Poslovni broj Ovr-1049/2026-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506 , zastupanog po punomoćnici CC, djelatnici ovrhovoditelja, protiv ovršenika AC, osobno i kao ranijeg vl. Prijevozničkog obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Žilberg, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 15. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. protiv ovršenika temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova u iznosu od 200,00 Eura za sastav prijedloga za odgodu ovrhe.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. temeljem Zadužnice broj OV -483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine dostavljen im Financijskoj agenciji 09. lipnja 2026. nedopuštenim zbog razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu na temelju označene Zadužnice odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti izravnu naplatu protiv ovršenika i zbog razloga da je tražbina koju ovrhovoditelj namiruje u postupku izravne naplate prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe označena Zadužnica.
Obrazloženje
1. Ovršenik AC (dalje: ovršenik) 23. lipnja 2026. ovom sudu podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem navodi da temeljem čl. 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. temeljem Zadužnice broj OV -483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po javnom bilježniku Marina Dražina, a dostavljene FINA-i 09. lipnja 2026., kojim je ovrhovoditelj zatražio naplatu iznosa od 4.401,10 Eura. Ovršenik osporava dopuštenost naplate po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.d. temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po javnom bilježniku Marina Dražina jer da tražbina za čiju se naplatu koristi predmetna zadužnica nije nastala odnosno prestala je prije dospijeća utuženog potraživanja. Dana 29. listopada 2015. da je donesena Odluka o davanju koncesije za eksploataciju arhitektonsko-građevnog kamena na eksploatacijskom polju „Barni kamen“, s trajanjem do 31. prosinca 2049. U skladu s navedenim, dana 16. ožujka 2016. da je zaključen Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske radi eksploatacije mineralnih sirovina na EP „Barni kamen“. Predmetni Ugovor da je zaključen između Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i AC vl. [obrt]. Dakle, nositelj predmetnog ugovora da je Republika Hrvatska odnosno tadašnji Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao osnivatelja prava služnosti, dok je uloga Hrvatskih šuma d.d. obračun i naplata naknade te uvođenje u posjed. Predmetna služnost da je osnovana isključivo u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju "Barni kamen" tj. nije osnovana kao samostalno stvarno pravo bez gospodarske svrhe. U konkretnom slučaju Ministarstvo gospodarstva da je nadležno za upis i vođenje evidencije o koncesijama za eksploataciju mineralne sirovine, prestanak rudarskih prava i prijenos prava na Republiku Hrvatsku. Dana 07. siječnja 2025. Obrt [obrt] da je brisan iz Obrtnog registra odnosno prestao je postojati. Nakon što je obrt [obrt] prestao postojati, ovršenik da se obratio Ministarstvu gospodarstva koje je svojim dopisom od 09. siječnja 2025. Klasa: 310-01/25- 03/5, Ur.broj: 526-04-02-02-01-25-1 utvrdilo da je obrt [obrt] odjavljen iz Obrtnog registra 07. siječnja 2025., da pravo na eksploatacijsko polje „Barni kamen“ po sili zakona (ex lege) prelazi na Republiku Hrvatsku, da se Republika Hrvatska upisuje kao nositelj i ovlaštenik eksploatacijskog polja. Predmetnim dopisom da se obavještavaju i nadležna ministarstva. Budući da je Ministarstvo gospodarstva utvrdilo da je prestankom obrta eksp loatacijsko pravo po sili zakona prešlo na Republiku Hrvatsku, to da je prestala i pravna osnova zbog koje je služnost osnovana i to u trenutku prestanka obrta 07. siječnja 2025. Stoga, ovrhovoditelj da traži naknadu