REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1560/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, na prijedlog sudske savjetnice Matije Ninić, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu, Vinogradska 2b, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, dana 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24- 01/415, URBROJ: 513-04-25-2 od 5. rujna 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/24-01/415, URBROJ: 513- 04-25-2 od 5. rujna 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Maksimir KLASA: UP/I-410-20/2024-001/00499, URBROJ: 513-007-01-04-2024-0003 od 21. ožujka 2024.
2. Poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 21. ožujka 2024. tužiteljici se utvrđuje osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 60.000,00 eura te joj se na tu osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u iznosu od 1.800,00 eura. Tužiteljici se nalaže platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja te se na nepravodobno uplaćen porez na promet nekretnina obračunavaju i plaćaju zatezne kamate. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da su ona i CZ, kao bivši bračni drugovi, u vrijeme vođenja postupka radi razvoda braka sklopili Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, a radi uređenja imovinskih odnosa na imovini koja predstavlja bračnu stečevinu. Ističe da je isključiva vlasnica stana na adresi [adresa], ali se navedenim Ugovorom obvezala CZ isplatiti iznos od 60.000,00 eura na ime suvlasničkog dijela koji CZ ima na predmetnom stanu. Naglašava da takva isplata ne predstavlja kupoprodajnu cijenu, niti se radi o stjecanju nekretnine uz naknadu, već je riječ o novčanoj kompenzaciji radi izjednačavanja vrijednosti bračne stečevine. Poziva se na odredbe članaka 51. i 52. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te na odredbe članaka 13. i 15. Zakona o porezu na promet nekretnina
4. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela te potražuje naknadu troškova upravnog spora.
5. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku i predlaže tužbu odbiti.
6. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.
8. Prema podacima spisa proizlazi da su tužiteljica i CZ, Ž, [adresa], **.**.2024. zaključili Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, ovjeren po javnom bilježniku Marini Babić, Zagreb, Avenija Dubrovnik 16/5 pod brojem ovjere OV-1003/2024 od 21. veljače 2024. (dalje: Ugovor).
8.1. Ugovorom je ugovoreno da nekretnine i dugovi (krediti) iz članka 2. Ugovora čine bračnu stečevinu, od toga tužiteljici na ime bračne stečevine pripada nekretnina (stan na adresi [adresa]) i obveza podmirenja kredita, dok CZ pripadaju ostale nekretnine, a utvrđeno je i da su sve navedene nekretnine isključivo vlasništvo tužiteljice.
8.2. Tužiteljica se nadalje u članku 5. Ugovora obvezala na ime bračne stečevine CZ isplatiti iznos od 60.000,00 eura i to iznos od 1.500,00 eura odmah po potpisu i ovjeri Ugovora, a daljnji iznos od 58.500,00 eura po realizaciji kredita kod Erste&Steiermärkische Bank d.d. u roku od dva mjeseca od dana sklapanja Ugovora.
9. U obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, tuženik je utvrdio da iznos od 58.000,00 eura ne predstavlja bračnu stečevinu, već isti potječe iz drugog izvora i to kredita koji će tužiteljica ishoditi u Erste&Steiermärkische Bank d.d., dok će iznos od 1.500,00 eura isplatiti odmah po potpisu i ovjeri Ugovora.
10. Odredbom članka 6. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine 115/2016, 106/2018., dalje: Zakon) ugovoreno je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.
10.1. Odredbom članka 16. stavkom 1. Zakona propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.
10.2. Odredbom članka 15. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.
10.3. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
11. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa jer iz samog Ugovora razvidno je da tužiteljica isplaćuje CZ iznos od 60.000,00 eura u svrhu stjecanja razlike vrijednosti nekretnina koje su bile upisane na njezino ime, a iz samog ugovora ne proizlazi da bi se u pogledu novčanih sredstava koja se isplaćuju odnosno iznosa od 60.000,00 eura radilo o iznosu koji potječe iz bračne stečevine.
12. U odnosu na pozivanje tužiteljice na opća oslobođenja od poreza na promet nekretnina te s tim u vezi razvrgnuća suvlasništva isplatom, sud je stava da se pravni posao između tužiteljice i CZ može smatrati razvrgnućem suvlasništva isplatom, međutim ni takvo razvrgnuće suvlasništva ne predstavlja razlog za porezno oslobođenje u smislu članka 13. točke 8. Zakona, jer se porezno oslobođenje po toj odredbi odnosi samo na razvrgnuća suvlasništva kojima suvlasnici stječu posebne dijelove nekretnina, a to znači samo na vertikalne (geometrijske) i na horizontalne (etažne) diobe te na diobe zamjenom nekretnina. Dakle, razvrgnuće suvlasništva isplatom predstavlja naplatno stjecanje nekretnine i na njega se ne primjenjuju nikakva porezna oslobođenja.
13. S obzirom na sve navedeno, a kako tužiteljica u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.
14. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/24., 39/2026., dalje: ZUS).
15. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
16. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Maruška Ujević, Zagreb, Vinogradska 2b
2. Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
