- 1 -              Poslovni broj: 2769/2023-3

 

                                    

Poslovni broj: Usž-2769/2023-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Š. P., V., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-1464/23-2 od 7. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-1464/23-2 od 7. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba tužitelja, koju je podnio jer tuženik nije odlučio o njegovom prijedlogu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi suzbijanja tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske, a niti je odlučio o njegovom prigovoru, kojeg je podnio zbog nedonošenja odluke o prijedlogu.

2.              Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu, navodeći da je prvostupanjski sud namjerno pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne rješava o njegovom pravu, obvezi ili pravnom interesu, jer u konkretnom slučaju tuženik odlučuje o pravnim interesima tužitelja, kako to proizlazi iz članka 42. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Nastavno se opširno osvrće na predmete u kojima prvostupanjski sud, ispitivanjem prethodnih pitanja, nije ispitao prethodno pitanje vezano za nezakonito pogodovanje izrijekom navedenih gradova imenovanim pravnim subjektima. Zaključno, konstatira kako je kompletno poslovanje poslovnog subjekta koji je na tržište ušao ili je na tržištu učvrstio svoj tržišni položaj nezakonitim radnjama, pravno ništavo temeljem članka 101. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. stavka 2. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru. Slijedom izloženog, predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

5.              Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužitelj podnio tužbu radi nedonošenja odluke o njegovom prijedlogu te naknadno o prigovoru izjavljenom tuženiku zbog nedonošenja odluke usmjerene na pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi suzbijanja horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske koji je nastao nezakonitim pogodovanjem jedinica lokalne samouprave privilegiranim poslovnim subjektima. Pritom se tužitelj pozvao na odredbu članka 42. ZUP-a, kojom je propisano pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (stavak 1.).

6.              Imajući u vidu sadržaj tužbe, kao i prigovora kojim je tužitelj zatražio od tuženika donošenje odluke u ovoj stvari pozivom na članak 46. Ustava Republike Hrvatske (svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor), ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

7.              Pritom se prvostupanjski upravni sud osnovano pozvao, pored ostalih, i na odredbu članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a, kojom je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu.

8.              Kako se ovdje ne radi o stvari iz područja upravnog prava odnosno o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a, već o djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske, o čemu se ne odlučuje u upravnom postupku, a niti se s tim u vezi donosi upravni akt, to nedonošenje tuženikove odluke po tužiteljevom prijedlogu i prigovoru ne može biti predmet ni upravnog spora, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.

9.              Radi navedenog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u sporu.

10.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu

 

U Zagrebu, 23. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.