Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-227/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramišćaku, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, Jukićeva 3, protiv protivnika osiguranja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomjanović, odvjetnik u Senju, Silvije Strahimira Kranjčevića 3/d, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-34/2020-3 od 21. travnja 2020., 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja DĆ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-34/2020-3 od 21. travnja 2020.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja DĆ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 829,52 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnika osiguranja EĆ za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 33.447,35 eura s pripadajućim zateznim kamatama, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rabu, označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 386 i dvorište ukupne površine 611 m2.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog bitne povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da sud pogrešno zaključuje da nije učinjena vjerojatnim opasnost da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti li znatno otežati naplatu tražbine, s obzirom na to da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je protivnik osiguranja prije i nakon podnošenja tužbe i prijedloga, na temelju ugovora o kreditu od 7. studenog 2014., opteretio nekretninu založnim pravom u iznosu od 33,331,62 eura u korist Privredne banke Zagreb d.d. Također, ukazuje i da bi protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu jer se određivanjem privremene mjere ne dira u prava protivnika osiguranja kao vlasnika nekretnine, kao i da se neznatna šteta očituje u tome da na predmetnoj nekretnini postoji već uknjiženo založno pravo. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti prijedlog za određivanje privremene mjere uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 829,52 eura.

2.1. U odgovoru na žalbu protivnik osiguranja osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 625,00 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ).

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

4.1. Također, nije počinjenja ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Naime, prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom, s obrazloženjem da predlagatelj osiguranja nije dokazao daljnju pretpostavku iz čl. 344. st. 1. OZ-a, odnosno da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine, osobito time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

6. Takvu odluku kao zakonitu i pravilnu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

8. Nadalje, sukladno čl. 341. st. 2. OZ-a u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9. Naime, suprotno žalbenom navodu, nedostatak imovine protivnika osiguranja predstavlja objektivnu opasnost te eventualno postojanje takve opasnosti nije dovoljno da bi se privremena mjera odredila. Naime, predlagatelj osiguranja bio je dužan učiniti vjerojatnim subjektivnu opasnost, odnosno da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju (otuđenje, prikrivanje ili na drugi način raspolaganje imovinom) koja za posljedicu ima sprečavanje ili znatno otežanje naplate tražbine predlagatelja osiguranja. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje nije iznio konkretne činjenice niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazila vjerojatnost takvog postupanja protivnika osiguranja, već je u prijedlogu za određivanje privremene mjere naveo isključivo da je protivnik osiguranja nezaposlena osoba, a što ne predstavlja subjektivnu opasnost, kako je to ranije ukazano.

10. Na žalbene navode kojima se predlagatelj osiguranja tek u žalbi poziva na raspolaganje nekretnine od strane predlagatelja osiguranja, valja reći da je sud drugog stupnja, kao i sud prvog stupnja, prilikom donošenja odluke o osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere, ovlašten uzeti u obzir samo one navode koji su izneseni u tom prijedlogu. Stoga, u žalbi istaknuti navodi predstavljaju nove činjenice koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i s čl. 21. st. 1. OZ-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi pa iste, kao nedopuštene, u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije razmatrao.

11. Jednako tako, u odnosu na žalbeni navod kojim se protivnik osiguranja poziva na odredbu čl. 344. st. 2. OZ-a, odnosno kojima ukazuje da bi određivanjem privremene mjere protivniku osiguranja nastala tek neznatna šteta, treba napomenuti da neznatna šteta nije zakonska pretpostavka koja se presumira iz same činjenice da se privremenom mjerom određuje zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine. Naprotiv, riječ je o alternativnoj zakonskoj pretpostavci čije postojanje predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim. Budući da predmetna mjera predstavlja ograničenje prava vlasništva, zaključak da je šteta neznatna mora biti utemeljen na konkretnim okolnostima pojedinog slučaja i obrazloženju stvarnog intenziteta tog ograničenja. Paušalna tvrdnja iz prijedloga za osiguranje da bi protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, bez navođenja činjenica iz kojih takav zaključak proizlazi, ne može sama po sebi zadovoljiti standard iz čl. 344. st. 2. OZ-a. Također, sada u žalbi istaknuti žalbeni navodi kojima se konkretizira nastanak neznatne štete predstavljaju nove činjenice koje sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i s čl. 21. st. 1. OZ-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi pa iste, kao nedopuštene, u smislu navedene zakonske odredbe, ovaj sud nije razmatrao.

12. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako je i odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Predlagatelj osiguranja nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Protivniku osiguranja nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno pod točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 15. rujna 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak