Poslovni broj: Us I-5436/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sisačko- moslavačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje, Sisak, Rimska 28, OIB: 82215698659, radi nedonošenja rješenja, 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje, KLASA: UP/II-551-01/24-

01/03,URBROJ: 2176-07-01/2-24-17 od 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-01/24-01/03,URBROJ: 2176-07- 01/2-24-17 od 4. prosinca 2024. odbačena je žalba tužiteljice podnesena radi nedonošenja rješenja u ponovljenom postupku od strane Grada Petrinja.

2. Tužiteljica je podnijela tužbu kojom osporava predmetno rješenje tuženika i navodi da je žalbu skraćeno potpisala te joj sin LO pomaže u pisanju jer je nepismena te se radi bolesti nije tada mogla potpisati obzirom da je 100% invalid. Smatra da je upravno tijelo trebalo pozvati tužiteljicu na ispravak podneska pa predlaže održanje ročišta i saslušanje pročelnice Upravnog odjela tuženika koja je potpisala predmetno osporeno rješenje na okolnost kako je ista procijenila da se tužiteljica može osobno potpisati.

3. Tuženik iako je uredno pozvan, nije dostavio ovom Sudu odgovor na tužbu. 4. Sud nije održao raspravu na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke

4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26) a obzirom da je sporno pravno pitanje da li je tuženik zakonito odbacio žalbu tužiteljice a radi čega tužiteljica predlaže saslušanje pročelnice Upravnog odjela tuženika. Osim toga, sud je ocijenio da nije potrebno održanje ročišta i primjenom načela učinkovitosti propisanog člankom 8. Zakona o upravnim sporovima radi brzog i učinkovitog provođenja spora, izbjegavanjem nepotrebnih radnji i troškova.

5. Sud je ocijenio da saslušanje predložene svjedokinje nije svrsishodno budući da nije relevantna okolnost na koju je predloženo saslušanje navedene svjedokinje odnosno pročelnice na izraženo pravno mišljenje u osporenoj odluci, kao i obzirom da je ovaj sud izvršio uvid u predmet ovog suda poslovni broj Us I-3948/2024. koji je relevantan za ovaj spor. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima. Niti članak 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) niti članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (Regner protiv Češke presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije presuda od 23. svibnja 2016.).

6. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i temeljem članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima izvršio uvid u predmet ovog suda poslovni broj Us I-3948/2024 te je ocijenio da temeljem dokumentacije dostavljene uz tužbu i uvidom u navedeni spis a primjenom članka 48. stavka 4. ZUS- a može riješiti spor i bez spisa predmeta.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS- a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 71. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP) žalbu, kao i svaki podnesak, potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje, a stranku koja se ne zna ili ne može otpisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svog osobnog imena i adrese. Nadalje, podnesak koji ne sadrži potpis stranke je podnesak koji sadrži nedostatak u smislu članka 73. stavak 1. ZUP-a, koje javnopravno tijelo treba pokušati otkloniti kako bi se žalba smatrala izjavljenom od ovlaštene osobe. Sukladno članku 73. stavak 2. ZUP-a ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupati, službena osoba će rješenjem odbaciti podnesak.

9. Osporenim rješenjem tuženika od 4. prosinca 2024. odbačena je žalba tužiteljice radi nedonošenja rješenja u ponovljenom postupku od strane Grada Petrinje u propisanom roku. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je Grad Petrinja obavijestio tuženika o razlozima nedonošenja rješenja u roku te je istovremeno dostavio i doneseno rješenje u ponovljenom postupku, odnosno postupku utvrđivanja prava na naknadu na troškove stanovanja, a kojim rješenjem se tužiteljici priznaje pravo na naknadu za troškove stanovanja koji se odnose na najamninu, komunalnu naknadu, troškove grijanja, vodne usluge te troškove koji su nastali uslijed radova na povećanju energetske učinkovitosti zgrade, počevši od 17.02.2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti. Navedenim rješenjem utvrđeno je da žalba od 15. srpnja 2024. nije uredna jer ne sadrži potpis žaliteljice, ovdje tužiteljice, da ju je potpisao sin žaliteljice, LO, i to ne kao osoba ovlaštena za zastupanje budući da nije dostavio punomoć kojom bi isto dokazao te ne može se primijeniti članak 71. stavak 5. ZUP-a prema kojoj bi stranku koja se ne zna ili ne može potpisati, potpisala druga pismena osoba uz naznaku svog osobnog imena i adrese, budući da je iz svih ostalih podnesaka žaliteljice vidljivo kako se ista zna i može potpisati. Slijedom navedenoga, tuženik je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 73. stavak 1. ZUP-a, odnosno da u konkretnom slučaju nije trebalo pozivati žaliteljicu na otklanjanje predmetnog nedostatka, jer je svaki svoj prijašnji podnesak žaliteljica potpisala sama, a iz čega nedvojbeno proizlazi kako žaliteljica prilikom podnošenja predmetne žalbe nije bila u neznanju da je istu dužna potpisati. Stoga je tuženik temeljem odredbe članka 73. stavak 2. i članka 114 stavak 1. ZUP-a žalbu odbacio.

10. Ovaj sud izvršio je uvid u ICMS u presudu ovog suda poslovni broj: Us I-3948/24- 9 od 5. studenog 2024. obzirom da se radi o sporu ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika koji se odnosi na istu upravnu stvar odnosno na predmetnu žalbu tužiteljice od 15. srpnja 2024. izjavljenu radi nedonošenja rješenja u ponovljenom postupku (šutnja uprave), u kojem se spisu nalazi sva relevantna dokumentacija za ovaj spor.

