Republika Hrvatska
Trgovački sud u Rijeci
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-158/2026-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ENERGOPROJEKT 88 d.o.o. Zagreb, Meštrovićev trg 2, OIB: 42896920009, kojeg zastupa punomoćnik Filip Lisac, odvjetnik u Opatiji, Stubište Lipovica 3 protiv tuženika LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA, Dr. Franje Tuđmana 4, Gospić, OIB: 40774389207, kojeg zastupa punomoćnik Milan Šutić, odvjetnik u Rijeci, Zagrebačka 16, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate po osnovi bjanko zadužnice izdane od strane ENERGOPROJEKT 88 d.o.o., Trg Ivana Meštrovića 2, Zagreb, OIB: 42896920009, dana 6. rujna 2024. potvrđene od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod broj OV-8287/2024 od 6. rujna 2024. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA, Dr. Franje Tuđmana 4, Gospić, OIB: 40774389207, radi naplate iznosa od 15.726,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.“
II. Nalaže se tužitelju ENERGOPROJEKT 88 d.o.o., Trg Ivana Meštrovića 2, Zagreb, OIB: 42896920009 nadoknaditi tuženiku LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA, Dr. Franje Tuđmana 4, Gospić, OIB: 40774389207 na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.875,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 9. ožujka 2026. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim. Obrazlaže da je 26. studenog 2025. tuženik podnio na FINA-u zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice izdane od strane tužitelja 6. rujna 2024., potvrđene od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod broj OV-8287/2024 od 6. rujna 2024. Ovršenik je za navedeno saznao 29. studenog 2025. u poslovnici FINA-e. Tužitelj je 4. prosinca 2025. pred Općinskim sudom u Gospiću podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Zaključkom Općinskog suda u Gospiću posl.br. Ovr- 291/2025-6 od 5. veljače 2026., ovršenik, ovdje tužitelj upućen je da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Citirani zaključak tužitelj je zaprimio 23. veljače 2026.
1.1. Zahtjev za izravnu naplatu tuženika od 26. studenog 2025. je neosnovan.
1.2. Potraživanje tuženika prema tužitelju, koje je predmet zahtjeva za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice, ne postoji. Između tužitelja i tuženika zaključen je Ugovor o izvođenju radova i opremanju višenamjenskog igrališta u Brinju (broj:16/24 JN), KLASA: 406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-24-19 od 5. rujna 2024. i pripadajući Dodatak broj 1, KLASA: 406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-25- 21 od 26. veljače 2025. i Dodatak broj 2, KLAS: 406-01/24-02/10, URBROJ: 2125- 02-25-22 od 30. travnja 2025. (dalje: Ugovor o izvođenju radova). Sukladno čl. 16. Ugovora o izvođenju radova ugovoren je krajnji rok za dovršetak svih radova do 31. svibnja 2025. Tužitelj je 26. svibnja 2025. dostavio tuženiku obavijest o dovršetku radova. Nakon isteka ugovorenog roka tuženik je dopisom od 9. lipnja 2025. obavijestio tužitelja da je utvrdio da radovi na izvedbi gumene podloge nisu izvedeni u cijelosti kao niti djelomično. S obzirom na navedeno tuženik je pozvao tužitelja da u roku od 2 radna dana od dana zaprimanja dopisa otkloni nedostatke
1.3. Dopisom od 12. lipnja 2025. tužitelj je istaknuo kako ostavljeni rok od 2 radna dana za postavljanje nove gumene podloge nije razuman rok u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima. Odmah po zaprimanju dopisa tuženika od 9. lipnja 2025., tužitelj je kontaktirao jedino trgovačko društvo koje je ovlašteno i sposobno izvesti konkretne radove i zatražio izdavanje ponude. Prema Ponudi GUMIIMPEX - GRP d.o.o. od 11. lipnja 2025. radovi se mogu izvesti kroz 60 dana po cijeni od 37.468,00 EUR + PDV. Dopisom od 27. lipnja 2025. godine tuženik nije odobrio tužitelju da radove izvrši u dodatnom roku već je istaknuo da će radove izvesti putem treće osobe budući da radove ovršenik nije izveo u ugovorenom roku niti u dodatnom roku od 2 radna dana. Dana 11. srpnja 2025. tuženik je samoinicijativno i bez prisutnosti tužitelja sastavio Zapisnik o primopredaji radova.
