Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-412/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženog HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1979/2024-18 od 5. prosinca 2025., u dijelu pod točkom II. izreke, na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1979/2024-18 od 5. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženom HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 1.560,25 eura (tisućupetstošezdeseteuraidvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 5. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.310,76 eura sa zateznim kamatama od 5. veljače 2024. do isplate, odbija se kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u odbijenom dijelu pod točkom II. u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Unatoč tome što se predmetna tražbina prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju naziva naknadom štete, tužiteljevo potraživanje u ovom postupku predstavlja regresno potraživanje prema tuženiku zbog štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine, i to mjesečnim isplatama mirovine u utuženom razdoblju radi čega se treba primijeniti opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na zastaru tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalni propis tj. odredbe članaka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, podredno da u istom dijelu presudu ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete pretrpljene zbog isplata mirovina u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. (datuma smrti osiguranika) u ukupnom iznosu od 4.871,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2024. do isplate.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

7. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da iz prijave o nesreći na radu od **.**.1983. proizlazi da je osiguranik tužitelja EF kao zaposlenik tadašnjeg ŽTP- Zagreb, OOUR Saobraćaj, Zagreb - Ranžirni kolodvor, na radnom mjestu doživio nesreću na radu kada je na njega naletjela manevarska lokomotiva br. 1 lok. 642-018, dok je on otkopčavao vagone na grbini te je pri tom zadobio ozljedu u vidu amputacije desne noge i druge ozljede,

- da je iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudski registar br. R3-19345/19 od 29. listopada 2019. utvrđeno da je u sudskom registru na reg. ul. 1 -3047-09 rješenjem Fi-4062/88-2 od 30. prosinca 1988. upisano organiziranje i konstituiranje OOUR-a sa nazivom ŽTP-Željeznički transport Zagreb n.sol.o., OOUR-a OOUR Željeznički prijevoz Zagreb, Zagreb, Trg kralja Tomislava 12,

- da je rješenjem Fi-4686/89 od 29. prosinca 1989. upisan prestanak OOUR Željeznički prijevoz Zagreb, Zagreb, Trg kralja Tomislava 12 zbog usklađivanja sa Zakonom o poduzećima (upisano u reg.ul. 1-3047). Na reg.ul. 1-3047 rješenjem Fi- 4669/89 od 29. prosinca 1989. upisuje se usklađenje samoupravnih općih akata sa Zakonom o poduzećima, tako da tvrtka glasi: ŽTP-Željezničko transportno poduzeće

Zagreb p.o., Zagreb, Mihanovićeva 12,

- da je rješenjem Fi-9951/90-2 od 27. studenog 1990. na reg.il. 1-3047 upisana promjena tvrtke javnog poduzeća tako da sada glasi HŽP-Hrvatsko željezničko poduzeće p.o., Zagreb, Mihanovićeva 12,

- da je rješenjem Fi-5770/92 od 13. svibnja 1992. na reg.ul. 1-3047 upisana promjena tvrtke tako da sada glasi HŽ-Hrvatske željeznice p.o. Zagreb, Mihanovićeva 12,

- da je rješenjem Tt-95/569 od 5. srpnja 1995., MBS: [matični broj subjekta], upisano preoblikovanje javnog poduzeća u d.o.o. sukladno odredbama ZDT-a i Zakona o hrvatskim željeznicama, tako da tvrtka glasi HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE, društvo sa ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 12,

- da je tvrtka HŽ-Hrvatske željeznice osnovana kao javno poduzeće Zakonom o hrvatskim željeznicama (Narodne novine 42/90., 19/92., 54/92., 56/93. i 109/93.) kao direktan pravni slijednik HŽP-Hrvatsko željezničko poduzeće,

