REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5692/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica CU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a nju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Velimira Anibalović, odvjetnica u Zagrebu, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž Ob-106/2025-2 od 29. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob - 1022/2023-23 od 23. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda broj P Ob - 1022/2023-27 od 20. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tuženiku ZU revizija protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž Ob-106/2025-2 od 29. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1022/2023-23 od 23. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda broj P Ob - 1022/2023-27 od 20. svibnja 2025., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev maloljetnog tužitelja kao primatelja uzdržavanja za povišenje iznosa uzdržavanja preko iznosa od 500,00 eura zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i prava na jednakost supružnika u odnosu na djecu.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž Ob-106/2025-2 od 29. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob -1022/2023-23 od 23. siječnja 2025. ispravljena rješenjem istog suda broj P Ob-1022/2023-27 od 20. svibnja 2025. Predlagatelj nalazi opravdanim dopustiti mu podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje naznačuje, a za koje cijeni da je važno za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj prijemni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Ujedno se reviziju predlaže dopustiti i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu sudsku odluku i zabrane arbitrarnosti, kao i zbog povrede prava na jednakost supružnika u odnosu na djecu u dijelu koji je povezan s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života.

2. U prijedlogu je naznačeno pravno pitanje koje glasi:

1) Određuju li se u parnici radi određivanja uzdržavanja ukupne materijalne potrebe maloljetnog djeteta i iznosi uzdržavanja prema životnom standardu roditelja u iznosima iz Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta iz Odluke koju ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donosi na temelju članka 314. stavka 4. Obiteljskog zakona, i to:

- neovisno o djetetovim stvarnim potrebama za uzdržavanjem, isključivo kroz Tablicom određenu platežnu mogućnost roditelja obveznika uzdržavanja te

- neovisno o ostalim obvezama uzdržavanja roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja i njegovim ostalim novčanim obvezama?

3. Maloljetni tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti kao nepravovremen, podredno odbiti kao neosnovan.

3.1. Prije svega, u vezi s prigovorom nepravovremenosti prijedloga, odgovoriti je da taj prigovor neutemeljen. Maloljetni tužitelj potvrđuje da je tuženiku zadnji dan roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije istjecao 1. prosinca 2025., što proizlazi i iz sadržaja spisa, ali tvrdi da je tuženik prijedlog podnio 2. prosinca 2025. Ta tvrdnja nije točna jer iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska priložene spisu proizlazi da je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predao elektronički 1. prosinca 2025. u 23,44 sati. Činjenicu da je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije upravo 1. prosinca 2025. potvrdio je i prvostupanjski sud u popratnom dopisu dostavljenom ovom sudu s prijedlogom i prilozima.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavaka 1. i 2. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s člankom 428. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), revizijski sud ocjenjuje da su ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije predlagatelju, kako je navedeno u izreci, jer sadržaj prijedloga i njegovih priloga upućuju na vjerojatnost da su pobijanom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava tuženika na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti, kao i prava supružnika na jednakost u odnosu na djecu u dijelu povezanom s pravom na obiteljski život.

5. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev maloljetnog tužitelja kao primatelja uzdržavanja za povišenje iznosa uzdržavanja na teret tuženika kao njegova oca i davatelja uzdržavanja preko iznosa od 500,00 eura do iznosa od 876,00 eura (za 2023. godinu) odnosno iznosa od 913,00 eura (za 2024. godinu). Naime, tuženik je roditelj s kojim maloljetni tužitelj ne stanuje (stanuje sa svojom majkom), pa je iznos uzdržavanja bio utvrđen izvansudskom nagodbom od 28. veljače 2013., odnosno usmenim sporazumom iz 2019./2020. u visini od 335,00 eura mjesečno nakon čega je za listopad i studeni 2024. tuženik isplatio po toj osnovi iznose od 500,00 eura mjesečno, a tijekom postupka, jednako kao ni u prijedlogu ne spori povišenje iznosa uzdržavanja do tog iznosa.

6. Utvrđujući potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanjem, kao jednu od odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva (članak 311. ObZ ), u postupku su utvrđene slijedeće činjenice: maloljetni tužitelj je rođen **.**.2010. i u vrijeme podnošenja tužbe (2023. godine) pohađao je sedmi razred osnovne škole; on stanuje s majkom i mlađom sestrom u stanu površine od oko 57 m², u vlasništvu majke koja za stan otplaćuje kredit; od izvanškolskih aktivnosti pohađa tečaj stranog jezika i veslanje (član je Škole veslanja [obrt]); trošak redovnih životnih potreba za maloljetnog tužitelja iznosi oko 650,00 eura mjesečno za 2024. godinu, dok je 2023. bio nešto manji "jer su uslijed inflacije cijene porasle do 30%", a odnose se na troškove prehrane, higijene, kućanskih potrepština, toplog obroka u školi, te dodatnih troškova kao što su šišanje, džeparac i slično.