1.4. Dopisom od 28. srpnja 2025. tužitelj je osporio pravo tuženika na naplatu ugovorne kazne i ukazao na brojne nedostatke u dokumentaciji i to između ostalog: od početka izvođenja radova projekt nije bio usklađen sa stvarnim stanjem na terenu količine iskopa i nasipa nisu odgovarale ugovorenim stavkama troškovnika; izvedbeni projekt nije nikada dostavljen izvođaču; završna kota je niska pa se na igralištu zadržava oborinska voda, a odvodnja nije predviđena projektom; sekundarni nosači zaštitne mreže nisu dobro projektirani pa je moja stranka bila primorana dodavati nosače; projektirani raspored golova i koševa nije zadovoljavao investitora pa su linije iscrtane po želji investitora, ponovno protivno projektu.
1.5. U odnosu na spornu stavku izvedbe lijevane gume i gumenih granula na podlozi potrebno je uzeti u obzir da se u projektnoj dokumentaciji lijevano-gumena podloga nigdje ne spominje te nije vidljivo o kakvoj se završnoj podlozi radi. Za lijevano gumenu podlogu tužitelj je obavijestio tuženika da trenutno nema izvođača i materijala. S obzirom na navedeno, postignut je dogovor da se izvede bojanje podloge. Prilikom izvođenja podloge igrališta 28. travnja 2025. tužitelj je o izvođenju tih radova obavijestio tuženika i nadzornog inženjera. Unatoč tome tužitelj nije zaprimio nikakvu primjedbu ili nalog da se takvi radovi ne izvode pa se ima smatrati da se je ovrhovoditelj usuglasio s takvim radovima. Sve kada bi se i prihvatila argumentacija tuženika da su postojali nedostaci u izvedenim radovima i to u pogledu lijevano-gumene podloge, tuženik nije ispoštovao zakonom predviđenu proceduru. Naime, nakon što naručitelj utvrdi da postoje nedostaci dužan je o tome obavijestiti izvođača i ostaviti mu naknadi razumni rok za otklanjanje nedostataka. Tek ako u ostavljenom razumnom roku izvođač ne otkloni nedostatke, naručitelj se može koristiti pravima koje mu na raspolaganje stavlja Zakon o obveznim odnosima.
1.6. Odlučna je činjenica da tuženik nije ostavio tužitelju razumni rok za otklanjanje nedostataka. Ostavljeni rok od 2 radna dana nije razuman i očito je određen kako se tužitelju ne bi omogućilo da eventualne nedostatke otkloni. Tužitelj je ponudio razumni rok i dostavio ponudu podizvođača GUMIIMPEX-GRP d.o.o. od 11. lipnja 2025. za izvršenje radova što je tuženik neosnovano odbio. Pored svega navedenog, tuženik se nije držao svojih obveza iz Ugovora o izvođenju radova i na način što mjesecima ovjerio posljednju privremenu situaciju broj na iznos od 5.154,00 EUR + PDV (1.288,50 EUR) = 6.442,50 EUR, a čiji radovi nisu bili sporni. Ukazuje se i da tužitelj nije naplatio od tuženika postavljanje bilo kakve podloge koja je postala sporna. Radi se o novčanom iznosu od gotovo 40.000,00 EUR koji nije naplaćen.
1.7. Tuženik je ugovorio drugog izvođača koji je radove izvodio više od 2 mjeseca, a tužitelju je ostavio rok od 2 dana. Pored toga, tuženik je drugog izvođača angažirao i za radove koji odstupaju od projekta – u odvodnju igrališta ugrađene su kanalice, a solarna rasvjeta koju je tužitelj ugradio zamijenjena je s reflektorima koji se napajaju na električnu energiju. Odmah po zaprimanju dopisa tuženika od 9. lipnja 2025. tužitelj je kontaktirao jedino trgovačko društvo koje je ovlašteno i sposobno izvesti konkretne radove i zatražio izdavanje ponude. Prema Ponudi GUMIIMPEX - GRP d.o.o. od 11. lipnja 2025. radovi se mogu izvesti kroz 60 dana po cijeni od 37.468,00 EUR + PDV.
1.8. Budući da tuženik nije tužitelju ostavio razumni rok i time omogućio da tužitelj izvede sve radove, tuženik nije ovlašten aktivirati zadužnicu (ovršnu ispravu). Nije ispunjen uvjet iz čl. 15. Ugovora o izvođenju radova budući da tuženik nije ostavio tužitelju razuman rok za otklanjanje nedostataka.
1.9. Tuženik je dopisom od 24. srpnja 2025. potvrdio da će bjanko zadužnicu broj OV-8287/2024 od 6. lipnja 2024. predanu od strane tužitelja kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora koristiti kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Time je tuženik de facto priznao da nema razloga za aktiviranje jamstva za uredno ispunjenje ugovora pa će se navedeno jamstvo koristiti kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Unatoč tome, tuženik u zahtjevu za naplatu navodi da ima potraživanje prema tužitelju jer tužitelj nije dostavio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
1.10. Tuženik je kontradiktoran samom sebi jer prvo navodi da će zadužnicu koristiti kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku (dopis tuženika od 24. srpnja 2025.), a potom tuženik u zahtjevu za naplatu navodi da ima potraživanje prema tužitelju jer nije zaprimio jamstvo za otklanjanje nedostatka u jamstvenom roku. Tuženik nije postupio zakonito kada je prvo zadužnicu zadržao kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, da bi nekoliko mjeseci kasnije tu istu zadužnicu naplatio jer nije zaprimio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega predlaže odbaciti tužbu jer iz tužbe nije razvidan niti jedan žalbeni razlog temeljem kojeg bi se sukladno odredbama Ovršnog zakona mogla pokrenuti parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
2.1. Parnične stranke su nesporno imale ugovorni odnos temeljem Ugovora o izvođenju radova i opremanju višenamjenskog igrališta u Brinju (broj: 16/24 JN), KLASA:406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-24-19 od 5. rujna 2024. (dalje u tekstu: Ugovor) i pripadajućeg Dodatka broj 1, KLASA:406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02- 25-21 od 26. veljače 2025. i Dodatka broj 2, KLASA:406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-25-22 od 30. travnja 2025. (dalje svi zajedno: Ugovor o izvođenju radova).
2.2. Sukladno propisanoj odredbi, naručitelj je tijekom kontrole izvršavanja Ugovora utvrdio da radovi nisu izvršeni u skladu s dokumentacijom o nabavi, ponudom i Ugovorom, o čemu je u više navrata upozoravao izvođača. Izvršena je primopredaja radova 11. srpnja 2025. na predmetnom gradilištu, kojom je također utvrđeno da, unatoč upozorenjima, izvođač nije u potpunosti, niti u skladu s Ugovorom i troškovnikom izvršio sve ugovorene radove, zbog čega se za dovršetak preostalih radova angažirao drugi izvođač.
2.3. Naime, očitovanjem nadzornog inženjera za građevinske i obrtničke radove d.i.g. ZP, mag. ing. aedif. od 26. svibnja 2025. isti je utvrdio da radovi na izvedbi gumene podloge prema stavci troškovnika 1.4.4. nisu izvedeni u cijelosti kao niti djelomično a da je umjesto toga izvedeno bojanje podloge bez ugradnje gumenih granula, i to bez prethodne pisane suglasnosti Naručitelja. Nadzorni inženjer je u svom očitovanju zaključio da ti radovi ne mogu biti priznati u obračunu izvedenih radova te navodi da se ne može zaključiti da su radovi u cijelosti izvedeni sukladno projektnom troškovniku i Ugovoru o izvođenju radova.
2.4. Točno je da je krajnji rok za dovršetak svih ugovorenih radova bio je 31. svibnja 2025., te je tuženik unatoč isteku ugovora pozvao tužitelja dopisom od 9. lipnja 2025. da otkloni nedostatke i da dovrši u cijelosti radove iz Ugovora, obzirom da je za dovršetak ugovorenog posla preostalo izvesti radove gumene podloge. U skladu s člankom 23. Ugovora tuženik je tužitelju dao naknadni rok od 2 dana da otkloni nedostatke, a osim što se radi o ugovorenom roku, tuženik ukazuje da je takav rok bio i objektivno potreban da se radovi dovrše. Naime, da je tužitelj mogao samostalno izvršiti radove na koje je aplicirao na javnom natječaju na temelju kojeg mu je dodijeljen posao iz Ugovora isti je u roku od 2 dana mogao izvesti tražene radove, međutim, činjenica da je tužitelj morao angažirati treće osobe odnosno podizvođače da bi uopće izvršio ugovor nije od utjecaja na vrijeme koje je potrebno da se radovi izvrše. Štoviše, ako je tužitelj smatrao da ne može izvršiti posao onda na isti nije trebao dati ponudu.
2.5. Tuženik je tužitelja pozvao da izvrši ugovorne obveze tek 9. lipnja 2026. dok je primopredaja izvršena 11. srpnja 2025. iz čega je razvidno da je tužitelj imao sasvim dovoljno vremena da radove dovrši. Obzirom da tužitelj unatoč pozivanju tuženika da otkloni nedostatke i da dovrši ugovorene radove isti to nije učinio niti u ugovoreno niti u naknadnom roku, tuženik je bio primoran angažirati treću osobu za otklanjanje nedostataka i to otklanjanje bojane podloge bez ugradnje gumenih granula te izvođenje radova postavljanja gumene podloge u skladu s Ugovorom i troškovnikom. Zbog neurednog i zakašnjelog izvršenja ugovornih obveza, tuženik je zatražio naplatu ugovorne kazne koja je djelomično naplaćena izvršenjem prijeboja između tražbine tuženika s osnove ugovorne kazne i tražbine tužitelja s dijela izvršenih radova. Nakon izvršenja prijeboja potraživanja, preostalo je dospjelo i nepodmireno potraživanje sa osnove ugovorne kazne radi zakašnjenja u iznosu od 8.329,30 EUR, te dodatna tražbina koja se odnosi na angažiranje treće osobe za uklanjanje svih dokumentiranih materijalnih nedostataka.
2.6. Vrijednost radova iz ugovora određena je u iznosu od 196.581,25 EUR a u koji iznos je uračunat i PDV, dok je tužitelju po privremenim situacijama plaćeno 165.462,51 EUR. Tuženik je tužitelju priznao radove iz posljednju situaciju „okončane SITUACIJA br. 372025-1-1“ ovjerene po ovlaštenim osobama iz društva tužitelja u iznosu od 4.642,60 EUR, a koji iznos nije plaćen tužitelju već je izvršen prijeboj međusobnih dospjelih potraživanja kako je to ranije navedeno.
2.7. Svi radovi koje je tužitelj izveo u skladu su s Ugovorom i troškovnikom su u cijelosti plaćeni. Tužitelj nije prigovorio izjavi o prijeboju.
2.8. Tuženik je uredno pozvao tužitelja na primopredaju radova na gradilištu u Brinju na kojem su se radovi izvodili, a koja primopredaja je nakon što su svi uredno pristupili odgođena na rok od 8 dana radi pokušaja da tužitelj samostalno izvrši te radove. Obzirom da je tužitelj ostao pasivan i ni na koji način nije kontaktirao tuženika isti je zakazao novi datum primopredaje radova za dan 11. srpnja 2025. na koji tužitelj nije pristupio, iako je uredno pozvan i imao je saznanja da se provodi primopredaja gradilišta kako bi tuženik ušao u posjed i predao radove novom izvođaču.
2.9. Dakle, tužitelj je izveo pretežiti dio radova iz Ugovora, te su mu ti radovi i plaćeni, a nakon što je izvršena primopredaja radova u skladu s člancima 20. i 21. Ugovora, u roku propisanom člankom 21. Ugovora nije dostavio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, koji rok je ugovoren u trajanju od 60 mjeseci. Tuženik je tužitelja još jednom pozvao na dostavu jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku dopisom od 24. srpnja 2025. Slijedom navedenog, tuženik je ovršnom ispravom naplatio iznos od 10% ugovorenog iznosa iz ugovorne osnove u čl. 20. u vezi s čl. 21. Ugovora zbog nedostavljanja jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku te je taj iznos deponiran u novčani polog kod tuženika. Predmetni Ugovor je i dalje na snazi obzirom da ga ugovorne strane nisu raskinule konstitutivnom izjavom volje već je isti istekao protekom vremena. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu i detaljno obrazložena dalje u obrazloženju presude te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja GP (iskaz na stranici 181-183 spisa), svjedoka ČP (iskaz na stranici 183-186 spisa) i svjedoka ZP (iskaz na stranici 186-187 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:
ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).
4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:
4.1. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate po osnovi bjanko zadužnice koju je izdao tužitelj 6. rujna 2024. i potvrdio javni bilježnik Vesna Ćuzela pod broj OV-8287/2024 od 6. rujna 2024. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika radi naplate iznosa od 15.726,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova i opremanju višenamjenskog igrališta u Brinju (broj: 16/24 JN), KLASA:406-01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-24-19 od 5. rujna 2024. (dalje u tekstu: Ugovor) i pripadajućeg Dodatka broj 1, KLASA:406 -01/24-02/10, URBROJ: 2125-02-25-21 od 26. veljače 2025. i Dodatka broj 2, KLASA:406 -01/24- 02/10, URBROJ: 2125-02-25-22 od 30. travnja 2025. (Ugovor o izvođenju radova s Dodacima na stranici 24-33 spisa).
5.1. Nije sporno da je krajnji rok za dovršetak svih ugovorenih radova sukladno Dodatku broj 2 Ugovoru od 30. travnja 2025. bio 31. svibnja 2025. (Dodatak broj 2 na stranici 33 spisa), kao i da je tuženik pozvao tužitelja dopisom od 9. lipnja 2025. na otklanjanje nedostataka (bojanje podloge bez ugradnje gumenih ganula bez suglasnosti naručitelja) i dovršetak u cijelosti radova iz ugovora (izrada lijevane gumene podloge). Nije sporno da je primopredaja obavljena 11. srpnja 2025. na koju tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio (Zapisnik o primopredaji radova na stranici 87-89 spisa).
5.2. Također nije sporno da je tuženik 26. studenog 2025. podnio na FINA-u zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice koju je izdao tužitelj kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora 6. rujna 2024., potvrđene od strane javnog bilježnika Vesne Ćuzela pod broj OV-8287/2024 od 6. rujna 2024. (zadužnica na stranici 10-12 spisa). Ovršenik je za navedeno saznao 29. studenog 2025. Nije sporno da je tužitelj 4. prosinca 2025. pred Općinskim sudom u Gospiću podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (prijedlog na stranici 14- 18 spisa), kao i da je zaključkom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr- 291/2025-6 od 5. veljače 2026., ovršenik, ovdje tužitelj upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zaključak na stranici 19-23 spisa), koji zaključak je tužitelj zaprimio 23. veljače 2026. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.
6. Sporno jest je li tuženik imao ovlaštenje predmetnom zadužnicom koju mu je tuženik izdao 6. rujna 2024. kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora naplatiti iznos od 10% ugovorenog iznosa zbog nedostavljanja jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku i taj iznos deponirati u novčani polog kod tuženika. Također je sporno postoji li tuženikova tražbina prema tužitelju koja je predmet zahtjeva za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice s obzirom na tužiteljeve navode da tuženik nije ostavio razuman rok za otklanjanje nedostataka, odnosno da mu je ostavio rok od 2 dana, a tužitelj smatra da je takav rok trebao biti najmanje 60 dana te s obzirom na tužiteljeve navode da se u projektnoj dokumentaciji lijevano - gumena podloga nigdje ne spominje te da nije vidljivo o kakvoj se završnoj podlozi radi. Tužitelj je također istaknuo da je predmetnu bjanko zadužnicu predao tuženiku kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, a da ga je tuženik neosnovano koristio kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku sukladno tuženikovom dopisu od 24. srpnja 2025. (dopis na stranici 48 spisa).
7. U parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može se raspravljati samo sporna činjenica zbog koje je ovršenik (ovdje tužitelj) upućen u parnicu. U konkretnom slučaju ovršenik, ovdje tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na temelju zaključka Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-291/2025-6 od 5. veljače 2026. (zaključak na stranici 19-22 spisa) zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.). Prema odredbi članka 50. stavak 1. t. 7. OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika . Stoga je to jedina činjenica o kojoj se može raspravljati u ovom postupku.
8. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova i opremanju višenamjenskog igrališta u Brinju koji je sklopljen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača 5. rujna 2024. (Ugovor na stranici 24-31 spisa) sud je utvrdio da su odredbom čl. 20. i 21. Ugovora stranke ugovorile tužiteljevu obvezu dostaviti tuženiku dva jamstva i to: 1). jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku zadužnice ili bjanko zadužnice koja mora biti potvrđena kod javnog bilježnika, bez uvećanja, sa zakonskim zateznim kamatama u vrijednosti 10% ugovorenog iznosa bez PDV-a, s time da je neiskorišteno jamstvo naručitelj dužan vratiti izvođaču nakon primopredaje radova i dostave jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku (čl. 20.) te 2). jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku , s time da se tužitelj obvezao prije primopredaje objekta, a najduže u roku od 15 dana nakon završetka radova naručitelju predati jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u vrijednosti 10% ukupne vrijednosti izvedenih radova bez PDV-a utvrđene po okončanom obračunu u obliku bankarske garancije „bez prigovora“ i „na prvi poziv“ s jamstvenim rokom od 60 mjeseci (čl. 21. Ugovora).
8.1. Nije sporno da je tužitelj sukladno čl. 20. Ugovora tuženiku kao naručitelju predao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i to predmetnu bjanko zadužnicu 6. rujna 2024. (stranica 10-12 spisa). Također nije sporno da tužitelj u roku propisanom čl. 21. Ugovora nije tuženiku dostavio jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
8.2. Tuženik je u konkretnom slučaju spornom zadužnicom koju mu je tužitelj izdao kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora naplatio iznos od 10% ugovorenog iznosa zbog nedostavljanja jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
9. Odredbom čl. 15. st. 2. Ugovora stranke su ugovorile da u slučaju da izvođač ne otkloni sve utvrđene nedostatke u zadanom roku, naručitelj će nedostatke otkloniti na trošak izvođača i aktivirati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora ili jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Također odredbom čl. 20. stavak 4. Ugovora stranke su ugovorile da će se jamstvo za uredno ispunjenje ugovora naplatiti u slučaju povrede ugovornih obveza i nedostavljanja jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
9.1. Uvidom u Zapisnik o primopredaji radova od 11. srpnja 2025. sud je utvrdio da tužitelj nije izveo radove iz t. 1.4.4. troškovnika koji se odnose na izradu lijevane gumene podloge na završenu kolničku konstrukciju igrališta te da nije izveo radove na koje se odnosi stavka 1.5.4. (izrada oznaka na igralištu), kao i da je izvođač izveo bojanje površine igrališta akrilnom bojom, što nije u skladu s projektom i pripadajućim troškovnikom, što se može okarakterizirati kao uočeni nedostatak koji je potrebno otkloniti na trošak izvođača (zapisnik na stranici 87-89 spisa).
9.2. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kao nesporno da tužitelj nije uredno ispunio ugovorne obveze jer nije izveo radove iz t. 1.4.4. i 1.5.4. troškovnika, kao što nije sporno da je izveo bojanje površine igrališta akrilnom bojom, što je nadzorni inženjer okarakterizirao kao nedostatak. Stranke su odredbom čl. 15. st. 2. i čl. 20. st. 4. Ugovora izričito predvidjele mogućnost aktiviranja jamstva za uredno ispunjenje ugovora upravo za otklanjanje nedostataka. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj temeljem citiranih ugovornih odredbi imao ovlaštenje podnijeti predmetnu zadužnicu na naplatu koju mu je tužitelj izdao kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i koristiti je kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.
10. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li tuženik o nedostacima i neizvedenim radovima obavijestio tužitelja. Nije sporno da je tuženik o tome obavijestio tužitelja dopisom od 9. lipnja 2025. (stranica 36-37 spisa), u kojem dopisu je naveo da je ugovorni rok istekao 31. svibnja 2025. te da tužitelj nije pravovremeno zatražio njegovo produljenje, niti dovršio preuzete obveze pa ga je tužitelj pozvao da najkasnije u roku od dva radna dana dovrši sve ugovorene radove, osobito stavku 1.4.4. troškovnika (izrada lijevane gumene podloge).
10.1. Tužitelj je tvrdio da ostavljeni rok od dva radna dana nije razuman rok te je naveo da je odmah po primitku tuženikovog dopisa od 9. lipnja 2025. dopisom od 12. lipnja 2025. obavijestio tuženika da je kontaktirao jedino trgovačko društvo koje je ovlašteno i sposobno izvesti te radove te da su se prema ponudi društva GUMIIMPEX-GRP d.o.o. od 11. lipnja 2025. ti radovi mogli izvesti kroz 60 dana (dopis i ponuda na stranici 38-41 spisa).
10.2. Te tužiteljeve navode sud utvrđuje neosnovanim. Prije svega se ističe da je izrada lijevane gumene podloge bila predviđena troškovnikom (stranica 71 spisa) te da je troškovnik sastavni dio Ugovora i projektne dokumentacije, kao i da je tužitelj prilikom javljanja na predmetni natječaj nudio radove postavljanja gumene podloge te se obvezao i te radove izvesti u ugovorenom roku.
