REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-101/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i Ratka Ščekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IG zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. svibnja 2023. broj Kzd-2/2022-26 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. veljače 2026. broj I Kžzd-33/2023-7, u sjednici Vijeća održanoj 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog IG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 24. svibnja 2023. broj Kzd-2/2022-26 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. veljače 2026. broj I Kžzd-33/2023-7, osuđeni IG proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u jedna godina i osam mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. osuđenom IG je izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava dio od deset mjeseci, a drugi dio kazne od deset mjeseci se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
2. Osuđeni IG pravovremeno je po branitelju, odvjetniku Bruni Damjancu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u članku 517. stavku 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP). Povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku nalazi u tvrdnji da drugostupanjski sud nije razmotrio sve žalbene navode osuđenika. Nadalje smatra da je postupanjem drugostupanjskog suda kroz ignoriranje bitnih i argumentiranih žalbenih navoda osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, čime je ostvarena povreda u članku 468. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
- pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.), što odgovara istovjetnoj povredi zakona iz članka 468. stavka 1. točki 12. ZKP-a s obzirom na vrijeme podnošenja zahtjeva. Konačno, navodi da takvo zanemarivanje činjenica drugostupanjskog suda upućuje na njegovu arbitrarnost u postupanju. U zahtjevu je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijane presude u cijelosti i predmet vrati na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu, te u skladu s člankom 518. st. 5. ZKP odgodi izvršenje pobijanih pravomoćnih presuda“.
3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-a te dostavio odgovor glavnog državnog odvjetnika osuđeniku (list 509. spisa).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U odnosu na osuđenikove tvrdnje da u drugostupanjskoj presudi nisu dani i razmotreni svi razlozi u odnosu na istaknute žalbene navode, čime upire, s jedne strane, na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP-a, jer da je time došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a s druge strane, ujedno s istim razlozima upire i na povredu prava na pravično suđenje iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točka 12. ZKP-a zbog neobrazložene sudske odluke, kao i arbitrarnosti drugostupanjske presude zbog istih razloga, treba naglasiti da istaknuti prigovori nisu osnovani.
5.1. Prije svega treba navesti da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.- dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u članku 6. stavcima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 69/99. - pročišćeni tekst 8/99. - ispravak 14/02., 1/06., 2/10., i 13/17. - dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost. Povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022.).
5. 2. Naime, drugostupanjski je sud, odgovarajući na žalbene navode osuđenika koji se odnose na tvrdnju da postoji znatna proturječnost o sadržaju isprava, prvenstveno zapisnika o saslušanju oštećene JG i onog što se navodi u presudi o odlučnoj činjenici da „spolni organ nije bio u čvrstom stanju i da nije bilo penetracije“, iznio detaljne i iscrpne razloge u odlomcima 6. i 6.1. obrazloženja drugostupanjske presude. Dakle, u potpunosti je ocijenio sve žalbene razloge pa tako i žalbeni razlog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Također, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a, u odlomku 6.4. obrazloženja utvrdio je da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, Vrhovni sud nalazi da u konkretnoj situaciji nema govora o tome da su izostali relevantni razlozi u odluci suda drugog stupnja i da bi zbog toga bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja bi utjecala ili mogla utjecati na presudu. Slijedom navedenog, nije osnovana ni tvrdnja osuđenika da mu je odlukom suda drugog stupnja uskraćeno konvencijsko pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer su sudovi, a naročito je sud drugog stupnja iznio detaljne i opširne razloge na kojima temelji svoju odluku, tako da ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.
6. U odnosu na tvrdnju osuđenika da je zbog zanemarivanja odlučnih žalbenih navoda drugostupanjska odluka arbitrarna jer iz navedene odluke suda proizlazi da nije odgovorio na sva bitna pitanja žalitelja, treba naglasiti da osuđenik nije u pravu. Naime, protivno ovom prigovoru podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud nije dužan odgovoriti na sve ili uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, u skladu s člankom 487. stavkom 1. ZKP-a. Ovdje je drugostupanjski sud toj obvezi u dostatnoj mjeri odgovorio, a to se odnosi i na žalbeni prigovor vezan uz ocjenu i analizu iskaza oštećenice, ispitane kao svjedokinje u konkretnom kaznenom predmetu te za to dao jasne i razumne razloge u odlomcima 7., 7.1. i 7.2. obrazloženja. Stoga nema govora o arbitrarnosti drugostupanjske presude, tako da ni ova istaknuta povreda zakona nije ostvarena.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci. Zbog svega izloženog nije bilo osnove za rješavanje prijedloga osuđenika za odgodu izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Marin Mrčela, izv.prof.