6.1. U vezi s mogućnostima tuženika kao obveznika uzdržavanja da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja (članak 313. ObZ), utvrđene su slijedeće pravno relevantne činjenice: tuženik je zaposlen na radnom mjestu liječnika specijaliste u [obrt] u [adresa], prosječna mjesečna primanja tuženika za 2023. godinu iznosila su oko 4.450,00 eura, a za 2024. godinu (za prva dva mjeseca) iznosila su oko 4.580,00 eura. Tuženik je, zajedno sa sadašnjom suprugom, suvlasnik stana u [adresa] površine od oko 77 m² za kojeg plaća kredit u mjesečnim anuitetima od 938,00 eura, koji iznos uvećan za troškove otplate životnog osiguranja, kao i osiguranja otplate stambenog kredita iznosi ukupno mjesečno 1.340,00 eura, tuženik ima obvezu uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta predškolske dobi (rođenog **.**.2019.), a vlasnik je osobnog vozila marke Mercedes.

6.2. Vodeći se kriterijima iz članka 311. stavka 2. ObZ, prvostupanjski sud ocjenjuje da, prema svom životnom standardu, tuženik kao otac može doprinositi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja, pored redovnih životnih troškova u visini od 650,00 eura, i daljnje izvanredne troškove, i to: izvanškolske aktivnosti te školske izlete, povremene odlaske u kino i kazalište, odnosno ukupno oko 900,00 eura mjesečno. Pritom je utvrđeno i da tuženik snosi troškove obiteljskih putovanja, zimovanja, ljetovanja maloljetnog djeteta na koje dijete odlazi s ocem, pored toga mu kao nagradu za školske uspjehe otac kupuje odjeću, obuću ili neke druge stvari i tako mu omogućuje život prema svojem standardu. Također je naglašeno da trošak uzdržavanja u iznosu od 900,00 eura mjesečno ujedno odgovara i iznosu prosječnih potreba maloljetnog djeteta iz objavljenih Tablica o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u kojima je već integrirano pravilo prema kojem se ukupne prosječne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja obveznika uzdržavanja, ali je naglašeno da su Tablice uzete kao smjernice pri odlučivanju o visini uzdržavanja za maloljetnog tužitelja.

6.3. Stoga sudovi prihvaćaju zahtjev maloljetnog tužitelja te povisuju iznos uzdržavanja na iznos od 876,00 eura mjesečno za 2023. godinu, a na iznos od 913,00 eura za 2024. godinu smatrajući da su to iznosi primjereni potrebama maloljetnog tužitelja i mogućnostima tuženika kao njegova oca da doprinosi za njegovo uzdržavanje.

6.4. Cijeneći da su imovinske mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja kao njegova djeteta iznadprosječne, pobijanom su presudom otklonjene tvrdnje tuženika prema kojima su dosuđeni iznosi uzdržavanja previsoki u mjeri da dovode do povećanja standarda majke maloljetnog tužitelja kao roditelja s kojim maloljetno dijete stanuje. To sve s obzirom na materijalne potrebe maloljetnog tužitelja vezane za školske, odnosno izvanškolske aktivnosti uključujući troškove članarine za veslanje, troškove opreme, troškove odlaska na natjecanja, troškove pohađanja engleskog jezika.

7. Sadržaj prijedloga i njegovih priloga ukazuje na vjerojatnost da je pobijanom odlukom povrijeđeno podnositeljevo pravo na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti, kao i prava na jednakost među supružnicima u dijelu povezanom s pravom na obiteljski život.

8. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), dok je pravo na jednakost među supružnicima zajamčeno odredbom članka 5. Protokola broj 7 uz Konvenciju, a usko je povezano s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije i članka 35. Ustava te pravom na zabranu diskriminacije zajamčenim odredbom članka 14. Konvencije.

9. Sadržaj prava na pravično suđenje obuhvaća niz postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

9.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

10. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za prihvaćanje zahtjeva maloljetnog tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja preko iznosa od 500,00 eura ne zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer iz pobijane presude nisu, na pravno logičan i konzistentan način, vidljivi razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova koji su bili od utjecaja na odluku o povišenju iznosa uzdržavanja i koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju su sudovi o zahtjevu donijeli.

10.1. S jedne strane, sudovi u primjeni odredbe članka 311. stavka 1. ObZ u postupku utvrđuju da trošak redovnih potreba maloljetnog djeteta za uzdržavanjem iznosi 650,00 eura, dok ocjenjuju da otac može snositi i „izvanredne“ troškove uzdržavanja, u koje ubrajaju izvanškolske aktivnosti, školske izlete, povremene odlaske u kino i kazalište, i to zbog iznadprosječnog imovnog stanja tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Tako sudovi, iako deklariraju da su Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta cijenili tek orijentacijski, sadržajno dijeleći troškove na redovne i izvanredne, u osnovi nalaze razlog za doslovnu primjenu Tablica i u parničnom postupku usprkos tome što su spomenute Tablice namijenjene primjeni u pojednostavljenom postupku u stvarima uzdržavanja (članci 474. -477. ObZ), a ne u parničnom postupku.

10.2. S druge strane, odredba članka 311. stavka 1. ObZ obvezuje sudove u parničnom postupku radi uzdržavanja utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta, a te se potrebe odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične potrebe djeteta. Pobijana presuda nije dala razloge zbog kojih troškovi izvanškolskih aktivnosti, školskih izleta, povremenih odlazaka u kino i kazalište ne spadaju u troškove odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta u smislu odredbe članka 311. stavka 1. ObZ i zašto bi ti troškovi bili izvanredni, a ne redovni povremeni troškovi. Osim toga, pri tome nije uzeta u obzir ni utvrđena činjenica da otac snosi troškove obiteljskih putovanja, zimovanja, ljetovanja na koja maloljetno dijete ide s ocem.

10.3. Pored toga, sudovi nisu u dostatnoj mjeri objasnili na koji način su troškovi koje nazivaju izvanrednima utvrđeni u visini od 263,00 eura koji je iznos veći od iznosa koji je u vrijeme presuđenja (donošenja prvostupanjske presude) bio propisan kao minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dobi maloljetnog tužitelja. Naime, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila je na snazi Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje („Narodne novine“ broj 49/24) prema kojoj je minimalni iznos potreban za uzdržavanje maloljetne djece u dobi od 13 do 18 godina iznosio 252,56 eura.

10.4. U tom smislu sadržaj pobijane presude ukazuje da jeu primjeni odredbe članka 311. stavka 2. ObZ nedostatno uzeto u obzir da neovisno o iznadprosječnim imovinskim prilikama roditelja obveznika uzdržavanja, u parničnom postupku radi uzdržavanja nije pravilno povisiti iznos uzdržavanja u bilo kojem visokom iznosu ukoliko to ne zahtijevaju njegove ukupne potrebe. Primjenjujući Tablicu u parničnom postupku doslovno kao da je riječ o pojednostavljenom postupku u stvarima uzdržavanja djeteta, a ne orijentacijski kako je primjereno parničnom postupku, sudovi su u nedostatnoj mjeri cijenili da je svrha uzdržavanja zadovoljavanje djetetovih ukupnih životnih potreba, a ne bogaćenje djeteta ili povećanje standarda roditelja s kojim dijete živi.

10.5. S tim u vezi valja uputiti da je pojednostavljeni postupak u stvarima uzdržavanja djeteta propisan po uzoru na pojednostavljeni postupak koji je normiran u njemačkom pravu, a u kojem se postupku, ilustracije radi, na prijedlog određuje uzdržavanje za maloljetno dijete koje ne stanuje s roditeljem obveznikom uzdržavanja u mjeri u kojoj zahtijevano uzdržavanje ne prelazi 120% minimalnog uzdržavanja (tako i S. Aras Kramar, Komentar Obiteljskog zakon, II. knjiga, Organizator, Zagreb, 2022. str. 471.).

10.6. U okolnostima konkretnog slučaja pobijanom je presudom iznos uzdržavanja povećan na iznos koji u velikoj mjeri, čak više nego trostruko, odstupa od minimalnih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta važećih u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (252,56 eura), i to u okolnostima u kojima su samo tzv. izvanredni troškovi (pored redovnih više nego dvostruko većih od izvanrednih) utvrđeni u iznosu većem od propisanih minimalnih iznosa uzdržavanja vršnjaka maloljetnog tužitelja, a da sudovi za to nisu dali ozbiljne, razborite i dostatne razloge.

10.7. Uvažavajući sadržaj i pravni domašaj odredbe članka 311. stavka 2. ObZ prema kojoj se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, ali uz izostanak bogaćenja djeteta i povećanja standarda roditelja s kojim dijete živi, revizijski sud ocjenjuje da naprijed opisano postupanje nižestupanjskih sudova upućuje na zaključak da ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u pobijanom dijelu nije dana na razborit način jer su sudovi pogrešno ocijenili značenje spomenutih Tablica i stvarno ih doslovno primijenili te im dali značenje koje one u parničnom postupku nemaju, a utvrđenje stvarnih potreba djeteta prilagodili primjeni Tablica.

10.8. Na taj su način sudovi propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a koji su vezani uz primjenu naprijed navedenih mjerodavnih materijalnopravnih odredbi, posebno onih koje se tiču stvarnih potreba maloljetnog djeteta za uzdržavanjem.

11. U takvim okolnostima postoji vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava tuženika na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku, a i zabrane arbitrarnosti, kao i prava na obiteljski život zbog vjerojatnosti da pobijana presuda u pobijanom dijelu predstavlja nerazmjerno miješanje u obiteljski život tuženika od čega su sudovi dužni suzdržati se.

12. Stoga je predlagatelju valjalo dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 389.b stavaka 2. i 3. ZPP i riješiti kao u izreci.

13. u odnosu na pravna pitanja naznačena u prijedlogu, vrijedi presumpcija iz članka 389.b stavka 3. ZPP.

Zagreb, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil