REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-957/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Jelušić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3 , OIB: 36162371878, zastupa po službenoj osobi ĆL, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Rijeka, KLASA: UP/I-216-02/25-09/271081, URBROJ: 511-09-38-26-5 od 17. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Rijeka, KLASA: UP/I-216-02/25-09/271081, URBROJ: 511-09-38-26-5 od 17. ožujka 2026., točkom 1. se protjeruje iz [adresa] PL, državljanin Bosne i Hercegovine. Točkom 2. se odbija zahtjev poslodavca Dom za starije i nemoćne osobe Vitanova, sa sjedištem u [adresa], za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za ovdje tužitelja. Točkom 3. se zabranjuje tužitelju ulazak i boravak u EGP na vrijeme od pet godina računajući od napuštanja Republike Hrvatske u roku koji je određen za dragovoljni odlazak. Točkom 4. je određeno da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku 15 dana računajući od dana izvršnosti ovog rješenja kojim prestaje zakonit boravak. Točkom 5. je određeno da je tužitelj dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Ako ne izvrši ovo rješenje određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti iz EGP-a.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se osporavano rješenje tuženika o protjerivanju i zabrani ulaska i boravka u EGP, zasniva na postojanju navodne opasnosti za nacionalnu sigurnost, a koji stav o postojanju iste tuženik temelji na procjeni Sigurnosno-obavještajne agencije, koju obavijest SOA-e primjereno i dostatno ne obrazlaže, što nije u skladu s načelom razmjernosti, niti takav test tuženik provodi. Navedena saznanja tuženik da crpi iz obavijesti od dana 02.02.2026. godine da tužitelj kroz glazbeni bend naziva „1389” osnovanog 2008. godine, u okviru svog umjetničkog stvaralaštva, kreira, distribuira i prodajom čini javno dostupnim neonacistički i drugi ekstremistički glazbeni sadržaj u RH i svijetu. Da je ovako paušalno izvedena tvrdnja tuženika, o mogućnosti izazivanja ozbiljnih incidenata ekstremističkim i provokativnim aktivnostima, faktično neutemeljena proizlazi i iz činjenice da tužitelj prethodno nije kazneno osuđivan te da protiv njega trenutno nije pokrenut niti je u tijeku niti jedan kazneni postupak. Iz obrazloženja osporavanog rješenja ne proizlazi niti koji su to kriteriji uzeti u obzir prilikom odmjeravanja duljine zabrane ulaska i boravka u RH na vrijeme od 5 (slovima: pet) godina. Iz obrazloženja osporavanog rješenja da ne proizlazi na koji to način ovdje tužitelj kroz svoje glazbeno stvaralaštvo posebno naglašava i izražava antisemitske, protuislamske, protukršćanske, homofobne, rasističke i druge šovinstičke stavove, a čime bi poticao na nasilje i mržnju usmjerenu prema skupini ljudi zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etičke pripadnosti. Posebno se, u tom kontekstu, problematizira zaključak kojeg tužitelj nekritički usvaja, odnosno da bi uvjerenja i stavovi izraženi kroz tužiteljevo glazbeno stvaralaštvo mogli prouzročiti reakcije u smislu narušavanja međunacionalnih odnosa i rezultirati nasiljem ili narušavanjem javnog reda i mira, pa da su zbog navedenog ispunjeni uvjeti za protjerivanje iz Republike Hrvatske kao i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP. Zakonodavac odredbom članka 191. ZS-a propisuje smetnje za protjerivanje, odnosno obligaciju javnopravnog tijela da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ZS-a, uzima u obzir duljinu boravka, starosnu dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalnu i kulturnu integraciju u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla. U predmetnom slučaju d anisu dovoljno ispitane okolnosti iz članka 191. stavak 1. ZS -a, niti su pravilno vrednovane činjenice vezane uz duljinu tužiteljeva boravka u RH, njegove obiteljske i gospodarske prilike, stupanj socijalne i kulturne integracije u Republici Hrvatskoj, veze s državom podrijetla kao i osobno ponašanje. Tužitelj kao državljanin treće zemlje da ima valjanu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te da nije pravomoćno osuđivan za kaznena djela iz matične države, a u Republici Hrvatskoj tužitelj da je imao izdane dozvole za boravak i rad od dana 18.ožujka 2019. godine. Posljednja dozvola za boravak i rad tužitelju da je izdana s rokom važenja od dana 03. veljače 2025. godine do dana 01.siječnja 2026. godine. Tužitelj, da zakonito boravi u [adresa] unazad 6 godina i u okviru svog umjetničkog stvaralaštva kreira i distribuira umjetničke sadržaje od 2009. godine, slijedom čega da nije posve jasno po kojim su kriterijima njegovi javni istupi sada ocijenjeni ekstremističkim, antisemitskim, protuukršćanskim, homofobnim, rasističkim i šovinističkim. Odredbom članka 68. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje u tekstu Ustav), jamči se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja da nije uzeo u obzir okolnosti navedene u toč. 5. ove tužbe, koje je bio dužan uzeti u obzir, niti iz stanja spisa tuženika postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Iz navedenog da je razvidno da primijenjena mjera nije u skladu s legitimnim ciljem. Nadalje, iz sadržaja pobijanog rješenja da je razvidan tuženikov propust u dovoljnoj mjeri utvrditi postojanje smetnji za protjerivanje iz članaka 191., odnosno izuzeti iz primjene odredbu članka 189. ZS-a, budući da nije učinjeno izglednim da bi ovdje tužitelj predstavljao opasnost za javni poredak, niti je isti do sada oglašen krivim za prekršaj iz propisa o javnom redu i miru. Osporavano rješenje da ne sadrži obrazloženje o provedbi testa razmjernosti između javnog interesa i prava tužitelja, a protjerivanje tužitelja bez individualne i adekvatne procjene protivno je ustavnim i konvencijskim odredbama. Predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da je navod tužitelja da je osporavano rješenje rezultat subjektivnih opažanja, a ne činjenica neutemeljen. Osporavano rješenje da je doneseno na temelju službenog, stručnog i zakonitog mišljenja Sigurnosno obavještajne agencije Centar Rijeka. To mišl jenje da nije subjektivni dojam već rezultat operativnog rada i zakonskih ovlasti agencije- zadužene za nacionalnu sigurnost. Tuženik ističe da razlog