REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U POREČU - PARENZO

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Ovr-667/2026-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sutkinji tog suda Vlatki Markuš, na prijedlog sudske savjetnice Lucije Rančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Impact d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 32235033898, zastupan po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici u Osijeku, protiv ovršenika ŠCK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lorisu Lakoviću, odvjetniku u Poreču, radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom i odgode prijenosa, 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovan.

II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka.

IV Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku 8 dana.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je u prijedlogu predložio da sud proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije temeljem Izjave o suglasnosti zapljene ovjerena od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc, poslovni broj OV-1316/07 od 09. veljače 2007. kao i da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. U bitnom navodi da je zaprimio obavijest Financijske agencije kojom se obavještava da je Financijska agencija zaprimila osnovu za plaćanje iz članka 3. st. 1. t. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 47/20, 83/20), kojom je sukladno čl . 209. st. 1. Ovršnog zakona (NN, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tekstu: „OZ“) zatražena naplata tražbine na teret računa i novčanih sredstava ovršenika. U privitku Obavijesti dostavljen je i zahtjev za izravnu naplatu temeljem kojeg ovrhovoditelj zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine na temelju Izjave o suglasnosti zapljene, posl. br. OV 1316/07 ovjerene kod javnog bilježnika Tanje Ferenc od dana 9. veljače 2007. godine. Ovršenik ističe kako Izjava na koju se Ovrhovoditelj poziva u postupku izravne naplate ne predstavlja ovršnu ispravu odnosno zadužnicu, već da ista predstavlja puku izjavu o suglasnosti naplate dospjelih, a neplaćenih tražbina na temelju sklopljenog ugovora o kreditu. Navodi kako Izjava ne sadrži bitne sastoje zadužnice, kao ni uvjete za njezinu naplatu, pa samim time niti samostalnu osnovu za provođenje izravne naplate. Neosnovano da je pozivanje ovrhovoditelja na čl. 209. st. 1. OZ-a budući da Izjava koja je podnesena uz zahtjev za izravnu naplatu ne predstavlja zadužnicu niti bilo koju drugu podobnu ispravu za provedbu izravne naplate u smislu gore navedene odredbe. Ovršenik navodi da kako je u odnosu na tražbinu koju ovrhovoditelj potražuje nastupila zastara, te ovim putem ističe i prigovor zastare. Ovršenik u cijelosti osporava pravnu osnovu i dopuštenost predmetne izravne naplate. Ovršenik ističe kako iz dostavljenih specifikacija ostaje potpuno nejasno na koji način i po kojoj računi je ovrhovoditelj provodio navedene naplate te na temelju čega dolazi do kontinuiranog rasta glavnice tražbine. S tim u vezi, ovršenik ističe kako iznos glavnice ne može samostalno rasti bez ugovornog ili zakonski utemeljenog razloga. Iz priloženog slijedi da ovrhovoditelj svojevoljno, netransparentno i neosnovno uvećava osnovicu predmetne tražbine. U vezi odgode navodi da ovršenik smatra kako bi, s obzirom na sve navedeno a posebno s obzirom na neosnovano i kontinuirano povećanje osnovice predmetne tražbine, provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Ovršenik ističe kako se nalazi u mirovini, kako ostvaruje isključivo mirovinska primanja, pri čemu se radi o primanjima skromnog iznosa koja su dostatna tek za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Provođenje ove izravne naplate predstavlja opasnost za podmirenje troškova osnovnih životnih potreba te kod ovršenice izaziva opravdani strah. Bitno da je napomenuti kako ovršenik već sada trpi štetu budući da iz dostavljenih specifikacija jasno proizlazi kako ovrhovoditelj svojevoljno, bez znanja a svakako i odobrenja ovršenika uvećava i naplaćuje tražbine. Predlaže proglasiti nedopuštenom prijenos i pljenidbu novčanih sredstava, odgoditi izdavanje naloga bankama za provedbu prijenosa te potražuje trošak.

2. Ovrhovoditelj je u cijelosti osporio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa kao neosnovan. U bitnom ističe da su navodi ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe i proglašenje ovrhe nedopuštenom u cijelosti paušalni, izjavljeni bez ikakve pravne osnove i usmjereni isključivo k nepotrebnom odugovlačenju postupka, s intencijom izbjegavanja obveza. Tako su u cijelosti promašene tvrdnje ovršenika da predmetna Izjava o suglasnosti zapljene, broj OV-1316/07ovjerena od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc dana 9. veljače 2007. godine ne predstavlja ovršnu ispravu, jer da je u samoj izjavi naznačeno da predmetna suglasnost ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 178. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, dalje: OZ/96), te obvezuje sve pravne i fizičke osobe kod kojih se ostvaruju novčana primanja ovršenika. Osim toga, u istoj je uređeno da suglasnost ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 183. st. 1. OZ/96), te ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe, pri čemu je dalje naznačeno i da se zapljena novčanih sredstava i njihov prijenos na račun ovrhovoditelja provodi po pisanom nalogu ovrhovoditelja. Da je riječ o ispravi temeljem koje je moguće provesti postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom, te u predmetnom slučaju nije bilo nikakve prepreke za odbijanje podnesenog zahtjeva ovrhovoditelja. Također osporio je prigovor zastare. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ističe kako je isti neutemeljen, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 65. OZ -a. Istim da je člankom propisano pod kojim uvjetima sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu, s time da ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi odgodom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

3. Prema čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, u nastavku: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. (st.1.) Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (st. 2.).

4. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a, podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. tč. 7. i tč. 9. do 11. OZ-a.

5. Ovršenik je u svom prijedlogu izjavio prigovor zastare tražbine, a u konkretnom slučaju radi se o žalbenom razlogu istaknutom u čl. 50.st.1. tč. 11. OZ-a.

6. Na temelju čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama.

7. Budući da se ovrhovoditelj u konkretnom slučaju usprotivio prigovoru zastare, odnosno da je isti osporio ovršenikov prijedlog u cijelosti kao neosnovan, a ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama, valjalo ga je uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

8. U svom prijedlogu ovršenik je prigovorio da predmetna Izjava o suglasnosti zapljene ovjerena od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc, poslovni broj OV-1316/07 od 09. veljače 2007. ne predstavlja ovršnu ispravu. U odnosu na istaknuti prigovor iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a, ovdje valja primijeniti odredbe Ovršnog zakona koje su važile u vrijeme potpisivanja Izjave o suglasnosti zapljene, odnosno odredbu članka 178. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005,) prema kojem dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.

9. Ovršenica je 09. veljače 2007. potpisala Izjavu o suglasnosti zapljene koji potpis je ovjeren kod javnog bilježnika Tanje Ferenc, broj OV-1316/07, a koja izjava sukladno odredbi članka 178. OZ-a predstavlja ovršnu ispravu, te je odlučeno kao u t. I izreke rješenja.

10. Što se tiče odgode prijenosa koju je ovršenik predložio u svom prijedlogu, uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisani su u čl. 65. OZ-a, a u vezi s čl. 210. st. 2 OZ-a. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. st. 1. OZ - a, a koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da će sud odluku o prijedlogu za odgodu donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

11. Ovršenik u svom prijedlogu navodi kako se nalazi u mirovini, kako ostvaruje isključivo mirovinska primanja, pri čemu se radi o primanjima skromnog iznosa koja su dostatna tek za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Provođenje ove izravne naplate da predstavlja opasnost za podmirenje troškova osnovnih životnih potreba te kod ovršenika da izaziva opravdani strah, te da ovršenik već sada trpi štetu jer da iz dostavljenih specifikacija jasno proizlazi kako ovrhovoditelj svojevoljno, bez znanja a svakako i odobrenja ovršenika uvećava i naplaćuje tražbine.

12. U konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi prijenosom zaplijenjenim sredstava ovrhovoditelju trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, osim objektivnog elementa (mogućnosti da zbog određenih činjenica nastupi šteta) koji mora biti ispunjen da bi se moglo govoriti o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, nenadoknadiva i teško nadoknadiva šteta imaju i svoju subjektivnu dimenziju, koja se vezuje za ovrhovoditelja a koja traži da s obzirom na položaj i imovinske prilike (materijalne mogućnosti) ovrhovoditelja nije realno očekivati da će ovrhovoditelj štetu moći naknaditi u cijelosti ili barem u pretežnom dijelu. Ovršenik je dužan u podnesenom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate navesti činjenice i pružiti dokaze iz kojih proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, a koja šteta primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih sredstava koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa, a što isti nije učinio.

13. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja, dakle prisilno se umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za egzistenciju ovršenika fizičke osobe.

14. Prisilno namirenje tražbine je uvijek otegotno za egzistenciju ovršenika, zbog čega bi uzimanje navedene okolnosti u obzir imalo za posljedicu odgodu svakog postupka prisilnog namirenja, a što nije smisao instituta odgode jer je primjena navedenog instituta iznimka, a ne pravilo u postupku prisilnog namirenja i primjenjuje se samo u iznimnim situacijama kada je interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine bitniji od interesa ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.

15. Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao u t. II izreke rješenja.

16. Ovrhovoditelj i ovršenik zatražili su naknadu troškova postupka. Prema čl. 21. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi u postupku dužna je protivnoj strani naknaditi troškove postupka. Sud je ovrhovoditelju priznao trošak sastava odgovara na prijedlog u iznosu 312,50 eura uvećano za PDV sukladno Tbr. 11. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa). Obzirom da ovršenik nije uspio u postupku, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova, te je odlučeno kao u t. III i IV izreke rješenja.

17. Slijedom svega gore navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, 14. rujna 2026.

Sutkinja:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda , a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

- ovrhovoditelju p.p.

- ovršeniku p.p.