Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-229/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠAR-MAI usluge d.o.o. OIB: 57193664915, Sesvete, Selnička 24, zastupanog po punomoćniku Petru Petroviću, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika TV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-186/2023-37 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P -186/2023-37 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], VII [adresa], da tužitelju ŠAR-MAI usluge d.o.o., OIB: 57193664915, Selnička 24, Sesvete, isplati iznos od 2.652,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 3 (tri) postotna poena, a sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom osporava pravne zaključke i stajališta prvostupanjskog suda, te ocjenu u postupku provedenih dokaza. Ističe da se pobijana presuda temelji na pravno i činjenično neodrživom zaključku da tuženik ne odgovara za štetu nastalu na službenom vozilu tuži telja, iako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su se oba štena događaja dogodila upravo za vrijeme dok je tuženik upravljao vozilom tužitelja u obavljanju radnih zadataka, te iako je sam tuženik pisanim putem priznao da je svojom vožnjom prouzročio predmetna oštećenja. Navodi da prvostupanjski sud polazi od pogrešne premise da u konkretnom slučaju nije dokazana namjera niti krajnja nepažnja tuženika pri čemu zanemaruje ukupnost izvedenih dokaza, njihovu međusobnu povezanost, te životnu i pravnu logiku predmetnog odnosa. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da iz iskaza tuženika ne proizlazi krajnja nepažnja, odnosno da neodržavanje sigurnosnog razmaka u koloni vozila, osobito u gradskom prometu ne predstavlja običnu i bezazlenu pogrešku, već grubu povredu temeljnih pravila sigurnosti cestovnog prometa. Posebno naglašava da sud istovremeno prihvaća kako je tuženik zbog predmetnog ponašanja platio prekršajnu kaznu, a što dodatno potvrđuje postojanje protupravnosti i krivnje. Prema mišljenju tužitelja u takvoj situaciji ne može se govoriti o pukoj slučajnosti ili običnoj nepažnji već o ponašanju koje po svojoj naravi prelazi u sferu krajnje nepažnje, osobito kada se uzme u obzir da je tuženik upravljao službenim vozilom u okviru radnih zadataka, te da se radi o profesionalnom korisniku vozila. Konačno ističe da se članak 107. Zakona o radu ne može primjenjivati mehanički i izolirano od konkretnih okolnosti slučaja u situaciji u kojoj postoji više štetnih događaja, priznanje krivnje od strane radnika, obećanje naknade štete, te objektivno utvrđena materijalna šteta, slijedom čega nema nikakve osnove za zaključak da odgovornost radnika ne postoji. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,60 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u okviru žalbenih navoda tuženika i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi odredbe članka 8. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i zakonito ocijenio sve dokaze provedene u ovom postupku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg poslodavca prema tuženiku kao bivšem radniku za naknadu imovinske štete zbog oštećenja tužiteljevog vozila reg. oznake [registarska oznaka] broj šasije [broj šasije] nepropisnom vožnjom tuženika u dva odvojena štetna događaja i to **.**.2022. naletom na vozilo ispred sebe vozeći u koloni vozila u [adresa] u [adresa] i **.**.2023. prilikom radnje parkiranja unatrag u garaži trgovine [obrt] u [adresa].

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tuženik u vrijeme oba štetna događaja bio u radnom odnosu kod tužitelja radeći kao vodoinstalater po terenu te je za potrebe posla koristio tužiteljevo kombi vozilo reg. oznake [registarska oznaka],

- da mu je radni odnos kod tužitelja prestao sporazumnim raskidom ugovora o radu u siječnju 2023. nakon što je tužitelju potpisao dvije „Izjave“ 16. siječnja 2023.,

- da je tužitelj popravio oštećenja na vozilima bez da je dao procijeniti štetu od ovlaštenih procjenitelja, a vozilo u međuvremenu prodao,

- da su se oba štetna događaja dogodila dok je tuženik bio sam u vozilu, time da je u vezi prvog štetnog događaja od **.**.2022. bila pozvana policija te je o nastaloj prometnoj nesreći sastavila potvrdu, tuženik je alkotestiran ali nije utvrđena njegova alkoholiziranost, lice mjesta je fotografirano, tuženik je platio kaznu za počinjeni prekršaj, ali nije bio vođen bilo koji drugi postupak protiv njega,