zašto u obrazloženju nisu navedeni detaljni podaci i konkretne radnje tužitelja nije arbitrarnost tuženika već zakonska obveza čuvanja tajnosti podataka. Navod tužitelja kojim svoju kaznenu neosuđivanost i ne vođenje kaznenog postupka koristi kao dokaz da ne predstavlja ugrozu za nacionalnu sigurnost da su neosnovani. Činjenica da tužitelj do sada nije kazneno osuđivan niti se protiv njega vodi kazneni postupak ni na koji način ne isključuje postojanje sigurnosne ugroze. Kazneni se postupak pokreće tek kad postoji osnovana sumnja da je kazneno djelo već počinjeno ili je nastupio pokušaj. S druge strane rad Sigurnosno obavještajne agencije ima preventivni karakter. Svrha instituta uskraćivanja boravka iz razloga nacionalne sigurnosti jest sprječavanje nastanka štete za javni poredak prije nego dođe do izvršenja kaznenog djela. Sigurnosna procjena Sigurnosno obavještajne agencije da se temelji na operativnim podacima, a što sve pravno da predstavlja legitimnu osnovu za uskraćivanje boravka državljanima trećih zemalja. Navodi tužitelja kojim pokušava opravdati sporne elemente svog djelovanja kroz glazbeno stvaralaštvo su neosnovani. Tužitelj se poziva na slobodu umjetničkog izražavanja. Sloboda izražavanja da nije apsolutna, ona podliježe ograničenjima. Glazbeni izričaj koji u sebi sadrži elemente antisemitizma, vjerske nesnošljivosti ne uživa Ustavnu zaštitu. Poticaj na nasilje ne mora biti izrečen u obliku izravnog poziva na fizički napad. Navodi tužitelja kojima ističe posjedovanje valjane putne isprave, sredstva za uzdržavanje, zdravstvenog osiguranja te činjenice da nije pravomoćno osuđivan, raniji odobreni boravci na području Republike Hrvatske su irelevantni. Gore navedeni uvjeti su samo jedan od preduvjeta odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Međutim postojanje ugroze za nacionalnu sigurnost i javni poredak predstavlja zapreku za odobrenje boravka na području Republike Hrvatske. Boravak koji je tužitelj imao ranije nije trajno stečeno pravo već je isto podložno stalnoj i periodičkoj provjeri prilikom svakog novog zahtjeva. Činjenica da su sigurnosno kompromitirajući materijali analizirani i utvrđeni tek u novije vrijeme u potpunosti opravdava donošenje negativne odluke u ovom trenutku bez obzira na njegovu dotadašnju legalnu prisutnost na teritoriju Republike Hrvatske. Interes države da se zaštiti javni poredak preteže nad privatnim i ekonomskim interesima tužitelja da nastavi boraviti u [adresa] samo zato što je to činio u proteklih nekoliko godina. Svi da su dokazi u postupku utvrđeni na zakonit način. Tužitelj mora biti svjestan članka 5. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske koji izričito navodi. da u Republici Hrva tskoj zakoni moraju biti suglasni s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Tuženik, kao javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti pridržavajući se načela zakonitosti sukladno odredbi članka 5. stavka 1 . Zakona o općem upravnom postupku, a koji se jednako primjenjuju prema svima. Ispoštovana su sva pravila zakonitosti donošenjem osporavanog rješenja. Izreka rješenja je jasna, dok se iz obrazloženja jasno vidljivi razlozi zbog kojih je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Obrazloženje rješenja sukladno je članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku. Navod tužitelja da u postupku nisu ispitane okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima da su potpuno neosnovani i predstavljaju pogrešno tumačenje zakonskih odredbi. Tuženik ističe da su osobne, obiteljske i gospodarske prilike tužitelja bile poznate tuženiku. Člankom 191. navedenog zakona ne propisuje da postojanje istih automatski oslobađa tužitelja od protjerivanja ako se utvrdi da predstavlja ugrozu za nacionalnu sigurnost. Tužitelj naglašava svoj stupanj socijalne integracije. Tuženik ukazuje da kroz tužitelj kroz svoje javno djelovanje izražava rasizam, homofobiju te time potiče na mržnju ne može se smatrati socijalno integriranim. Institut protjerivanja zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti nije represivna kazna za počinjene prekršaje ili kaznena djela već preventivna upravna mjera. Za primjenu istoga nije nužno da je osoba prethodno kažnjavana. Nedostatak prekršajne evidencije za prekršaje protiv javnog reda i mira potpuno je irelevantan kada je operativnom provjerom Sigurnosno obavještajne agencije utvrđena opasnost od ekstremističkog i provokativnog djelovanja višeg stupnja koje može izazvati ozbiljne međunacionalne incidente. Navod tužitelja da osporavano rješenje ne sadrži test razmjernosti da je neosnovan. Test razmjernosti je u konkretnom slučaju proveden. Težina utvrđenog rizika stavljena je u omjer s pravom stranca na boravak. Javni interes zaštite i sigurnosti svih građana Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora zakonito je prevagnuo nad privatnim interesom tužitelja. Navodi tužitelja da njegovo dugogodišnje umjetničko stvaralaštvo od 2009. godine uživa zaštitu na temelju članka 68. Ustava Republike Hrvatske su neutemeljeni. Sloboda umjetničkog stvaralaštva ne može služiti kao paravan za javno distribuiranje sadržaja koji potiču na nacionalnu, vjersku, rasnu netrpeljivost. Sloboda umjetnosti prestaje tamo gdje njezini produkti počnu izravno ugrožavati druge ustavne vrijednosti u ovom slučaju javni poredak i nacionalnu sigurnost. Činjenica da tužitelj takve sadržaje kreira od 2009. godine ne umanjuje trenutni sigurnosni rizik. Sustavnim i dugotrajnim plasiranjem takvih stavova postaje opasniji što zahtjeva reakciju države. U odnosu na dokazne prijedloge tuženik se u cijelosti suglašava s prijedlogom tužitelja iznesenim u točki 8. tužbe. Budući da se ključni operativni podaci koji klasificiraju tužitelja kao ugrozu nalaze pri nadležnoj Sigurnosno obavještajno agenciji a ne pri ovom tijelu tuženik predlaže da naslovni Sud izvrši uvid u klasificirane podatke same Agencije. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza obzirom je ovdje riječ o preventivnoj upravnoj mjeri koja je nužna i razmjerna legitimno cilju zaštite nacionalne sigurnosti tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u c ijelosti kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 7. rujna 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

5. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i ističe kako se rješenje tuženika temelji na mišljenju SOA-a, ali smatra da isto obrazloženje nije dovoljno navelo zbog čega smatra da tužitelj ne može dobiti dozvolu za boravak i rad, obzirom da isti živi sa Ć, da se radi o heavy metal muzici u kojoj nema nikakvih riječi i teksta, te smatra da je mjera zabrane ulaska na prostor EGP-a određena u predugačkom trajanju i bez obrazloženja.

6. Službena osoba tuženika je ostala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te se poziva na članak 5. stavak 1. i 2. Zakona o strancima i napominje da to što nema nikakvih materijala na internetu koji bi upućivali na tužiteljevu vjersku, rasnu ili drugu diskriminaciju, da proizlazi iz same obveze pružatelja same usluge da je takve materijale dužan brisati ukoliko se objave, a što se tiče činjenice da živi sa Ć da može upućivati samo na njegov emotivni život. Što se tiče određenog roka zabrane ulaska u prostor EGP-a, ističe da taj rok od 5 godina nije dan napamet jer zbog te prevelike mržnje tužitelja da može doći do posljedica među stanovništvom.

7. Opunomoćenica tužitelja ističe da nije uopće postupano prema odredbi članka 191. Zakona o strancima jer da nisu uzeti u obzir kriteriji prilikom odmjeravanja takve kazne.