11. Uvidom u navedeni predmet Us I-3948/24 sud je utvrdio slijedeće:

-Presudom ovog suda poslovni broj: Us I-3948/24-9 od 5. studenog 2024. odbačena je tužba tužiteljice kao nepravodobna. Iz obrazloženja presude proizlazi da je tužiteljica 23. rujna 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave, odnosno propuštanja odlučivanja o njenoj žalbi zbog šutnje prvostupanjskog tijela – Grada Petrinje, Upravnog odjela za društvene djelatnosti i imovinu i to nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-551- 01/24-01/03, URBROJ: 2176-07-02/2-24-3, poništio rješenje Grada Petrinje, Upravnog odjela za društvene djelatnosti, KLASA: UP/I-551-02/23-01/352, URBROJ: 2176-6- 06/8-23-2 od 10. listopada 2023. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, da je u odgovoru na tužbu tuženik naveo da žalbu tužiteljice od 15. srpnja 2024. nikada nije ni zaprimio i o njoj nije mogao odlučiti. Sud je ocijenio da žalba tužiteljice od 15. srpnja 2014. nije uredna jer ne sadrži tužiteljičin potpis budući da ju je dužna u smislu članka 71. stavka 5. ZUP-a potpisati kao stranka te iako podnesak koji ne sadrži potpis stranke je podnesak koji sadrži nedostatak u smislu članka 73. ZUP-a koje javnopravno tijelo treba pokušati otkloniti kako bi se žalba smatrala izjavljenom od ovlaštene osobe, iz tužbe i tužiteljičinih podnesaka u upravnom sporu proizlazi da se tužiteljica zna i može se potpisati, zbog čega se prema ocjeni suda ne može primijeniti članak 71. stavak 5. ZUP-a, prema kojoj će stranku koja ne zna ili ne može pisati, potpisati druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese. Okolnost da žalba od 15. srpnja 2014. sadrži potpis tužiteljičinog sina ne dovodi do zaključka da je žalba uredna jer iz sadržaja žalbe ne proizlazi da je on predmetni podnesak potpisao kao osoba ovlaštena za zastupanje tužiteljice te je sud odbacio tužbu tužiteljice temeljem članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, jer je utvrdio da je tužba podnesena prijevremeno s obzirom da žalba od 15. srpnja 2014. nije uredna i do podnošenja tužbe nije istekao rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a.

-U odgovoru na žalbu tuženik je istaknuo da je prvostupanjsko tijelo 25. listopada 2024. donijelo rješenje, KLASA: UP/I-551-02/24-01-352, URBROJ: 2176-6-05-01/11-24-18 kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu za troškove stanovanja, počevši od 17. veljače 2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, odnosno odlučeno je o pravu tužiteljice na naknadu za troškove stanovanja. Navedeno rješenje dostavio je tuženik uz odgovor na žalbu.

-Povodom žalbe tužiteljice Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Usž-287/2025-2 od 21. svibnja 2025. odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3948/24-9 od 5. studenoga 2024. odnosno ocjenu suda da je tužba podnesena prijevremeno jer nije protekao rok iz članka 212. ZUP-a. Dalje, Sud se u navedenoj odluci osvrnuo i na predmetnu žalbu tužiteljice od 15. srpnja 2025. navodeći da je razvidno da se radi o (skraćenom) potpisu njezinog sina, radi čega je neosnovan prigovor tužiteljice da se radi o njezinom (skraćenom) popisu, da je pravilno utvrđeno da žalba nije uredna i da nema mogućnosti primjene članka 71. stavka 5. ZUP-a jer je tužiteljica potpisivala druge podneske te istaknuo da je prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog spora donijelo rješenje od 25. listopada 2024. kojim je usvojen zahtjev tužiteljice.

12. Sud je izvršio uvid u navedenu žalbu tužiteljice od 15. srpnja 2024. (dio je spisa Us I-3948/24) te je prihvatio navode iz predmetnih presuda i ocijenio netočnima navode tužiteljice da se radi o njenom parafu već proizlazi da je žalbu potpisao njezin sin LO koji nije imao ovlaštenje za zastupanje tužiteljice a tužiteljica nije suprotno dokazala niti predlagala na tu okolnost dokaze. Tužiteljica je u navedenom upravnom sporu jednako kao i u predmetnoj tužbu tvrdila da je ona potpisala žalbu ali parafom i da je trebalo postupiti temeljem članka 73. ZUP-a. Međutim, upravno tijelo utvrdilo je da se ista zna potpisati obzirom na vlastoručno potpisane podneske koje je podnosila u upravnom postupku i da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 73. stavka 1. ZUP-a. Navedeno potvrđuje i činjenica da je tužiteljica vlastoručno potpisanu predmetnu tužbu.

13. Stoga je sud ocijenio da je tuženik osporenim rješenjem ispravno odbacio žalbu tužiteljice temeljem odredbe članka 73. stavka 2. i članka 114. stavka 1. ZUP-a.

14. Također valja reći da tužiteljica nema više interes da sud odluči o njenoj žalbi izjavljenoj radi nedonošenja rješenja u ponovljenom postupku obzirom na činjenicu da je prvostupanjsko tijelo odlučilo o njenom pravu rješenjem od 25. listopada 2024., KLASA:UP/I-551-02/24-01-352, URBROJ: 2176-6-05-01/11-24-18, kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu za troškove stanovanja, počevši od 17. veljače 2022. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti.

15. Slijedom navedenog ne radi se o povredi zakona na štetu tužiteljice, jer je u upravnom sporu tužiteljici priznato pravo na naknadu za troškove stanovanja i odlučeno je o njenom pravu te je tuženik ispravno donio rješenje kojim je odbacio žalbu tužiteljice.

16. Sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Zagrebu 14. rujna 2026.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljici

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis