Poslovni broj: Us I-33/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CS, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku IS (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja prava na razmjerni dio starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/25- 03/01137001086, Urbroj: 341-99-06/2-25-2023 od 21. studenog 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/24-03/01137001086, Urbroj: 341-18-06/2-24-50182 od 6. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/25-03/01137001086, Urbroj: 341-99-06/2-25-2023 od 21. studenog 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/24-03/01137001086, Urbroj: 341-18-06/2-24-50182 od 6. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbijen zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj, u bitnom, navodi da je tijekom postupka dostavio isprave iz kojih je razvidno da je ostvario ukupno 12 godina, 6 mjeseci i 24 dana mirovinskog staža u smislu članka 33. ZOMO- a u svezi članka 17. stavka 1. i 3. i članka 40. stavka 2. Ugovora.Tužitelj tvrdi da tijekom upravnog postupka nije predložio dokaze kojima bi dokazao nedostajućih 2 godine, 5 mjeseci i 6 dana mirovinskog staža, jer je kao neuka stranka smatrao da je već dokazao više od 15 godina staža, ne znajući da se određeno razdoblje posebnog staža iz BiH ne može uračunati na način na koji je očekivao. Stoga smatra da je tuženik bio dužan sukladno odredbama ZUP-a: upozoriti Tužitelja na tu okolnost, pozvati ga da u primjerenom roku dostavi dodatne dokaze, provesti ispitni postupak radi potpunog utvrđivanja činjenica i omogućiti utvrđivanje postoji li ukupno 15 godina mirovinskog staža potrebnih za ostvarivanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.Tužitelj navodi da tuženik to nije učinio, nego je donio osporena rješenja kojima je odbijen njegov zahtjev. Posebno ističe da je iz samog spisa bilo vidljivo da je u BiH od 4. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. ostvario poseban staž. Zbog toga je, prema njegovom stajalištu, bilo potrebno provesti dodatno dokazivanje kako bi se utvrdilo može li taj staž, odnosno drugi nedostajući staž, dovesti do potrebnih 15 godina. Tužitelj ističe da tuženik nije pravilno primijenio članke 7., 47., 50., 51. i 52. ZUP-a te članak 54. ZPU- a, odnosno nije poduzeo potrebne radnje radi pravilnog i potpunog utvrđenja svih relevantnih činjenica. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se poništiti oporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tj. da je pogrešno utvrđeno nama navršen mirovinski staž od 15 godina, a što je vidljivo iz svih dostupnih dokaza. Tuženik ističe da tužba nije osnovana, da je u provedenom prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj u R. Hrvatskoj navršio staž osiguranja u razdoblju od 6.12.1982. do 17.3.1983. i od 6.4.1984. do 30.9.1985. u trajanju od 1 godine, 9 mjeseci i 7 dana. Nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini utvrdio je na međudržavno ugovorenoj tiskanici BiH/HR 205 od 10.10.2024. razdoblja osiguranja od 4.6.1975. do 5.2.2022. s prekidima u trajanju od 5 godina, 9 mjeseci i 26 dana, te ukupni mirovinski staž prema članku 17. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 3/2001- u daljnjem tekstu Ugovor), iznosi 7 godina, 7 mjeseci i 3 dana. Nadalje, iz podataka u spisu vidljivo je da je u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 4.4.1992. do 23.12.1995. navršen poseban staž, međutim za utvrđivanje prava na davanje, prema Ugovoru, uzima se u obzir i razdoblje osiguranja koje je, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvareno prije njegovog stupanja na snagu (1. studeni 2001.), pri čemu se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965. godine (članak 40. stavak 2. Ugovora, što nije slučaj u predmetnom mirovinskom spisu. U prvostupanjskom rješenju je navedeno da sukladno članku 17. stavku 3. Ugovora osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji i pored primjene članka 17. stavka 1. Ugovora, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblje osiguranja navršeno u trećoj državi, u skladu s ugovorom o socijalnom osiguranju, sklopljenim s tom trećom državom. U skladu s navedenim utvrđeno je da je slovenski nositelj mirovinskog osiguranja, na tiskanici P 5000 od 28.9.2023. potvrdio razdoblje osiguranja od 24.3.1978. do 23.11.2004., s prekidima, u trajanju od 3 godine, 6 mjeseci i 21 dan, a švicarski nositelj mirovinskog osiguranja je na tiskanici E 205 CH od 20.10.2023. potvrdio razdoblja osiguranja od 24 od 1.5.1981. do 31.8.1991., s prekidima, u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci, te ukupno ostvareni mirovinski staž iznosi 12 godina, 6 mjeseci i 24 dana. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 21. kolovoza 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika naveo da izlaže i predlaže kao u odgovoru na tužbu.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

10. Među strankama je sporno jesu li osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje pravilni i zakoniti.

11. Odredbom članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu osiguranik stječe kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

12. Odredbom članka 17. stavku 1. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 3/2001- u daljnjem tekstu Ugovor) propisano je da, ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice.

12.1. Sukladno odredbi članka 17. stavku 3. Ugovora osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji i pored primjene članka 17. stavka 1. Ugovora, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblje osiguranja navršeno u trećoj državi, u skladu s ugovorom o socijalnom osiguranju, sklopljenim s tom trećom državom

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine iz hrvatskog mirovinskog osiguranja podnesenog kod nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja u Bosni i

Hercegovini dana 26. rujna 2024.;

- da je tužitelj rođen **.**.1957.

- da je tužitelj u R. Hrvatskoj navršio staž osiguranja u skladu s odredbom članka 24. ZOMO-a u razdoblju od 6.12.1982. do 17.3.1983. i od 6.4.1984. do 30.9.1985. u trajanju od 1 godine, 9 mjeseci i 7 dana;

- da je nositelj mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini utvrdio na međudržavno ugovorenoj tiskanici BiH/HR 205 od 10. listopada 2024. razdoblja osiguranja od 4.6.1975. do 5.2.2022. s prekidima u trajanju od 5 godina, 9 mjeseci i 26 dana;

- da ukupni mirovinski staž prema članku 17. stavku 1. Ugovora iznosi 7 godina, 7 mjeseci i 3 dana.

14. Nadalje, da je u skladu s odredbom članka 17. stavka 3. Ugovora tijekom upravnog postupka utvrđeno da je slovenski nositelj mirovinskog osiguranja, na tiskanici P 5000 od 28.rujna 2023. potvrdio razdoblje osiguranja od 24.3.1978. do 23.11.2004., s prekidima, u trajanju od 3 godine, 6 mjeseci i 21 dan, te da je švicarski nositelj mirovinskog osiguranja na tiskanici E 205 CH od 20. listopada 2023. potvrdio razdoblja osiguranja od od 1.5.1981. do 31.8.1991., s prekidima, u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci, te da stoga ukupno ostvareni mirovinski staž tužitelja iznosi 12 godina, 6 mjeseci i 24 dana.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta nedvojbeno razvidno da je tužitelj u skladu s odredbama ZOMO-a i primjenom Ugovora ostvario ukupno 12 godina, 6 mjeseci i 24 dana mirovinskog staža, a budući da u skladu s gore citiranom odredbom članka 33. ZOMO-a pravo na razmjerni dio starosne mirovine ima osiguranik kada navrši 15 godina mirovinskog staža, to tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 33. ZOMO-a za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine odnosno isti nije navršio 15 godina mirovinskog staža, pa je stoga pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao na zakonu neosnovana.

17. Ovdje je za istaći da pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe da je iz podataka spisa predmeta razvidno da tužitelj u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 4.4.1992. do 23.12.1995. ima navršen poseban staž, međutim za utvrđivanje prava na davanje, prema Ugovoru, uzima se u obzir i razdoblje osiguranja koje je, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvareno prije njegovog stupanja na snagu (1. studeni 2001.), pri čemu se razdoblje posebnog staža uzima u obzir u priznatom trajanju samo ako se odnosi na razdoblje prije 1. siječnja 1965. godine (članak 40. stavak 2. Ugovora), a što ovdje nije slučaj.

18. Naposljetku, glede prigovora iznesenih u tužbi za navesti je da tužitelj nije uz tužbu kao niti tijekom upravnog spora priložio dokaze koji bi bili od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, odnosno iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj sukladno naprijed citiranim odredbama ostvario ukupno 15 godina mirovinskog staža.

19. U izloženom, navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Stoga, a budući su osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje pravilni i zakoniti, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) , na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 15. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena u [adresa]: ĐS iz [adresa],

- tuženiku,

- u spis