- da u vezi drugog štetnog događaja parkiranjem tuženika u podzemnoj garaži nije bilo policijskog očevida niti očevidaca,

- da je stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet dipl. ing. Srećko Hlišć u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja nastalu u prvom štetnom događaju u iznosu od 816,25 eura budući da stavka na računu opisana kao nespecificirani rad sa servo-pumpom upravljača ne može biti posljedica predmetne nesreće, dok bi iz drugog štetnog događaja visina štete bila 180,08 eura, sve bez PDV- a jer je tužitelj pravna osoba, a to stoga što stavke računa: zamjena ulja u upravljačkom sustavu, filtra kabine i H4 žarulje prednjeg svjetla kao i servis, se ne mogu dovesti u vezu sa tim štetnim događajem.

8. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 107. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, dalje: ZR) i članka 1045. stavak 2. zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), te odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio i zaključio da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na okolnost dinamike nastanka nesreća, a niti to proizlazi iz drugih provedenih dokaza. Pri tome je imao u vidu da zakonski zastupnici tužitelja saslušani u svojstvu stranke nemaju neposrednih saznanja o događajima i njihovoj dinamici, a iz iskaza tuženika ne proizlazi da je to učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Čak ga niti tužite lj ne tereti za namjerno uzrokovanje nesreća, već u izjavama koje je dao tuženiku na potpis sa danom 16. siječnja 2023., barata samo formulacijama "ja kriv" i "svojim nesavjesnim ponašanjem" što je tuženik doduše potpisao, međutim to ne predstavlja dokaz kvalificirane krivnje za njegovu odgovornost za štetu na radu, odnosno u vezi sa radom.

10. Tvrdnje direktora tužitelja ĐV da mu je tuženik rekao da je prilikom uzrokovanja prometne nesreće 11. studenoga 2022. koristio mobitel i da je prilikom počinjene štete 5. siječnja 2023. sa vozilom bio u podzemnoj garaži trgovine Fero-Term, radi privatnih poslova nisu ničim dokazane i potvrđene od strane tuženika ili eventualno drugim predloženim i provedenim dokazima.

11. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da je do prvog oštećenja tužiteljeva vozila došlo u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu u Selskoj ulici krećući se u koloni od nekoliko vozila brzinom oko 40-50 km/h u trenutku kada je vozilo ispred njega naglo zakočilo, nije uspio na vrijeme zaustaviti vozilo kojim je upravljao pa je prednjim dijelom udario u stražnji dio toga vozila, a o čemu je obavijestio zakonskog zastupnika tužitelja ĐV koji je i došao na lice mjesta. Na mjesto događaja izašla je i policija te je registrirala potvrdom da se dogodila prometna nesreća, iz koje proizlazi da tuženik nije bio pod utjecajem alkohola te da mu je naplaćena na licu mjesta prekršajna kazna što je i sam iskazao. Što se pak tiče drugog događaja u kojem je vožnjom unazad prilikom parkiranja na parkirno mjesto u podzemnoj garaži propustio uočiti betonski stup u sredini garažnog mjesta u koji je udario stražnjim dijelom vozila tužitelja. Tuženik je također naveo da je dogovorio s tužiteljem način saniranja nastale štete i to tako da svaki snosi polovicu štete nastale u prvom događaju u studenom 2022. na način da on svoj dio trpi time što mu tužitelj neće kao što je prakticirao, davati pored službene plaće od 5.000,00 kn i 2.000,00 kn koje mu je mjesečno isplaćivao na ruke, te misli da je na taj način i tužitelj od njega naplatio njegov dio štete, dok je za drugu nastalu štetu predložio da o svojem trošku dade popraviti oštećeno vozilo, no tvrdi da je tužitelj nakon takvog njihovog dogovora bez da ga obavijestio predao vozilo na popravak drugom majstoru koji mu ga više nije dao.

12. Pravilno je prvostupanjski sud ovakav iskaz tuženika ocijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan, te životno moguć pa mu je poklonio vjeru u opisu nastanka štete, a iz čega ne proizlazi utvrđenim da je namjeravao skriviti sporne nesreće u upravljanju vozilom tužitelja, a niti da bi to bilo uslijed krajnje nepažnje.

