Poslovni broj: Gž-328/2024-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. C. d.o.o. u stečaju, G., (ulica), OIB: ..., koga zastupa stečajni upravitelj L. R. iz R., (ulica), OIB: ..., a ovoga punomoćnik P. P., odvjetnik u R., (ulica), protiv tuženika Š. V. iz V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., (ulica), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. H. iz M., (ulica), R. N., koga zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o., Z., (ulica), radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3034/2023-6 od 15. veljače 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se djelomično žalba tužitelja O. C. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3034/2023-6 od 15. veljače 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. za kamatu iznad stope od 1,5 % mjesečno do stope od 3 % mjesečno, tj. za stopu od 1,5 % mjesečno počev od 16.04.2002. god. namiri prodajom nekretnina.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3034/2023-6 od 15. veljače 2024. i sudi:

 

1. Ugovor o prijenosu prava vlasništva zaključen dana 15.06.1999. između tuženog i A. V. te uknjižba prava vlasništva u korist tuženog, se proglašava bez učinka prema tužitelju u opsegu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema A. V..

 

Tuženi je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. osnovom Ugovora o najmu br: 137/2001 u iznosu od 226.780,27 kn i kamatu po stopi od 1,5 % mjesečno počev od 16.04.2002. namiri prodajom nekretnine upisane u k.o. V. i to: č.z. 10123, č.z. 11580, č.z. 81, č.z. 594/2, č.z. 8972, č.z. 13870/2, č.z. 4897/2, č.z. 4506 č.z. 3280/2, č.z. 3395/3, č.z. 3418/1, č.z. 9515/1 sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 559,92 eura u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ugovor o prijenosu prava vlasništva zaključen dana 15.06.1999.god. između tuženog i A. V. te uknjižba prava vlasništva u korist tuženog, se proglašava bez učinka prema tužitelju u opsegu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema A. V..

Tuženi je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. osnovom Ugovora o najmu br: 137/2001 u iznosu od: 226.780,27 kn i kamatu po stopi od 3 % mjesečno počev od 16.04. 2002. god., namiri prodajom nekretnine upisane u k.o. V. i to: č.z. 10123, č.z. 11580, č.z. 81, č.z. 594/2, č.z. 8972, č.z. 13870/2, č.z. 4897/2, č.z. 4506 č.z. 3280/2, č.z. 3395/3, č.z. 3418/1, č.z. 9515/1 sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi i parnični trošak u roku od 15 dana."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.216,25 Eur-a, u roku od 15 dana, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvotni dužnik A. V. prenio pravo vlasništva na tuženika čime je smanjio svoju imovinu i sebe doveo u poziciju insolventnosti i time onemogućio vjerovnika u ostvarenju tražbine. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Pravna radnja prijenosa vlasništva s prvotnog tuženika na Š. V. poduzeta je na štetu tužitelja i uslijed njezina izvršenja dužnik je ostao bez dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a sve u cilju izbjegavanja plaćanja duga. Ukazuje na čl. 280. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

5.1. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to Ugovora o prijenosa prava vlasništva od 15. lipnja 1999. zaključenog između tuženika i A. V. kao i uknjižba prava vlasništva u korist tuženika i zahtjev da je tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema A. V. namiri prodajom nekretnina koje su Ugovorom o prijenosu prava vlasništva prenesene na tuženika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika jer tužitelj mora dokazati da je uslijed poduzete pravne radnje dužnik ostao bez imovine odnosno da preostala imovina nije dovoljna za namirenje tražbine tužitelja, a s obzirom na rješenje o obustavi postupka ovrhe protiv A. V. u kojem se odustalo od naplate potraživanja od A. V., time nije dokazana insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu vjerovnika odnosno da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

8. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisano je odredbama čl. 280. do 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.).

8.1. Prema odredbi čl. 280. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema stavku 2. istog članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

8.2. Odredbom čl. 281. st. 3. ZOO je propisano da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

8.3. Prema čl. 283. st. 2. ZOO tužba za pobijanje podnosi se protiv treće osobe s kojom je i u čiju korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno njezinih univerzalnih pravnih sljednika.

8.4. Odredbom čl. 284. ZOO je propisano da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

9. U konkretnom slučaju tužitelj koji ima tražbinu prema A. V. na temelju javnobilježničke isprave - Ugovora o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001. zaključenog između tužitelja kao najmodavca, V. G. d.o.o., V. kao najmoprimca te A. V. i V. V. kao jamaca plataca, u iznosu od 226.780,27 kn s kamatom po stopi od 3 % mjesečno od 16. travnja 2002. do isplate, pobija dužnikovu pravnu radnju – Ugovor o prijenosu prava vlasništva od 15. lipnja 1999. zaključen između A. V. kao prenositelja i tuženika iz ovog postupka Š. V. kao stjecatelja kojim je preneseno pravo vlasništva pojedinačno navedenih nekretnina u k.o. V. na tuženika i dozvoljena uknjižba prava vlasništva na njegovo ime.

10. U ovoj pravnoj stvari je Općinski sud u Zadru 28. ožujka 2007. donio presudu broj P-886/03 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, a povodom žalbe tuženika je Županijski sud u Zadru rješenjem broj Gž-1500/07 od 26. svibnja 2008. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio radi održavanja nove glavne rasprave s uputom da prvostupanjski sud utvrđuje da se protiv ovršenika A. V. vodi ovršni postupak radi naplate iznosa od 226.780,27 kn s pripadajućim zateznim kamatama te da je određena ovrha na nekretnini ovršenika - čest. zem. 81 k.o. V. pa je potrebno utvrditi može li se tražbina tužitelja namiriti prodajom te nekretnine pa tek onda je li zaključenjem Ugovora o prijenosu prava vlasništva povrijeđeno pravo tužitelja radi namirenja te tražbine u cijelosti ili djelomično.

11. Uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1019/2005 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. C. d.o.o. protiv ovršenika A. V. utvrđena je vrijednost nekretnine i to čest. zem. 81. k.o. V., zvane "G.c." vlasništvo ovršenika A. V. u iznosu od 26.625,00 kn i nakon održane javne dražbe rješenjem od 4. studenoga 2011. ovrhovoditelju O. C. d.o.o. je dosuđena predmetna nekretnina za kupoprodajnu cijenu od 40.000,00 kn.

11.1. Rješenjem od 13. veljače 2013. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka zbog stečaja ovrhovoditelja, koji postupak je nastavljen rješenjem broj Ovr-1019/2005-95 od 25. ožujka 2015. i na mjesto ovrhovoditelja je stupio njegov univerzalni slijednik E. N. d.o.o. U nastavku postupka je rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1019/2005-53 od 10. prosinca 2021. na temelju čl. 72. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) obustavljena ovrha i ukinute sve provedene ovršne radnje, s obzirom da ovrhovoditelj u roku od godine dana nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, koje je postalo pravomoćno i na temelju njega je izvršen upis brisanja zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini.

12. U ovom predmetu je rješenjem prvostupanjskog suda broj P-1582/08 od 13. siječnja 2009. određen prekid postupka do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom pod brojem P-824/05.

13. U tom predmetu su tužitelji A. V., V. G. d.o.o. i V. V. 18. ožujka 2005. podnijeli tužbu protiv tuženika O. C. d.o.o. radi glavnog zahtjeva za utvrđenja ništavosti Ugovora o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001., slijedom čega se utvrđuje da nije dopuštena ovrha u predmetu broj Ovr-1128/03 te eventualnih zahtjeva za utvrđenje da je raskinut isti Ugovor o najmu slijedom čega se utvrđuje da nije dopuštena ovrha u predmetu broj Ovr-1128/03 te zahtjev za raskid Ugovora o najmu slijedom čega se utvrđuje da nije dopuštena ovrha u predmetu broj Ovr-1128/03.

13.1. Općinski sud u Zadru je presudom i rješenjem broj P-824/05-63 od 9. rujna 2011. u cijelosti odbio tužbene zahtjeve tužitelja osim što je odbacio tužbu tužitelja u dijelu u kojem se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu broj Ovr-1128/03 (novi broj Ovr-1019/05) koji se vodi na čest. zem. 10123 i čest. zem. 81. k.o. V..

13.2. Predmetni postupak je u žalbenom stadiju postupka rješenjem broj P-824/05-70 od 24. travnja 2013. prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom O. C. d.o.o., dopušteno je sudjelovanje M. H. kao umješača na strani tužitelja te je odbijen prijedlog E. N. d.o.o. za stupanje na mjesto tuženika i nastavak postupka. Rješenjem broj P-824/05 od 31. listopada 2019. postupak je nastavljen te je odlučeno spis dostaviti nadležnom županijskom sudu radi odlučivanja o podnesenim žalbama.

14. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-1486/2019-2 od 15. siječnja 2020. odbijena je djelomično žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. A) izreke, osim u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na ništavost ugovorene kamate od 1,5 % mjesečno na ime naknade štete, odbijena je žalba prvotužitelja i trećetužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. B) i I. C) izreke u odnosu na te tužitelje, djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. A) izreke u dijelu kojima je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na ništavost ugovorene kamate od 1,5 % mjesečno na ime naknade štete i u tom dijelu suđeno da je Ugovor o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001. ništav u članku 8. kojim je ugovoreno da je u slučaju zakašnjenja u plaćanju jednog ili više obroka najmoprimac suglasan platiti na ime zakašnjenja dodatnih 1,5 % mjesečno za štetu koju najmodavac trpi zbog zakašnjenja kao razliku do potpune naknade štete i u toč. I. B) izreke u odnosu na drugotužitelja V. G. d.o.o. i suđeno tako da je utvrđen raskinutim Ugovor o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001. te je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak.

14.1. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je drugotužitelj V. G. d.o.o. uspio s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je raskinut Ugovor o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001. jer je tuženik izjavom od 29. rujna 2003. izjavio da je obveza drugotužitelja zbog neplaćanja dospjela nakon dvije neplaćene rate te je 9. listopada 2003. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine iz predmetnog Ugovora na temelju odredbe čl. 546. st. 2. ZOO, kojom je propisano da nakon isplate početne otplate prodavalac može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s najmanje dvije uzastopne otplate, koje predstavljaju najmanje osminu cijene. Dakle, drugotužitelj je u toj parnici uspio s eventualnim (deklaratornim) tužbenim zahtjevom, s obzirom da je utvrđeno da je predmetni Ugovor o najmu raskinut po samom zakonu na inicijativu tuženika O. C. d.o.o., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev svih tužitelja odbijen.

15. Imajući u vidu da je vrijednost čest. zem. 81. k.o. V. koja je bila predmet ovršnog postupka broj Ovr-1019/05 (ranije Ovr-1128/03) utvrđena u iznosu od 26.625,00 kn, što predstavlja samo neznatni dio tražbine tužitelja prema A. V. iz U. o najmu br. 137/2001 od 10. listopada 2001. (226.780,27 kn s kamatom od 16. travnja 2002.) te da tužitelji u predmetu broj P-824/05, zbog kojega je predmetni postupak bio u prekidu do njegovog pravomoćnog okončanja, nisu uspjeli u svim zahtjevima osim što su uspjeli sa zahtjevom da se utvrdi ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o najmu u dijelu koji se odnosi na mjesečnu kamatnu stopu od 1,5 % na ime naknade štete te je drugotužitelj uspio u deklaratornom zahtjevu da je raskinut Ugovor o najmu br. 137/2001, da tuženik i ne tvrdi da ima druge imovine te uzimajući u obzir da je A. V., sin tuženika, Ugovorom o prijenosu prava vlasništva od 23. listopada 2002., dakle besplatnim raspolaganjem, prenio pravo vlasništva predmetnih nekretnina na tuženika, a kod besplatnih raspolaganja smatra se da je dužnik znao da tim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje takve radnje ne zahtijeva se da je trećoj osobi (tuženiku) to bilo ili moglo biti poznato (čl. 281. st. 3. ZOO), valja zaključiti da je tužitelj u ovom postupku dokazao da su ispunjene sve pretpostavke iz odredaba čl. 280. – 285. ZOO za pobijanje dužnikove pravne radnje, i to dospjelost svoje tražbine, da je dužnik insolventan odnosno da nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnike tražbine, dužnikovu pravnu radnju u vidu prijenosa prava vlasništva na tuženika (oca) te time i postojanje oštećenja vjerovnika.

16. Stoga je trebalo na temelju čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, osim u dijelu koji se odnosi na dužnost tuženika da dopusti da tužitelj svoju tražbinu prema A. V. namiri i za kamatu iznad stope od 1,5 % mjesečno do 3 % mjesečno, dakle za stopu od 1,5 % mjesečno počev od 16. travnja 2002., u kojem dijelu je trebalo potvrditi odbijanje tužbenog zahtjeva jer je u tom dijelu predmetni Ugovor o najmu br. 137/2001 utvrđen ništavim i ne može proizvoditi nikakve pravne učinke.

17. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u toč. I i II 1. izreke ove presude.

18. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

18.1. Tužitelju koji nije uspio u ovoj parnici u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, na temelju čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP pripadaju troškovi parničnog postupka koji se sastoje od po 100 bodova za zastupanje na ročištima 12. veljače 2007. i 8. veljače 2024. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) i 25 bodova za pristup ročištu 11. siječnja 2024. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), što je ukupno 225 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za PDV od 25% daju parnični trošak tužitelja u iznosu od 559,92 eura. Stoga je o trošku parničnog postupka odlučeno kao u toč. II 2. izreke ove presude.

 

U Zadru 23. travnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.