1

Poslovni broj: Gž-167/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-167/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz OD V. & p. d.o.o. iz R., protiv tuženika D. N. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-306/2022-9 od 14. prosinca 2023., 23. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana pa se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-306/2022-9 od 14. prosinca 2023. godine.

 

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-306/2022-9 od 14. prosinca 2023. godine utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-1933/2021 od 29. studenog 2021. godine (točka I. izreke), a o troškovima postupka je odlučeno tako da je tužitelju H. E. d.o.o. iz Z., naloženo da tuženiku D. N. iz Z., isplati iznos od 13,27 EUR / 100,00 kuna[1] (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima uz dosudu mu i troškova žalbe, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Odluku sadržanu u točki I. izreke sud prvog stupnja donio je primjenom odredbe čl.193.st.2. i čl.451.st.3. ZPP-a, i to nakon što je tužitelj na ročištu dana 05. prosinca 2023. godine povukao tužbu u odnosu na glavnicu i u odnosu na zateznu kamatu na glavnicu a ustrajao je kod zahtjeva za naknadu parničnog troška.

5.1.) Odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. i III. izreke sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe čl.158.st.1. i st.2. ZPP-a, odbivši zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te dosuđujući trošak tuženiku, jer tužitelj nije tužbu povukao odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu već nakon proteka više od dvije godine od udovoljenja tužbenom zahtjevu tužitelja.

6.) U podnesenoj žalbi zbog svih žalbenih razloga tužitelj u bitnome ističe da tužitelj nije u cijelosti povukao tužbu, tj. da je podneskom od 09. kolovoza 2023. godine povukao tužbu samo glede utužene glavnice i kamate te za dio ovršnog troška (troška javnog bilježnika), a ne i glede preostalog dijela ovršnog troška koji se odnosi na trošak odvjetnika za sastav ovršnog prijedloga i za parnični trošak, slijedom čega smatra da izreka presude te razlozi o odlučnim činjenicama proturječe stanju predmetnog spisa čime da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a; i da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl.158. ZPP-a, jer je propustio utvrditi da je tuženik utuženu tražbinu podmirio 21. lipnja 2021. godine, tj. nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, slijedom čega je sud prvog stupnja neutemeljeno dosudio tuženiku parnični trošak a odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška.

6.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje tužitelja ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku obrazloženja ove odluke.

7.) Prije svega neutemeljene su žalbene tvrdnje da bi sud prvog stupnja učinio bitnu povredu postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje u svim donesenim odlukama je potpuno jasno te su za sve odluke u obrazloženju navedeni jasni i međusobno neproturječni razlozi na temelju kojih je moguće na valjan način preispitati i pobijano rješenje i pravilnost u primjeni materijalnog prava.

8.) Nije sporno da se je u predmetnoj parnici vodio postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga, i to glede tražbine tužitelja u iznosu od 479,31 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2021. godine pa do isplate.

8.1.) Isto tako nije sporno da je, a radi ostvarenja navedene novčane tražbine tužitelja, povodom prijedloga od 17. svibnja 2021. godine javni bilježnik dana 29. studenog 2021. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je tužitelju odmjeren i trošak određivanja ovrhe u iznosu od 387,50 kuna.

8.2.) Konačno, nakon što je povodom izjavljenog prigovora ovršenika (tuženika) rješenjem prvostupanjskog suda Povrv-306/22-2 od 17. ožujka 2022. godine stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, tužitelj je podneskom od 09. kolovoza 2023. godine izvijestio sud da je tuženik dana 21. lipnja 2021. godine podmirio utuženu tražbinu, a dana 26. svibnja 2022. godine i javnobilježnički ovršni trošak, slijedom čega da povlači tužbu za navedene tražbine a ustraje i nadalje kod tražbine za preostali trošak (odvjetnički) određivanja ovrhe i za parnični trošak, a nakon čega je i uslijedilo sada pobijano rješenje.

9.) Odredbom čl.456.st.1. ZPP-a je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora, i ako se tužba povuče da će sud rješenjem ukinuti platni nalog.

9.1.) Na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom dan 02. lipnja 2017. godine usvojen je zaključak da u postupku u sporu koji se vodi nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl.58.st.2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12. i dr.), presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku, kao o sastavnom dijelu troška jedinstvenog postupka, odlučuje odlukom kojom se odlučuje o cjelokupnim parničnim troškovima.

9.2.) Imajući u vidu naprijed navedeno okolnost da je tužitelj u svojem podnesku od 09. kolovoza 2023. godine, kojim je povukao tužbu za utuženi glavnu i sporednu tražbinu, ustrajao kod zahtjeva za naknadu dijela ovršnog troška koji se odnosi na odvjetnički trošak i kod zahtjeva za naknadu parničnog troška, nema nikakvog utjecaja na pravilnost odluke sadržane u točki I. izreke, koja je utemeljena na naprijed citiranoj odredbi čl.456.st.1. ZPP-a. Dakle, pravilna je i zakonita odluka suda kojom je, temeljem naprijed navedene odredbe, u cijelosti ukinuo platni nalog što podrazumijeva i trošak određivanja ovrhe, jer se o njemu odlučuje kao o dijelu jedinstvenog parničnog troška.

10.) Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje kojima se dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost odluka sadržanih u točki II. i III. izreke, kojima je sud odlučio o obvezi naknade parničnog troška odbijajući zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja te obvezivanjem tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku.

11.) Odredbom čl.158. ZPP-a, kojom je regulirano pravo na naknadu parničnog troška u slučaju povlačenja tužbe, propisano je da tužitelj koji povlači tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (st.1.); i da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik zadovoljio zahtjev tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

11.1.) Dakle, tužitelju bi u slučaju povlačenja tužbe pripadalo pravo na naknadu parničnog troška, čiji sastavni dio u predmetnom slučaju predstavlja i trošak određivanja ovrhe po javnom bilježniku, samo u slučaju ukoliko je povlačenje posljedica udovoljenja tužbenom zahtjevu, i ukoliko je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon tog udovoljenja, a tom potonjem uvjetu u predmetnom slučaju nije udovoljeno.

12.) Naime, i prema navodima samog tužitelja tuženik je utuženu tražbinu podmirio 21. lipnja 2021. godine, a povlačenje tužbe je uslijedilo više od dvije godine nakon toga, tj. tek dana 09 kolovoza 2023. godine, što se zasigurno ne može smatrati povlačenjem odmah nakon udovoljenja zahtjevu, slijedom čega je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl.158.st.1. i st.2. ZPP-a, pravilno zaključio kako u predmetnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, već naprotiv da je on u obvezi naknaditi parnični trošak tuženiku.

13.) Na navedeni zaključak nema utjecaja niti okolnost na koju se ukazuje u žalbi – a to je da je tuženik utuženu tražbinu podmirio 21. lipnja 2021. godine, tj. nakon što je tužitelj već javnom bilježniku podnio prijedlog za određivanje ovrhe radi prisilne ovršne naplate navedene tražbine.

13.1.) Naime, iz stanja spisa doista proizlazi da je je tužitelj prijedlog za ovrhu javnom bilježniku podnio dana 17. svibnja 2021. godine, no rješenje o ovrsi povodom tog prijedloga je doneseno tek 29. studenog 2021. godine, dakle nakon što je tuženik već podmirio predmetnu tražbinu te što je tužitelju zasigurno moralo biti poznato. Sasvim je očito da je tuženik navedenu tražbinu podmirio nakon što je javni bilježnik, postupajući u skladu sa odredbom čl.281. OZ/12, obavijestio tuženika kao ovršenika o podnesenom prijedlogu za ovrhu te o mogućnosti podmirenja navedene ovršne tražbine. Iako je tuženik još 21. lipnja 2021. godine (tako navodi sam tužitelj) podmirio navedenu novčanu tražbinu, unatoč tome, tužitelj nije povukao podneseni prijedlog za ovrhu, već je naprotiv na njegovo traženje javni bilježnik 29. studenog 2021. godine odredio predloženu ovrhu donošenjem rješenja o ovrsi protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor. Dakle, tužitelj je još i prije nego što je po javnom bilježniku doneseno rješenje o ovrsi imao mogućnost povlačenjem prijedloga spriječiti vođenje predmetnog postupka, a što on nije učinio, a to nije učinio odmah niti nakon što je tuženik izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi, već je to učinio tek dana 09. kolovoza 2023. godine.

13.2.) Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl.158.st.2. ZPP-a obvezao tužitelja da naknadi tuženiku trošak izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi, a koji trošak se sastoji od plaćene sudske pristojbe, pa stoga tužitelj neosnovano u žalbi prigovara navedenoj odluci.

14.) Zbog izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

14.1.) Kako tužitelj nije uspio sa izjavljenom žalbom ne pripada mu niti pravo na naknadu troška izjavljivanja žalbe pa mu isti nije niti dosuđen.

 

 

Bjelovar, 23. travnja 2024.

 

 

Sudac

 

    Antun Dominko v. r.