- da je uvidom u izvode iz sudskog registra za tvrtku HŽ Cargo d.o.o., HŽ Infrastruktura d.o.o. i HŽ Putnički prijevoz d.o.o. utvrđeno kako je javno poduzeće HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. prestalo postojati 16. siječnja 2007. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-06/9090 temeljem kojeg je upisan prestanak tvrtke zbog podjele razdvajanjem sukladno o Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. na četiri nova društva i to HŽ - Infrastruktura d.o.o., HŽ - Putnički prijevoz d.o.o., HŽ - Cargo d.o.o. i HŽ - Vuča vlakova d.o.o., svi na adresi Zagreb, Mihanovićeva 12 koja su sukladno odredbi članka 550. stavak 6. Zakona o trgovačkim društvima sveopći pravni slijednici društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o.,

- da temeljem odredbe članka 550. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenje, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 – dalje: ZTD) za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli i to kao solidarni dužnici, ograničeno do visine vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinom društvu dodijeljene suglasno planu podjele,

- da iz Pravilnika o organizaciji HŽ Cargo d.o.o.; „Službeni vjesnik“ br. 13/16. proizlazi da je pod rednim brojem 153., šifra radnog mjesta 167 upisano radno mjesto – manevrist, što znači da su planom podjele upravo na tuženika prešle obveze uz nesreću koju je osiguranik tužitelja doživio na radu na radnom mjestu manevrista ,

- da nije osnovan prigovor tuženika kojim ističe svoju promašenu pasivnu legitimaciju,

- da se za nastalu štetu radi o objektivnoj odgovornosti tuženika sukladno odredbama članka 170. stavak 1., 174. stavak 1. i 2. i članka 177., stavak 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 110/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja,

- da tuženik na kojemu je teret dokaza tijekom postupka nije dokazao postojanje dokaza koji bi ga oslobodili odgovornosti u konkretnom slučaju,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Damira Vodopivca, dr. med. Specijaliste medicine rada proizlazi da je osiguranik tužitelja EF, NKV radnik, manevrista **.**.1983. zadobio traumatsku amputaciju desne potkoljenice, nakon čega je opskrbljen potkoljeničnom protezom. Potom je 2002. operirao preponsku kilu, 2003. prebolio TBC pluća, u travnju 2014. zadobio ozljedu desnog oka, nakon čega je slabovidan, a pored toga je liječio povišeni očni tlak - glaukom. Temeljem navedenog sudski vještak je mišljenja da je opravdano donesena ocjena tužitelja da njegov osiguranik više nije radno sposoban, posebno zbog posttraumatskog odsijecanja desne potkoljenice, ozljede koju je zadobio **.**.1983. na radnom mjestu, koja je ocjenjena kao ozljeda na radu, te da je na radnu sposobnost također utjecala prodorna rana desne očne jabučice, nakon čega je osiguranik postao slabovidan na desno oko, kao i to da je imajući u vidu da je osiguranik tužitelja NKV radnik koji uglavnom obavlja fizički zahtjevne poslove, smatra da postoji uzročno - posljedična veza između zadobivene ozljede u štetnom događaju i nastanka opće nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja u visini od 80%, dok je ozljeda oka i njome nastala slabovidnost utjecala sa 20%,

- da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da je izrađen temeljem savjesne ocjene sve dostupne dokumentacije i adekvatnog stručnog znanja vještaka te je jasno obrazložen, a prihvatile su ga i obje parnične stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu isticale primjedbe,

- da je uvidom u rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu, Klasa: 141-02/15- 03/05160518510, Ur.broj: 341-25-06/2-15-138542 od 5. ožujka 2018. utvrđeno da je osiguraniku tužitelja EF, kod koga je zbog 80% ozljede na radu i 20% ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato, počevši od 16. veljače 2015. pravo na invalidsku mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u svoti od 2.111,21 kunu mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, koje rješenje je postalo pravomoćno 20. kolovoza 2018.,

- da uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a od 13. prosinca 2023. proizlazi da je u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021. (kada je osiguranik preminuo), osiguraniku tužitelja EF isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 45.875,76 kuna, od kojeg iznosa zbog ozljede na radu u omjeru od 80% otpada iznos od 36.700,61 kuna. Isto proizlazi i iz ispisa iz baze podataka doznačenih primanja tužitelja pod osobnim brojem osiguranika 05160518510 za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 20. rujna 2021..

8. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na naprijed citirane odredbe ZOO-a, te odredbe članka 162. stavak 1. 2., i 3., te članak 161. stavak 1., 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23, dalje: ZMO), djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a djelomično odbio kao neosnovan prihvaćajući prigovor zastare kao osnovan istaknut po tuženiku.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama je sporna zastara dijela utuženog potraživanja (točka II. izreke).

10. Naime, tužitelj u žalbi ističe da je tužbu za naknadu štete pretrpljenu zbog isplata mirovina u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2020. do **.**.2021. (datuma smrti osiguranika), podnio 22. ožujka 2024., zatim ističe da je prvostupanjski sud u pogledu prigovora zastare u obrazloženju pobijane presude zaključio: da je osiguraniku tužitelja pravo iz mirovinskog osiguranja priznato rješenjem koje je postalo pravomoćno 20. kolovoza 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. ožujka 2020., a najstarije dospjelo potraživanje koje tužitelj potražuje ovom tužbom datira od 1. ožujka 2020., pa su u zastari sva potraživanja koja su isplaćena do **.**.2021.

11. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na zastaru pogrešno primijenio odredbe članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO). Naime, po mišljenju tužitelja, unatoč tome što se predmetna tražbina prema odredbama ZMO- a naziva naknadom štete, tužiteljevo potraživanje u ovom postupku predstavlja regresno potraživanje prema tuženiku zbog štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine i to mjesečnim isplatama mirovine u utuženom razdoblju radi čega se treba primijeniti opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, a ne iz članka 226. stavak 1. ZOO-a kako je to učinio prvostupanjski sud.

12. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan budući je prvostupanjski sud u ovom dijelu pravilno primijenio odredbe materijalnog prava odlučujući o prigovoru zastare.

13. Naime, odredbom članka 165. stavak 1. i stavak 2. ZMO-a propisano je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Pri tome rokovi zastare počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

14. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, kao što su isplata invalidske mirovine, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

15. Nije sporno da je osiguraniku tužitelja pravo iz mirovinskog osiguranja priznato rješenjem koje je postalo pravomoćno 20. kolovoza 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. ožujka 2024., to znači da najstarije dospjelo potraživanje koje tužitelj potražuje ovom tužbom datira od 1. ožujka 2020., slijedom čega su u zastari sva potraživanja koja su isplaćena do 22. ožujka 2021.. Prema obračunu isplata na teret HZMO-a od 13. prosinca 2023. tužitelju su periodu od 1. ožujka 2020. do 30. lipnja 2020. isplaćene četiri invalidske mirovine u iznosima od po 314,84 eura mjesečno ili ukupno 1.259,36 eura, u periodu od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. šest invalidskih mirovina u iznosima od 319,30 eura mjesečno ili ukupno 1.915,81 eura, u periodu od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. šest invalidskih mirovina u iznosila od po 321,10 eura mjesečno ili ukupno 1.926,57 eura, te u periodu od 1. srpnja 2021. do 20. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 987,02 eura, odnosno sve ukupno u razdoblju od 1. ožu jka 2020. do 20. rujna 2021. u iznosu od 6.088,76 eura.

16. Dakle, do dana podnošenja tužbe zastarjela su potraživanja iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine od 1. ožujka 2020., do isplaćene u ožujku 2021. u ukupnom iznosu od 4.138.45 eura (1.259,36 eura + 1.915,81 eura + 963,28 eura), dok nisu u zastari potraživanja iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine od travnja 2021. do 20. rujna 2021. u ukupnom iznosu od 1.950,31 eura (963,29 eura + 987,02 eura). Razmjerni dio koji se odnosi na posljedicu ozljede na radu iznosi 1.560,25 eura (1950,31 eura x 80 %) u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.

17. Dakle, žalbeni navodi tužitelja u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede prigovora zastare istaknutog po tuženiku nisu osnovani.

18. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuž itelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić