Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-247/2026-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama OO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnici po službenoj dužnosti Sonji Marković, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 15. rujna 2026., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njegove punomoćnice i voditelja odjela prim. mr. sc. AO, dr. med. spec. psih., subspec. psihoterapije, istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj OO u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 14. rujna 2026.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) 14. rujna 2026. podnijela je ovom sudu prijedlog za prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi prisilno zadržane osobe JO.

2. U prijedlogu se navodi da je pacijent zaprimljen 9. rujna 2026. , da je došao sanitetskim prijevozom, upućen od strane HMS jer je bio uznemiren, ne želi biti u Domu, a dan ranije se potukao s jednim korisnikom jer da je napao jednu djelatnicu pa je taj korisnik branio. Navodi se da je pri prijemu potpisao dobrovoljni pristanak za liječenje kojeg je povukao, želi da ga se otpusti da „živi tamo gdje žive beskućnici“. Nadalje se navodi da je pacijent u dobi od 24 godine, nije oženjen, nema djece, završio srednju strukovnu školu za pomoćnog kuhara, nije zaposlen, smješten je u inkluziju u Sisku. Navodi se da je u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu, od djetinjstva, u sedam navrata liječen je u NPB Popovača, kao mali je stjecajem okolnosti završio u Domu i boravio je po raznim ustanovama i udomiteljskoj obitelji. U prijedlogu se navodi mišljenje da se radi o osobi s mentalnom insuficijencijom koja je trenutno u povišenom povremeno i agitiranom stanju, koja potpuno nema uvid u svoje stanje i nesposobna je brinuti o svojim pravima i interesima i koja potencijalno može biti opasna po druge i sebe.

3. Povodom navedenog prijedloga Županijski sud u Sisku je dana 14. rujna 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe JO.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem JO, prisutnog voditelja odjela koji je i na ročištu ostao kod navoda iz prijedloga, te je izvršen uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, provedeno je psihijatrijsko vještačenje i pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

5. Iz prijemnom zapisnika je vidljivo da je pacijent dovezen sanitetskim prijevozom, upućen je od strane HMS zbog uznemirenosti, a dan ranije se potukao s jednim korisnikom koji je branio djelatnicu inkluzije gdje su obojica smješteni, a koju je pacijent napao. Nadalje proizlazi da pri prijemu pacijent navodi kako je kao dijete odlazio psihijatru, što nije bilo moguće provjeriti, ali da je iz dostupne medicinske dokumentacije ustanove (IBIS) utvrđeno da je u NPB Popovača liječen hospitalo sedam puta.

6. Ispitan na ročištu održanom u NPB Popovača 15. rujna 2026. MO je iskazao da je upoznat sa prijedlogom za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi i da on više ne može biti na psihijatriji, da se na svim psihijatrijama svašta nagledao i svašta doživio i da se to posebno se to odnosi na vrijeme kada je bio u Vrapču. Iskazao je da ovo njemu nije prvo liječenje, on se ranije liječio, liječi se od malena i da mu je stvarno više dosta. Iskazao je da ga je sada u bolnicu dovezao sanitet, ne zna tko je zvao sanitet, a živio je u zajednici u Sisku gdje su ga i pretukli, jer je on sam sebi htio zvati hitnu jer si je strgao mali prst na nozi, a oni mu nisu htjeli zvati hitnu. Iskazao je da je do tuče došlo tako što je jedan drugi korisnik kada je on htio sam zvati hitnu sa svog mobitela taj isti mobitel mu htio uzeti, a on je taj mobitel krvavo zaradio a onda ga je taj korisnik iz čista mira udario , da se on nije htio tuči i nije uzvratio udarac i još mu je taj korisnik potrgao majicu koju je imao na sebi. Iskazao je da misli bi mu bilo puno bolje da ga se pusti iz bolnice, da je prije dok nije navršio 18 godina živio kod udomitelja, da ne zna gdje su mu roditelji odnosno majka da li je uopće živa, a otac mu se pojavio kad je navršio 18 godina , prije nego šta ga je otac smjestio u Vrapče da ga je natukao i iscipelario. Iskazao je da bi on otišao u prihvatilište za beskućnike u Zagrebu jer ovdje više ne želi biti i to bi otišao što prije, ako može već danas, da je završio školu za pomoćnog vrtlara, tražio si je posao i nije ga mogao dobiti u Sisku.

6.1. Prisutan liječnik potom je iskazao da od kada je na odjelu pacijent je jako uznemiren, stalno hoda, traži razgovore, dodatna objašnjenja i ima viziju živjeti kao beskućnik. Iskazao je da smatra da psihičko stanje nije dobro, a još je tu neizvjesnost egzistencije nakon otpusta iz bolnice, a iz anamneze koja je dobivena vidljivo je da je u bolnicu dovezen nakon sukoba u zajednici u kojoj je živio.

6.2. Pacijent je potom izjavio da on za sukob ništa nije bio kriv i da želi samo izaći iz bolnice jer mu je svega dosta. Izjavio je da je na ranijim liječenja dobivao terapiju koju je trebao koristiti kada je bio izvan bolnice i da je on tu terapiju pio, da prije i nije pio toliko tableta koliko sad pije kad je došao ovamo.

6.3. Prisutni liječnik potom je iskazao da je pacijent bio na liječenju tijekom kolovoza, od 8.8. do 1.9.2026. kada je otpušten jer je bio dogovor da će otići kod ranijih udomitelja obaviti im neke poslove, složiti drva pri čemu mu je i došlo do povrede prsta jer mu je pala sjekira na nogu. Udomitelji su izdržali 2, 3 dana kada su tražili da se dođe po pacijenta i od tada je on u navedenoj zajednici.

6.4. Pacijent je iskazao da su mu u zajednici rekli da on tamo nema pravo doći, osim po svoje stvari.

6.5. Na pitanje punomoćnice kako se sad osjeća pacijent izjavljuje da se osjeća dobro i da hoće odavde otići, da mu nisu dali novce da si kupi cigarete, a da je u stambenoj zajednici dobivao 45 eura i svaki mjesec su mu odvajali 10 eura u štednju. Iskazao je da se ne želi vratiti u zajednicu da ga ne bi taj dečko opet napao jer ga je njega strah, da prihvaća terapiju ali on tu više ne može biti, od malena je non -stop po psihijatrijama.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. mr. sc. dr. Elvire Koić, specijalist-psihijatar.

7.1. U pisanom nalazu i mišljenju navedeno je da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je MO, u ponovljenom liječenju u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači od 09.09.2009., dovezen u pratnji Tima1 Hitne medicinske pomoći, uznemiren, nakon što se sukobio sa drugim korisnikom Inkluzije i djelatnicom. Došlo je do fizičkog obračuna, u kojem je zadobio udarac u područje lijeve orbite, tako da je vidljiv hematom. Obrađen je u OHBP-u u OB Sisak. Od rujna 2023. je sedam puta liječen u NPB u Popovači. Prije toga u KPB Vrapče u Zagrebu, smješten u Dom Bidružica u Desiniću, prije toga u Centar za odgoj i obrazovanje u Zajezdi gdje je prošao obrazovni proces, bio je smješten u Domu u Velikoj Gorici, pa u udomiteljskoj obitelji u Vrbovečkoj Dubravi, pa se vratio ocu s kojim sada nije u kontaktu. Trenutno je službeno smješten u Inkluziji u Sisku, od 2022. Prezentirao se kliničkom slikom promjena ličnosti u okviru lakše duševne zaostalosti, sa impulzivnošću i teškoćama koncentracije, nepredvidivim reakcijama, koje su bliske ADHD ili diferencijalno dijagnostički Bipolarnom afektivnom poremećaju. Sada je u dobi od 24 godine, nije oženjen, nema djece. Navodno nije lišen poslovne sposobnosti. Ima sestru s kojom je u dobrim odnosima. S obzirom na procijenjeno psihičko stanja, terapijski tim procjenjuje potrebu za daljnjim liječenjem na slobodi u hospitalnim uvjetima, do dovršenja postupka organizacije trajnog smještaja. Tjelesno je u relativno dobrom općem stanju, uz povremene žalbe na neke specifične ili nespecifične smetnje iz kruga probavnih smetnji, bolova u ozlijeđenom skočnom zglobu. Pod nadzorom uzima preporučenu terapiju, no funkcionalno i dalje nije u stanju koje bi omogućilo samostalno funkcioniranje. Izmjenjuju se faze remisije s fazama nestabilnosti, kada je i dalje pod uplivom različitih nekorektibilnih ideja, dezorganiziranog ponašanja, promjenjivog raspoloženja, nepredvidivog ponašanja. Kontinuirano je nužan nadzor.

Nema dovoljan uvid u svoju bolest.

7.2. U nalazu se navodi da kod osobnog pregleda vještaka pacijent dolazi bez otpora na razgovor, otežano je pokretan uz pomoć dvije dolakatne štake. Prosječnog je rasta, snažne osteomuskularne građe i uhranjenosti, primjerenog, tamnijeg kolorita kože i vidljivih sluznica. Urednog vanjskog izgleda, čiste odjeće. Uspostavlja komunikaciju. Razumljivog je govora. Odgovara na postavljena pitanja i spontano govori. Orijentiran je u svim smjerovima. Zna da je liječnik tražio mjeru prisilnog liječenja do psihomotornog smirenja i poboljšanja raspoloženja, no on na to ne pristaje, već iznenada, bez adekvatnog argumenta, odjednom počinje insistirati na otpustu. Aktualno je psihomotorno miran, suradljiv, kontroliran, Ijubazan u komunikaciji, pristojan, napet, mrzovoljan. Ovisno o vanjskim čimbenicima afektivno uglavnom primjereno reagira, mada je povremeno nepredvidiv i burnih reakcija, uglavnom na neke frustracije. U posljednje vrijeme nije bio manifestno agresivan niti suicidalan. Kognitivno mnestičke funkcije su reducirane. Nije mu dosadno, sudjeluje u aktivnostima odjela, pomaže drugima koliko može, poštuje kućni red, sudjeluje u sociookupacionoj terapiji, uzima lijekove. Nije u dovoljnoj mjeri kritičan prema svome stanju i okolnostima i potreban mu je nadzor, čemu se načelno ne protivi. Ostavlja dojam osobe sa osnovnim poremećajem pažnje sa hiperaktivnošću, uz promjene ličnosti, koja je inplantirana bazičnoj duševnoj zaostalosti na razini lakše do umjerene. Navodi da dobro spava, ali da ga smeta što se teško budi u jutro. Aktualno ne opisuje perceptivne obmane, nije agresivan ni suicidalan. Međutim, inzistiranje na otpustu “van, jer više neće i ne želi ostati u bolnici”, bez objašnjenja zašto , samo želi van, “na ulicu”, u Inkluziju također neće, ništa neće samo van iz bolnice. Na upit zašto to želi kaže: “Ne mogu tu više biti, ne želim. ” I to bezbroj puta ponavlja. Poštuje prim. AO, zna da mu je uveden novi lijek kojem treba neko vrijeme da djeluje (Litijeve soli), no to ga ništa ne zanima. Želi van i to je sve što govori.

7.3. Zaključno vještak navodi da je MO sada u dobi od 24 godine, na liječenju je u NPB u Popovači, na Odjelu za subakutnu psihijatriju I.B, a zbog teškog duševnog poremećaja, ADHD uz povremene psihotične epizode implantirane na bazičnu duševnu zaostalost. Prema Medunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 ta stanja su označena šifrom F90.0, sa znakovima trajno promijenjene osobnosti - poremećaja ličnosti (MKB šifra F62.1) (teža duševna smetnja) i povremene psihotične epizode F29, te bazično F70.1 duševna zaostalost sa poremećajem u ponašanju. Tijekom liječenja je vrlo kratko bio suradljiv koliko je to bilo u mogućnosti, no i dalje je potreban stalni nadzor i praćenje, uz podršku u svakodnevici. Aktualno nije manifestno agresivan, no zbog težine bolesti se to ne može sa sigurnošću isključiti. On ne ostavlja dojam kritičnosti i nema sposobnost za uvid u odnosu na svoje psihičko stanje, kao ni za adekvatno rasuđivanje i samozbrinjavanje zbog čega će biti potrebno provesti postupak djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti, a i zbog toga da bi se omogućilo sigurnije liječenje. S obzirom na težinu poremećaja i dalje postoji opasnost od pogoršanja psihičkog stanja, a time i opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije, te bi bez adekvatnog stalnog nadzora liječenja potencijalno mogao izravno ugroziti svoj ili život, zdravlje i sigurnost drugih osoba. U ovom trenutku predlaže određivanje daljnjeg prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB “Dr . Ivan Barbot” u Popovači i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti. Ispitanik ne može u potpunosti shvatiti svrhu ni prirodu ovog sudskog procesa, niti adekvatno odgovarati na pitanja Suda, stoga procjenjuje kako nije raspravno sposoban.

7.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan.

8. Nakon što se pacijenta upoznaje s nalazom i mišljenjem vještaka isti iskazuje da on tu ne želi ostati na liječenju, ne želi tu biti, ni mjesec dana. Jedino ga doktor može danas otpustiti, on tu ne želi biti. Izjavljuje da on hoće odavde otići zato što je dobio 10 cigara, a on više nema niti jednu, sve su mu uzeli i popušili.

9. Razmatrajući tijekom postupka utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da se radi o osobi koja je na ponovljeno bolničko liječenje u NPB Popovača (ranije liječenje u razdoblju od 8. kolovoza do 1. rujna 2026.) dovezen zbog psihičke dekompenzacije a boluje od teškog duševnog poremećaja, ADHD uz povremene psihotične epizode sa znakovima trajno promijenjene osobnosti - poremećaja ličnosti, dakle boluje od težih duševnih smetnji. Utvrđeno je da se pacijent od djetinjstva psihijatrijski liječi u raznim psihijatrijskim ustanovama, a u sedam navrata liječio se i u NPB Popovača. O je utvrđeno da pacijent nema kritičnosti i uvida u svoju bolest, kao ni u trenutno psihičko stanje, pa iako aktualno nije manifestno agresivan, zbog težine bolesti to se sa sigurnošću ne može isključiti te mu je i dalje potreban stalni nadzor i praćenje kao i podrška u svakodnevici. Utvrđeno je i da ne samo zbog trenutnog pogoršanja psihičkog stanja, već i zbog navedenih duševnih smetnji od kojih boluje, pacijent nije u mogućnosti adekvatno rasuđivati i brinuti se samostalno o sebi. Nadalje utvrđeno je da obzirom na težinu poremećaja i dalje postoji opasnost od pogoršanja psihičkog stanja, a time i opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije, kao i da bi bez adekvatnog stalnog nadzora liječenja potencijalno mogao izravno ugroziti svoj život, zdravlje i sigurnost, ali i život, zdravlje i sigurnost i drugih osoba.

10. U povezanosti s navedenim, a budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, sud je zaključio da ambulantno liječenje JO nije dostatno, već da je njemu potrebna psihijatrijska pomoć u obliku bolničkog liječenja, dakle smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

11. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, jer su se ispunile pretpostavke za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

Sisak, 15. rujna 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: MO, NPB Popovača 1B odjel

2. Odvjetnica po službenoj dužnosti Sonja Marković, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, 1B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis