastična vrećica s amfetaminom mase 575,34 grama, koja droga je od njega bila privremeno oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga [serijski broj] i [serijski broj] (listovi 6 i 19 spisa), koja droga će se po pravomoćnosti pobijane presude uništiti.
1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11, od optuženog JI trajno je oduzeta digitalna vaga za precizno mjerenje s utvrđenim tragom amfetamina, koja je od njega bila privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga serijskog broja [serijski broj] od 11. ožujka 2026. (list 20 spisa), koji predmet će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26., dalje: ZKP/08) dužan je optuženi JI u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti pobijane presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 807,01 (osamsto sedam eura i jedan cent) eura, od čega se iznos od 407,01 eura odnosi na trošak provedenog toksikološkog vještačenja, a 400,00 eura predstavlja paušalnu svotu.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem branitelja Ivana Čizmića, odvjetnika u Splitu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenopravnoj sankciji i troškovima postupka. Predlaže da nadležni županijski sud uvaži žalbu te pobijanu presudu preinači u odluci o kazni, na način da optuženiku JI, primjenom članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3.KZ/11, izrekne kaznu zavora ispod posebnog zakonskog minimuma, u trajanju koje drugostupanjski sud smatra primjerenim, a obrana predlaže najblažu moguću kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Potom da primjenom članka 57. KZ/11 optuženiku izrekne djelomičnu uvjetnu osudu na način da se dio izrečene kazne zatvora izvršava, dok se preostali dio neće izvršiti pod uvjetom da optuženik u vremenu provjeravanja koje odredi sud, ne počini novo kazneno djelo, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru do 10. ožujka 2026. pa nadalje, odnosno da pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne drugu blažu kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma, u granicama ublažavanja propisanim člankom 49. KZ/11, uz primjenu djelomične uvjetne osude u slučaju da je izrečena kazna veća od jedne, a manja od tri godine.
2.1. Iako optuženik u žalbi navodi da je istu podnio iz svih zakonom propisanih razloga, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog odluke o kazni.
2.2. Žalbe optuženika razmatrat će se kao jedna.
3. Spis je, u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je spis vratilo 14. kolovoza 2026.
4. Žalba optuženika JI nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi podnesenoj po branitelju navodi, u bitnom, da je sud prvog stupnja olako naveo da su otegotne okolnosti "dominantne", bez navođenja ikakvih konkretnih razloga na kojima bi utemeljio takvu svoju očigledu posve paušalnu tvrdnju. Nadalje, sud je istodobno utvrdio cijeli niz vrlo jakih olakotnih okolnosti, ali je uz to kao otegotnu okolnosti naveo čak i raširenost istovrsnih kaznenih djela na području tog suda, što je apsurd u odnosu na osobu optuženika JI. Dakle, sud se treba voditi načelom individualizacije kazne: JI ne može biti strože kažnjen zato što neki drugi ljudi na području [adresa] čine kaznena djela vezana uz drogu. Pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim iz kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, dakle upravo u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedeno kazneno djelo. Optuženik ne osporava utvrđenje krivnje, već smatra da postoje zakonske pretpostavke da se primjenom odredbi članka 48. stavka 2. i članka 49. KZ/11 kazna ublaži ispod granice propisane za predmetno kazneno djelo, a potom, podredno i kumulativno s takvim ublažavanjem primjeni institutu djelomične uvjete osude iz članka 57. KZ/11. Tako je sud prvog stupnja utvrdio postojanje brojnih olakotnih okolnosti i to: potpuno i cjelovito priznanje kaznenog djela, doprinos okrivljenika brzom i učinkovitom okončanju postupka, iskreno žaljenje, iskreno kajanje, samokritičnost prema vlastitom protupravnom postupanju, dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost kao i činjenice da se protiv okrivljenika ne vodi ni jedan drugi kazneni niti prekršajni postupak, a izrijekom je utvrdio da je okrivljenikovo priznanje u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku i skraćivanju njegovog trajanja. Pored toga sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio okolnost što je okrivljeni građevinski radnik s približno deset godina radnog iskustva, koji je prije lišenja slobode radio i vlastitim radom ostvarivao prihode i da ima radnu dozvolu za [adresa]. Što se tiče njegove obiteljske situacije okrivljenikovi roditelji nemaju nikakvih prihoda, dok mu je sestra osoba s invaliditetom i prima vrlo nisku invalidninu, zbog čega im je okrivljenik financijski pomagao nakon što je podmirio svoje osnovne životne troškove. Dakle, radi se o osobi koja ima radne navike, struku, iskustvo, mogućnost zaposlenja i obiteljske veze, što sve upućuje na realnu mogućnost uspješne resocijalizacije bez potrebe za izvršavanjem višegodišnje bezuvjetne kazne zatvora. Uzimajući u obzir navedeno otegotnim okolnostima je dana nerazmjerna težina, a neke od tih okolnosti po svojoj prirodi predstavljaju obilježje kaznenog djela pri čemu je problematično otegotnim cijeniti "izuzetnu društvenu opasnost ovih kaznenih djela te njihovu raširenost na području ovog suda". Iz tih razloga utvrđene olakotne okolnosti predstavljaju izrazito povoljnu osnovu za zaključak da se svrha kažnjavanja može postići kaznom blažom od zakonskog minimuma.
5.1. U žalbi koju je optuženik podnio sam, opisuje svoju životnu situaciju, okolnosti koje su ga dovele do toga da počini konkretno kazneno djelo te ističe olakotne okolnosti koje bi bile od utjecaja na ublažavanje kazne te da je djelo počinio zbog nepromišljenosti i bez razmišljanja o posljedicama takvog postupanja.
6. Suprotno navodima žalbe, utvrđuje se da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa tako i u pogledu odabira vrste i mjere kazne, te da je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja olakotnim na strani optuženika cijenio cjelovito priznanje počinjenja kaznenog djela, čime je u znatnoj mjeri pridonio utvrđivanju činjeničnog stanja i skraćivanju trajanja postupka, iskazano žaljenje i kajanje koje je sud ocijenio iskrenima i koji ukazuju na okrivljenikovu samokritičnost prema vlastitim protupravnim postupcima te činjenicu to je kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan. S druge strane , otegotnim okolnostima na strani optuženika sud prvog stupnja je cijenio visoki stupanj odlučnosti i stupanj kriminalne volje, imajući u vidu činjenicu da je optuženi JI držao čak 576,26 g amfetamina – veliku količinu naročito opasne droge od koje su se u konkretnom slučaju mogle dobiti mnogobrojne pojedinačne doze ugrožavajuće za zdravlje velikog broja ljudi, izuzetnu društvenu opasnost istovrsnih kaznenih djela i njihovu raširenost na području suda prvog stupnja.
8. Optuženik žalbom ne problematizira potpunost utvrđenih činjenica relevantnih za izbor vrste i mjere kazne, ali dovodi u pitanje vrednovanje utvrđenih činjenica, odnosno, kako tvrdi, podcijenjenost utvrđenih olakotnih okolnosti za koje smatra da u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti u smislu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11. Odredbom članka 48. stavka 2. ZKP/08 propisano je da blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
8.1. U odnosu na utvrđene olakotne okolnosti, na koje se i optuženi poziva u žalbi – dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika i činjenica da se protiv njega ne vodi kazneni niti prekršajni postupak – valja istaći da je neosuđivanost optuženika i nevođenje kaznenog postupka protiv njega inače uobičajeni status prosječnog građanina tako da te okolnosti nisu od velikog utjecaja na odluku o kazni, dok se, suprotno - osuđivanost i postupci u tijeku cijene kao otegotna okolnost. Dalje, i okolnosti koje se tiču osobe optuženika, koje on ističe u žalbi – da je bio zaposlen, da uzdržava svoje roditelje i sestru u [adresa] zbog toga što oni nemaju dovoljno sredstava za život, a sestra je potpuni invalid – su svakako pozitivne kada se uzme u obzir da je optuženik radio i da skrbi o članovima obitelji za koje nema obvezu zakonskog uzdržavanja, ali kada je prestao raditi jer je smatrao da mu plaća od 2.500,00 eur više nije dovoljna i kada je sredstva za financiranje sebe i svoje obitelji pribavljao konkretnim kaznenim djelom, takvo postupanje više nije prihvatljivo.
8.2. Optuženik prigovara utvrđenju suda prvog stupnja da je otegotna okolnost na strani optuženika raširenost kaznenih djela nedozvoljene trgovine drogom na području tog suda, smatrajući to apsurdnim jer da optuženik ne može biti kažnjen zato što neki drugi ljudi na području [adresa] čine kaznena djela vezana uz drogu, što je protivno načelu individualizacije kazne. Međutim, takav stav optuženika nije pravilan jer otegotna okolnost raširenosti kaznenih djela na određenom području utječe na individualizaciju kazne, ali nije rezultat djelovanja trećih osoba u smislu da optuženiku zbog postupanja tih osoba bude izrečena teža kazna. Naime, kaznenopravna situacija na određenom području, pa tako i na području grada [adresa], ovisi o puno faktora od kojih je jedan i kaznenopravna politika – konkretno vrste i mjere kazni izrečene počiniteljima konkretnih kaznenih djela na tom području : ako su kazne blage i pokažu se neodgovarajućima trenutno situaciji, broj počinitelja će rasti zbog izostanka odvraćajuće funkcije kazne. U takvoj situaciji se našao i optuženik prilikom odlučivanja hoće li zakonito stjecati sredstva za život ili će sredstva za život pribavljati protuzakonito – nedozvoljenom trgovinom droge. Dakle, on je stavio u odnos korist od protupravnog ponašanja i posljedice koje za njega mogu uslijed toga nastati, računajući pri tome da se na tom području puno ljudi bavi nedozvoljenom trgovinom drogom i da zbog toga posljedice po njega, u slučaju otkrivanja da je počinio konkretno kazneno djelo, neće biti teške. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da utvrđena kazna po vrsti i mjeri treba optuženiku ukazati na neprihvatljivost njegovog ponašanja i pogrešnu procjenu u pogledu posljedica po njega, imajući pri tome u vidu i generalnopreventivnu svrhu kažnjavanja, kojom kazna izrečena optuženiku treba odvratiti potencijalne počinitelje, osobe koje se nađu u istoj situaciji kao i optuženik prije no što se odlučio na počinjenje konkretnog kaznenog djela, od činjenja sličnih kaznenih djela. Stoga je sud prvog stupnja pravilno individualizirao kaznu i ona nije rezultat, kako se u žalbi tvrdi, postupaka trećih osoba.
8.3. Dalje, sud prvog stupnja je pravilno cijenio kao olakotnim na strani optuženika cjelovito priznanje kaznenog djela, čime je u znatnoj mjeri pridonio utvrđenju činjeničnog stanja i skraćivanja postupka, iskazano žaljenje i kajanje koje cijeni iskrenima. Navedeno predstavlja okolnosti koje su, u svakom slučaju, od utjecaja na izbor blaže kaznenopravne sankcije, odnosno na blažu mjeru kazne. Međutim, optuženik utvrđene olakotne okolnosti u žalbi vrednuje parcijalno, naglašavajući te okolnosti, uz značajno podcjenjivanje otegotnih okolnosti utvrđenih od strane suda prvog stupnja, za razliku od suda prvog stupnja koji je, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11, te okolnosti vrednovao uravnoteženo, ocijenivši da olakotne okolnosti koje je utvrdio ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti u smislu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11, iako to izričito nije naveo.
8.4 Imajući na umu sve utvrđene olakotne okolnosti, ali i činjenicu da je optuženik svojim postupanjem povrijedio jedno od najviše zaštićenih dobara - zdravlje većeg broja ljudi - kod njega zatečeno više od pola kilograma droge amfetamin, dovoljne za više stotina pojedinačnih doza, ocjena je i ovog suda da je kazna zatvora u trajanju tri godine, što je zakonski minimum kazne propisane za navedeno djelo, upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Upravo navedena kazna može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Stoga nema razloga za optuženikovo blaže kažnjavanje jer utvrđene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti koje bi omogućile izricanje blaže kazne od propisane niti, posljedično, primjenu instituta djelomične uvjetne osude, kako se to predlaže u žalbi, jer je ocjena ovog suda da će se jedino kaznom zatvora kod optuženika postići svrha kažnjavanja.
9. Iz tih je razloga utvrđeno da navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.
U Karlovcu 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