13. Stoga, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu uzrokujući je bilo namjerno ili krajnjom nepažnjom. Sama činjenica što je tuženik dragovoljno pristao da sudjeluje u saniranju dijela nastalih šteta ne utječe na njegovu zakonski utvrđenu odgovornost već je to bio njegov osobni izbor od kojeg je mogao i odustati jer su potpisane izjave jednostrane i neobvezujuće.

14. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su izjave tuženika nejasne i po svom sadržaju, budući je nejasno na koji od događaja se odnosi koja izjave, a obzirom na vrijeme od kad datiraju, 16. siječnja 2023., odnosno nije jasno iz kojih razloga tužitelj nije naveo točan iznos prve nastale štete kada je imao račune o popravku iz studenoga 2022..

15. U tom kontekstu prvostupanjski sud je pravilno povjerovao dijelu iskaza tuženika u kojem tvrdi da mu je tužitelj i uskratio iznose plaća koje mu je davao na "crno" u mjesečnim iznosima od 2.000,00 kuna, kada je od studenog 2022. pa do dana potpisivanja Izjava 16. siječnja 2023. trebao od tužitelja primiti dvije plaće i to za prosinac 2022. i siječanj 2023.. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj tako i namirio određeni neutvrđeni iznos na ime nastale štete, iako mu tuženik to nije bio dužan naknaditi.

16. Kako nije utvrđena odgovornost tuženika za štetu, to je neodlučna visina štete koja je ipak utvrđivana provedenim prometno-tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku Srećku Hlišiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je prema dokazima u spisu u prvom događaju 11. studenoga 2022. mogla nastati šteta u iznosu od 816,25 eura, što je tada bilo 6.150,03 kuna (bez PDV-a jer je tužitelj pravna osoba), a u drugom događaju od 5. siječnja 2023. u visini od 180,08 eura (također bez PDV - a).

17. Međutim, prvostupanjski sud pravilno smatra da je vještak jasno i nedvosmisleno obrazložio zašto ne prihvaća pojedine radnje iz prezentiranih računa o popravku štete da bi se odnosile na saniranje štete iz predmetnih događaja, pa obzirom da tužitelj po pozivu suda nije uplatio predujam za njegovo dodatno očitovanje, prihvaćen je u cijelosti obrazloženi pisani nalaz i mišljenje dok tužitelj nije niti tražio neposredno saslušanje vještaka na istaknute primjedbe. Što se tiče prijedloga tuženika za očitovanjem vještaka o dinamici nesreća prvostupanjski sud pravilno taj prijedlog nije uzeo u obzir u smislu odredbe članka 299. stavak 2. i 3. ZPP -a budući je isti istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja budući je sve utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

19. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj neosnovano osporava.

20. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, o čemu je dao jasne, potpune i određene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući ih tužitelj svojim žalbenim navodima u kojima u bitnom precjenjuju pravilno ocjenjene dokaze od strane suda prvog stupnja u svom subjektivnom smislu.

21. Pored navedenoga, ovdje je potrebno istaknuti da je tuženik bivši zaposlenik tužitelja, koji je opravdano osporio svoju odgovornost za utužene štete povezane sa njegovim radom u vrijeme štetnog događaja budući za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 107. stavak 1. ZR-a, a niti je tijekom postupka dokazano da je tuženik predmetne štete uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, a kakav oblik krivnje se traži navedenom odredbom za odgovornost tuženika kao bivšeg radnika tužitelja.

22. Naime, u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 1046. ZOO -a ovdje nedostaje pretpostavka protupravnosti slijedom čega nema odgovornosti tuženika.

23. Nadalje, dvije izjave priložene u spis od strane tuž itelja u kojima tuženik prvom izjavom pristaje da mu se s plaće dijelom naplati šteta koju je svojim nesavjesnim ponašanjem nanio poslodavcu, a drugom izjavom izjavljuje da je visina štete na vozilu tužitelja vezana uz štetni događaj od 5. siječnja 2023. u iznosu od 7.000,00 od 930,00 eura sastavljao je tužitelj i one ne obvezuju tuženika u smislu odgovornosti za nesavjesno ponašanje i krivnje za nastalu štetu.

24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

25. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić