REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2662/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja MATIJA KABLARIĆ vl. KABLARIĆ AUTO, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate (vps: 195,33 eur), dana 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  je

I Usvaja se tužbeni zahtjev

1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju FN vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 195,33 EUR (slovima: sto devedeset pet eura i trideset tri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 01. kolovoza 2025. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju FN vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 76,64 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja

Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju FN vl. „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 12,40 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 17. studenog 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev , te tuženika obveže na plaćanje iznosa od od 195,33 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2026. do isplate, te da ga obveže na plaćanje troškova troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da se 29. travnja 2025. dogodio štetni događaj u kojem je nastala šteta na vozilu, marke i tipa BMW, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, da su djelatnici tuženika dana 29. travnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 258510510363, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, slijedom čega je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, da je izvršen popravak, odnosno vraćanje u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke i za svoju Uslugu ispostavio račun, br. 108/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.180,25 eur (PDV uključen), time da je tuženik platio iznos od sveukupno 1.984,92 eur po računu, ali da nije platio iznos od 195,33 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu.

4. Obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete.

5. Tužitelj dalje navodi da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila , te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 17. rujna 2025. Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 195,33 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, te kao dokaz dostavio Ugovor o ustupanju od dana 17. rujna 2025. godine, kao i notifikacija od dana 17. rujna 2025. godine i potvrdu o njenom slanju.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava aktivnu legitimaciju na strani tužitelja i pasivnu legitimaciju na strani tuženika, da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da tužitelj u tužbi potpuno promašeno navodi kako tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično, cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila.

7. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

8. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio Službeni cjenik radionice tužitelja obzirom da ga je tužitelj izdao sam sebi, kao i da tužitelj nije ničim dokazao daje račun sačinjen u skladu sa smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

9. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je u svom očitovanju od dana 08. siječnja 2026. naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu u cijelosti, a u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja naveo je da je ustupitelj, odnosno oštećenik DN ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, odnosno da sklapanjem citiranog ugovora o ustupu tražbine, te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o vlasništvu oštećenog vozila od strane tužitelja, već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika.

10. U odnosu na navode tuženika da osporava pasivnu legitimaciju, tužitelj je naveo da je takav prigovor neosnovan, obzirom da je da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici osiguranja štetnika pravno osnovan te se tuženik obvezao na isplatu u iznosu od 1.984,92 eur ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Isto tako, tužitelj je naveo da je sam tuženik u svom očitovanju utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete br. 258510510363, time da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete nastale u spomenutom štetnom događaju, u skladu s policom osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika.

11. Podnesak tužitelja dostavljen je tuženiku, time da se tuženik nije očitovao na navode podneska do dana donošenja odluke

12. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem saslušanje oštećenika DN iz [adresa], saslušanje tužitelja, izvođenje prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, po prijedlogu tužitelja, kao ni prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima s područja oštećenika i tužitelja, obzirom da sud smatra da izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka, kao i da se odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

13. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025, dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, kao i u pogledu zateznih kamata.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile, i to kopiju Računa popravka tužitelja, br. 108/VP/1 na iznos od 2.180,25 eur (list 9-10 spisa), kopiju izvida štete tuženika br. 258510510363 (list 11 spisa), kopiju obrazložene ponude tuženika od dana 17. srpnja 2025. (list 12-13 spisa), kopiju dopisa Kablarić auto od 2. siječnja 2024. (list 14 spisa), kopiju Ugovora o ustupanju od dana 17. rujna 2025. (list 15-16 spisa), kopiju Notifikacija od dana 17. rujna 2025. i potvrda o njenom slanju (list 17-18 spisa), kopiju presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-914/2024-2 od 18.03.2024. (list 19-24 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-387/2024-2 od 06. veljače 2024. (25-29 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 30-37 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-818/11-2 od 04.06.2014. (list 38-41 spisa), kopiju smjernica HANFE putem e-mail komunikacije od dana 03. srpnja 2015. (list 42-43 spisa), kopiju smjernica AZTN, KLASA: 034-08/18- 01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 44-47 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 48-52 spisa), kopiju presuda Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3749/12-3 od 30. srpnja 2015. (list 53-58 spisa).

15. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica, dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).

16. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/2025; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 195,33 eur.

17. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502.st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.

18. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

19. Sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena).

20. Rješenjem od 8. prosinca 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava, te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

21. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP -a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

22. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a. st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

23. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

24. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica.

25. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

26. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

27. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva,

28. Iz navoda tužbe proizlazi da je dana 29. travnja 2025. Došlo do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na automobili, marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika UN iz [adresa], kao i da je nakon prometne nezgode oštećenik događaj prijavio prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 29. travnja 2025. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 258510510363

29. Isto tako, iz priloženog računa, proizlazi da je tužtelj izdao račun oštećenom GN, iz [adresa], s valutom plaćanja 31.07.2025. I danom isporuke 16.07.2025, na iznos od 2.180,25 eur ( 1.744,20 € uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 436,05 € ), odnosno da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, da je nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, a koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke i za svoju Uslugu ispostavio račun, br. 108/VP/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.180,25 EUR (PDV uključen),

30. Iz Obrazložen Ponude - bez l/S od dana 17. srpnja 2025. proizlazi da je tuženik priznao odgovornost za štetni događaj, odnosno da je odštetni zahtjev pravno osnovan, da je izvršena procjena šteta u visini 1.984,92 eur, te je tuženik platio iznos od sveukupno 1.984,92 eur po računu, dana 23. Srpnja 2025., ali da nije platio iznos od 195,33 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu.

31. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju te da osporavanje legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

32. Nadalje, iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 17.09.2025. proizlazi da su oštećeni DN i tužitelj sklopili ugovor, u skladu s čl. 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), iz kojeg proizlazi da ustupitelj ima novčano potraživanje prema društvu ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], u iznosu od 2.180,25 EUR, a sve prema računu popravka za štetu br. 108/VP/l u ukupnom iznosu 2.180,25 EUR i temeljem Izvida štete dužnika br. 2585 1051 0363, da je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 108/VP/l u ukupnom iznosu od 2.180,25 eur dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem izviđa štete, da je račun u za popravak štete br. 108/VP/l na iznos od 1.984,92 eur, slijedom čega je ostao nepodmiren iznos od 195,33 eur po računu popravka br. 108/VP/l, a obzirom da dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu 195,33 eur, slijedom čega ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze iz članka 1.3. ugovora prema Primatelju ustupa Primatelju svoje potraživanje iz članka 1.1. ugovora prema dužniku i to u visini od 195,33 eur.

33. Iz kopije Notifikacija od dana 17. rujna 2025. i potvrda o njenom slanju (list 17-18 spisa), proizlazi da su ustupitelj i primatelj dostavili zajednički podnesak tuženika, te je to tužitelj učinio dopisom od dana 25. rujna 2025.

24. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

25. Sukladno čl. 82. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. stavak 1. ZOO- a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

26. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO-a, kada dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine, a prema st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO). Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

27. Nadalje, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u ko jima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik.

28. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

29. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Međutim, takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

30. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

31. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 1948,92 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika dana 17. rujna 2025.

32. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

33. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

35. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 14. rujna 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate.

36. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen

37. Sud smatra da je tuženik je pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak štetnog događaja sam priznao prije pokretanja ovog parničnog postupka, u mirnom postupku, čak djelomično isplatio nastalu štetu.

38. S tim u vezi, za ukazati je da tuženik svakako ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Međutim, takvo obrazloženje izostalo je u potpunosti.

39. Zato, po ocijeni suda tuženikovo ponašanje, koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

40. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja vlasnik vozila je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 2.180,25 eur, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

41. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz dopis tuženika oštećenom, a koji je oštećeni u štetnom događaju koji je vlasnik vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

42. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

43. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO -a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

44. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 195,33 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

46. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 17. studenog 2025. (OTbr. 7.1.) 50,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 12,50 eur, kao i trošak pristojbe 14,14 eur (sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 plaćen dana 14. studenog 2025. i sudska pristojba na presudu 7,50 eur), odnosno sveukupno 76,64 eur.

47. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko iznosa od preko iznosa od 14,14 eur do zatraženog iznosa od 26,54 eur (za iznos od 12,40 eur) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, ni je nastao, a odbijen je sa (čl. 151. st. 1. ZPP), time da je d odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu u visini od jedne polovine, obzirom da je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

48. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 12,40 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 14. rujna 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. KN vl. KABLARIĆ AUTO, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj] po odvjetniku Ivanu Županu uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976 po odvjetnici Ivani Grgić Zovko