Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-322/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje Ernele Dilber kao zapisničarke, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva Split, broj: KO-DO-289/2021 od 15. ožujka 2021., protiv okrivljenog MP, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3., u svezi st. 1. i 2. KZ/11., nakon javno održane rasprave 9. rujna 2026., u nazočnosti Nataše Kokolek zamjenice Općinske državne odvjetnice u Splitu i okrivljenika, a presude javno objavljene 14. rujna 2026., donio je, objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-322/2021-2 od 10. rujna 2021. kojim je okrivljeni MP proglašen krivim zbog u stjecaju počinjena dva kaznena djela iz članka 139. st. 3. u svezi st. 2. i 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18. i 129/19., dalje u tekstu; KZ/11.).

Okrivljeni: MP, zvani " M", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. L i LP rođene H, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom kemijsko-prehrambenom školom, vojsku služio, umirovljenik, udovac, otac osmero djece, s vojnim činom razvodnika, odlikovan, bez imovine, srednjeg imovnog stanja, osuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

II. što je 23. prosinca 2020. tijekom jutarnjih sati u Splitu, Gundulićeva 25, nakon održanog sastanka u Centru za socijalnu skrb Split u pogledu provođenja mjere nadzora održavanja kontakta MP s njegovom malodobnom kćerkom HP, nezadovoljan što je djelatnica Centra za profesionalnu rehabilitaciju [adresa] EP i dalje ostala zadužena kao voditelj navedene mjere nadzora sukladno prethodno donesenom rješenju Centra za socijalnu skrb Split o njezinom imenovanju, prilikom napuštanja prostorija Centra za socijalnu skrb Split, u nakani da kod EP izazove osjećaj straha i ugroženosti, pred stručnim timom kojeg sačinjavaju ZP, ĆP i MPH povišenim tonom izjavio da ukoliko EP ne bude razriješena dužnosti do nedjelje da će njegova kćer HP na idući susret ponijeti škare koje će zabiti u vrat EP, nakon čega je s vlastitog broja mobilnog uređaja kojeg koristi nazvao EP na njezin broj mobilnog uređaja te joj je izrazivši svoje nezadovoljstvo predmetnom situacijom pritom naveo da bi njegovo dijete moglo zabiti škare u njezin vrat,

III. dakle, drugome je ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

IV. što je 11. siječnja 2021. oko 07,50 sati, prilikom komunikacije telefonskim putem s MPH koja se kao zaposlenik Centra za socijalnu skrb Split nalazila na svojem radnom mjestu u Splitu, Gundulićeva 25, a koja je član stručnog tima zaduženog za rješavanje obiteljskopravne zaštite malodobne kćeri MP, HP, u nakani da kod nje izazove osjećaj strah i ugroženosti, izjavio joj: "Razapet ću vas! Bit ćete manji od makova zrna kad vas dijete od 13 godina bude putem video-linka ispitivalo kad se preseli u Srbiju u Beograd",

V. dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio i uznemirio, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv osobne slobode i to radnjom opisanom pod točkom II. kazneno djelo prijetnje - opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., a radnjom opisanom pod točkom IV. kazneno djelo prijetnje - opisano po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11.

VI. Za svako kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11., za koje je proglašen krivim, prethodno se utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci

te se, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11. i čl. 51. KZ/11. okrivljeni MP

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora 10 (deset) mjeseci.

VII. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08. okrivljeni MP se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08., u cijelosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom uvodno označenu optužnicu protiv okrivljenika MP, zbog u stjecaju dva kaznena djela prijetnje i iz čl. 139. st. 1. i 3. i iz čl. 139. st. 2. i 3., u svezi čl. 51. KZ/11., uz zahtjev za izdavanje kaznenog naloga.

2. Presudom ovog suda, broj: K-322/21-2 od 10. rujna 2021. izdan je kazneni nalog, kojim je okrivljeni proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 8 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s vremenom provjeravanja 2 godine i obvezu plaćanja troška postupka u iznosu 800,00 kuna.

3. Protiv kaznenog naloga, okrivljeni MP je podnio prigovor, nakon čega je predmet dostavljen optužnom vijeću. Rješenjem ovog suda, broj: Kov- 90/2022 od 8. lipnja 2022. citirana optužnica je potvrđena.

4. Rasprava od 9. rujna 2026. u skladu s odredbom čl. 404. st. 3. ZKP/08., zbog proteka roka od 3 mjeseca je započela iznova. Okrivljenik je, upitan je li primio i razumio pouku o pravima, izjavio da su mu prava ukinuta, da mu je državni odvjetnik zabranio govoriti te da ništa ne želi i neće reći, prigovarajući i da mu nije dostavljena odluka o zahtjevu za izuzeće suca. Nakon toga ponovno je poučen o svojim pravima, a utvrđeno je da je na ranijim raspravama izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima te da mu je odluka o zahtjevu za izuzeće dostavljena 24. travnja 2026. Okrivljeniku je pročitana optužnica, a sadržaj optužbe dodatno mu je izložen na način kako bi ga najlakše razumio. Na pitanja je li razumio optužbu i pouke te želi li iznijeti obranu nije odgovarao, odnosno slijegao je ramenima, nakon čega je pročitan njegov raniji stav o optužbi sa rasprave od 19. siječnja 2026. Okrivljeni je negirao počinjenje kaznenih djela, što je činio od početka rasprave u ovom predmetu.

5. U dokaznom postupku, na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP/08. pročitani su zapisnici o ispitivanju oštećene/žrtve kao svjedoka EP sa rasprave od 13. siječnja 2025. (u spisu list 99-100), zapisnik o ispitivanju oštećene/žrtve kao svjedoka MPH sa rasprave od 25. ožujka 2025. (u spis u list 107-109), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZP sa rasprave od 3. lipnja 2025. (u spisu list 117-118) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĆP sa rasprave od 3. lipnja 2025. (u spisu list 118-119). Pročitan je i pregledan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenog od 9. rujna 2026. (u spisu list 169-170) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog od 9. rujna 2026. (u spisu list 171-172), uz presude Općinskog suda u Splitu broj: Kzd-2/2020 od 4. prosinca 20202., K-591/2021 od 3. siječnja 2022. i K-1219/2010 od 9. srpnja 2021. Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni MP.

5. 1. Sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika MP da se iz predmeta ovog suda, poslovni broj: R1 Ob-1030/20 pribavi i pročita presuda radi utvrđivanja postupanja Centra za socijalnu skrb Split u tom postupku, trajanja postupka i razloga vraćanja djeteta kući. Sud je uzeo u obzir da je nezadovoljstvo okrivljenika postupanjem Centra za socijalnu skrb Split i ostvarivanjem kontakata s kćeri proizlazi iz njegove obrane i iz iskaza svjedokinja. Svjedokinje nisu poricale ni da se u određenom razdoblju susreti nisu ostvarivali prema dinamici određenoj sudskom odlukom. Okolnost koju je okrivljenik namjeravao dokazivati stoga je razmotrena kao dio konteksta predmetnih događaja. Međutim, predloženi dokaz nije se odnosio na sadržaj razgovora od 23. prosinca 2020. i 11. siječnja 2021., način izgovaranja spornih riječi, niti na namjeru s kojom su izgovorene. Čak ni eventualno utvrđeni propusti u obiteljskom postupku sami po sebi ne bi dali odgovor na pitanje jesu li okrivljenikove riječi u konkretnim prilikama predstavljale ozbiljne prijetnje. Zbog toga izvođenje predloženog dokaza nije bilo potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica, a njegovo pribavljanje nepotrebno bi produljilo postupak.

