REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 31/2026.-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene ĐV, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenoga zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 26. kolovoza 2026. broj KZZ-DO-91/2024-10, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskoga suda u Rijeci od 14. srpnja 2023., broj Kov- 224/2023-5, u prisutnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Eddyja Putigne, u sjednici Vijeća održanoj 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 26. kolovoza 2026., broj KZZ-DO-91/2024-10.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom Općinskoga suda u Rijeci od 14. srpnja 2023., broj Kov-224/2023-5 proglašena je krivom osuđena ĐV zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 227. stavka 1., 2. i 6. KZ/11. Na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 6. KZ/11. ĆV osuđena je na kaznu zatvora jedanaest mjeseci koja je, na temelju članka 55. stavaka 1. i 3. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
2. Protiv te pravomoćne odluke Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti „zbog povrede zakona u odredbi članka 468. stavka 3. u vezi članka 361. stavka 3. i članka 360 . stavka 6. ZKP/08“. Predloženo je da se utvrdi da je zahtjev osnovan i da je navedenom presudom povrijeđen zakon „u korist okrivljenika“.
3. Na temelju članka 510. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026.; dalje: ZKP), o sjednici Vijeća uredno je izviješten glavni državni odvjetnik te je na sjednicu pristupio njegov zamjenik Eddy Putigna.
4. U zahtjevu se navodi da je riječ o presudi koja je donesena „na temelju izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka“, a da „Općinskog državno odvjetništvo u Rijeci nije postupilo u skladu s odredbom članka 360. stavka 6. ZKP/08“ te da nije pribavilo suglasnost žrtve za sporazumijevanje. Budući da „u odredbi članka 360. stavka 6. ZKP/08 nisu izričito navedene Glave KZ/11, već samo opisano zaštitni objekti kaznenih djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, onda se razborito ima zaključiti da je intencija zakonodavca štiti[ti] žrtve svih kaznenih djela kojima se ugrožavana život i tijelo žrtve … neovisno u kojem su dijelu KZ/11 smještena“.
4.1. U zahtjevu se navodi i mišljenje da se „odredba članka 360. stavka 6. ZKP/08“ ne bi trebala restriktivno tumačiti jer bi onda bilo upitno „bi li se mogla primijeniti prilikom sporazumijevanja u postupku za … kazneno djelo ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom … koje je smješteno u Glavi XXXIII.“ KZ/11., kao i za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz Glave XVII. KZ/11. Također se smatra „da se život i tijelo štite ne samo kaznenim djelima iz Glave X. KZ/11, nego i kaznenim djelima kojima je posljedica tjelesna ozljeda ili smrt neke osobe smještena u drugim Glavama KZ/11, primjerice kaznenim djelima iz Glave XX. Kaznena djela protiv okoliša … iz Glave XXI. Kaznena djela protiv opće sigurnosti“. Stoga se smatra „da se odredba članka 360. stavka 6. ZKP/08 ima primijeniti i na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1., 2. i 6 KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godine, dakle više od pet godina“.
4.2. Pravno mišljenje da bi se članak 360. stavak 6. ZKP-a trebao široko tumačiti u zahtjevu se potkrjepljuje odlukama Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) prema kojima se, kako se tvrdi u zahtjevu, „pozitivna obvezna države … da poduzme odgovarajuće korake kako bi zaštitila živote osoba u okviru svoje nadležnosti primjenjuje u kontekstu bilo koje aktivnosti, javne ili drugačije, kojom se dovodi u pitanje pravo na život … primjerice … u kontekstu sigurnosti na cesti (Rajkowska protiv Poljske; Anna Todorova protiv Bugarske)“.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Izričaj članka 360. stavka 6. ZKP-a prema kojem je za sporazumijevanje potrebna suglasnost žrtve ako je riječ o „kaznenim djelima protiv života i tijela i protiv spolne slobode za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina“ treba tumačiti tako da se to odnosi na kaznena djela koja su usmjerena na napad na život i tijelo ili spolne slobode, odnosno na kaznena djela kojima je u prvom redu zaštitni objekt život i tijelo ili spolne slobode. To su, bez sumnje, sva kaznena djela za iz Glave X. KZ/11. (kaznena djela protiv života i tijela) te iz Glave XVI. KZ/11. (kaznena djela protiv spolne slobode), a za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina. Jednako tako, suglasnost žrtve potrebna je i za kaznena djela iz Glave XVII. (kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina jer su i ta djela ponajprije usmjerena na napad na spolnu slobodu djeteta te im je u prvom redu zaštitni objekt spolne slobode djeteta, bez obzira na naziv glave KZ/11. u koja su ta djela smještena. To tumačenje vrijedi i za kazneno djelo ubojstvo osobe pod međunarodnom zaštitom iz članka 352. KZ/11., koje se navodi u zahtjevu, jer je također riječ o kaznenom djelu kojim se u prvom redu napada život i tijelo osobe pod međunarodnom zaštitom.
6.1. Međutim, kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1., 3. i 6. KZ/11. nije kazneno djelo kojim se napada na život ili tijelo (ili spolne slobode). Riječ je o kaznenom kojim se u prvom redu štiti sigurnost cestovnog prometa, a pojedinačni, odnosno posebni, dakle ne i glavni zaštitni objekt , su tijelo i život ljudi te imovina velikih razmjera. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je za sporazumijevanje za navedeno kazneno djelo potrebna suglasnost žrtve jer nije riječ o kaznenom djelu koje predstavlja napad na život i tijelo, odnosno nije riječ o kaznenom djelu kojim se u prvom redu štiti život i tijelo. Drugim riječima, navedeni izričaj iz članka 360. stavka 6. ZKP-a ne treba tumačiti usko tako da se odnosi samo na kaznena djela iz dvije glave KZ/11., ali niti tako široko da se odnosi na sva kaznena djela u KZ/11. koja za posljedicu imaju prouzročenje teške tjelesne ozljede ili smrti druge osobe, a za koje je predviđena kazna zatvora teža od pet godina.
6.2. U odnosu na argumentaciju koja ističe odluke ESLJP-a (odlomak 3.2.) treba navesti da predmeti koje se u zahtjevu navode da se odnose „u kontekstu sigurnosti na cestama“ nisu činjenično ni pravno usporedivi s ovim predmetom. Naime, u predmetu Rajkowska protiv Poljske (broj zahtjeva 37393/02., odluka od 27. studenoga 2007.) zahtjev je odbačen kao nedopušten jer je država poduzela sve potrebno kako bi odgovorne osobe za prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao muž podnositeljice privela pravdi. U predmetu Anna Todorova proti Bugarske (zahtjev br. 23302/03., odluka od 24. svibnja 2011.) utvrđena je postupovna povreda prava na život jer je u predmetu u povodu prometne nesreće u kojoj je život izgubio sin podnositeljice postupak predugo trajao pa je nastupila zastara kaznenog progona pa je zbog propusta države obitelj žrtve ostala bez ikakve zadovoljštine i bez utvrđene kaznene odgovornosti za smrt sina.
6.2.1. U ovom je predmetu kazneno djelo počinjeno 29. kolovoza 2022., a presuda na temelju sporazuma državnog odvjetnika i optuženice donesena je 14. srpnja 2023. Prema tome, kazneni postupak okončan je u manje od godinu dana, a obitelj žrtve naknadu štete može ostvarivati u parničnom postupku pa nije jasno na koji bi način bio povrijeđen postupovni aspekt prava na život; postoji osuđujuća presuda donesena u kratkom roku, a obitelj dodatnu zadovoljštinu (naknadu štete) može ostvarivati u parničnom postupku.
6.3. Osim toga, treba navesti da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske još 2010. objavilo Naputak o pregovaranju i sporazumijevanju s okrivljenikom o priznanju krivnje i sankciji.[1] Taj je naputak upućen svim općinskim i županijskim državnim odvjetništvima te Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i to prije nego što je članak 360. Zakona o kaznenom postupku izmijenjen tako da je propisao dužnost državnog odvjetnika da u odnosu na određena kaznena djela pribavi suglasnost žrtve za sporazumijevanje. U Naputku je navedeno da „u svim onim slučajevima u kojima državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ocijeni kako bi sporazum za žrtvu ili oštećenika mogao biti neprihvatljiv i kako bi to moglo imati negativne posljedice u javnosti, o svojoj odluci će obavijestiti žrtvu, odnosno oštećenika. Na taj način treba uvijek postupiti ako je žrtva teško traumatizirana, odnosno u slučajevima u kojima je došlo do smrti neke osobe“. Slijedom navedenog, Upravo se u Naputku nalazi najšire tumačenje kada je potrebna suglasnost žrtve za sporazumijevanje, a za koje se podnositelj zalaže u zahtjevu. Okolnost da zamjenica općinskog državnog odvjetnika nije postupila u skladu s Naputkom bi mogla imati obilježja povrede članka 82. stavka 3. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 67/2018., 21/2022. i 136/2025.) prema kojem su se državna odvjetništva u svojem radu dužna pridržavati općih uputa. Međutim, nepostupanje po Naputku ne predstavlja povredu članka 360. stavka 6. ZKP-a jer – imajući na umu obrazloženo tumačenje (odlomak 5. i 5.1.) – u konkretnoj situaciji ne postoji zakonska obveza pribavljanja suglasnosti žrtve za sporazumijevanje.
7. S obzirom na navedeno, na temelju članka 512. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Kos
1 Broj O2/09. od 17. veljače 2010. (https://dorh.hr/hr/cesto-postavljana-pitanja/naputak-o-postupanju- tijekom-sporazumijevanja-s), dalje: Naputak.
