Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-640/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa] 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po MO, dipl.iur. zaposlenoj u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Teritorijalni ured Osijek, Trg A. Starčevića 10/II, 31000 Osijek, OIB: 00602600385, protiv tuženika Luka – Vukovar d.o.o., za pretovar i usluge uskladištenja, iz Vukovara, Dunavski prilaz 8, OIB: 53535248695, kog zastupa odvjetnik Marko Cvrković iz Vukovara, dr. F. Tuđmana 21, radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-41/2023-21 od 5. lipnja 2024., kao i o žalbi tuženika protiv rješenja o privremenoj mjeri istog suda poslovni broj Pr-41/2023-7 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-41/2023- 21 od 5. lipnja 2024. pod točkama I., II, i V. izreke pa se ovako sudi:

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Luka - Vukovar d.o.o., za pretovar i usluge uskladištenja Vukovar, Dunavski prilaz 8, OIB: 53535248695 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 08. studenog 2023.g. kojom tužitelju VO iz [adresa] 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanredno otkazuje ugovor o radu zaključenog dana 31. prosinca 2021.g. nedopuštena i ništetna te da tužitelju radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Luka – Vukovar d.o.o., za pretovar i usluge uskladištenja Vukovar, Dunavski prilaz 8, OIB: 53535248695 da tužitelja VO iz [adresa] 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad i radno mjesto Domar - čuvar sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 31. prosinca 2021.g. ili na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do dana povratka na rad, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-41/2023-21 od 5. lipnja 2024. pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

1.Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-41/2023- 7 od 9. siječnja 2024. te se odbija kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere vraćanja na posao tužitelja i isplatom plaće i naknade plaće.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati 663,27 eura s osnova naknade troškova postupka, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati 250,00 eura s osnova naknade troškova povodom pravnog lijeka, u roku od 15 dana.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-41/2023-21 od 5. lipnja 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Luka - Vukovar d.o.o., za pretovar i usluge uskladištenja [adresa], OIB: 53535248695 o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 08. studenog 2023.g. kojom tužitelju VO iz [adresa] 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanredno otkazuje ugovor o radu zaključenog dana 31. prosinca 2021.g. nedopuštena i ništetna te da tužitelju radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Luka – Vukovar d.o.o., za pretovar i usluge uskladištenja [adresa], OIB: 53535248695 da tužitelja VO iz [adresa] 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad i radno mjesto Domar - čuvar sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 31. prosinca 2021.g. ili na druge odgovarajuće poslove sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do dana povratka na rad, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za sudskim raskidom ugovora o radu sa danom 8. studenog 2023.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (troška puta) u iznosu od 102,96 eura.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 644,00 eura."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom IV. izreke pravodobno se žali tužitelj sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Protiv navedene presude, sadržajno samo u dijelu pod točkama I., II. i V. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

4. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu tuženika u kojem osporava tuženikove žalbene razloge.

5. Sud je prvog stupnja pod poslovnim brojem Pr-41/2023-21 dana 9. siječnja 2024. donio rješenje o privremenoj mjeri te naložio tuženiku – protivniku osiguranja da tužitelja – predlagatelja osiguranja vrati na rad pod prijetnjom novčane kazne i da mu isplati plaću i naknadu plaće.

6. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali tuženik-protivnik osiguranja zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Sadržajno predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine.

7. Tužitelj – predlagatelj osiguranja izjavio je pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge protivne stranke.

8. Žalba tuženika protiv presude je osnovana dok su žalbe tužitelja protiv presude i rješenja neosnovane.

9. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP , na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je nedopuštena i ništetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanje tužitelja na radno mjesto za koje ima sklopljen ugovor o radu ili drugo odgovarajuće radno mjesto, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj je u kontinuiranom radnom odnosu kod tuženika od 19. travnja 2002 ;

-tužitelj je s tuženikom zaključio zadnji ugovor o radu 31. prosinca 2021. i to za radno mjesto domar – čuvar;

-prilikom rutinskog nadzora poslodavca da li mu radnici na radnom mjestu konzumiraju alkohol, izvršenog 26. listopada 2023, od deset pregledanih radnika samo je za tužitelja utvrđeno da ima u organizmu 1.43 promila alkohola u krvi dok su ostali radnici bili negativni (vidi list 40 i 41 spisa);

-nadzor je vršen upotrebom aparata Drager Alcotest 6810 od strane zato ovlaštene i osposobljene osobe (vidi list 40 i 41 spisa);

-prije odluke poslodavac je tužitelju poslao poziv na obranu kog je ovaj primio 31. listopada 2023. i očitovao se dopisom od 3. studenoga 2023. (list 7 spisa);

-odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je dostavljena sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća na očitovanje 6. studenoga 2023, na što je on, sukladno zakonu, imao rok od pet dana za očitovanje, što znači da mu je rok za očitovanje trajao od 7. studenoga do 11. studenoga 2023;

-potom poslodavac 8. studenoga 2023. donosi Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojem tužitelju VO izvanredno otkazuje ugovor o radu zato što je tužitelj prekršio odredbu članka 67. Pravilnika o radu na način što je dana 26. listopada 2023. na radnom mjestu, u radno vrijeme, bio pod utjecajem alkohola s koncentracijom od 1.43 promila apsolutnog alkohola u krvi, te mu se na temelju odredbe članka 70. Pravilnika o radu izriče mjera izvanrednog otkaza ugovora o radu;

-tužitelj je dana 10. studenog 2023. zaprimio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu;

-sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća se na Odluku o izvanrednom otkazu očitovao 11. studenog 2023. i istoj se protivio;

-očitovanje je uputio tuženiku tako što je pismeno poslao 11. studenoga 2023. putem Hrvatske pošte preporučeno s povratnicom.

12. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1., čl. 133. st. 1., čl. 137. i čl. 150. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem dijelu teksta: ZR), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

13. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi: „Sama činjenica što je 26. listopada 2023. tuženik kod tužitelja utvrdio prisutnost alkohola sama po sebi nije pretpostavka za prihvaćanje zahtjeva poslodavca za sudskim raskidom ugovora o radu. Iz provedenih dokaza sud je izveo zaključak da tužitelj nakon povratka na posao kod tuženika ne dolazi na posao u alkoholiziranom stanju i ne konzumira alkohol. Tužitelj je zaposlen kod tuženika od 2002. g. i na temelju samo jednog zatjecanja u alkoholiziranom stanju ne može se izvesti zaključak da je nastavak radnog odnosa neprihvatljiv za poslodavca, a i činjenica da je nastavio uredno obavljati radne zadatke svog radnog mjesta ne opravdava usvajanje zahtjeva tuženika. Tuženik kao poslodavac može imati opravdan interes za sudskim raskidom ugovora o radu sa radnikom koji je uhvaćen u nedopuštenom ponašanju alkoholiziranosti na radnom mjestu i koji to svoje ponašanje nije spreman mijenjati. Uzdržavanje od konzumiranja alkohola koje kod tužitelja traje već duže vrijeme uz liječničku pomoć koju tužitelj koristi, upućuje na zaključak da tužitelj želi odgovorno obavljati radne zadatke i živjeti bez odavanja alkoholu tim više što mu je posao kod tuženika jedini izvor egzistencije. Odredbom čl. 124. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Slijedom navedenog kako je sud utvrdio da je odluka tuženika od 8. studenog 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena i ništetna i da radni odnos nije prestao, valjalo je primjenom navedene odredbe naložiti vraćanje tužitelja na posao kod tuženika na radno mjesto po zaključenom ugovoru o radu.“

15. U žalbi tuženik navodi: „Tužitelj smatra da ovakvo obrazloženje naslovnog suda nije osnovano, a obzirom da je ugrožena suradnja tužitelja sa tuženikom i to prvenstveno iz razloga što tuženik u tužitelja više nema povjerenja u obavljanje zadataka te da se radi o radnom mjestu domar-čuvar za koju je potrebna visoka razina odgovornosti te izvan prosječno stanje budnosti zaposlenika obzirom da je upravo zaposleniku bila dana na povjerenje velika odgovornost. Naime, tuženik kao poslodavac obavlja uslugu pretovara robe na velikom području koji obuhvaća područje luke u [adresa]. Samo područje za koje je odgovoran tužitelj kao zaposlenik se prostire na velikom području i na istom području se nalazi značajna količina robe koja je u pretovaru a vlasništvo je trećih osoba za koje predlagatelj kao pružatelj usluge pretovara materijalno odgovara. Upravo iz toga razloga ustrojio je i službu čuvara kako ne bi došlo do krađe robe na skladištu. U stanju u kojem je tužitelj zatečena isti nije bio sposoban normalno hodati a ne vršiti svoje radne zadatke. U konačnici, tuženik je i materijalno odgovoran za tužitelja kao svoga radnika, jer se u takvom teško opijenom stanju, tužitelj mogla ozlijediti ili stradati, padom u [adresa] ili na bilo koji drugi način.“

16. Pravno shvaćanje sud prvog stupnja nije pravilno. Stupanj alkoholiziranosti tužitelja predmetne zgode je znatan, riječ je o pijanom stanju, to nije tek manja količina konzumiranog alkohola ili stanje pripitosti. I mnogo manji stupanj alkoholiziranosti predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a kako tužitelj radi na odgovornom radnom mjestu domara-čuvara svakako je prihvatljiva izričita tvrdnja poslodavca kako je zbog toga izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika , to jest kako nastavak radnog odnosa nije moguć. To su ujedno osnovne pretpostavke za zakonitost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR. Kako je odluka o izvanrednom otkazu donesena unutar roka od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR (teška povreda obveze iz radnog odnosa se dogodila 26. listopada 2023, a odluka je donesena 8. studenoga 2023), po mišljenju ovog višeg suda ona je zakonita . Poslodavac u navedenim okolnostima ima pravo donijeti ju.

17. Okolnosti koje navodi sud prvog stupnja, a koje se odnose na ponašanje tužitelja nakon događaja: kako je nastavio uspješno raditi svoj posao, kako se liječi od alkoholizma i slične, nisu od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Također ni socijalni razlozi poput traume rata i slične. Valja kazati kako za ovakvu vrstu otkaza ugovora o radu nije potrebno, da bi bila zakonita, da radnik više puta teško krši obveze iz radnog odnosa, konkretno, da je više puta zatečen alkoholiziran na radnom mjestu. Dovoljno je samo jedno kršenje, ali popraćeno gubitkom povjerenja – nemogućnošću nastavka radnog odnosa. A to se predmetne zgode i zbilo.

18. Poslodavac se prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu savjetovao s radničkim vijećem i poštovao propis iz čl. 150. st. 1. ZR koji glasi: „Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. “ Nije nužno da se radničko vijeće suglasi s ovom odlukom. Poslodavac je obavijestio o tome sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama Radničkog vijeća, a ovaj je dopisom od 11. studenoga 2023. uskratio suglasnost (list 18 do 21 spisa). To što je poslodavac donio odluku prije no što je stigao odgovor sindikalnog povjerenika ne znači da je odluka o otkazu nezakonita jer ju je on, da bi odluka bila zakonita, morao donijeti u roku od 15 dana po saznanju za tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

19. Pa kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, mada je pravilno utvrdio bitne činjenice, valjalo je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev.

20. Osporenim prvostupanjskim rješenjem sud je prvog stupnja prihvatio prijedlog tužitelja i odredio privremenu mjeru vraćanja tužitelja na posao pod prijetnjom novčane kazne, te isplatom plaće i naknade plaće. Sud prvog stupnja smatra kako su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ).

21. Sud je prvog stupnja pritom pogrešno utvrdio (na razini vjerojatnosti) bitne činjenice jer po mišljenju ovog višeg suda, a zbog razloga koji su gore već objašnjeni, tužitelj – predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, pa je već zbog toga valjalo odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere. Zato je po čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti osporeno rješenje o privremenoj mjeri te odbiti prijedlog.

22. Kako je sad uspjeh stranaka u postupku izmijenjen, valjalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka. Kako je u konačnici tužitelj izgubio ovu parnicu, dužan je po čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi tuženiku potrebni trošak prvostupanjskog dijela postupka. Trošak tuženika sastoji se od nagrade tuženikovom odvjetniku koja je obređena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT). Zastupanje se sastoji od jednokratne nagrade po Tbr. 7./2. OT od 250 bodova. Zbir bodova umnožen vrijednošću boda od 2,00 eura rezultira iznosom od 500,00 eura. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 125,00 eura pa zbir svega iznosi 650,00 eura. Tužitelj je potraživao i naknadu zbog više sudskih pristojbi ali iz spisa, te iz sustava e-spis, proizlazi kako je platio samo pristojbu na žalbu protiv presude od 13,27 eura, pa mu je taj trošak i priznat, ali ne i druge zatražene pristojbe. Dakle, sveukupni potrebni trošak tužitelja iznosi 663,27 eura.

23. Kako je tuženik uspio sa žalbom, tužitelj mu je dužan naknaditi troškove nastale povodom pravnog lijeka, a po čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Potrebni trošak se sastoji od nagrade odvjetniku za sastav žalbe koja prema Tbr. 10./2. OT iznosi 250,00 eura (100 bodova x vrijednost boda od 2,00 eura + 25% PDV). Trošak pristojbe na žalbu je uključen u trošak u prethodnom odjeljku.

24. Tužitelj se žali na dio rješenja o troškovima postupka pod točkom IV. izreke presude. Žalba tužitelja nije osnovana jer je sud prvog stupnja pravilno odbio tužitelja sa zahtjevom na naknadu parničnog troška, ne doduše iz razlog kog je naveo u osporenoj odluci (da nije riječ o svrhovitoj delegaciji), već ga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zato jer je tužitelj izgubio parnicu po čl. 154. st. 1. ZPP. Pa je onda taj dio presude pod točkom IV. izreke valjalo potvrditi po čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se sadržajno radio o rješenju o troškovima postupka).

25. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe valjalo je odbiti po čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević