REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4663/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Borić i Toš iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 418-50-4334437 od 27. kolovoza 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, sadržana u čl.3., koja glasi: "3./treće/NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita….".

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju SU iznos od 489,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2007. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 418- 50-4334437 od 27. kolovoza 2007., kojim mu je odobren kredit u iznosu od 25.191,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a koji je u međuvremenu otplaćen u cijelosti. Međutim, smatra da isti sadrži ništetnu odredbu o naplati tzv. "ulazne" za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, koja je sadržana u čl. 3. tog Ugovora, kojim je predviđeno da je tužitelj obvezan platiti naknadu u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, a koja mu je i naplaćena prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 831,33 CHF, odnosno 3.688,62 kn, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 489,56 EUR. O navedenoj odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije se pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, te na nju tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, a ista je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade). Tužitelj navodi i da mu nije razjašnjeno koje usluge mu je banka pružila za navedenu naknadu te se pozvao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 2024. br. Rev-673/2023 kojom su potvrđene presude nižestupanjskih sudova kojima je utvrđena ništetnost odredbi ugovora kojima se ugovara tzv. ulazna naknada za obradu kredita. Smatra da je tuženik ugovaranjem ulazne naknade povrijedio prava tužitelja jer su predmetne odredbe nepoštene i ništetne s obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, te je na taj način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), i to čl. 81. i 82., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, niti je na bilo koji način mogao utjecati na sadržaj predmetnog ugovora i ništetnih odredbi. Slijedom navedenog, predložio je da sud utvrdi ništetnom spornu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita, sadržanu u čl. 3. predmetnog Ugovora, i naloži tuženiku da mu vrati naplaćeni iznos po toj osnovi od 489,56 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. kolovoza 2007 do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženiku je tužba na odgovor dostavljena dana 13. kolovoza 2026., a iako upozoren od strane suda na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, sukladno čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), isti nije podnio odgovor na tužbu u zadanom roku od 30 dana.

3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b st. 1. ZPP, sud donio presudu zbog ogluhe.

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

5. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (50 bodova), kao i PDV-a na tu radnju u iznosu od 25,00 EUR, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, slijedom čega mu je dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 151,54 EUR, i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

6. Odluka o visini kamatne stope temelji se na Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04) i čl. 1 čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od primitka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP), a može se podnijeti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku