- 1 -              Rev-520/2023-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev-520/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz Z., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Centra za rehabilitaciju Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica N. K. R., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2431/21-2 od 20. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-56/20-51 od 14. srpnja 2021. i dopunama revizije, u sjednici održanoj 23. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuju se dopune revizije tužiteljice od 28. studenoga 2023. i 28. ožujka 2024. kao nepravodobne.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 74.013,85 kuna bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako je to navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.937,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu iz stavka I. izreke do iznosa od 9.435,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu iz stavka I. izreke preko iznosa od 9.435,85 kuna do iznosa od 74.013,85 kuna  ili za iznos od 64.578,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak i u dijelu iz stavka II. izreke na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 64.578,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.423,43 kuna (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (toč. III.).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3596/2022-2 od 6. prosinca 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Primjenjuju li se odredbe:

 

- Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama („Narodne novine“ br. 63/14, 39/17 i 51/18),

 

- Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja te Vlade Republike Hrvatske dana 25. studenog 2006.,

 

- Sporazum o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju sklopljenog između Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske dana 5. prosinca 2019.,

 

na zaposlenike javnih ustanova koje su registrirane za obavljanje djelatnosti odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja u sudskom registru nadležnog suda, nalaze se na popisu osnovnih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja, statutom ustanove je propisano da ustanova obavlja djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja te ustanova tu djelatnost doista faktički i obavlja, a zaposlenik obavlja poslove odgoja i obrazovanja?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je pitanja ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

5. Tužiteljica je podnijela i podneske od 28. studenoga 2023. i 28. ožujka 2024. s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.

 

6. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

7. Revizija nije osnovana, dok su dopune revizije od 28. studenoga 2023. i 28. ožujka 2024. nepravodobne.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 74.013,85 kuna sa zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama u razdoblju od siječnja 2015. do listopada 2020.

 

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, koji obavlja javnu službu, na radnom mjestu edukacijskog rehabilitatora učitelja S. I., te da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da su time što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa rješenjem Klasa: UP/I-602-02/05-03/00001, ur.br. 533-10-07-0005 od 8. veljače 2007. riješilo da tuženik ispunjava uvjete propisane zakonom za početak rada osnovne škole i time što je Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika utvrđeno da tuženik obavlja i poslove obrazovanja, ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14, 39/17 i 51/18) sa Sporazumima o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sa Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019.

 

11. Sud drugog stupnja odlučujući u granicama razloga navedenih u žalbi (tuženik žalbom ne osporava zakonitost i pravilnost odluke suda prvog stupnja u dijelu dosude iznosa od 9.435,85 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama) preinačio je presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da se na tužiteljicu ne primjenjuju Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama i pripadajući Sporazumi o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika – poslodavca tužiteljice, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi s primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 42714, 32/17, 61/18 i 3/19).

 

12. Shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

13. Sukladno odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

 

14. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, te što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta učitelja, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

 

15. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

 

16. Eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora upravo je otklonjena navedenom zakonskom odredbom.

 

17. Stoga je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da za rad tužiteljice nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019. pri obračunu plaće tužiteljice.

 

18. Slijedom navedenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

19. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije dok se sukladno st. 2. istog članka revizija iz st. 1. podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke revizijskog suda o dopuštenosti revizije.

 

20. Kako je odluka revizijskog suda o dopuštenosti revizije dostavljena predlagateljici 17. veljače 2023., to su dopune revizije od 28. studenoga 2023. i 28. ožujka 2024. nepravodobne, jer su podnesene izvan roka iz čl. 382. st. 2. ZPP, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 5.  ZPP riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 23. travanj 2024.