6. U tijeku prethodnog raspravljanja na ročištu od 3. lipnja 2025. na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa su izdvojene službena zabilješka II. Policijske postaje Split od 1. veljače 2020. o obavljenom obavijesnom razgovoru s MPH (list 12 spisa), službena zabilješka II. Policijske postaje Split o obavljenom obavijesnom razgovoru sa EP od 5. siječnja 2021. (list 25 spisa). Prema čl. 208. st. 1. ZKP/08. policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti građani se ne mogu ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Stoga su iz spisa izdvojene citirane službene zabilješke, jer je riječ o obavijestima koje je policija prikupila od presumptivnih svjedoka, pa se stoga na tim pismenima ne može temeljiti sudska odluka, niti se mogu koristiti u postupku.

7. U obrani prilikom ispitivanja na sudu 9. rujna 2026. okrivljeni MP je naveo da je na tabletama. Tako uzima tri tablete Normabela dnevno, uz Ksanaks i uz tablete za spavanje.

7. 1. Na upit suca je li želite išta kazati vezano za činjenične navode kaznenih djela za koja se teretite u ovom postupku okrivljeni je odgovorio "u drugom sam filmu". Na upit suda o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama okrivljeni je naveo da ih njegova pokojna žena nije znala pa ne mora ni država znati. Na upit suca želite li odgovarati na eventualna pitanja tužiteljice okrivljeni je naveo ne.

7. 2. Potom je pročitan i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika MP od 28. siječnja 2021. (list 15 do 17 spisa) te je reproducirana snimka njegovog ispitivanja (list 18 spisa) i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika MP od 15. siječnja 2021. (list 24 do 26 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja. (list 28 spisa).

7. 3. Okrivljenik je u obrani iznesenoj u prethodnom postupku u Prvoj policijskoj postaji Split od 15. siječnja 2021. negirao je počinjenje kaznenog djela na štetu EP. Naveo je da je sastanak u Centru održan na njegov zahtjev radi provedbe sudske odluke o susretima s kćeri te da je tražio imenovanje druge voditeljice nadzora. Prema njegovim navodima, EP tijekom prvog susreta isprovocirala je dijete, pa je kći ustala i počela galamiti na nju. Nakon toga susreti nisu održavani, najprije zbog samoizolacije kćeri nakon kontakta s osobom pozitivnom na korona virus, a potom, jer je EP jednom rekla da nije u mogućnosti prisustvovati susretu. Nakon što na sastanku nije odlučeno promijeniti voditeljicu nadzora, rekao je da su mu psihički uništili dijete, da je ono već imalo incidente povezane s napadima u Domu „Maestral” i da bi se na sljedećem susretu mogao dogoditi neželjeni incident koji bi završio tjelesnom ozljedom EP. Navodio je da bi dijete moglo uzeti nešto u ruku i napasti je, a da on za to neće odgovarati. Potvrdio je da je nakon izlaska iz Centra nazvao EP i rekao joj da ne može raditi za dva različita ministarstva te da će je zbog toga prijaviti čelnicima obaju tijela. I njoj je rekao da bi je dijete moglo napasti ako nastavi obavljati nadzor, ali je poricao da je izričito spominjao napad škarama, navodeći da to može biti čaša ili bilo koji drugi predmet koji se djetetu nađe u rukama. Tvrdio je da se radilo samo o upozorenju na moguću reakciju djeteta, a ne o prijetnji. Isticao je da je s EP u dobrim odnosima i da preko udruge surađuje s ustanovom u kojoj je zaposlena.

7. 4. U obrani u prethodnom postupku iznesenoj u Prvoj policijskoj postaji Split od 28. siječnja 2021. vezano za kazneno djelo prijetnje u odnosu na MPH AP okrivljeni MP je potvrdio da ju je telefonski nazvao te da joj je govorio kako će biti razapeti i manji od makova zrna, ali je tvrdio da se radilo o figurativnom izražavanju. Objašnjavao je da će njegova kći navršiti četrnaest godina i moći svjedočiti pred sudom u postupku koji namjerava pokrenuti protiv djelatnika Centra zbog podnošenja, prema njegovu mišljenju, neistinitih prijava o ozljeđivanju djeteta. Navodio je da bi u tom postupku kao svjedoke predložio zaposlenike škole koju je kći pohađala i policijske službenike koji su postupali te koji bi, prema njegovoj tvrdnji, potvrdili da nisu uočili tragove nasilja. Pozivao se i na nalaz vještaka u drugom postupku, tvrdeći da dijete nije bilo pretučeno, već da se radilo o jednom šamaru srednje jačine, što je smatrao potvrdom neistinitosti prijave. Dalje je navodio da je kći sama željela otići živjeti u [adresa], uzeti srpsko državljanstvo i odreći se hrvatskog državljanstva, jer joj je tijekom boravka u domu bila ograničena sloboda govora i mišljenja. Zato je njezino buduće svjedočenje zamišljao putem video veze. Tvrdio je da je u tom kontekstu MPH rekao da se nitko više neće iživljavati na njemu i djetetu, da će je kazneno progoniti, da će je „razapeti da neće znati gdje je” te da će biti manja od makova zrna kada dijete u sudnici upre prstom u nju.

8. Ovdje se bitnim nameće osvrnuti na okrivljenikove navode i očitovanja tijekom rasprave od 9. rujna 2026. kada je izričito iskazao da ne želi govoriti, povezujući takav stav sa svojim nezadovoljstvom postupanjem pravosudnih tijela. U nastavku rasprave na pojedina je pitanja davao sadržajno povezane odgovore, dok je na pojedina slijegao ramenima (zapisnički je konstatirano). Tako je na pitanje o osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama odgovorio da ih njegova pokojna supruga nije znala pa ne mora ni država znati, dok je na pitanje želi li odgovarati na pitanja zastupnice optužbe izričito odgovorio da ne želi. Posebno je značajno da je okrivljenik, pozvan na predlaganje dopune dokaznog postupka, predložio pribavljanje i čitanje presude iz predmeta ovog suda broj R1 Ob-1030/20, označavajući predmet i sutkinju koja je odluku donijela te objašnjavajući sadržaj odluke i okolnosti koje je tim dokazom želio dokazivati. Naime, naveo je da se predložena presuda odnosi na postupanje Centra za socijalnu skrb u Splitu te da je u njezinu obrazloženju navedeno kako je postupak predugo trajao zaslugom Centra i da je vrijeme da se dijete vrati kući. Takvo konkretno i obrazloženo predlaganje dokaza sud je ocijenio pokazateljem da je okrivljenik pratio tijek rasprave, razumio svrhu poziva na dopunu dokaznog postupka i koristio mogućnost poduzimanja procesnih radnji radi potkrepljivanja svoje obrane. Sud pritom nije zanemario okrivljenikove navode o smrti buduće supruge, uzimanju triju tableta Normabela dnevno, Ksanaksa i tableta za spavanje, kao ni njegov odgovor da je „u drugom filmu“. Navedena očitovanja razmotrena su zajedno s njegovim cjelokupnim ponašanjem tijekom rasprave, osobito opisanim sadržajno povezanim odgovorima i obrazloženim dokaznim prijedlogom. Na temelju neposrednog opažanja njegova sudjelovanja u raspravi, sud nije našao pokazatelje koji bi pobudili sumnju u njegovu sposobnost razumijevanja prirode i svrhe kaznenog postupka te pojedinih procesnih radnji i njihovih posljedica. Okrivljenik nije zatražio odgodu rasprave zbog navedenog stanja, premda je ranije tijekom postupka tražio da se pri određivanju termina rasprave uzme u obzir njegovo planirano bolničko liječenje, čemu je sud udovoljio. Tako je na raspravi od 25. ožujka 2025. zatražio da se sljedeća rasprava odredi nakon 25. svibnja 2025. zbog planiranog liječenja u bolnici u Zagrebu, nakon čega je rasprava određena za 3. lipnja 2025. (što je i zapisnički konstatirano). Također, na raspravi od 3. lipnja 2025. zbog planirane posjete djeci i unučadi u Njemačkoj i liječenja u Zagrebu zamolio je da se rasprava ne održi u vremenu 20. kolovoza 2025. do 4. rujna 2025. i 20. rujna 2025., nakon čega je rasprava određena za 24. rujna 2025. (zapisnički je konstatirano). Stoga mu je bila poznata mogućnost iznošenja zdravstvenih razloga radi prilagodbe termina rasprave. Izostanak takvog zahtjeva sud je razmotrio samo kao dodatnu okolnost, a ne kao zamjenu za samostalnu procjenu postoje li razlozi za sumnju u njegovu raspravnu sposobnost. Slijedom navedenog, okrivljenikovo neodgovaranje na pojedina pitanja i slijeganje ramenima sud je, u kontekstu njegovih ostalih očitovanja i postupanja, ocijenio izrazom njegova iskazanog stava da ne želi odgovarati. Budući da se nije pojavila sumnja u njegovu raspravnu sposobnost u smislu članka 325. stavka 1. ZKP/08., sud nije našao razlog za određivanje psihijatrijskog vještačenja radi njezine ocjene. Okrivljenikovo uskraćivanje odgovora i odluka da se na toj raspravi ne očituje, sud je cijenio kao njegov odabir postupanja i obrane.

9. Uvažavajući obranu okrivljenog MP i činjenični opis kaznenog djela prijetnje na štetu EP nije sporno da je 23. prosinca 2020. sudjelovao na sastanku u Centru za socijalnu skrb Split u vezi s ostvarivanjem kontakata sa svojom maloljetnom kćeri HP. Nije sporno ni da je bio nezadovoljan radom voditeljice mjere nadzora EP i tražio njezino razrješenje te da ju je nakon sastanka nazvao telefonom. Nije sporno ni da je pred djelatnicama Centra, a potom i u razgovoru s EP, govorio o mogućnosti da je njegova kći napadne i tjelesno ozlijedi (što je u obrani prikazao kao upozorenje na moguću reakciju djeteta).

10. U odnosu na događaj od 11. siječnja 2021. nije sporno da je okrivljeni MP telefonski razgovarao s MPH te joj izgovorio riječi o tome da će biti „razapeti" i „manji od makova zrna”, povezujući ih s budućim svjedočenjem svoje kćeri i postupkom koji je namjeravao pokrenuti protiv djelatnika Centra za socijalnu skrb u Splitu.

11. Sporan je točan sadržaj riječi izgovorenih u odnosu na EP, osobito je li okrivljenik naveo da će njegova kći, ako EP ne bude razriješena dužnosti do nedjelje, na idući susret ponijeti škare koje će joj zabiti u vrat i je li mogućnost takvog napada spomenuo i u telefonskom razgovoru s njom.

12. U odnosu na oba događaja sporno je jesu li okrivljenikove riječi, s obzirom na sadržaj, način iznošenja i okolnosti u kojima su izgovorene, predstavljale ozbiljne prijetnje upućene radi izazivanja straha i ugroženosti kod oštećenica ili se, kako tvrdi okrivljeni, radilo o upozorenju na moguće ponašanje djeteta, odnosno figurativnom izražavanju nezadovoljstva i najavi poduzimanja pravnih radnji. Time je sporna i namjera s kojom je okrivljenik postupao.

13. Oštećena EP, ispitana u prethodnom postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 11. ožujka 2021., navela je da je zaposlena kao viša stručna savjetnica u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Split te da je kao psiholog rješenjem Centra za socijalnu skrb Split imenovana voditeljicom mjere nadzora prilikom ostvarivanja kontakata okrivljenika s njegovom maloljetnom kćeri HP. Djevojčica je u to vrijeme bila štićenica Doma „Maestral” u Splitu. Nakon prijavljenog događaja zatražila je razrješenje s dužnosti voditeljice mjere nadzora, pa joj daljnje okolnosti tog slučaja nisu bile poznate. Objasnila je da je smatrala kako bi njezino razrješenje i imenovanje druge osobe moglo poboljšati suradnju između Centra i okrivljenika te biti u interesu obiju strana. U odnosu na inkriminirani događaj navela je da se sjeća njegovih okolnosti, iako se zbog proteka vremena ne sjeća svih pojedinosti te da događaj na nju nije ostavio poseban emocionalni učinak ili distres. Tijekom jutra na njezin mobilni telefon nazvao ju je okrivljenik, koji je izražavao nezadovoljstvo situacijom u kojoj se nalazio i djelovao agitirano. U jednom trenutku izjavio je da bi njegovo dijete moglo zabiti škare u njezin vrat. Pojasnila je da je njegove riječi shvatila tako da su se odnosile upravo na nju. Cijeli razgovor trajao je vrlo kratko. Nije se mogla sjetiti na koji je način završen, niti tko ga je prekinuo. Neposredno nakon razgovora kontaktirala je Centar za socijalnu skrb, pri čemu je mislila da je razgovarala s ZP, kojoj je prenijela sadržaj okrivljenikovih riječi. ZP rekla joj je da Centar takvo ili slično postupanje po službenoj dužnosti prijavljuje nadležnim tijelima. Sam čin podnošenja prijave nije joj bio poznat, već je iz onoga što joj je rečeno shvatila da postoji obveza prijavljivanja. Nakon događaja nastavila je komunicirati s okrivljenikom sve do svojeg razrješenja tijekom veljače 2021. Komunikacija se odvijala porukama, a okrivljenik tom prilikom nije ponavljao izjave istovjetne onoj zbog koje je pozvana svjedočiti. Navela je da je cijelo vrijeme ostavljala dovoljno prostora za suradnju i da je tu kasniju komunikaciju ocjenjivala korektnom. Posebno je pojasnila da ju je kritične prigode okrivljenik nazvao sa svojeg mobilnog broja na njezin mobilni broj, a ne putem neke od mobilnih aplikacija. Navela je i da prije prijavljenog događaja okrivljenik prema njoj nije postupao na način koji bi ocijenila ekscesnim, već je njegova komunikacija bila uredna. Istodobno je istaknula da je ona bila peti ili šesti voditelj nadzora od početka postupka, što nije čest slučaj i upućuje na složenost predmetne problematike. Izjavom o zabijanju škara u vrat bila je zatečena, ali nije osjećala bojazan za svoj život. Tu je izjavu shvatila kao izraz okrivljenikove frustracije te je smatrala da vođenje postupka protiv njega zbog izgovorene prijetnje ne bi pridonijelo njegovoj psihosocijalnoj rehabilitaciji.

13. 1. Ispitana na raspravi 13. siječnja 2025. oštećena EP iskazivala je kao prilikom ranijeg ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu.

13. 2. Odgovarajući na pitanje okrivljenika, navela je da se ne može očitovati koliko je puta sudjelovala kao voditeljica nadzora pri njegovim susretima s kćeri, odnosno koliko je puta u njezinoj prisutnosti vidio dijete. Pojasnila je da je svaki susret pratio odgovarajući izvještaj, pa bi se broj susreta mogao provjeriti u evidencijama. Ujedno je istaknula da se radilo o vremenu epidemije bolesti COVID-19, kada su bile na snazi mjere kojima su se smanjivali kontakti, pa je moguće da je i to utjecalo na dinamiku provedbe mjere.

13. 3. Na pitanje suda pojasnila je raniji navod da je bila peti ili šesti voditelj nadzora. Navela je da u pravilu ista stručna osoba prati mjeru od početka do kraja, dok su izmjene moguće zbog objektivnih razloga, primjerice preseljenja korisnika ili štićenika. Prema njezinu iskazu, takvi razlozi u ovom slučaju nisu bili posrijedi. Kako su joj kolegice kazale, razlog izmjenjivanja većeg broja stručnih osoba bila je otežana komunikacija s okrivljenikom.

14. Oštećena MPH ispitana u prethodnom postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu 12. ožujka 2021., navela je da je diplomirana pravnica zaposlena u Centru za socijalnu skrb Split te članica stručnog tima zaduženog za obiteljsko pravnu zaštitu maloljetne HP. Predmetni događaj bio joj je dobro poznat, a u vezi s njim sastavila je službenu bilješku za koju je vjerovala da je priložena kaznenoj prijavi. Opisala je da je okrivljenik i prije predmetnog događaja otežavao postupanje djelatnika Centra te se u više navrata verbalno obrušavao i na nju i na ostale kolegice. S njim je nastojala komunicirati uljudno i profesionalno, odgovarajući na njegova pitanja i upućujući ga na propisani način postupanja, a sve radi ostvarivanja obiteljsko pravne zaštite njegove kćeri. Dana 11. siječnja 2021. u 7,47 sati, dok se nalazila na radnom mjestu, okrivljenik ju je nazvao telefonom. Razgovor je, prema njezinoj procjeni, trajao petnaestak minuta. Okrivljenik je bio vrlo neugodan, u više ju je navrata vrijeđao i obraćao joj se povišenim tonom. Nastojala ga je smiriti, ali nije prestajao s takvim ponašanjem. Tijekom razgovora izgovorio joj je: „Razapet ću vas! Bit ćete manji od makova zrna kad vas dijete od 13 godina bude putem video linka ispitivalo kad se preseli u Srbiju u Beograd.” Zbog tih riječi bila je uznemirena te je osjetila ozbiljan strah i tjeskobu. Razgovor je potom odmah završio tako što je okrivljenik poklopio slušalicu, iako zbog straha nije bila potpuno sigurna u tu pojedinost. Navela je da to nisu bile prve njegove riječi takvog ili sličnog karaktera, već se slično obraćao i ostalim članovima stručnog tima, izražavajući nezadovoljstvo njihovim radom. Kritične prigode nije tražio razgovor s drugom osobom, nego je cijelo vrijeme razgovarao isključivo s njom. Smatrala je, međutim, da se njegove riječi možda nisu odnosile samo na nju nego i na druge kolegice koje su tada ili ranije postupale u predmetu njegove kćeri. Zbog teškoća u komunikaciji s njim neke su kolegice prethodno tražile izuzeće. Nakon razgovora razmišljala je kako postupiti jer se ranije prijeteće riječi, radi održavanja suradnje i dobrobiti djeteta, nisu prijavljivale. Njezina kolegica ŠP vidjela je da je vidno uznemirena tijekom razgovora i nakon njega, ali nije čula riječi okrivljenika jer se razgovor odvijao telefonom. O događaju je izvijestila ravnatelja Centra, nakon čega je odlučeno podnijeti kaznenu prijavu. Bilo joj je poznato i da je Centar prethodno obavijestio policiju o prijetnjama koje su se odnosile na EP, vanjsku suradnicu Centra i voditeljicu mjere nadzora nad ostvarivanjem kontakata okrivljenika s kćeri. S okrivljenikom je komunicirala i nakon događaja, jer je i dalje bio korisnik usluga Centra. Jednom je njoj i kolegicama rekao da s njima neće razgovarati dok ne povuku kaznene prijave, očito smatrajući da su ga osobno prijavile, iako je to učinio ravnatelj po službenoj dužnosti. U ostalim prilikama komunicirao je pristojno, a jednom se pokušao i našaliti. Osobno nije zainteresirana za okrivljenikov kazneni progon i ne postavlja imovinskopravni zahtjev. Istaknula je da protiv okrivljenog nema ništa osobno i da joj je jasno kako je izražavao nezadovoljstvo i frustraciju zbog postupka pred Centrom, ali je način na koji je to činio bio potpuno neprimjeren i nedopušten. Smatrala je da bi kazneni postupak mogao dodatno pogoršati njegov odnos i komunikaciju s djelatnicama Centra te biti protivan dobrobiti njegove kćeri, koju je označila zajedničkim ciljem stručnog tima i okrivljenika kao oca. U odnosu na događaj od 23. prosinca 2020. navela je da je okrivljenik tijekom jutarnjih sati došao u Centar radi razgovora o teškoćama u provedbi susreta s maloljetnom kćeri. Bio je vidno agresivan i obraćao im se povišenim tonom. Nakon razgovora, dok se nalazio u hodniku i kretao prema izlazu s kata, okrenuo se i jasno i glasno rekao da će, ako EP ne bude razriješena dužnosti do nedjelje, njegova kći na idući susret ponijeti škare koje će zabiti EP. Koliko se sjećala, rekao je da će joj škare zabiti u prsa. Kasnije je od ZP doznala da je okrivljenik istog dana nazvao i EP te joj osobno izrekao prijetnje, ali o sadržaju tog telefonskog razgovora nije imala neposrednih saznanja.

14. 1. Ispitana na raspravi 25. ožujka 2025. oštećena MPH iskazivala je kao prilikom ranijeg ispitivanja pred državnim odvjetništvom, uz izmjenu i dopunu koja se odnosila na događaj od 23. prosinca 2020. Pojasnila je da joj je ZP prenijela kako ju je EP nazvala i prepričala svoj razgovor s okrivljenikom. Prema onome što joj je ZP prenijela, okrivljenik je EP rekao da će joj njegova kći zabiti škare u vrat, ako ne zatraži razrješenje s dužnosti voditeljice mjere. Navela je da je okrivljenik prethodno, istog dana, pred njom, ZP i ĆP, rekao da bi njegovo dijete moglo EP zabiti škare u prsa ako ne bude razriješena do nedjelje. Međutim, nakon razgovora s ZP i s obzirom na okolnosti događaja više nije bila sigurna je li pred njima spomenuo vrat ili prsa. I dalje je mislila da je prije rekao „u prsa”, zbog čega je tako ranije iskazivala.

14. 2. Na pitanje zastupnice optužbe navela je da joj se okrivljeni MP nije ispričao zbog opisanog ponašanja te da ostaje pri izjavi da nije zainteresirana za njegov kazneni progon iz razloga koje je već objasnila. Nakon što joj je predočena isprava na listu 2 spisa, potvrdila je da se radi o službenoj bilješci koju je sama sastavila u vezi s predmetnim postupanjem.

15. Svjedokinja ZP, ispitana na raspravi 3. lipnja 2025., navela je da je socijalna radnica zaposlena u Centru za socijalnu skrb Split te da je od 2020. kao članica stručnog tima postupala u vezi s obiteljsko pravnom zaštitom okrivljenikove kćeri HP, koja je na temelju sudske odluke bila smještena u Domu za djecu „Maestral”. Dobro se sjećala da je okrivljenik bio nezadovoljan EP kao voditeljicom nadzora te je tražio njezino razrješenje. U predmetu se izmijenilo više voditelja nadzora, a stručni tim nije utvrdio objektivne okolnosti koje bi opravdavale udovoljavanje njegovu zahtjevu za razrješenje EP. Opisala je da je okrivljenik jednom prilikom na poziv Centra došao na razgovor sa stručnim timom upravo zbog svojeg nezadovoljstva voditeljicom nadzora. Nakon što mu je objašnjeno da nema objektivnih razloga za njezino razrješenje, pri odlasku je rekao da će njegova kći HP, ako EP dođe na idući susret u nedjelju i do tada ne bude razriješena dužnosti, na susret ponijeti škare koje će joj zabiti u vrat. Nije se sjećala točnog datuma, ali bila je sigurna da je to bilo krajem godine, prema njezinu sjećanju u prosincu 2020. Te je riječi izgovorio pred njom, ĆP i MPH. U komunikaciji je bio verbalno agresivan, a navedeno je izrekao povišenim tonom. Tijekom istog dana razgovarala je s EP, koja joj je rekla da ju je okrivljenik nazvao i izgovorio isto što je prethodno rekao njima. Svjedokinja je pritom spomenula poziv putem aplikacije WhatsApp. Nakon toga u Centru je odlučeno takvo postupanje prijaviti policiji, odnosno podnesena je kaznena prijava.

15. 1. Odgovarajući na pitanja okrivljenika, svjedokinja je navela da se njegovi kontakti s djetetom uz nadzor nisu uvijek ostvarivali prema dinamici određenoj sudskom odlukom. Nije mogla objasniti sve razloge, ali znala je da se vrijeme gubilo zbog izmjena voditelja nadzora, kojih se promijenilo najmanje četiri ili pet, a naposljetku je i EP bila razriješena te obveze. Voditelji su u to vrijeme uglavnom bili vanjski suradnici Centra angažirani ugovorom o djelu. Nisu joj bili poznati razlozi zbog kojih su ostali tražili razrješenje, dok je za EP navela da ga je tražila zbog dinamike odnosa s okrivljenikom i nemogućnosti ostvarivanja suradnje. Na daljnje pitanje okrivljenika potvrdila je da se u određenom razdoblju kontakti nisu ostvarivali u skladu sa sudskom odlukom, ali nije mogla potvrditi da je takvo stanje trajalo tri mjeseca, kako je on tvrdio. Prema njezinoj ocjeni, nije bilo skrivljenog postupanja djelatnika Centra kojim bi mu se uskratio kontakt s djetetom.

16. Svjedokinja ĆP, ispitana na raspravi 3. lipnja 2025., navela je da okrivljenika poznaje iz službenog postupanja, jer je bila članica stručnog tima Centra za socijalnu skrb Split u postupku koji se odnosio na ostvarivanje njegovih roditeljskih prava prema kćeri HP. U timu je sudjelovala kao psiholog, nakon izuzeća kolegice E. Sjećala se događaja iz prosinca 2020., prema njezinu sjećanju s kraja tog mjeseca, kada je okrivljenik na poziv došao u Centar. ZP, MPH i ona (svjedokinja) razgovarale su s njim o provedbi mjere susreta s kćeri uz nadzor EP. Okrivljenik je izražavao nezadovoljstvo voditeljicom nadzora. Pri izlasku iz prostorije rekao je da će, ako EP ne bude razriješena do idućeg susreta, njegova kći HP na taj susret ponijeti škare koje će zabiti EP u vrat. Mislila je da je izričito spomenuo razrješenje do nedjelje, jer su se susreti tada održavali nedjeljom. Te je riječi izgovorio povišenim tonom, štoviše, vikao je. Kasnije je od kolegica doznala da je okrivljenik kontaktirao i EP te joj izgovorio iste riječi. Znala je da je potom u Centru odlučeno prijaviti njegovo ponašanje policiji.

16. 1. Na pitanje okrivljenika navela je da joj je poznato kako se u jednom razdoblju njegovi susreti s kćeri uz nadzor nisu ostvarivali prema sudskoj odluci, ali nije mogla navesti razloge. Bilo joj je poznato i da je okrivljenik viđao dijete mimo sudske odluke, jer je o tome sam govorio. Istaknula je da s njihove strane nije bilo postupanja kojim bi mu se uskraćivalo pravo na kontakt u skladu sa sudskom odlukom.

17. Iskaz EP sud prihvaća kao vjerodostojan u pogledu sadržaja telefonskog razgovora koji je osobno vodila s okrivljenikom. Oštećenica je određeno opisala da ju je okrivljeni nazvao, izražavao nezadovoljstvo, djelovao agitirano i spomenuo mogućnost da joj njegovo dijete zabije škare u vrat. U tom je dijelu ostala dosljedna i pred sudom. Istodobno je otvoreno navela čega se ne sjeća, uključujući način završetka razgovora, te nije nastojala naknadno dopunjavati sjećanje pojedinostima u koje nije sigurna. Pri ocjeni njezina iskaza, sud je posebno uzeo u obzir da je navela kako nije osjećala bojazan za život, da događaj na nju nije ostavio poseban emocionalni učinak te da je kasniju komunikaciju s okrivljenikom smatrala korektnom. Također je navela da je prije događaja s njim uredno komunicirala i njegovo ponašanje objasnila frustracijom. Takvi navodi pokazuju da je opisivala i okolnosti povoljne za okrivljenika, bez nastojanja da njegovu izjavu ili njezine posljedice prikaže težima nego što ih je sama doživjela. Sud stoga nema razloga odbaciti upravo onaj dio njezina iskaza u kojem opisuje izgovorene riječi, a prihvatiti samo njezinu subjektivnu ocjenu njihova značenja.