za 2026. godinu od osobe-ovršenika koji od 07. siječnja 2025. više nije nositelj eksploatacijskog prava niti može koristiti predmet služnosti. Nadalje, dana 10. siječnja 2026. da dospijeva godišnja rata naknade za služnost u iznosu 4.401,10 EUR, a koju zahtijevaju Hrvatske šume d.o.o. pozivajući se na formalno postojanje Ugovora o osnivanju prava služnosti, unatoč činjenici da je samo pravo na eksploataci ju koje je regulirano predmetnim Ugovorom prestalo po sili zakona. U korespondenciji od 15. svibnja 2025. i 19. svibnja 2025. između ovršenika i Ministarstva gospodarstva ovršenik da je postavio izričit upit o svojim daljnjim obavezama nakon prestanka obrta, a na koji mu je dostavljen gore spomenuti dopis Ministarstva gospodarstva od 09. siječnja 2025. te bez ikakve daljnje upute za eventualnom potrebom raskida ugovora sve budući je pravo eksploatacije ex lege prešlo na Republiku Hrvatsku. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske svojim dopisom od 09. siječnja 2025. da je utvrdilo da je prestankom obrta prestalo pravo eksploatacije na eksploatacijskom polju „Barni kamen“ te da je pravo na eksploatacijsko polje po sili zakona (ex lege) prešlo na Republiku Hrvatsku, koja je upisana kao nositelj i ovlaštenik eksploatacijskog polja. Dakle, od 07. siječnja 2025. ovršenik da više nije bio nositelj eksploatacijskog prava niti je mogao koristiti predmetno eksploatacijsko polje. Unatoč tome, ovrhovoditelj da potražuje godišnju naknadu za 2026. godinu kao da je predlagatelj i dalje nositelj predmetnog prava. Nakon prestanka obrta ovršenik da je poduzimao sve radnje koje su bile u njegovoj moći radi formalnog uređenja pravnog statusa predmetne nekretnine i ugovornog odnosa. Tako da je pred nadležnim tijelom Uprava za upravljanje i raspolaganje nekretninama Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, a koje je pravni slijednik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom pokrenuo postupak KLASA: 940-06/17-04/81 za razrješenje statusa predmetnog ugovornog odnosa. Na navedene zahtjeve i požurnice nadležno tijelo da nije odgovorilo. Pasivnost državnih tijela da ne može i ne smije stvarati nove novčane obveze na teret ovršenika nakon što je eksploatacijsko pravo po sili zakona prešlo na Republiku Hrvatsku. Prije svega, ovršenik tvrdi da je prestao postojati subjekt koji je bio nositelj eksploatacijskog prava, a samo eksploatacijsko pravo da je prešlo na Republiku Hrvatsku po sili zakona. Prijelaz prava na Republiku Hrvatsku da nije posljedica naknadnog ugovora niti pojedinačne odluke, već je nastupio ex lege, odnosno neposredno temeljem zakona. Time da je prestala pravna i gospodarska svrha zbog koje je predmetni ugovor o služnosti bio zaključen, a posljedično je prestala i osnova za obračun naknade za razdoblje nakon prestanka obrta. Ovrhovoditelj da svoju tražbinu temelji isključivo na tvrdnji da ugovor formalno nije raskinut. Međutim, činjenica da nadležna tijela nisu provela formalni raskid ugovora da ne može derogirati pravni učinak prijelaza eksploatacijskog prava na Republiku Hrvatsku koji je nastupio po sili zakona. Nadalje ovršenik navodi da temeljem čl. 65. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Predmetni rok od 60 dana da ističe dana 09. kolovoza 2026. Ovršenik da je učinio vjerojatnim postojanje razloga zbog kojih bi pljenidba i prijenos mogli biti proglašeni nedopuštenim. Naime, nakon izdavanja bjanko zadužnice da su nastupile odlučne pravne činjenice koje ovrhovoditelj ne osporava, a to su prestanak obrta [obrt] dana 07. siječnja 2025. te prijelaz prava na eksploatacijskom polju „Barni kamen“ na Republiku Hrvatsku po sili zakona, što proizlazi iz akta Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske. Ovršenik da je dodatno poduzimao radnje radi uređenja statusa ugovornog odnosa te da se i dalje vodi predmet KLASA: 940-06/17-04/81 pred Ministarstvom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u kojem po podnesenim zahtjevima i požurnicama nije donesena odluka. Stoga da postoji ozbiljan i pravno relevantan spor o samom postojanju tražbine koju ovrhovoditelj nastoji naplatiti putem bjanko zadužnice. Provedbom prijenosa sredstava prije sudske odluke da bi ovršeniku nastala teško nadoknadiva šteta jer da bi sredstva bila prenesena ovrhovoditelju prije nego što bude odlučeno postoji li uopće tražbina koja se naplaćuje. Posebno se ističe da je bjanko zadužnica izdana radi osiguranja obveza koje su proizlazile iz poslovanja obrta [obrt] kao gospodarskog subjekta koji je u vrijeme sklapanja ugovora obavljao registriranu djelatnost i ostvarivao prihode iz gospodarske aktivnosti. Navedeni obrt da je prestao postojati dana 07. siječnja 2025. te da više ne ostvaruje nikakve prihode. Međutim, izravna naplata da se provodi putem osobnog identifikacijskog broja fizičke osobe AC, slijedom čega da će posljedice ovrhe teretiti njegovu osobnu imovinu i osobna novčana sredstva, a ne prihode gospodarskog subjekta radi čijeg je poslovanja zadužnica izdana. Predmetna tražbina da iznosi 4.401,10 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove, što da predstavlja značajan iznos za fizičku osobu koja više ne obavlja djelatnost putem obrta. U slučaju provedbe prijenosa sredstava prije sudske odluke o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa, ovršeniku da bi nastala teško nadoknadiva šteta jer bi se zadiralo u njegova osobna sredstva za život i uzdržavanje, iako postoji ozbiljan spor o samom postojanju tražbine koja se prisilno naplaćuje. U slučaju uspjeha u ovom postupku ovršenik da bi bio prisiljen pokretati dodatne postupke radi povrata prenesenih sredstava, uz nastanak novih troškova i dodatnu pravnu nesigurnost. Nasuprot tome, privremenom odgodom prijenosa ovrhovoditelj da ne trpi nikakvu neposrednu štetu budući da će njegova prava biti u cijelosti zaštićena nakon donošenja pravomoćne odluke. Temeljem navedenog, ovršenik predlaže sudu da proglasi pljenidbu i prijenos po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marina Dražina, a dostavljene FINA-i dana 09. lipnja 2026. kojim je zatražio isplatu iznosa od 4.401,10 EUR nedopuštenim te da sukladno čl. 206. st. 2. Ovršnog zakona donese rješenje o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i odmah ga dostavi Agenciji u pisanom otpravku, a u slučaju potrebe priopći i telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi pogodan način, te da ovršeniku dosudi troškove ovog postupka u zatraženom iznosu.
1.1. U prilog iznesenim navodima ovršenik dostavlja dopis klasa: 310-01/25-03/5, Urbroj:
526-04-02-02-01-25-1 od 9. siječnja 2025. (list spisa 7-8), izvadak iz obrtnog registra (list spisa 9-10),dopis Hrvatskih šuma d.o.o. klasa: DIR-07-09-849, urbroj: 00-02-03/08-26-39 od 20. veljače 2026. (list spisa 17), obavijest Financijske agencije (list spisa 18), zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji 9. lipnja 2026. (list spisa 19-21), e-mail komunikaciju (list spisa 22, 26-28), račun br. 442/0001/0001 Hrvatskih šuma d.o.o. (list spisa 25), Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 10705/2016 (list spisa 29-34) i dopis Ministarstva gospodarstva klasa: 310-01/26-03/41, urbroj: 526-04-02-02-01-26-2 od 2. srpnja 2026. (list spisa 40-41), sve u koje je isprave sud izvršio uvid.
2. Po zaprimanju prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sud je bez odgode, dopisom poslovni broj Ovr-1049/2026-2, Financijskoj agenciji naložio, do donošenja odluke suda o prijedlozima ovršenika, zastati s prijenosom zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja u postupku izravne naplate pokrenutom Zahtjevom za izravnu naplatu na temelju Zadužnice broj OV-483/16 od 9. veljače 2016. ovjerene po javnom bilježniku Marini Dražini.
3. Potom je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje te ovrhovoditelj u podnesku od 29. srpnja 2026. osporava kao neosnovane, paušalne i nedokazane navode ovršenika iz Prijedloga iz razloga kako slijedi. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona da je propisano kako se za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi članci 50. i 53. Ovršenik da u Prijedlogu, u dijelu koji se odnosi na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ne povezuje svoje neosnovane navode kojima osporava dopuštenost predmetne naplate s taksativno navedenim žalbenim razlozima iz čl. 50. Ovršnog zakona, na temelju koji je jedino moguće dokazivati nedopuštenost pljenidbe i prijenosa. Ovrhovoditelj ističe da nije stranka Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 10705/2016 od 16. ožujka 2016. već da su stranke Republika Hrvatska, Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao osnivatelj prava služnosti i AC vl . obrta „ [obrt]“ kao ovlaštenik prava služnosti. Tim Ugovorom da su člankom 1. stranke Ugovora suglasno osnovale pravo služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju i to za nekretnine opisane u Ugovoru, dok su člankom 2. Ugovora sporazumno utvrdile međusobna prava i obveze koja iz osnovanog prava služnosti, odnosno Ugovora proizlaze. Dakle, Ugovorom da nije regulirano pravo na eksploataciju kako pogrešno tvrdi ovršenik već je osnovano pravo služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Člankom 3. Ugovora ovršenik da se obvezao uplatiti naknadu za osnovanu služnost na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, a kao sredstvo osiguranja tražbine za osnovanu služnost da je predao zadužnice (koje su i dalje u posjedu ovrhovoditelja) te da se naknada uplaćuje na račun ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj da je naknadu obračunao temeljem Pravilnika o utvrđivanju naknada za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu („Narodne novine“ br. 105/09, 98/11, dalje: Pravilnik), Naputka Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva klasa: 321-01/10- 01/197, Urbroj: 538-07-3/0151-11-22 od 10. listopada 2011. i Uredbe o postupku i mjerilima za osnivanje prava služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina („Narodne novine“ br. 133/07, 9/11, dalje: Uredba). Naknada da se sastoji od naknade za sastojinu, za šumsko zemljište i vrijednosti općekorisnih funkcija šuma te da je obračunata u ukupnom iznosu i podijeljena na godišnje rate, čime da je zadovoljena odredba Uredbe vezana za naplatu i to da se naknada može platiti jednokratno prije potpisivanja ugovora o osnivanju prava služnosti ili u jednakim godišnjim ratama. Ističe da valja razlikovati naknadu za osnovanu služnost na šumi i/ili šumskom zemljištu (Članka 3. Ugovora) koja se odnosi na „nadzemni dio“ i naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina (Članak 5.) koja se odnosi na područje ispod površine zemlje. Naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina da ne obračunava ovrhovoditelj. Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske da se 2. srpnja 2026. dopisom klasa: 310- 01/26-03/141, Urbroj: 526-04-02-02-01-26-2 očitovalo da je utvrdilo da je nositelj i ovlaštenik eksploatacijskog polja arhitektonsko-građevnog kamena „Barni kamen“, obrt [obrt] vl. AC, [adresa] **.**.2025. brisan iz Obrtnog registra, da je dopisom klasa: 310-01/25-03/5, Urbroj: 526-04-02-01-25-1 od 9. siječnja 2025. upisalo Republiku Hrvatsku kao nositelja i ovlaštenika predmetnog eksploatacijskog polja, te da na temelju odredbi Zakona o rudarstvu i odredbi Uredbe o naknadi za koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina zaključuje kako je ovršenik prestao biti obveznik plaćanja fiksnog, varijabilnog i namjenskog dijela naknada za eksploatacijsko polje arhitektonsko- građevnog kamena „Barni kamen“ nakon postupanja Ministarstva gospodarstva iz dopisa od 9. siječnja 2025. Međutim, ovršenik da izostavlja dio očitovanja koji se odnosi na predmetni Ugovor i dio koji glasi „Naglašavamo kako Ministarstvo gospodarstva nije nadležno za tumačenje ugovornih obaveza obrta [obrt]. AC, [adresa] prema trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb s osnova korištenja nekretnina unutar obuhvata eksploatacijskog polja arhitektonsko-građevnog kamena „Barni kamen“. Dakle, iz očitovanja Ministarstva gospodarstva od 2. srpnja 2025. da ne proizlazi da ovršenik od 7. siječnja 2025. nije mogao koristiti predmetno eksploatacijsko polje. Ovrhovoditelj da vezano za naknadu i posjed postupa sukladno Zakonu o šumama, Pravilniku, Uredbi i Ugovoru, da je obračunao naknadu koja se uplaćuje u korist javnog šumoposjednika i izvršava obveze vezane uz predaju posjeda, a vezano za „nadzemni dio“ predmetnog eksploatacijskog polja. Ovrhovoditelj da postupa po Ugovoru za koji od osnivatelja prava služnosti nije obaviješten o eventualnom raskidu istog, upravo suprotno , na postavljeni upit 26. kolovoza 2025. koji je ovrhovoditelj uputio osnivatelju prava služnosti, ovrhovoditelj da je dobio odgovor da Ugovor nije raskinut. Dana 10. siječnja 2026. da je dospjela godišnja rata naknade za služnost u iznosu 4.401,10 Eura, račun br. 442/0001/0001, koju da ovršenik nije podmirio te da je stoga aktivirana prisilna naplata putem zadužnice koja je sukladno članku 3. Ugovora predana upravo kao sredstvo osiguranja tražbine za naknadu za osnovanu služnost. Obveza ovršenika radi čijeg osiguranja je izdana bjanko zadužnica da je nastala i dospjela. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj da je sukladno Ugovoru pokrenuo postupak prisilne naplate radi dugovanja ovršenika temeljem valjanog pravnog posla putem sredstava osiguranja plaćanje koje je ovršenik dobrovoljno predao ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj da ima valjanu pravnu osnovu za naplatu predmetnog novčanog iznosa i to putem sredstava osiguranja plaćanje koje je ovršenik dobrovoljno predao ovrhovoditelju temeljem predmetnog Ugovora. Predmetna izravna naplata da je pokrenuta aktivacijom zadužnice broj OV-106/2018 za račun br. 442/0001/0001 temeljem prava na naknadu sukladno Zakonu o šumama, Pravilniku i Uredbi, a radi naplate naknade za osnovanu služnost na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovršenikov navod da nije dobio ikakvu daljnju uputu za eventualnom potrebom raskida ugovora budući da je pravo eksploatacije ex lege prešlo na Republiku Hrvatsku da nije okolnost zbog koje bi se ovršenik kao stranka i to ovlaštenik prava služnosti oslobodio predmetne obveze. U točki IV . prijedloga ovršenik da navodi da je pred nadležnim tijelom Upravom za upravljanje i raspolaganje nekretninama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a koje je pravni sljednik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, pokrenuo postupak klasa: 940-06/17-04/81 za razrješenje statusa predmetnog Ugovora. Dakle, sam ovršenik da je svjestan da status odnosa predmetnog Ugovora nije nesporno utvrđen. Ovrhovoditelj da nije ovlašten tumačiti posljedice koje činjenica da je nositelj i ovlaštenik eksploatacijskog polja arhitektonsko - građevnog kamena „Barni kamen“, obrt [obrt] vl. AC, [adresa] **.**.2025. brisan iz Obrtnog registra ima na predmetni Ugovor niti za postupanja stranaka Ugovora u konkretnom ugovornom odnosu. Ovrhovoditelj da se ne protivi dokaznom prijedlogu ovršenika da se službenim putem zatraži očitovanje Ministarstava s naglaskom na status predmetnog Ugovora odnosno eventualnog dana njegova raskida i posljedica na dopuštenost predmetne naplate. Ovršenik da je temeljem čl. 65. Ovršnog zakona podnio i prijedlog za odgodom davanja naloga bankama za provedbu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u svezi kojeg navodi da je učinio vjerojatnim postojanje razloga zbog kojih bi pljenidba i prijenos mogli biti proglašeni nedopuštenim te da bi prijenosom sredstava prije sudske odluke ovršeniku nastala teško nadoknadiva šteta jer bi sredstva bila prenesena ovrhovoditelju prije nego što bude odlučeno postoji li uopće tražbina koja se naplaćuje. Citirajući odredbu čl. 65. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj ukazuje da podneseni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim predstavlja objektivan razlog za odgodu iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Međutim, drugi uvjet koji treba kumulativno biti ispunjen za odgodu ovrhe (prema tvrdnjama ovršenika nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete), ovršenik da nije dokazao. Ovršenik da navode iz Prijedloga nije vezao sa zakonom propisanim uvjetima koje je nužno kumulativno ispuniti za odgodu ovrhe. Ovršenik da je morao učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije u redovitom pravnom postupku nadoknaditi ili bi uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće, što da ovršenik uz paušalno iznesene navode nije ni pokušao dokazati. Ističe da se pri tome takvom štetom ne mogu smatrati one posljedice koje po redovnom tijeku stvari prate svaku ovrhu. Ovršenik da nije ispunio taksativno navedene razloge za konkretno predloženu odgodu. Dakle, u konkretnom predmetu da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za udovoljenje ovršenikovim prijedlozima već da je riječ o prisilnoj naplati dugovanja ovršenika temeljem valjanog pravnog posla putem sredstava osiguranja plaćanja koje je ovršenik dobrovoljno predao ovrhovoditelju u tu svrhu. Slijedom navedenog ovrhovoditelj predlaže odbiti Prijedlog ovršenika radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
3.1. Uz odgovor ovrhovoditelj dostavlja e-mail komunikaciju (list spisa 49-53), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 9. lipnja 2026. (list spisa 54-56), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 10. srpnja 2026. (list spisa 57) i sudsku praksu (list spisa 58-61), u koje isprave sud također vrši uvid.
