Republika Hrvatska Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split Poslovni broj: P-677/2018-63

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sudskoj savjetnici Mariji Kadić Brstilo, u pravnoj
stvari tužitelja BILI TAXI j.d.o.o., OIB: 36268759285, Vukovarska 169, Split, kojeg
zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT,
OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, nakon zaključene glavne i javne
rasprave 4. ožujka 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i
punomoćnice tuženika, radi naknade štete, 23. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi imovinsku štetu u
iznosu od 33.180,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na
navedeni iznos od 3. siječnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje na
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana naknadi troškove ovog
parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je dana 4. prosinca 2018. tužba uvodnog označenog
tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi naknade štete.

2 Poslovni broj: P-677/2018-63

2. U tužbi tužitelj navodi kako je po objavljenom javnom pozivu podnio dana 7.
studenog 2016., nadležnom odjelu Grada Splita, zahtjev za izdavanje dozvole za
obavljanje usluge autotaksi prijevoza na području Grada Splita motornim vozilom
registarske oznake KC 567 FP, marka vozila Honda tip vozila Civic, boja crna s
efektom, hibridno vozilo, godina proizvodnje 2011., broj šasije
JHMFD3620AS203582. Tužitelj da je predao uredan zahtjev, odnosno uz isti da je
dostavljena sva dokumentacija (isprave) koja je propisana kao nužna uz objavljeni
javni poziv te da je ispunio sve zakonske uvjete. Zahtjev tužitelja da je odbijen
rješenjem tuženika klasa: UP/I-330-01/17-02/12, ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od

2. siječnja 2017. uz obrazloženje da Mirza Ibrahimović, kao zakonski zastupnik
tužitelja, već posjeduje jednu dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području
Grada Splita, i to kao vlasnik obrta "Rico Taxi". Tužitelj da je uredno protiv odluke
Grada Splita podnio žalbu, te da je drugostupanjsko tijelo – Ministarstvo mora,
prometa i infrastrukture usvojilo žalbu kao osnovanu i svojim upravnim aktom, klasa:
UP/II-340-01/17-01/09, ur. broj: 530-05-1-17-2 od 27. srpnja 2017., poništilo
navedeno rješenje Grada Splita i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovno
rješavanje. U bitnom obrazloženje drugostupanjskog tijela da je bilo da je tužitelj
ispunjavao sve propisane uvjete i da nisu postojale predispozicije za donošenjem
takvog prvostupanjskog akta. Poništenjem prvostupanjskog upravnog akta su
poništene sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, jer je od strane višeg tijela
utvrđeno da takav akt nije zakonit ni svrhovit. Prvostupanjsko tijelo da je tek dana 8.
veljače 2018. donijelo upravni akt, klasa: UP/I-330-01/17-02/12, ur.broj: 2181/-01-11-
02/20-18-7, kojim je tužitelj izdalo dozvolu broj 188 za obavljanje autotaksi prijevoza
na području Grada Splita. Prvostupanjsko tijelo da je donijelo upravni akt i tužitelju
izdalo dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita, dana 8.
veljače 2018., premda mu je takvu dozvolu trebalo izdati odmah nakon provedenog
javnog natječaja, obzirom da je tužitelj ispunjavao sve propisane uvjete za izdavanje
dozvole. Nadalje navodi da pravna subjekta mogu bez ikakve zapreke sudjelovati
na javnom natječaju i ishoditi svaki za sebe upravni akt, uz uvjet dostave tražene
dokumentacije (isprava) po javnom natječaju. Tužitelj navodi da se radi o dva
zasebna subjekta koja u pravnom prometu i prema trećima nastupaju samostalno što
da je bio slučaj u predmetnoj stvari, neovisno o činjenici što je riječ o obrtu u
vlasništvu zakon zastupnika tužitelja.

3. Tužitelj navodi da prema članku 19. Ustava RH pojedinačni akti državne uprave
moraju biti utemeljeni na zakonu, a koja zaštita da je zajamčena i člankom 3. i 5.
Zakona o općem upravnom postupku te da je slijedom toga tuženik prema odredbi
članka 50., 96.,97.,98. Zakona o općem upravnom postupku trebao odmah usvojiti
zahtjev tužitelja za izdavanjem tražene dozvole. Navodi kako je zbog nezakonitog
djelovanja tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta - izmakla dobit u iznosu od

120.000,00 kn, jer da bi navedeni iznos tužitelj ostvario redovitim obavljanjem usluge
autotaksi prijevoza u Gradu Splitu u razdoblju od donošenja poništenog
prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog upravnog akta kojim je isto
izdana tražena dozvola. Tako tužitelj da je od dana 2. siječnja 2017. pa do 8. veljače

2018. redovitim poslovanjem, odnosno obavljanjem usluga autotaksi prijevoza na
području grada Splita mogao ostvariti dobit u iznosu od 120.000,00 kn, a čija
mogućnost ostvarenja da je propuštena zbog nezakonitog djelovanja tuženika. Stoga
tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika da mu naknadi

3 Poslovni broj: P-677/2018-63

štetu u iznosu od 120,000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 3.
siječnja 2017. pa do isplate i troškovima parničnog postupka sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 13. veljače 2019. tužitelj je uredio
tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužitelj naknadi
imovinsku štetu u iznosu od 250.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama i troškovima postupka.

5. Kod ovog suda je dana 18. ožujka 2019. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika
kojim se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava tužbeni zahtjev po osnovi i
visini. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da prema odredbi
članka 14. Zakona o sustavu državne uprave za štetu koja građaninu, pravnoj osobi
ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave,
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje
imaju javne ovlasti u povjerenim i poslovima, naknađuje Republika Hrvatska. Navodi
kako za primjenu te odredbe u kojoj bi eventualno odgovarala RH je potrebno da
tužitelj dokaže da mu je šteta nastala nezakonitim radom jedinice lokalne
samouprave u konkretnom slučaju tuženika, a iz narativnog dijela tužbe i priloženih
isprava da ne proizlaze činjenice koje bi na to ukazivale. Za postojanje javnopravne
odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave
da je potrebno da se kumulativno ispune određene pretpostavke. Ističe kako nije
sporno da je rješenje Upravnog odjela Klasa: UP/I-330-01/17-02/04, Ur. broj:
2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje
dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza, a koje je rješenjem po žalbi tužitelja
poništeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uprava cestovnog i
željezničkog prometa i infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/09, Ur. broj: 530-05-
1-17-2 od 27. srpanja 2017. Međutim da to nije činjenica koja bi dovela do
odgovornosti za štetu, jer tužitelj da je protiv prvostupanjskog rješenja imao na
raspolaganju pravni lijek koji je iskoristio. Navodi da pogreške koje bi tijelo državne
uprave počinilo u primjeni procesnog i materijalnog prava se ispravljaju u
odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i da ne predstavljaju nezakonit i nepravilan
rad u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave te da je neutemeljen stav
tužitelja da bi poništeno rješenje tuženika kojim se odlučivalo o njegovim pravima
predstavljalo nezakonit rad tijela državne uprave.

6. Dopisom od 10. travnja 2019. ovaj sud je po prijedlogu tužitelja obavijestio
Republiku Hrvatsku po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u
Splitu o otpočetoj parnici sukladno odredbi članka 211. Zakona o parničnom
postupku, te je Republika Hrvatska podneskom od 26. travnja 2019. obavijestila ovaj
sud kako nema pravnog interesa miješati se u parnicu.

7. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje se nalaze u spisu to:
Javnog poziv za dodjelu dozvola za obavljanje autotaksi prijevoza području Grada
Splita (list spisa 5-6), rješenja Republike Hrvatske, Spltisko dalmatinske županije,
Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu
samoupravu UP/I-330-01/17-02/12, urbroj: 2181/01-11-02/20-18-7 od 8. veljače

2018. (list spisa 7-9), Službeni glasnik Grada Splita od 26. lipnja 2014. (list spisa 23-

4 Poslovni broj: P-677/2018-63

32), preslik dopisa Porezne uprave od 2. kolovoza 2018. (list spisa 44-45), preslik
spisa Grada Splita Ur.broj. 2181/01-11-02/20-17-2 (list spisa 48-78), dopis porezne
uprave, Podrčni ured Split, Ispostava Split, Klasa:410-01/19-01/659, Urbroj:513-07-
17-01/19-02 od 9. listopada 2019. (list spisa 81-91 te 100 spisa), saslušanjem
zakonskog zastupnika tužitelja Mirze Ibrahimovića te je izveden dokaz
knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Višnji
Perajica dipl. oec. iz trgovačkog društva Žbirac d.o.o., pa je na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz
sljedećih razloga.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet tužbenog zahtijeva se odnosi na naknadu imovinske štete u ukupnom
iznosu od 33.180,70 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim (nepravilnim) radom tuženika i koja
šteta predstavlja izmaklu korist uslijed nemogućnosti obavljanja usluge autotaksi
prijevoza.

10. U konkretnom slučaju među strankama nije bilo sporno:

- da je tužitelj po objavljenom javnom pozivu Splitsko-dalmatinske županije Grada
Splita (list 6 i 7 spisa) podnio dana 7. studenog 2016. nadležnom odjelu Grada Splita
zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada
Splita motornim vozilom;

- da je rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Split, Upravnog odjela za
komunalno gospodarstvo i redarstvo, Odsjek za komunalne poslove, Klasa: UP/I-
330-01/17-02/10, Ur. broj: 2181/01-11-02/20-17-2 od 2. siječnja 2017. (dalje: rješenje
od 2. siječnja 2017.) tuženik odbijen sa zahtjevom za izdavanje dozvole za obavljanje
autotaksi prijevoza;

- da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave cestovnog i
željezničkog prometa infrastrukture, Klasa: UP/II-340-01/17-01/09, Ur. broj: 530-05-1-
17-2 od 27. srpnja 2017. (rješenje od 27. srpnja 2017.) poništeno naprijed citirano
rješenje Grada Splita i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno
rješavanje;

- da je u ponovljenom upravnom postupku doneseno novo rješenje Upravnog odjela
za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu Grada Splita Klasa:
UP/I-330-01/17-02/12, Ur. broj: 2181/01-11-0-02/20-18-7 od 8. veljače 2018., kojim je
tužitelju izdana dozvola za obavljanje autotaxi prijevoza na području Grada Splita

11. Iz sadržaja obrazloženja rješenja tuženika od 2. siječnja 2017. ( list 70-71 spisa)
proizlazi kako je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom budući da je pregledom izvatka
iz sudskog i obrtnog registra utvrđeno da je isti osnivač u vidu fizičke osobe osnovao
više pravnih osoba koji su podnijeli zahtjev za izdavanje autotaksi dozvole te da se
radi o povezanim društvima i obrtu i da je cilj podnositelja zahtjeva bio da ista fizička
osoba u vidu pravne osobe dobije više rješenja o izdavanju autotaksi dozvola, a što
da je protivno članku 3. stavak 3. Odluke o autotaksi prijevozu.

12. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjskog rješenja Ministarstva mora, prometa
i infrastrukture, uprava cestovnog i željezničkog prometa infrastrukture od 27. srpnja

5 Poslovni broj: P-677/2018-63

2017. proizlazi kako prema pravnom shvaćanju tog drugostupanjskog tijela koji se
temelji na Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, nema pravne zapreke da
zahtjev za dobivanje dozvole podnese pravna osoba i fizička osoba – obrtnik,
neovisno o činjenici što je ista fizička osoba vlasnik obrta, odnosno osnivač
trgovačkog društva jer se radi o dva različita subjekta koje su neovisna u pravnom
prometu.

13. Iz sadržaja rješenja tuženika od 8. veljače 2018. proizlazi da je nakon ponovno
provedenog upravnog postupka i saslušanja stranke utvrđeno da tužitelj ispunjava
uvjete za izdavanje dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza, a radi čega je zahtjev
tužitelja prihvaćen te je istom izdana zatražena dozvola.

14. U bitnome, činjenična osnova tužbenog zahtjeva utemeljena je na tvrdnji
tužitelja da je nezakonitim djelovanjem tuženika tužitelju nastupila imovinska šteta-
izmakla dobit u smislu odredbe članka 1089. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) koju bi tužitelj
ostvario redovitim obavljanjem usluga autotaksi prijevoza u Gradu Splitu u razdoblju
od donošenja poništenog prvostupanjskog upravnog akta pa do donošenja novog
upravnog akta kojem je istom izdana tražena dozvola.

15. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu osporavajući njegovu osnovu i visinu
poglavito pravno odlučnim prigovorom promašene pasivne legitimacije pozivom na
odredbu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave.

16. Tužitelj osporava osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne
legitimacije pozivajući se na primjenu odredbe članka 130. Ustava RH koji da treba
povezati s odredbom članka 47. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i
odlukom tuženika o autotaksi prijevozu.

17. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a je propisano tko drugome prouzroči
štetu dužan je naknaditi je ako je ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje,
dok je stavkom 4. propisno da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim
slučajevima predviđenim zakonom. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi
proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje osobe odgovorne za
štetu (štetnik), protupravna štetna radnja, postojanje štete i uzročna veza između
štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje.

18. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj
150/15, 12/13, 93/16 i 104/16, dalje ZSDU-a) propisano je da štetu koja građaninu,
pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela
državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
naknađuje Republika Hrvatska.

19. Dakle, odredba članka 14. ZSDU-a utvrđuje primarnu i neposrednu odgovornost
RH za štetu građaninu pravnoj osobi ili drugoj strani nanesenu nezakonitim ili
nepravilnim radom državne uprave, ali i štete koju takvim radom počine tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave.

6 Poslovni broj: P-677/2018-63

20. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako ista ne razlikuje poslove iz
vlastitog djelokruga, odnosno samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i regionalne
samouprave, od onih poslova koji su tim jedinicama prenijeti posebnim zakonom, u
smislu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koja nastane građaninu njihovim
radom.

21. Zakon o sustavu državne uprave propisuje koja tijela državne uprave postoje te
određuje njihovu ulogu i poslove. Određeni poslovi državne uprave mogu se
posebnim zakonom povjeriti na obavljanje tijelima lokalne i područne (regionalne)
samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

22. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj
33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15)
određuje postojanje jedinica lokalne i područne samouprave, njihov djelokrug i
ustrojstvo, način rada i njihovih tijela, te druga pitanja vezana za njihov rad. U
Republici Hrvatskoj jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Dakle, tuženik
ima svojstvo jedinice lokalne samouprave.

23. Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu. Prilikom obavljanja poslova iz vlastitog djelokruga ova tijela
su samostalna i na njima je moguće vršiti samo nadzor ustavnosti i zakonitosti od
strane ovlaštenih državnih tijela. Poslovima iz vlastitog djelokruga jedinica područne
(regionalne) samouprave smatraju se poslovi koje imaju područno, odnosno
regionalno značenje, a to bi bili poslovi koji se odnose na školstvo, zdravstvo,
prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu
infrastrukturu, te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i
kulturnih ustanova. Posebnim zakonom moguće je prenijeti određene poslove
državne uprave na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na
druge pravne osobe koje na temelju zakona imaju javne ovlasti. Država u ovom
slučaju odgovara za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obavljanju
takvih poslova oštećenim osobama nanesu tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave prema članku 14. ZSDU-a.

24. Sudska praksa ističe da postoji primarna odgovornost RH za nezakoniti ili
nepravilan rad, neovisno na kojoj razini djelovanja je šteta nastala (Vrhovni sud RH
Rev-719/05 od 28. rujna 2008., Vrhovni sud RH, Rev-485/03 od 12. veljače 2004.).

25. Vezano za tužiteljevo pozivanje na odredbe članka 56. stavak 3. Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu ( "Narodne novine" broj 82/13.) koja je bila na snazi u
vrijeme kada je prvostupanjskim upravnim rješenjem od 2. siječnja 2017. odbijen
zahtjev tužitelja za izdavanjem dozvole za obavljanjem autotaksi prijevoza, a kojom
zakonskom odredbom je propisano da dozvolu za obavljanje autotaksi prijevoza
izdaje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, pravnoj
ili fizičkoj osobi koja ispunjava uvjete propisane tom zakonskom odredbom, obzirom
se navedena dozvola izdaje u upravnom postupku za eventualnu nezakonitost
odnosno nepravilnost rada tijela državne uprave ne bi bio odgovoran tuženik, nego
Republika Hrvatska.

7 Poslovni broj: P-677/2018-63

26. Nadalje je za navesti da u konkretnoj stvari naknadno ukidanje odluke tijela
državne uprave ne mora uvijek značiti i postojanje nezakonitosti u radu zbog kojeg bi
Republika Hrvatska u smislu odredbi članka 1045. stavka 4. ZOO-a u vezi s člankom

14. Zakona o sustavu državne uprave odgovarala za naknadu štete. Nezakonit rad
se očituje kao postupanje suprotno zakonu, a nepravilan rad kao činjenje ili
nečinjenje suprotno popisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.
Pretpostavke o odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekata obveznog odnosa
odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne
radnje i štete. Dakle, odgovornost za štetu Republike Hrvatske nastaje tek pod
pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu, u konkretnom slučaju tijelo državne
uprave, počinila onu protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži
popravak iste, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice
( tako i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-246/11 od 21. listopada 2014.).

27. Po ocjeni ovog suda, u takvom postupanju nadležnog prvostupanjskog tijela
(upravnog odjela tuženika) nije postojala nezakonitost. Naime, to tijelo je u skladu sa
svojim zakonskim ovlaštenjima donijelo odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje
dozvole za obavljanje autotaksi prijevoza na području Grada Splita te je za tu odluku
dalo jasne i obrazložene razloge. Prema tome, to što je predmetna odluka povodom
žalbe tužitelja poništena i nadležno prvostupanjsko tijelo upućeno da dopuni dokazni
postupak na način da omogući tužitelju da se izjasni o svim činjenicama važnim za
donošenje odluke, ne upućuje na zaključak da je na strani tuženika postojala
nezakonitost.

28. Stoga, kako ovaj sud nije utvrdio tuženikovu odgovornost za štetu, zahtjev
tužitelja za naknadu štete je trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove
presude.

U Splitu, 23. travnja 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku

- u spis

8 Poslovni broj: P-677/2018-63

Broj zapisa: 9-30866-9f855

Kontrolni broj: 00479-5d4fd-62c9b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.