Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-725/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednika vijeća te Siniše Pleše i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koju su protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-125/2025-56 od 26. lipnja 2025. podnijeli optuženi ABC i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026., u pristunosti branitelja optuženog ABC, odvjetnika Zorana Galića i Krešimira Škarice

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim optuženog ABC zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara– iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude te ga je, na temelju članka 236 stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao mu je uv jetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 naloženo je optuženom ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. i boravištem u [adresa]. isplatiti MC iznos 78.970,07 eura u roku 3 (tri) mjeseca računajući od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP oštećenoj JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 78.970,07 eura i naloženo je optuženom ABC OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]. i boravištem u [adresa]. isplatiti KC iznos 78.970,07 eura.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP naloženo je optuženom ABC naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos 200,00 eura u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbe je podnio optuženi ABC po branitelju Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba i dopunu žale po branitelju Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, a žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili optuženika blaže kazniti.

2.1. Žalbu je podnio i državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kazni, te predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika strože kazniti.

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.4. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi ABC, njegovi branitelji odvjetnici Zoran Galić i Krešimir Škarica te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok su pristupili branitelji optuženog ABC, odvjetnici Zoran Galić i Krešimir Škarica koji su na sjednici iznijeli razloge žalbe.

3. Žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika nisu osnovane.

4. Prije svega treba istaknuti da i iz žalbenih osnova i iz sadržaja žalbe koju su podnijeli branitelji optuženika proizlazi da se, u bitnome, obje žalbe međusobno podudaraju i nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedna žalba. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 9 ZKP, odnosno tvrdi da je sud, izmjenom činjeničnog opisa kaznenog djela, prekoračio optužbu. Optuženik treba imati na umu da navedena povreda postoji kada sud izmjenom činjeničnog opisa doda ili izmjeni neku okolnost/činjenicu koja tvori bitno obilježje kaznenog djela. U konkretnom slučaju sud je izmijenio razlog koji je doveo do toga da oštećenica optuženiku preda zatraženi novac, odnosno umjesto okolnosti da će se razvest od supruge i početi živjeti sa oštećenicom, sud je u činjenični opis dodao da je optuženik iskoristio zaljubljenost i povjerenje oštećenice. Razlog koji je doveo do toga da oštećenica optuženiku preda zatraženi iznos novca ne predstavlja bitno obilježje kaznenog djela prijevare već to predstavlja predočenje optuženika da će zatraženi iznos vratiti u dogovorenom roku, pa slijedom navedenog nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti je povrijeđeno pravo optuženika da se brani jer kao što je navedeno ne radi se o bitnom obilježju kaznenog djela. Nadalje, iako optuženik ne navodi točnu zakonsku osnovu zbog koje se žali, iz činjenice kada tvrdi da je u činjeničnom opisu navedeno da je novac trebao vratiti u lipnju mjesecu 2014., a da je, prema zaključenim ugovorima, oštećenica taj novac od ŠC pozajmila tek u kolovozu 2014., te tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio njegov prijedlog da se ponovno ispitaju svjedoci ŠC, DC i AC te da se pribave podaci je li prelazio u 2014. godini granicu prema BiH i je li DC boravio u hotelu Antunović, očito proizlazi da se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točka 11. ZKP jer smatra da je izreka presude proturječna sama sebi i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Optuženik treba imati na umu da iz činjeničnog opisa proizlazi da je oštećenica sa ŠC u lipnju mjesecu 2014. samo kontaktirala, očito radi međusobnog dogovora oko pozajmljivanja novca, a da je novac pozajmila tek u kolovozu mjesecu iste godine koji je potom predala optuženiku, dok iz raspravnog zapisnika proizlazi da je sud kao nevažne odbio navedene dokazne prijedloge , s obzirom da je u zapisniku navedeno da se radi o ocjeni iskaza navedenih svjedoka, koju ocjenu je sud iznio u razlozima svoje odluke analizirajući sve dokaze u svom zbiru, tako da izreka presude nije niti nerazumljiva niti proturječna sama sebi i presuda sadrži razloge i može se ispitati.

4.1. Iz ostalog dijela sadržaja žalbi iz kojih proizlazi da optuženik polemizira s analizom i ocjenom podvedenih dokaza kako ih je to iznio prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke, proizlazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u bitnome, optuženik poriče da je od oštećenice preuzeo inkriminirani iznos novca, ističe da o tome ne postoji niti jedan materijalni dokaz u vidu potpisanog ugovora ili potvrde o preuzimanju, dok za svjedoke primopredaje novca DC i AC tvrdi da se radi o prijateljima oštećenice čiji su iskazi nelogični, neživotni i proturječni, dok za iskaz oštećenice tvrdi da ga lažno tereti motivirana činjenicom prekida ljubavne veze. Međutim, kako je to već prethodno navedeno, optuženik treba imati na umu da za ocjenu iskaza navedenih svjedoka i oštećenice, u odnosu na što se u cijelosti odnosi žalba optuženika što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, potrebno je analizirati i ostale provedene dokaze. Iz Ugovora o zajmu (list 40-42 spisa) zaključenog između oštećenice i ŠC te iskaza oštećenice i navedenog svjedoka proizlazi da je oštećenica od ŠC **.**.2014. pozajmila 595.000,00 kuna, koji iznos joj je isplaćen na način da je osobno primila iznos 95.000,00 kuna (list 77 spisa), a iznos 500.000,00 kuna isplaćen joj je putem banke 11. kolovoza 2014., što proizlazi iz naloga za prijenos između računa (list 82) i koji iznos joj je istog dana i isplaćen (list 66 spisa). Kao što je navedeno, optuženik poriče da je navedeni iznos novaca preuzeo od oštećenice. Iz ispisa poruka koje su u inkriminirano vrijeme izmjenjivali optuženik i oštećenica (list 67-72) proizlazi, kako i oboje tvrde, da su bili u ljubavnoj vezi, ali isto tako da je optuženik znao da oštećenica dogovara pozajmicu i da u banci preuzima novac te da je novac i preuzeo. Navedeno jasno proizlazi iz SMS poruka koje su izmjenjivali, pa tako optuženik oštećenici 1. kolovoza 2014. šalje SMS poruku u kojoj navodi „Dobro prekontroliraj ugovor. Ja poslije odvjetnika uvijek moram popravljati“. Kada se ima na umu da je oštećenica sa ŠC **.**.2014. zaključila Ugovor o zajmu onda jasno proizlazi da se radi upravo o tom Ugovoru. Navedeno jasno proizlazi i iz poruka od 4. kolovoza 2014. , kada optuženik oštećenici šalje poruku „Jesi“, a oštećenica mu odgovara „Sad to radim.“, a potom mu šalje poruku u kojoj navodi „Završila sa bilježnikom, izbio 800 kn, idem sad na sud požurnicu napisat.“ Iz navedenog ugovora proizlazi da je ovjeren do strane javnog bilježnika upravo 4. kolovoza 2014. Dana 8. kolovoza 2014. oštećenica u vremenskim razmacima šalje optuženiku više poruka pa tako navodi „Javio se čovjek, sad će njegov odvjetnik to provjeriti. Dala sam broj tekućeg.“, pa potom „Nazvao je i kaže da samo čeka odvjetnika da mu potvrdi pa da me onda zove odmah.“ , na što joj optuženik odgovara „Ok“, te potom „Pon u 10h prebacivanje, ali ja ću sutra u banci najaviti da ću podizat taj iznos u pon pa da pripreme. Ti bi u kešu da ti dam jel tako?“ , na što joj optuženik odgovara „da“, iz čega jasno proizlazi da je novac koji je oštećenica po zaključenom Ugovoru sa ŠC bio namijenjen za optuženika i da je optuženik znao i „sudjelovao“ u cijeloj toj financijskoj transakciji. Nadalje, 9. kolovoza 2014. ošećenica optuženiku šalje poruku u kojoj navodi „Kažu na Kvatriću da imaju toliko u glavnoj poslovnici na Vukovarskoj u trezoru pa da tamo odmah u pon odem na što joj optuženik navodi „Ok“, te potom 11. kolovoza 2014., kada je prema isplatnici (list 66) oštećenica i podigla novac sa banke, optuženik oštećenici šalje poruku „Jel zapelo“ na što mu oštećenica odgovara „Čekam da se vrati iz trezora da mi kaže dal ima sad na odmah.“, te potom „Može danas nakon 14h će me čekati. Ok? Na što joj optuženik odgovara „Ok“, te potom u 14:12:19 sati oštećenica optuženiku šalje poruku „Gotova. Čekam te ispred.“ Kada se ima na umu da iz iskaza oštećenice i svjedoka DC i AC proizlazi da su ispred banke u automobilu oštećenice čekali optuženika koji je ušao u njezin automobil u kojem mu je oštećenica predala novac onda iz navedenih isprava te SMS poruka koje su tijekom kolovoza mjeseca 2014. razmjenjivali oštećenica i optuženik jasno proizlazi da su iskazi oštećenice i svjedoka DC i AC što se tiče preuzimanja novca od strane optuženika, pravilno od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni kao vjerodostojni i pravilno je prvostupanjski sud odbio njihovo ponovno ispitivanje kao i pribavljanje podatka je li optuženik u inkriminiranom periodu bio u BiH, a DC u [adresa] u hotelu Antunović. S obzirom na sve naprijed navedeno okolnosti koje navodi optuženik u žalbi, a donose se na ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice, navodeći da je nelogično da je pozajmljivala novac, a imala je ušteđevine, zatim da je u kratkom periodu ŠC vratila pozajmljeni novac , iako je bila studentica, te na ocjenu vjerodostojnosti svjedoka DC i AC da se radi o prijateljima oštećenice i da je nelogično da je DC baš tada bio u Zagrebu, a novac u svezi budućeg poslovnog odnosa sa optuženikom, što optuženik poriče, mu je trebao biti isplaćen na račun, a ne predan u gotovini, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza jer iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da je oštećenica, kako je to i navela, pozajmila inkriminirani iznos novca koji je, prema SMS porukama, optuženiku i predala, a kako optuženik u dogovorenom roku novac oštećenici nije vratio počinio je inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenice te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni, s time što državni odvjetnik smatra da, zbog upornosti optuženika u počinjenju kaznenog djela, visini pribavljene imovinske koristi i činjenice da je iskoristio odnos povjerenja oštećenice, optuženika treba kazniti bezuvjetnom kaznom zatvora, dok optuženik smatra da je prestrogo kažnjen, a to obrazlaže parafrazirajući zakonske odredbe uz navođenje da je neosuđivan i da sud nije na pravilan način vrednovao oko lnosti koje utječu na kaznenu sankciju. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uz vrijeme provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine, s time što je optuženiku na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 naloženo izvršiti i posebnu obvezu na način da na ime naknade štete prouzročene počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela isplati oštećenici iznos 78.970,07 eura u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Upravo tako izrečena kaznena sankcija kojom se optuženiku prijeti izvršenjem kazne ukoliko ne izvrši posebnu obvezu primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ista će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

4.3. Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu u žalbi pobliže ne obrazlaže. Prvostupanjski sud je ispravno optuženika, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP obvezao na naknadu paušalne svote u iznosu 200,00 (dvjesto) eura koja je primjerena duljini trajanja i složenosti postupka.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

PREDSJEDNK VIJEĆA:

Lidija Vidjak