Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-355/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća, te Ivana Klapšića i Blaženke Lugar Vladić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sabine Erceg kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆFUČ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj K-308/2026-33 od 20. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ĆFUČ kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1. u vezi članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenika ĆFUČ produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-209/2026-4 od 6. travnja 2026., potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II -99/2026- 2 od 21. travnja 2026., produljen rješenjem Kov-223/2026-6 od 23. travnja 2026., potvrđeno rješenjem Kž-175/2026-2 od 10. lipnja 2026.
1.1. Na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08, istražni zatvor po tom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.
1.3. Okrivljeniku ĆFUČ se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja i to od 6. travnja 2026. u 02,15 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik ĆFUČ po branitelju po službenoj dužnosti Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Karlovcu prihvati žalbu kao osnovanu i pobijano rješenje preinači na način da mu istražni zatvor ukine i zamijeni predloženim mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, odnosno jamstvom, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Žalitelj u žalbi navodi da nije sporno kako je okrivljenik državljanin [adresa], no zaposlen je u Republici Hrvatskoj, ima prijavljeno boravište i radnu dozvolu, pa je u tom smislu poslovnim vezama vezan za teritorij Republike Hrvatske. Navedeno prvostupanjski sud ignorira te opasnost od bijega temelji isključivo na dvije apstraktne činjenice: stranom državljanstvu okrivljenika ([adresa]) i visini zakonom zapriječene kazne (3 do 12 godina zatvora). Prema dugogodišnjoj i konsolidiranoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Letellier protiv Francuske, Yagci i Sargin protiv Turske), težina kazne i strano državljanstvo ne mogu se tumačiti automatizmom niti sami po sebi opravdavaju pritvor. Time pobijano rješenje pati od nedostatka relevantnih i dostatnih razloga za produljenje istražnog zatvora, čime je povrijeđeno okrivljenikovo pravo na osobnu slobodu zajamčeno člankom 22. i 24. Ustava RH te člankom 5. stavkom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP). Isto tako žalitelj tvrdi da sud uopće nije analizirao niti obrazložio zašto kombinacija najstrožih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 – konkretno: privremeno oduzimanje putovnice (čime se tehnički onemogućuje prelazak granice), zabrana napuštanja mjesta [adresa] te obveza svakodnevnog javljanja policiji
– uz polaganje jamčevine, ne bi eliminirala svaki teoretski rizik od bijega. Odredbom članka 124. stavak 2. točka 5. ZKP/08 je propisano da izreka rješenja o istražnom zatvoru mora sadržavati između ostalog i visinu jamstva i oblik polaganja jamčevine koji mogu zamijeniti istražni zatvor. Iz pobijanog rješenja je vidljivo da sud u njegovoj izreci to nije naveo, pa je na taj način počinio bitnu povredu odredaba ZKP/08 iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.
5. Suprotno žalbeni navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a koja sada proizlazi iz donijete nepravomoćne presude kojom je okrivljenik oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseca, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 obzirom na neizmijenjene okolnosti na strani okrivljenika, kao i neprikladnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza. Naime, blaže mjere predviđene člankom 98. stavkom 2. ZKP/08, odnosno primjena mjere opreza iz članka 98. stavak 2. točka 7. ZKP/08, a što se odnosi na privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prelazak državne granice niti po ocjeni ovoga vijeće nisu prikladne za otklanjanje realne opasnosti od bijega. Naime, opasnost od bijega nije utvrđena samo iz razloga što je okrivljenik državljanin [adresa], dakle stranac, već i opasnosti da bi okrivljenik na slobodi, vrlo vjerojatno napustio Republiku Hrvatsku, dok okrivljenikova matična država [adresa] ne izručuje svoje državljane Republici Hrvatskoj radi kaznenog progona, već i zbog nepravomoćne kazne na koju je okrivljenik osuđen, te okolnošću da okrivljenik bez obzira na privremenu adresu boravišta u [adresa], očito ima kontakte s osobama koji organiziraju ilegalno prelaske osoba preko državne granice, kao i činjenice da okrivljenik nije postupao po uputama policijskih službenika, već je naprotiv, vozeći neprilagođenom i velikom brzinom pokušao pobjeći, pri tom probivši metalnu ogradu a nakon toga iskočio iz vozila i pješice se dao u bijeg. Sve to opravdava bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao pobjeći, kriti se i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Upravo stoga i ovo vijeće nalazi da u konkretnom slučaju usprkos povezanosti okrivljenika s Republikom Hrvatskom ne postoje uvjeti za zamjenu istražnog zatvora niti jamstvom, niti nekom drugom blažom mjerom kao što su mjere opreza iz članka 98. ZKP/08, budući se ni jednom od propisanih mjera ne nalazi adekvatnim za otklanjanje utvrđene realne opasnosti od bijega. Stoga je odluka suda prvog stupnja da protiv okrivljenog produlji istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP, pravilna. Suprotno žalbenim navodima, na zakonitost pobijanog rješenje nije od značaja da u izreci nije navedeno da u konkretnom slučaju jamstvo nije primjenjivo. Naime, iz pobijanog rješenja pod točkom 10. obrazloženja jasno proizlazi da je prvostupanjski sud razmatrao mogućnost primjene neke druge mjere, pa svog negativni zaključak u tom pogledu, suprotno žalbenim navodima, za pravilnost rješenja nije potrebno posebno navoditi u izreci.
6. Produljenjem istražnog zatvora protiv okrivljenog po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08 nije povrijeđen članak 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori 18/1997, 6/1999, 8/1999, 14/2002, 1/2006 i 13/2017) jer je okrivljeniku produljen istražni zatvor jer postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela, a produljenje istražnog zatvora je nužno radi sprječavanja bijega. Produljenje istražnog zatvora razmjerno je postizanju opravdanog cilja jer zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
7. Cijeneći način počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret te kaznu koja je izrečena okrivljeniku, a u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. travnja 2025., stav je ovog drugostupanjskog suda kako daljnjim produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08 u svezi sa člankom 133. stavak 1. točka 4. ZKP/08.
8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Ante Ujević