10.3. Tužiteljev zastupnik po zakonu TP je iskazao da uopće nije imao mogućnost izvesti radove postavljanja gumene podloge, iako je te radove ponudio tužitelju temeljem troškovnika. Sud utvrđuje da tužitelju nije dan samo rok od dva radna dana budući da je za izvođenje svih radova bio ugovoren rok izvođenja od šest mjeseci, s time da je dva puta produžen za mjesec dana, odnosno prvotno je ugovoren rok do kraja veljače 2025., te je nesporno produžen do 31. svibnja 2025.
10.4. Osim toga, iz iskaza svjedoka ZP, nadzornog inženjera na predmetnom gradilištu sud je utvrdio da se upravo ti radovi postavljanja gumene podloge mogu izvesti u dva radna dana te da ih je tehnološki potrebno izvesti u tom roku jer se postavljanje gumene podloge ne može raditi s prekidima u više dana i spajati gumene podloge. No, sam je tužitelj u svom iskazu naveo da uopće nije mogao samostalno izvesti te radove, iako ih je ponudio prilikom javljanja u postupku javne nabave. Stoga sud utvrđuje da tužitelj nije izveo sve radove (postavljanja gumene podloge) i da su radovi imali nedostatke (bojanje površine igralište akrilnom bojom), kao i da je tuženik tužitelju ostavio primjereni rok za otklanjanje nedostataka, koje tužitelj nije otklonio.
11. Sukladno odredbi čl. 15. st. 2. Ugovora tuženik je dokazao i da je predmetne nedostatke otklonio po drugom izvođaču. Iz iskaza svjedoka ZP sud utvrđuje da je radove postavljanja gumene podloge, koje nije izveo tužitelj, izvela treća osoba, što proizlazi i iz iskaza svjedoka ČP, kao i iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TP koji je iskazao da je tuženik angažirao društvo koje je već radilo na gumenim podlogama.
11.2. Tuženik je u konkretnom slučaju naplatio zadužnicu u paušalnom iznosu od 15.726,50 EUR s kamatom, odnosno u iznosu od 10% ugovorenog iznosa bez PDV-a. Iz predmetnog Troškovnika sud je utvrdio da vrijednost radova izrade lijevane gumene podloge iznosi 29.580,00 EUR bez PDV-a te da vrijednost radova izrade oznaka na igralištu iznosi 1.440,00 EUR bez PDV-a (t. 1.4.4. i 1.5.4., stranica 71-72 spisa), koje radove tužitelj nesporno nije izveo te ih je izvela treća osoba (t. 4. Zaključka zapisnika o primopredaji, stranica 89 spisa). Iz Zapisnika o primopredaji također je utvrđeno da je izvođač na igralištu izveo bojanje površine igralište akrilnom bojom, što nije u skladu s projektom i pripadajućim troškovnikom te je taj nedostatak potrebno otkloniti na trošak izvođača.
11.3. Nadalje, uvidom u ponudu društva GUMIIMPEX-GRP d.o.o. Varaždin od 11. lipnja 2025., koju je tuženik zatražio od navedenog društva proizlazi da vrijednost radova postavljanja gumene podloge, koje tužitelj nije izveo, iznosi 37.468,00 EUR bez PDV-a (ponuda na stranici 40 spisa).
11.4. Iz navedene dokumentacije sud je utvrdio da vrijednost radova koje je tužitelj bio dužan izvesti te nedostataka koje je bio dužan otkloniti, a što nije učinio, višestruko premašuje iznos koji je tuženik naplatio predmetnom zadužnicom, što je bio ovlašten učiniti sukladno odredbi čl. 15. st. 2. i čl. 20. st. 4. Ugovora. S druge strane tužitelj, na kojemu je teret dokaza, ničim nije dokazao da je vrijednost radova, odnosno nedostataka koje tužitelj nije izveo, odnosno nije otklonio, a što je učinio tuženik putem treće osobe, manja od iznosa koji je tuženik od tužitelja naplatio po osnovi predmetne zadužnice u utuženom iznosu, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a. Slijedom svega navedenog, sud je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da je predmetna ovrha dopuštena, odnosno da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.
12. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.726,50 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tuženika zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška zastupanja na ročištima 21. svibnja 2026. i 15. srpnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 375,00 EUR sukladno Tbr. 42.
12.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
Rijeka, 15. rujna 2026.
Sutkinja
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi , osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