18. Iskazi ZP i ĆP međusobno se podudaraju u odlučnim okolnostima događaja u Centru. Obje su osobno sudjelovale na sastanku, opisale nezadovoljstvo okrivljenika EP i zahtjev za njezino razrješenje te navele da je, nakon što tom zahtjevu nije udovoljeno, pri odlasku povezao njezino daljnje obavljanje nadzora s donošenjem škara na idući susret i njihovim zabijanjem u vrat. Podudarno su opisale i povišeni ton njegova obraćanja, pri čemu je ĆP navela da je vikao. Okolnost da se nakon proteka više godina nisu sjećale točnog datuma ne dovodi u pitanje pouzdanost njihova sjećanja na sadržaj i povod razgovora. Obje su događaj smjestile u prosinac 2020. i povezale ga s konkretnim sastankom stručnog tima o razrješenju EP. Njihovi iskazi u tom su dijelu suglasni s iskazom MPH, koja je navela datum 23. prosinca 2020., a sam sastanak i razgovor o mogućem ozljeđivanju voditeljice nadzora ne poriče ni okrivljenik. Sud je razmotrio razliku između iskaza MPH, koja je pri ranijem ispitivanju navela da je okrivljenik spomenuo zabijanje škara u prsa i iskaza ZP i ĆP, koje su navele vrat. MPH na raspravi nije kategorički ustrajala u svojem sjećanju, nego je pojasnila da više nije sigurna je li izgovorena jedna ili druga riječ, iako misli da je prije bila riječ o prsima. Time je jasno označila granice svojeg sjećanja. Navedena razlika ne odnosi se na to je li okrivljenik uopće govorio o donošenju škara i napadu na EP, o čemu sve tri svjedokinje suglasno iskazuju. U pogledu dijela tijela koji je spomenuo, sud prihvaća podudarne i određene iskaze ZP i ĆP. S njima je sadržajno suglasan i iskaz EP o riječima koje joj je okrivljenik neposredno nakon toga osobno izgovorio u telefonskom razgovoru. Iskaz EP potvrđuje sadržaj zasebnog razgovora, dok se utvrđenje riječi izgovorenih u Centru za socijalnu skrb Split prvenstveno temelji na neposrednim opažanjima prisutnih svjedokinja. Razmotrena je i razlika u pogledu načina telefonskog kontaktiranja EP. Ona je izričito navela da je riječ bila o običnom telefonskom pozivu, dok je ZP spomenula aplikaciju WhatsApp. U tom dijelu sud prihvaća iskaz EP jer je ona neposredno sudjelovala u telefonskom razgovoru, dok je ZP o njemu doznala naknadno. Razlika u toj pojedinosti ne dovodi u pitanje postojanje poziva, koje priznaje i okrivljenik, niti sadržaj riječi o kojem EP dosljedno iskazuje. Činjenica da su svjedokinje bile članice istog stručnog tima i da je okrivljenik bio nezadovoljan njihovim postupanjem zahtijevala je da se njihovi iskazi razmotre i s obzirom na mogućnost pristranosti. Međutim, njihova vjerodostojnost ne proizlazi iz samog profesionalnog položaja, nego iz konkretnog sadržaja iskaza, međusobne podudarnosti o neposredno opaženom događaju i suglasnosti s onim dijelovima obrane u kojima okrivljenik potvrđuje sastanak, nezadovoljstvo i spominjanje mogućeg napada na EP. Svjedokinje nisu poricale da se susreti okrivljenika s kćeri u određenom razdoblju nisu ostvarivali prema sudskoj odluci. Također nisu tvrdile da znaju sve razloge izmjena voditelja i neostvarivanja pojedinih susreta. Njihove ocjene da nije bilo skrivljenog postupanja Centra sud razlikuje od njihovih neposrednih saznanja o riječima okrivljenika.

19. Iskaz MPH o telefonskom razgovoru od 11. siječnja 2021. sud također prihvaća kao vjerodostojan. Oštećenica je opisala vrijeme i okolnosti poziva, približno trajanje razgovora, povišeni ton, vrijeđanje, pokušaj smirivanja okrivljenika i konkretne riječi koje joj je uputio. O tom događaju ostala je dosljedna i na raspravi, a bitni dio izgovorenih riječi potvrđuje i sam okrivljenik, koji ih nastoji objasniti figurativnim značenjem i najavom budućeg postupka. Njezina nesigurnost o tome tko je prekinuo telefonski razgovor ne odnosi se na sadržaj prijetnje. Ujedno je jasno navela da kolegica ŠP nije čula okrivljenikove riječi, nego je vidjela njezinu uznemirenost. Sud zato taj navod ne tretira kao iskaz druge neposredne svjedokinje razgovora, već kao dio opisa koji je dala sama oštećena. Jednako tako, iskazi ostalih ispitanih svjedokinja o događaju od 23. prosinca 2020. nisu neposredna potvrda sadržaja zasebnog telefonskog razgovora od 11. siječnja 2021. Vjerodostojnosti oštećenice pridonosi i to što nije prešutjela da je okrivljenik nakon događaja većinom pristojno komunicirao, da se jednom pokušao našaliti te da sama nije zainteresirana za kazneni progon, ni za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva. Takav je stav objasnila brigom da se daljnja suradnja ne pogorša na štetu njegova djeteta. Njezina nezainteresiranost za progon ne proturječi opisu straha i tjeskobe koje je osjetila u vrijeme razgovora, budući da se radi o različitim okolnostima, odnosno neposrednom doživljaju izgovorenih riječi i kasnijoj procjeni učinka kaznenog postupka na daljnju suradnju.

20. Sud prihvaća obranu u dijelu u kojem okrivljeni MP opisuje svoje nezadovoljstvo ostvarivanjem kontakata s kćeri i zahtjev za promjenu voditeljice nadzora. Takav kontekst potvrđuju i svjedokinje. Međutim, ne prihvaća njegovu tvrdnju da se obraćanje EP i stručnom timu iscrpljivalo u dobro namjernom upozorenju na moguću spontanu reakciju djeteta. Prema prihvaćenim iskazima ZP i ĆP, okrivljenik nije samo općenito upozorio da je dijete uznemireno ili da bi se moglo neprimjereno ponašati. Nakon odbijanja zahtjeva za promjenu voditeljice nadzora naveo je određenu osobu kojoj će se nauditi, konkretno sredstvo napada, način ozljeđivanja i idući susret kao priliku u kojoj će se to dogoditi. Izrečeno je povezao s uvjetom ukoliko EP do nedjelje ne bude razriješena. Takva određenost i uvjetovanje, uz povišeni ton i okolnost da je poruku potom ponovio samoj EP, daju njegovim riječima značenje zastrašivanja radi prestanka njezina daljnjeg angažmana. Njegova tvrdnja da nije spominjao škare nije suglasna s iskazom EP o njihovu neposrednom razgovoru, niti s iskazima svih triju osoba koje su čule njegovo obraćanje u Centru. I sama okrivljeni potvrđuje da je u oba razgovora spominjao napad na EP i njezino tjelesno ozljeđivanje. Stoga se razlika između obrane i prihvaćenih iskaza ne odnosi na postojanje razgovora o mogućem nasilju, već na određenost tog nasilja i svrhu zbog koje ga je spominjao. Pri tome sud ne utvrđuje da je okrivljenik doista namjeravao organizirati napad preko svojeg djeteta, niti da je dijete imalo takvu namjeru. Predmet ocjene jest njegovo, vlastito dakle korištenje najave napada kao sredstva zastrašivanja. Pozivanje na buduću radnju djeteta u konkretnom kontekstu nije bilo neutralno prenošenje neke njegove ranije izjave, nego okrivljenikova poruka povezana s vlastitim zahtjevom za razrješenje voditeljice. I njegova tvrdnja da on za mogući napad neće odgovarati, promatrana zajedno s ostalim riječima, predstavlja unaprijed izraženo otklanjanje vlastite odgovornosti za najavljeno zlo, a ne mijenja zastrašujući sadržaj poruke. Sud je posebno razmotrio činjenicu da EP nije osjećala bojazan za svoj život i da je izjavu shvatila kao izraz frustracije. Ta okolnost ne može se prešutjeti, ali sama po sebi ne isključuje ozbiljnost prijetnje. Odlučno je jesu li izgovorene riječi u konkretnim okolnostima bile objektivno prikladne izazvati strah i ugroženost te s kojom su namjerom izgovorene. Najava zabijanja škara u vrat voditeljici nadzora na idućem susretu, povezana s uvjetom njezina ne razrješenja, po sadržaju i okolnostima iznošenja ima takvu prikladnost. Procjena oštećene da se radi o izrazu frustracije ne znači da su bile bezazlene. Frustracija objašnjava povod okrivljenikova postupanja, ali ne isključuje namjeru zastrašivanja. Oštećenica je, iako nije opisala strah za život, navela da je izjavom bila zatečena i odmah o sadržaju razgovora obavijestila Centar za socijalnu skrb. Sud njezin zahtjev za kasnijim razrješenjem ne tumači kao dokaz straha koji ona sama nije navela, nego uvažava njezino objašnjenje da je time željela omogućiti bolju suradnju.

21. U odnosu na događaj od 11. siječnja 2021. sud je razmotrio obranu da su riječi o „razapinjanju” i „makovu zrnu” bile figurativna najava kaznenog postupka. Sama najava podnošenja prijave, pokretanja postupka ili svjedočenja djeteta ne predstavlja nedopuštenu prijetnju. Zato zaključak o kaznenom djelu sud ne zasniva na tome što je okrivljenik namjeravao koristiti pravna sredstva protiv djelatnika Centra, nego na sadržaju i načinu cjelokupnog obraćanja oštećenici. Prema prihvaćenom iskazu MPH, riječi nisu izgovorene kao mirno objašnjenje budućeg pravnog postupanja, nego tijekom razgovora obilježenog vrijeđanjem, povišenim tonom i ustrajanjem u takvom ponašanju unatoč njezinu nastojanju da ga smiri. U tom je kontekstu izjava „Razapet ću vas!”, povezana s daljnjim riječima da će biti manji od makova zrna, imala značenje osobnog zastrašivanja i najave obračuna s oštećenicom, zbog rada kojim je bio nezadovoljan. Pozivanje na buduće ispitivanje djeteta bilo je dio tog obraćanja, ali ne otklanja prijeteće značenje koje izjava dobiva u cjelini opisanog razgovora. Figurativni oblik izražavanja sam po sebi ne znači da izjava ne može imati prijeteći sadržaj. Sud navedene riječi ne tumači kao doslovnu najavu fizičkog razapinjanja, nego ih ocjenjuje kao ozbiljnu prijetnju kakvim zlom. U konkretnim okolnostima okrivljenik je takvim izrazima oštećenoj predočio osobno usmjereno zlo i podređen položaj u koji će je dovesti, koristeći ih radi zastrašivanja, a ne samo radi obavještavanja o prijavi koju namjerava podnijeti. Takvom zaključku odgovara i opis neposredne reakcije oštećenice, koja je osjetila ozbiljan strah i tjeskobu te o događaju obavijestila ravnatelja. Neovisno o subjektivnom doživljaju oštećene, da je riječ o ozbiljnoj prijetnji zlom sud zaključuje iz sadržaja, tona i tijeka razgovora. Sud stoga obranu okrivljenika ne prihvaća u dijelu u kojem poriče prijeteće značenje i svrhu svojeg postupanja. Njegovo nezadovoljstvo radom djelatnika Centra za socijalnu skrb Split sud je uzeo u obzir kao stvarni kontekst obaju događaja, ali ono ne objašnjava navedene riječi kao bezazlenu komunikaciju. Kod kaznenog djela prijetnje na štetu EP nezadovoljstvo je pretočeno u određenu najavu nasilja, odnosno teškog tjelesnog ozljeđivanja prema voditeljici nadzora, ako ostane na toj dužnosti, a u drugom, počinjenom na štetu MPH u osobno zastrašivanje nje kao članice stručnog tima tijekom konfliktnog telefonskog razgovora. Iz sadržaja riječi, njihova povezivanja s radom oštećenica i načina obraćanja, sud zaključuje da je okrivljenik u obje prigode bio svjestan zastrašujućeg značenja svojih riječi te ih je upravo radi izazivanja straha i ugroženosti uputio oštećenicama. U odnosu na EP ozbiljna prijetnja teškim tjelesnim ozljeđivanjem konkretizirana je zabadanjem škara u vrat kao sredstva i mjesta ozljeđivanja te ponavljanja poruke u izravnom telefonskom razgovoru. Budući da joj je prijetnja upućena kao službenoj osobi u vezi s njezinim radom, navedeno postupanje pravno je označeno kao kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. U odnosu na MPH riječi ‘Razapet ću vas! Bit ćete manji od makova zrna kad vas dijete od 13 godina bude putem video-linka ispitivalo kad se preseli u Srbiju u Beograd sud je razmotrio s okolnostima u kojima su izgovorene. Okrivljenik je oštećenicu nazvao na njezinu radnom mjestu zbog nezadovoljstva postupanjem u predmetu njegove kćeri te joj se obraćao povišenim tonom, vrijeđajući je i ne odustajući od takvog načina komunikacije, unatoč njezinu nastojanju da ga smiri. U takvu kontekstu sud je navedene riječi ocijenio kao poruku osobne odmazde zbog njezina službenog postupanja, odnosno riječ je ozbiljnoj prijetnji zlom usmjerenom na izazivanje straha i uznemirenosti. Budući da joj je prijetnja upućena kao službenoj osobi u vezi s njezinim radom, ostvarena su obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Svojstvo oštećenica i povezanost prijetnji s njihovim radom proizlaze iz njihovih iskaza, iskaza članica stručnog tima i same obrane okrivljenika. EP bila je rješenjem Centra imenovana voditeljicom mjere nadzora nad ostvarivanjem njegovih kontakata s kćeri te joj je bila povjerena provedba te mjere. Prijetnja se odnosila upravo na njezino daljnje obavljanje povjerene zadaće. MPH postupala je kao pravnica Centra i članica stručnog tima u poslovima obiteljsko pravne zaštite njegove maloljetne kćeri, a prijetnja joj je upućena zbog postupanja u tim poslovima. Okrivljenik je znao u kojim svojstvima oštećenice postupaju, budući da je s njima upravo zbog tih poslova komunicirao. Navedeno ujedno znači da sud ne prihvaća navode iz njegove obrane kojom negira izvršenje ovih kaznenih djela, ocjenjujući da je njome htio otkloniti svoju kaznenu odgovornost

22. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je okrivljeni MP radnjama opisanim u točki II. izreke ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., a radnjama opisanim u točki IV. izreke obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Riječ je o dva vremenski odvojena događaja, usmjerena prema različitim oštećenicama, zbog čega su djela počinjena u stjecaju.

23. Prema okrivljenom sud je primijenio KZ/11., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, budući kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona objavljene u "Narodnim novinama", broj: 84/21., 114/22., 114/23., 36/24 i 136/25., nisu blaze za počinitelja.

24. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je okrivljeni MP oba kaznena djela prijetnje počinio s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Okrivljeni je bio svjestan što radi i govori žrtvama i da je riječ o ozbiljnoj prijetnji teškim tjelesnim ozljeđivanjem i ozbiljnoj prijetnji zlom i da to govori službenim osobama u vezi s njihovim radom. Takvim postupanjem on želi ustrašiti žrtve i utjecati na njihovu volju. Okrivljenik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Sud je zaključio da je okrivljenik baš takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo baš kako je opisano u izreci presude. Ubrojivost okrivljenog u vrijeme počinjenja djela i tijekom vođenja ovog postupka nije bila sporna, niti su izvedeni dokazi koji bi njegovu ubrojivost činili upitnom, zbog čega ga sud drži ubrojivim počiniteljem.

20. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je okrivljeni MP kriv za počinjenje kaznenih djela prijetnje činjenično i pravno opisanima u izreci presude.

21. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti okrivljenika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Okrivljeni pri počinjenju djela postupao je s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.) i svjestan je protupravnosti. Motiv ili pobuda zbog kojih su djela počinjena bio je prouzročiti znatnu neugodu kod žrtava kako bi djelovao na njihovu volju. No, tu motiviranost treba promatrati i kroz nezadovoljstvo okrivljenika radom Centra za socijalnus skrb Split u postupku obiteljsko pravne zaštite njegove malodobne kćeri i nadziranja njegovih kontakata s njegovom kćeri tada smještenoj u Dom za djecu Maestral. S obzirom na navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će okrivljenog, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na okrivljenog, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na okrivljenog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

22. Kao olakotnu okolnost cijenio je okrivljenikove obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je otac osmero djece. Međutim, toj okolnosti nije dao prevladavajuće značenje, imajući na umu da je jednom od navedenih pravomoćnih presuda osuđen upravo zbog povrede prava i tjelesnog ozljeđivanja vlastitog djeteta. Olakotnim je ocijenjena okrivljenikovo sudjelovanje u Domovinskom ratu i višestruka odlikovanja te što oštećene u ovom postupku nisu zainteresirane za okrivljenikov kazneni progon kao i činjenica prekršajne nekažnjavanosti.

23. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, klasa: 740-02/26-03/316056, urbroj: 514-05-02-01/05-26-02 od 9. rujna 2026., proizlazi da je okrivljenik MP osuđivan trima presudama Općinskog suda u Splitu. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Kzd-2/20 od 4. prosinca 2020., pravomoćnom 2. prosinca 2021., osuđen je zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, uz zaštitni nadzor. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-1210/2010 od 9. srpnja 2021., pravomoćnom 26. siječnja 2022., osuđen je zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 1. i 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-591/2021 od 3. siječnja 2022., pravomoćnom 24. ožujka 2022., osuđen je zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 1. i 3. KZ/11. te mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine, ne počini novo kazneno djelo. U dokaznom postupku pročitane su i navedene presude obuhvaćene uvjerenjem Odjela za kaznene evidencije. Iz činjeničnog opisa presude broj Kzd-2/20 proizlazi da je okrivljenik zlostavljao i tjelesno ozlijedio vlastitu maloljetnu kćer HP. Iz presude broj K-1210/2010 proizlazi da je okrivljenik 2. lipnja 2020., tijekom rasprave pred Općinskim sudom u Splitu u obiteljskom predmetu broj R1 Ob-529/2019, prijetio stalnoj sudskoj vještakinji, kliničkoj psihologinji SP. Riječ je o prijetnji odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom. Iz presude broj K-591/2021 proizlazi da je okrivljenik 13. listopada 2020., u prizemlju Općinskog suda u Splitu, prijetio odgajateljici Dječjeg doma „Maestral“ LPH. I ovom je presudom osuđen zbog prijetnje odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom. Nezadovoljstvo okrivljenika načinom ostvarivanja kontakata s kćeri i poteškoće u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, sud nije cijenio zasebnom olakotnom okolnošću. Pri tome je uzeo u obzir da se postupanje Centra odnosilo na zaštitu njegove maloljetne kćeri, koja je bila smještena u domu, te na ostvarivanje njihovih kontakata pod nadzorom. Ujedno je iz pročitane pravomoćne presude utvrđeno da je okrivljenik prethodno zlostavljao i tjelesno ozlijedio upravo to dijete. U takvim okolnostima sud njegovu nezadovoljstvu radom osoba uključenih u zaštitu kćeri nije dao olakotno značenje pri odmjeravanju kazne. Pri ocjeni prijašnjeg života okrivljenika sud je otegotnim cijenio njegovo višekratno protupravno ponašanje, utvrđeno navedenim presudama koje su postale pravomoćne nakon počinjenja kaznenih djela iz ovog postupka. Posebno je uzeo u obzir da je u dva slučaja riječ o istovrsnom prijetećem postupanju prema osobama koje su obavljale poslove povezane s njegovom kćeri. Navedeno je vrednovano kao pokazatelj ponavljanja takvog načina ponašanja, a ne kao ranija pravomoćna osuđivanost, niti kao počinjenje predmetnih djela unatoč prethodno pravomoćno izrečenim kaznama. Okrivljenik je prijetio sudskoj vještakinji i odgajateljici dječjeg doma zbog njihova rada povezanog s njegovom kćeri, a potom i oštećenicama u ovom postupku, ponovno povodom postupanja u vezi sa zaštitom djeteta i održavanjem kontakata s njim. Takvo ponavljanje prijetnji prema različitim osobama koje su u okviru svojih poslova sudjelovale u tim postupcima upućuje na obrazac reagiranja prijetnjama kada nije zadovoljan njihovim radom ili odlukama. Zbog toga predmetna djela nisu ocijenjena kao izdvojen i slučajan propust u njegovu ponašanju. Sud je dodatno cijenio okrivljenikovo konkretno ponašanje tijekom postupka, koje je prelazilo granice iznošenja obrane i procesnih prigovora. Na raspravi od 25. ožujka 2025. 19. siječnja 2026. upozoren je na red i disciplinu (zapisnički je konstatirano), dok je na raspravi od 9. rujna 2026., unatoč upozorenjima, prekidao zastupnicu optužbe u završnom govoru riječima „bezobrazni ste, lažete“, nakon čega je samoinicijativno napustio raspravnu dvoranu. Sud je opisano vrijeđanje i ometanje rasprave cijenio kao negativan odnos prema sudu, odnosno drugoj stranci tijekom vođenja postupka.

24. Cijeneći navedene okolnosti u njihovoj ukupnosti, sud smatra da se svrha kažnjavanja ne može ostvariti bez izvršenja zatvorske kazne. Stoga je za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci te je, primjenom odredbi o stjecaju, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 10 mjeseci. Pri tome je vodio računa o ponavljanju prijetećeg postupanja, njegovoj usmjerenosti prema različitim osobama u usporedivim okolnostima te potrebi da kazna utječe na okrivljenika da ubuduće svoje nezadovoljstvo izražava na zakonit način. Utvrđeni obrazac ponašanja, promatran zajedno s okolnostima predmetnih djela i opisanim ponašanjem tijekom postupka, ne pruža dostatnu osnovu za očekivanje da bi se svrha kažnjavanja ostvarila uvjetnom osudom. Sud je stoga ocijenio potrebnim izvršenje kazne zatvora, pri čemu izrečena jedinstvena kazna, uz uvažavanje utvrđenih olakotnih okolnosti, odgovara težini djela i stupnju krivnje te potrebi sprečavanja daljnjeg istovrsnog postupanja. Ovom kaznom ostvarit će se i svrha generalne prevencije i utjecat će na sve ostale da ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

25. S obzirom da je sud u ovom predmetu donio presudu, na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08. izvan snage je stavljen kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj: K-322/2021-2 od 10. rujna 2021. kojim je okrivljeni MP proglašen krivom zbog dva kaznena djela prijetnje kako se u izreci pod točkom I. navodi.

26. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08. okrivljeni MP je oslobođen obveze plaćanja troška kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08., u cijelosti. Uvažavajući da je okrivljenik umirovljenik s mirovinom od 590,00 eura (prema navodima od 17. listopada 2024.) i bez imovine, a da je kao otac u obvezi uzdržavanja dvoje malodobne djece, sud je zaključio da bi plaćanjem troška ovog postupka bila narušena njegova egzistencija i osoba koju je po Zakonu dužan uzdržavati (malodobna djeca) zbog čega ga je oslobodio obveze plaćanja troška postupka.

U Splitu, 14. rujna 2026.

S U D A C

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu,

- Okrivljeniku MP

- U spis.