8. Službena osoba tuženika ističe da je dužnosti i pravo SOA-e da prevenira ovakve i slične slučajeva odnosno ponašanje tužitelja koji je počinio ozbiljna moguća kaznena djela tako da je i sama SOA predložila taj rok od 5 godina, a obzirom na dugotrajni život tužitelja u Republici Hrvatskoj, smatra da se isti morao prilagoditi propisima države.

9. Opunomoćenica tužitelja je istaknula da se protiv tužitelja ne vode ni prekršajni ni kazneni postupci i predlaže Sudu da izvrše uvid u klasificirane podatke SOA-e.

10. Izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/26, u nastavku teksta Zakon), propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu: 1. spajanja obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja, 3. studiranja, 4. istraživanja, 5. humanitarnog razloga, 6. životnog partnerstva, 7 . rada, 8. rada upućenog radnika, 9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada.

13. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona, propisano je Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

14. Odredbom članka 60. Zakona, propisano je da o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje (stavak 1.). Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 4.).

15. Odredbom članka 5. Zakona, propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera (stavak 1.). U odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti (stavak 2.).

16. Odredbom članka 189. stavak 2. točka 4. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerat ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

17. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

18. Članom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) propisano je, da kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

19. Iz spisa predmeta proizlazi da je poslodavac Dom za starije i nemoćne osobe Vitanova, podnio 3. prosinca 2025. zahtjev Policijskoj upravi za produljenje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja i to za radno mjesto njegovatelj, koji zahtjev je odbijen pa je odlučeno kao u izreci osporavanog rješenja.

20. Sigurnosno-obavještajna agencije Republike Hrvatske, dostavila je obavijest 2. veljače 2026. iz koje proizlazi da raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za tužitelja. Također je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak jer javno istupa i poziva na nasilje i mržnju temeljenu na neonacističkim ideološkim polazištima, a svoje stavove da prvenstveno manifestira posredstvom vlastitog tzv. Nacional-socijalističkog glazbenog benda naziva 1389, u okviru kojega kreira, distribuira i prodajom čini javno dostupnim neonacistički i drugi ekstremistički glazbeni sadržaj u Republici Hrvatskoj i u svijetu. Isti kroz svoje glazbeno stvaralaštvo izražava i svoje antisemitske stavove, protuislamske, protukršćanske, homofobne, rasističke i druge šovinističke stavove, čime jasno potiče na nasilje i mržnju usmjerenu prema skupini ljudi zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etičke pripadnosti.

21. Tužitelj je i saslušan na zapisnik 9. ožujka 2026. kada je izjavio da je upoznat sa svime naprijed navedenim, kao i da je iz obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije od 2. veljače 2026., bio upoznat da će dobiti negativno mišljenje.

22. Sud je 3. rujna 2026. izvršio uvid u klasificirana podatke SOA-e, u navedeno mišljenje, kao i u cjelokupni spis predmeta Sigurnosno-obavještajne agencije (3271480 od 21. siječnja 2026. i 3277535 od 2. veljače 2026.), te je uvidom u isti ovaj Sud utvrdio da je s razlogom dato negativno mišljenje Sigurnosno -obavještajne agencije zbog razloga navedenih u samom dopisu, te da nedvojbeno postoji potreba zaštite nacionalne sigurnosti.

23. Tužitelju je tijekom upravnog postupka omogućeno izjašnjenje o onim činjenicama koje su mu učinjene dostupnima. U predmetnom je slučaju tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat s glavnim razlogom mišljenja Agencije. Što se tiče duljine trajanja zabrane ulaska i boravak na prostoru EGP-a u trajanju od pet godina, ovaj Sud smatra da je duljina trajanja mjere opravdano izrečena obzirom na samo ponašanje tužitelja da kroz svoje javno djelovanje izražava rasizam, homofobiju, te potiču mržnju, a koji oblici ponašanja svakako ugrožavaju nacionalnu sigurnost i javni interes Republike Hrvatske.

24. Stoga kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 189. stavak 2. točka 4. Zakona, jer predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, a kako je to razvidno iz gore navedenog mišljenja, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja izneseni u navedenom pravcu neosnovanim, a to iz razloga što je Sigurnosno-obavještajna agencija temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu („Narodne novine“, broj 79/06 i 105/06) te članka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) i s tim povezanim člankom 5. Zakona utvrdila, da tužitelj javno istupa i poziva na nasilje i mržnju temeljenu na neonacističkim ideološkim polazištima , pa se stoga osporavano rješenja tuženika ocjenjuje zakonitim.

25. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 14. rujna 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Saši Jelušiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko – goranskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3