4. Odredba čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) propisuje da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
4.1. Odredba čl. 210. st. 2. OZ propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka se na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
4.2. Odredba čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ propisuje da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
4.3. Nadalje, čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ propisuje da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
5. Iščitavanjem navoda zbog kojih ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja protiv ovršenika temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine dostavljenim Financijskoj agenciji 09. lipnja 2026. kojim je ovrhovoditelj zatražio naplatu iznosa od 4.401,10 Eura, ovršenik prema utvrđenju ovog suda ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ (ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ) i čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ (da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka ), ovo jer kao prvo tvrdi da ovrhovoditelj Hrvatske šume d.o.o. nije stranka Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumi i/ili šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske radi eksploatacije mineralnih sirovina na EP Barni kamen koji da je Ugovor sklopljen između Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i AC vl. [obrt], a obrt [obrt] koji je bio subjekt eksploatacijskog prava i za osiguranje čijeg da je poslovanja izdana predmetna bjanko Zadužnica da je prestao postojati 7. siječnja 2025.; te kao drugo, tvrdi da tražbina za čiju se naplatu koristi predmetna zadužnica nije nastala odnosno da je prestala prije dospijeća utuženog potraživanja obzirom da je obrt [obrt] koji je bio subjekt eksploatacijskog prava i za osiguranje čijeg da je poslovanja izdana predmetna bjanko Zadužnica prestao postojati 7. siječnja 2025., a uslijed čega da je prestala pravna i gospodarska svrha zbog koje je označeni ugovor o služnosti bio zaključen te posljedično čemu da je prestala i osnova za obračun naknade za razdoblje nakon prestanka obrta.
5.1. Kako je međutim ovrhovoditelj osporio takve navode ovršenika odnosno osporio je postojanje istaknutih žalbenih razloga, a ovršenik prema ocjeni ovog suda osnovanost svojih navoda ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima temelji svoju žalbu općepoznate niti se iste mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, to ovaj ovršni sud nije mogao sukladno čl. 52. st. 4. OZ predmetnu pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim već je sukladno čl. 52. st. 3. OZ bio dužan zaključkom uputiti ovršenika u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. protiv ovršenika temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine dostavljenim Financijskoj agenciji 09. lipnja 2026. nedopuštenim zbog razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu na temelju označene Zadužnice odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti izravnu naplatu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ) i zbog razloga da je tražbina koju ovrhovoditelj namiruje u postupku izravne naplate prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe označena Zadužnica (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ).
6. Što se pak tiče prijedloga ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sud je cijeneći takav prijedlog ovršenika sukladno čl. 65. OZ isti ocijenio neosnovanim te ga ovim rješenjem odbio.
6.1. Naime, odredba čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. toga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. toga Zakona.
6.2. Kako se sukladno čl. 210. st. 2. OZ na ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i 53.), a u svom prijedlogu ovršenik iznosi žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7 . i 9. OZ povodom kojih je sud ovršenika zaključkom temeljem čl. 52. st. 3. OZ uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to je ispunjen objektivni uvjet propisan čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ za odgodu ovrhe odnosno za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Međutim, prema ocjeni suda nije ispunjen drugi uvjet za odgodu ovrhe, taj da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a ispunjenje kojeg je kumulativnog uvjeta nužno da bi sud temeljem čl. 65. st. 1. OZ odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika ((tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1704/2013-2 od 13. svibnja 2015. i Rev-x 1301/2015-2 od 3. svibnja 2016., Županijski sud u Varaždinu u rješenju poslovni broj Gž Ovr-163/2026-2 od 4. svibnja 2026., Županijski sud u Rijeci u rješenju poslovni broj Gž Ovr- 166/2024-2 od 29. srpnja 2024. i Županijski sud u Zadru u rješenju poslovni broj Gž Ovr- 102/2024-2 od 8. svibnja 2024.). Naime, ovršenik samo paušalno navodi da bi mu provedbom prijenosa sredstava prije sudske odluke nastala teško nadoknadiva šteta obzirom u prilog tome da će mu prijenosom zaplijenjenih sredstava u visini od 4.401,10 Eura uz pripadajuće zatezne kamate i troškove nastati nenadoknadiva šteta ne dostavlja nikakve dokaze koji bi nastanak takve štete činili vjerojatnim. Ovršenik tako samo navodi da izravna naplata zadire u njegova osobna sredstva za život i uzdržavanje, međutim, ne dokazuje da će prijenos zaplijenjenih sredstava dovesti do manjka osnovnih sredstva za život i ispunjenje eventualnih obveza uzdržavanja koje ga terete niti da ijedan drugi način opsegom i visinom konkretizira štetu koja će mu time nastati, a šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana (stavljena u kontekst životnih okolnosti i imovinskog stanja ovršenika) kako bi sud mogao ocijeniti vjerojatnost da će prijenosom zaplijenjenih sredstava u predmetnom iznosu ovršeniku uistinu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, što se u konkretnom slučaju ne čini vjerojatnim osobito i kad se uzme u obzir da je ovrhovoditelj pravna osoba koja se financira iz sredstava državnog proračuna u odnosu na kojeg je stoga lako ostvariv zahtjev za stjecanje bez osnove odnosno naknadu štete . Ispravno pri tome ovrhovoditelj ističe da se štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ ne smatraju redovne posljedice ovršnog postupka same za sebe (tako i Županijski sud u Rijeci u rješenju poslovni broj Gž Ovr-41/2025-2 od 28. siječnja 2025.).
6.3. Kako dakle ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje , a za odgodu ovrhe po prijedlogu ovršenika temeljem čl. 65. OZ je nužno kumulativno ispunjenje (barem) jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ i to da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, sud je odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za davanje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. protiv ovršenika temeljem Zadužnice broj OV- 483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine. Irelevantni su pri tome navodi ovršenika da odgodom ovrhovoditelj ne trpi nikakvu neposrednu štetu obzirom ta činjenica sukladno čl. 65. st. 1. OZ nije uvjet za odgodu ovrhe, a niti ista otklanja obvezu ovršenika učiniti vjerojatnim da bi on provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.
7. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 14. st. 5. OZ koji propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio. Kako je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate odbijen kao neosnovan, to troškove u iznosu od 200,00 Eura koje ovršenik popisuje za sastav prijedloga za odgodu ovrhe nije neosnovano prouzročio ovrhovoditelj pa da bi on ovršeniku bio dužan te troškove naknaditi. Slijedom navedenog je sud odbio zahtjev ovršenika za naknadu troškova u iznosu od 200,00 Eura za sastav prijedloga za odgodu ovrhe. Što se pak tiče zahtjeva ovršenika za naknadu troškova sastava prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i troškova sudske pristojbe plaćene za taj prijedlog, kako odluka o tome da li je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi taj trošak ovisi o uspjehu ovršenika sa tužbom za proglašenje pljenidbe i prijenosa koji se provodi po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Hrvatske šume d.o.o. temeljem Zadužnice broj OV-483/16 od 09. veljače 2016. ovjerene po Javnom bilježniku Marine Dražine dostavljenim Financijskoj agenciji 09. lipnja 2026. nedopuštenim, to će odluka o tom dijelu zahtjevu ovršenika za naknadu troškova uslijediti po okončanju parnice radi proglašenja označene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na pokretanje koje je ovršenik upućen predmetnim zaključkom. Ovrhovoditelj nije zatražio naknadu troškova postupka.
U Zadru, 15. rujna 2026. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv rješenja je dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.
DNA:
1. Ovrhovoditelju,
2. Ovršeniku po punomoćnici,
3. Financijskog agenciji – vezano uz zaključak suda poslovni broj Ovr-1049/2026-2.
