Poslovni broj: P-719/2021-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1.tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i

2.tužiteljice ŽĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik mr.sc.Julijano Dropulić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljubomir Vranješ i Sandra Trojanović Sršen, sa sjedištem u [adresa], radi predaje u posjed nekretnine, nakon glavne rasprave održane 9. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 1.tužitelja i punomoćnice tuženika, 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom ZĆ, [adresa] da tužiteljima ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed dio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „Zgrada i dvor“ površine 673 m2, ZK tijelo 2, ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš dio površine 219 m2, koja površina je na Skici premjeravanja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak Orebić Br.222/2000 od 18.10.2000.godine prikazana i označena brojevima 1-2-3-4., kao i da sa tog dijela k.č. ukloni postavljenu zelenu metalnu ogradu i izgrađene podzide, u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki za ½, isključivi vlasnici dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „Više špilje“ ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš dijela ove k.č. u površini od 219 m2, koja površina je na Skici premjeravanja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak Orebić Br.222/2000 od 18.10.2000.godine prikazana i označena brojevima 1-2-3-4., pa se tužitelji ovlašćuju nakon što se po prijavnom listu formira posebna čestica zemlje od naznačenog i opisanog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Oznaka zemljišta „Više špilje“ ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem ove presude i tog prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje na svoje ime svaki za ½ uz istovremeno brisanje tog prava sa imena: ZĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

III. Nalaže se 1.tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužiteljici ZĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zgrada i dvor površine 673 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužitelja ŽĆ i njegove sestre ZĆN za ½ dijela, koju nekretninu su stekli darovanjem od svog oca HĆ, a ovaj nasljeđivanjem od svog brata ŠĆ i strica ĆĆ koji su u međuvremenu umrli. Nadalje se navodi da je tuženik ZĆ potajno i bez znanja i suglasnosti pravnih prednika tužitelja (ŠĆ i ĆĆ) još 2001. god. pokrenuo postupak radi promjene podataka o zemljištu po rješenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak [adresa], oznake upravnog akta: Klasa:UP/I-932-07/00- 01/00098, Urbr:541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., u dijelu kojim je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Naziv katastarske čestice "Više špilje", Katastarska kultura "Zgrada i dvor" površine 673 m2 upisana u posjedovnom listu na imena: ĆĆ, [adresa], ½ i ŠĆ, r. Kuran, [adresa], ½, cijepana na način da je 219 m2 površine ove k.č. pripojeno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjednika ZĆ, [adresa]. O istome tužitelji niti njegovi pravni prednici nisu ništa znali sve do 16. travnja 2021. kada je otac tužitelja zaprimio od tvrtke Geodet Korčula d.o.o. poziv na predočenje Geodetskog elaborata na zahtjev investitora ZĆ kada je tužitelju i njegovom ocu predočeno rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar

Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak [adresa], Klasa:UP/I-932-07/00-01/00098, Urbr:541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., sa prilozima, te prema skici izmjere koja je sastavni dio elaborata utvrdio da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površino 219 m2 poklapa sa dijelom k. č. [katastarska čestica], te su tužitelj i njegovo otac pokrenuli upravni postupak obnove pred Državnom geodetskom upravom, Područni ured za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak [adresa], oznake upravnog akta: Klasa:UP/I- 932-07/00-01/00098, Urbr:541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., koji postupak obnove je još u tijeku.

Tužitelji dalje navode da je tuženi tijekom razdoblja studeni 2019.god. -veljače 2020. god. potajno i bez znanja tužitelja odnosno njegovog pravnog prednika oca HĆ na dijelu predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavio zelenu metalnu ogradu te je nakon toga na istom dijelu počeo zidati podzide. Stoga da je tužiteljica ŽĆN pisanim putem dana 5. lipnja 2020. uputila zahtjev tuženom da ih prestane ometati u posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da ukloni postavljenu ogradu i podzide, slijedom toga da vrati oduzet posjed kojim oduzimanjem je tužitelju i njegovoj sestri onemogućen pristup na lokalnu cestu koja je položeno južno u odnosu na predmetnu nekretninu. U međuvremenu navode dalje tužitelji, zbog postupaka Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula, u zemljišnim knjigama sada u skladu sa rješenjem Državne geodetske uprave od 5. travnja 2001. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] ima i dalje istu površinu od 673 m2, međutim u posjedovnom listu u skladu sa rješenjem Državne geodetske uprave od 5. travnja 2001. površina ove k.č. je umanjena za 219 m2 i iznosi 454 m2, s druge strane tuženikova čestica je povećana za 219 m2 na štetu tužiteljeve k.č. i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iznosi 691 m2 isto i kao u posjedovnom listu broj 485 k. o. [katastarska općina]. Dakle, u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] je ista zemljišna površina od 219 m2 sastavni dio i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom toga tužitelji zahtijevaju da im tuženik preda u posjed dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 219 m2, koja je prikazana i označena na skici premjeravanja Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak Orebić broj 222/2000 od 18. listopada 2000., a za slučaj da sud ovaj zahtjev ne prihvati podredno zahtijevaju da se utvrdi da su tužitelji vlasnici tog istog realnog dijela površine 219 m2 koja je pripojena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i podneskom od 28. svibnja 2022. tužitelji su definirali svoj osnovni i podredni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženik osporava navode tužbe i u odgovoru na tužbu navodi da dio nekretnine koji tužitelji tužbom čine spornim jest dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik je temeljem ovosudne pravomoćne presude P-15/02 od 25. siječnja 2013. ishodio u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na cjelini te nekretnine na svoje ime o čemu je doneseno ovosudno rješenje pod posl.br.Z-1332/13. Dalje navodi da tužitelj i njihovi prednici nikad nisu bili vlasnici ni posjednici dijela nekretnine kojeg utužuju stoga tužitelji ni ne mogu steći u vlasništvo i posjed taj dio nekretnine, pa ni po osnovi ugovora o darovanju na kojeg se pozivaju. Ujedno tuženi ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer predmetni dio nekretnine nije predmet ugovora o darovanju, ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer sve da je dio nekretnine kojeg tužitelji utužuju iz nekog razloga i bio predmetom tog ugovora o darovanju, takav ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, u smislu članka 53. stavak 1. toč. 2. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu a u vezi s odredbom članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Predmet spora zahtjev je tužitelj kao knjižnih vlasnika da im tuženik preda u posjed realni dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg su odredili uz pomoć skice Područnog ureda za katastar Dubrovnik broj 222/2000 od 18. listopada 2000. na skici prikazan i označen brojevima 1-2-3-4 površina 219 m2 kao i da sa tog dijela ukloni postavljenu zelenu metalnu ogradu i izgrađene podzide, dok ukoliko sud ne prihvati prvi istaknuti zahtjev podredno zahtijevaju da se utvrdi da su tužitelji u jednakim omjerima suvlasnici tog istog realnog dijela sada označeno kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju nekretnine broj OV-2988/2020 od 24. rujna 2020., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], rješenje Državne geodetske prave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak [adresa] Klasa:UP/I-932-07/00- 01/00098, Urbr:541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., skica premjeravanja Katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula, Odjeljak Orebić broj 222 od 18. listopada 2000., prijepis posjedovnog lista Državne geodetske prave, Područni ured za katastar Dubrovnik, odjel za katastar nekretnina Korčula broj 449 i 485 od 2. rujna 2021., izvod iz katastarskog plana, poziv za predočenje geodetskog elaborata, prijedlog za obnovu postupka od 30. travnja 2021., povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pravomoćna presuda Općinskog suda u Korčuli posl.br.P-15/02 od 25. siječnja 2013., rješenje Županije Dubrovačko-neretvanske Klasa: UP/I-350-06/95- 02/148, Urbr: 2117-05/2-95-3 od 29. svibnja 1995., snimak postojećeg stanja za legalizaciju objekta iz ožujka 1995., povijest promjena na kat.čest. Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Korčula Klasa: 930-04/23-05/351, Urbroj: 541-30-04/3-23-3 od 19. prosinca 2003., pravomoćna presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu poskl.br. Usl-1885/2024-9 od 28. siječnja 2025., rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnina Korčula Klasa: 932-07/25-06/1, Urbroj: 541- 30-04/1-25-6 od 13. listopada 2025., proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, saslušani su svjedoci ČĆ, ĐĆ, UĆ, RĆ i CĆ, saslušani su 1.tužitelj ŽĆ i tuženik kao parnične stranke i izvršen uvid u spis ovog suda posl.br.P-15/02.

5. Prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije je materijalnopravni prigovor, koji se ocjenjuje u sklopu odluke o tužbenom zahtjevu, što znači da u slučaju njegove osnovanosti sud odbije tužbeni zahtjev, a ne odbacuje tužbu.

6. Tužitelj dakle prije svega zahtijevaju vlasničkopravnu zaštitu temeljem odredbe članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25-dalje: ZV) kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Prema odredbi članka 162. stavak 1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, dok je člankom 163. stavak 1. ZV propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

7. Temeljna je tvrdnja tužitelja da je u nezakonito provedenom upravnom postupku smanjena površina njihove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 219 m2 i pripojena tuženikovoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Na prijedlog 1.tužitelja ŽĆ i njegovog oca HĆ rješenjem Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Odjel za katastar nekretnine Korčula od 13. listopada 2025. dopušta se obnova postupka u predmetu promjene podataka u zemljištu koji je okončan rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula- Odjeljak [adresa] Klasa: UP/I-932-07-2000-02/98, Urbroj: 541-20-02/7-01-3 od 5. travnja 2001., koji postupak obnove je u tijeku.

9. Prema rješenju Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Ispostava Korčula-Odjeljak [adresa] Klasa: UP/I-932-07/00-01/0098, Urbroj:

541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001. mijenjaju se podaci o zemljištu k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica] više špilje površine 454 m2 posjednik Seoska zajednica, [adresa] upisom novog stanja u posjedovni list 485 sada površine 691 m2 posjednik ZĆ ČĆ i kat. čest. [katastarska čestica] više špilje zgrada i dvor površine 673 m2 posjednik Kuran Filip r. Kuran Zagreb, ½ i Kuran Miroslav Ž, [adresa], ½ upisom novog stanja u posjedovni list 449 sada površine 454 m2 istih posjednika dok u obrazloženju se navodi da je stranka ZĆ prijavio promjenu na zemljištu . Ispitnim postupkom utvrđeno je stvarno stanje.

9.1. Iz posjedovnog lista broj 449 od 2. rujna 2021. razvidno je da je RĆ upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više špilje zgrada i dvor površine 454 m2 a iz posjedovnog lista 485 razvidno je da je tuženik upisan posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više špilje izgrađeno zemljište 155 m2 dvorište 536 m2 ukupno 691 m2.

10. Iz povijesnih promjena na katastarskim česticama od 19. prosinca 2023. razvidno je da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala 1975. god. temeljem prijavnog lista Ureda za katastar Dubrovnik površine 468 m2 upisana u posjedovni list broj 192 na ime Seoska zajednica Trpanj, 1996. god. temeljem prijavnog lista Ureda za katastar izvršena je promjena oblika nakon koje je kčbr. [katastarska čestica] površine 454 m2 upisana u posjedovni list 192 na ime Seoska zajednica Trpanj 2000. god. temeljem predmeta Ureda za katastar Klasa: UP/I-932-07/00-01/98, izvršena je promjena oblika i posjeda nakon koje je kčbr. [katastarska čestica] površine 691 m2 upisana u posjedovni list 485 na ime NĆ u cjelini, nisu zabilježene daljnje promjene.

11. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kčbr. [katastarska čestica] zgrada i dvor površine 673 m2 bila upisana kao suvlasništvo Kuran Miroslava i Kuran Eufemije rođ. Z svatko za 1/2 dijela, 2007. god. na temelju rješenje o nasljeđivanju brisan je ŠĆ a upisan RĆ pok. H ½ dijela, 2012. god. brisana je Kuran Eufemija i upisan Kuran Maćan pok. ŽĆ za ½ dijela, a sada su na temelju ugovora o darovanju OV-2988/20 od 24. rujna 2020. kao suvlasnici upisani tužitelji svatko za ½.

11.1. Prema ugovoru o darovanju od 24. rujna 2020., broj OV-2988/2020 darovatelj RĆ pok. ŽĆ darovao je svojoj djeci, ovdje tužiteljima OĆ i ZĆN, svakome za ½ dijela nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] zgrada i dvor površine 673 m2, dok je u članku IV. navedeno da su obdarenici već u posjedu nekretnine koja je predmet ugovora.

12. Tuženik je u zemljišnim knjigama 2013. god. upisani vlasnik kčbr. [katastarska čestica] više špilje površine 691 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Korčuli posl.br.P-15/02 od 25. siječnja 2013. Navedena presuda donesena je u predmetu ovog suda posl.br.P-15/02 koju je inicirao tužitelj ovdje tuženik i drugi tužitelji (deset tužitelja) protiv brojnih tuženih (tzv. Trpanjska zajednica) i u kojoj tužitelj ovdje tuženik ZĆ navodi da je vlasnik zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je izgradio još 1985. god. na zemljištu koje je dobio od MZ Trpanj kao radnik u tadašnjoj staklari.

13. Iz presude Upravnog suda u Splitu posl.br.Usl-1885/2024-9 od 28. siječnja 2025. koja je pravomoćna razvidno je da je odbijen zahtjev tužitelja ŽĆ kojim traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/II-361-03/23-02/581 od 18. lipnja 2024. i građevinske dozvole od 25. listopada 2023. izdata investitoru ZĆ.

14. Provedenim uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se sporni dio zemljišta nalazi ispod javne ceste sa istočne strane kuće tuženika i iznad kuće tužitelja koja je na nižem nivou, u naravi je betonirani prolaz širine cca 1,20 m kojim se dolazi do kuće tuženika a uz rubni dio je metalna ograda, iznad prolaza prema cesti kaskadno je zemljište zasađeno voćkama položeno u tri ograde i sa donje strane ograđeno potpornim zidovima. Do kuće tuženika moguć je pristup i sa zapadne strane stepeništem koje vode od javne ceste pokraj vrtova do dvorišta kuće.

15. Nakon provedenog uviđaja vještak geodet dostavio je pismeni nalaz i mišljenje sastavni dio kojeg je skica na kojoj je prikazan predmet spora označen žutom bojom i točkama A, B, C, D, E, površine 219 m2. U pismenom nalazu i mišljenju vještak navodi da predmetna nekretnina trenutno predstavlja vrt sa višegodišnjim voćkama i dva pristupna puta kojima se služi tuženik da bi došao do svoje kuće, u katastarskom operatu izvršena je promjena kojom se čest. zem. [katastarska čestica] povećala za 219 m2, č. zem. [katastarska čestica] smanjila za 219 m2, ova promjena na kopiji plana se dogodila znatno nakon 2000. god. kada je izrađena skica broj 222, u zemljišnoj knjizi izvršeno je povećanje promjene površine 2390/86 za 219 m2 dok za čest. zem. [katastarska čestica] nije izvršeno umanjene za 219 m2 i prema podacima iz zemljišne knjige ova površina pripada objema česticama a to nije moguće. Vještak navodi da su prema dostupnim podacima čestice 2390/81 i 2390/86 k. o. [katastarska općina] formirane skicom mjerenja 78 prema kojoj je sporni dio bio sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica], sljedeća promjena je uslijedila prilikom izrade elaborata kojim je "predmetna nekretnina" ušla u sastav čest. zem. [katastarska čestica].

15.1. Sudski vještak je i dopunski saslušan na glavnoj raspravi pri čemu je dao objašnjenje svog nalaza i mišljenja i odgovorio na primjedbe i pitanja tužitelja. U usmenom izlaganju vještak navodi da je u ovom slučaju promjena pravilno provedena u katastru na način da je čest.2390/86 povećana površina a čest. 2390/81 umanjena za površinu 219 m2 a sve temeljem skice broj 222, dok u zemljišnoj knjizi promjena sukladno skici 222 nije uredno provedena što znači da je promjena površine čest. 2390/86 izvršena tako da se povećala za 219 m2 dok površina čest. zem. [katastarska čestica] je ostala nepromijenjena.

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, tužitelji nisu imali ozbiljnih prigovora na provedeno vještačenje a tuženik nije imao nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

17. Svjedok ČĆ saslušan na licu mjesta u svom iskazu navodi da u [adresa] živi 48 godina a doselio je iz Hercegovine i poslije dobio od Mjesne zajednice teren na kojem je izgradio kuću u kojoj i stanuje a graniči sa nekretninom tuženika te mu je dobro poznati pokazan prolaz i vrtovi ispod ceste koji su u posjedu tuženika preko 30 godina, tuženik da je izgradio potporni zid ispod ceste, ostale zidove kojim su ograđeni vrtovi, zasadio je voćke, a prije je na mjestu gdje je sada željezna ograda bila žičana koju su držali betonski stupići i nikoga iz obitelji ŽĆ nije vidio da dolazi na sporni dio zemljišta i da nešto radi, nikada nije vidio tužitelja ŽĆ a poznaje ga kao susjeda ali nikada ga nije vidio da primjerice bere voćke, uređuje vrt ili slično a vidio je da uređuje vrt ispod ove željezne ograde. Svjedok još navodi da je svoju kuću počeo graditi 1979. god. a tuženik je nekoliko mjeseci prije počeo graditi svoju kuću dok je kuća tužitelja ispod bila već pod krovom i okućnica je već bila uređena i ograđena.

18. Svjedokinja ĐĆ u svom iskazu navodi da joj je sporni dio zemljišta dobro poznat pošto živi u susjedstvu od 1982. god. kada se zaposlila u tadašnjoj tvornici kristala u [adresa] i dobila od Mjesne zajednice zemljište na kojem je izgradila kuću u susjedstvu predmetnih nekretnina, najprije je kuća obitelji ZĆ, obitelji ČĆ i kuća njezine obitelji, kad su ona i suprug počeli sa gradnjom kuće i tuženik je počeo graditi svoju kuću tada je teren gdje su sada vrtovi obitelji ZĆ bilo brdo dok je na zemljištu ispod bila izgrađena kuća u kojoj je stanova sa suprugom sada pok. ĆĆ i njegovo zemljište bilo je ograđeno žicom, put je bio do ĆĆ kuće a dalje brdo tako da su sami izgradili put do glavne ceste.

19. Svjedok UĆ u svom iskazu navodi da mu je predmet spora poznat pošto je 1996. god. kupio kuću u [adresa] iznad kuće obitelji ZĆ i iznad ceste a pošto cijeli život živi u [adresa] (rođen 1964. god.) poznato mu je da su negdje 1980- ih godina ljudi koji su doselili u [adresa] a kako bi ostali a među njima je i ZĆ dobili od Mjesne zajednice Trpanj zemljište za izgradnju kuće tako da je i tuženik ZĆ na takvom zemljištu izgradio kuću i podzide a kada je on 1996. god. kupio svoju kuću stanje na nekretnini GĆ bilo je manje-više kao i sada, obitelj ZĆ stanuje u kući i nesmetano koristi vrtove u kojima su voćke a koliko se sjeća kuća obitelji ĆĆ izgrađena je ranije od kuće tuženika a ovo mu je poznato jer je posjećivao tetu koja stanuje u blizini.

20. Svjedok RĆ inače otac tužitelja u svom iskazu navodi da je on nekadašnji vlasnik nekretnine ne sjeća se katastarskog broja u naravi kuća sa okućnicom u [adresa] površine 673 m2 koju je naslijedio iza smrti svog oca OĆ i istu tu nekretninu poklonio sinu i kćeri ovdje tužiteljima i uveo ih u posjed a pošto je bio vlasnik spornog dijela zemljišta darovao je djeci i to u naravi uzurpirano zemljište od strane ZĆ. Dalje navodi da je kuća i okućnica koja je bila predmet darovanja nekadašnje vlasništvo njegovog pok. strica ĆĆ i njegove supruge VĆ, svatko za ½ dijela, ĆĆ umro je 2003. a naslijedila ga je njegova supruga VĆ a ona je još za života svog supruga svoju ½ dijela darovala njegovom sada pok. bratu ŠĆ koji je preminuo 1998. god. a naslijedio ga je njihov otac ŽĆ a 2012. god. sklopljena je sudska nagodba prema kojoj je strini VĆ na ime vrijednosti njenog suvlasničkog dijela isplatio dogovoreni iznos a ona je njemu prepustila svoj suvlasnički dio na nekretnini i tek tada ušao je u posjed. Još navodi da s obzirom da nije bila usklađeno stanje katastra sa zemljišnom knjigom njegov odvjetnik je poslao dopis katastru da uskladi stanje katastra sa zemljišnom knjigom na što katastar nije reagirao pa je jednom prilikom došao u katastar kod FĆ da vidi što je bilo sa tim a ovaj je odgovorio nešto neodređeno.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da je negdje 2000. god. bio kod strica ĆĆ na njegovoj nekretnini te je vidio da je ZĆ prema istoku počeo zidati neke podzide kraj njegove kuće, na njegovo pitanje stric je rekao da on to nije dozvolio i da ga je upozorio, isto tako stric mu je rekao da za vrijeme rata nitko nije dolazio i da je ZĆ iskoristio situaciju i dalje zidao i tih deset godina do 2012.god. tuženik ZĆ radio je što je htio.

21. Svjedok AĆ u svom iskazu navodi da u [adresa] živi od 1968. god. i stanuje u kući koja se nalazi ispod kuće obitelji ZĆ a druga kuća od obitelji ŽĆ pa tako zna da je tuženik svoju kuću počeo graditi krajem 1970-ih početkom 1980-ih a već je bila izgrađena kuća tada vlasništvo ĆĆ i VĆ i koliko zna nije bilo nikakvih sporova iako su međaši i kuća tuženika je poviše. Svjedok još navodi da je sporni dio zemljišta ispod ceste uz kuću uvijek koristio tuženik ZĆ i dok je bio mlađi prolazio je uz te nekretnine a sada se do njegove kuće kao i do kuće obitelji VĆ pristupa sa donje ceste. Sjeća se zelene metalne ograde a nije mu poznat tko ju je postavio uglavnom zna da je predmetni dio zemljišta koji mu je pokazan na skici uvijek koristio tuženik pa je on izgradio podzide i koristi vrt i nikog drugog nije vidio i ni po čemu nije mogao zaključiti da na to zemljište polažu pravo susjedi ĆĆ i VĆ, isto tako nikada nije vidio tužitelje na predmetnom zemljištu niti je po ičemu mogao zaključiti da oni polažu neko pravo na sporno zemljište. Svjedok još navodi da se kao dječak sjeća ĆĆ i VĆ a imali su običaj njemu i susjedu TĆ kao dječacima povjeriti obavljanje nekih sitnih poslova oko kuće i za to ih nagradili novčano.

Na poseban upit punomoćnice tuženika svjedok izjavljuje da su ĆĆ i VĆ bili u jako dobrim odnosima sa obitelji ZĆ i prema njegovim saznanjima između njih nije bilo nikakvih problema u pogledu spornog zemljišta i oni na ovo sporno zemljište nisu nikad dolazili.

22. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka ČĆ, ĐĆ, SĆ i AĆ kojima su relevantne činjenice poznate iz dugogodišnjeg neposrednog zapažanja, njihovi iskazi logični su, uvjerljivi i međusobno ne proturječe već se dopunjuju, pa ih i zbog toga sud prihvaća. Sud nije u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedoka HĆ koji je kao otac tužitelja zainteresiran za ishod spora, njegov iskaz protivan je iskazima ostalih svjedoka u dijelu u kojem navodi da je njegov stric sada pok. ĆĆ polagao prava na sporni dio i upozoravao tuženika na nezakonitu izgradnju.

23. 1.tužitelj ŽĆ u svom iskazu navodi da je predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] njemu i njegovoj sestri ovdje 2.tužiteljici darovao njihov otac RĆ 2020. god. u naravi kuća sa okućnicom, prethodni suvlasnici bili su njegov otac RĆ i njegova strina VĆ, zatim je njegov otac kuću naslijedio od svojih roditelja koji su isti nekretninu naslijedili iza smrti svog sina ŠĆ a 2012. god. njegov otac od svoje strine VĆ otkupio je njezin suvlasnički dio i tada utvrdili da je ZĆ ušao u njihovo zemljište, posadio voćke, izgradio podzide. Dalje navodi da u razdoblju od 1991. do 1995. god. nitko nije dolazio u kuću, onda su 1995. god. u kuću došli očev stric ĆĆ, strina VĆ, on i sestra ZĆN i njihov otac RĆ i sjeća se a imao je 15 godina da su otišli iznad kuće i uvidjeli da je susjed ZĆ počeo graditi podzide dužine nekih 2 m, poslušavši njegovog oca stric je upozorio ZĆ da se ne širi više, a nakon toga na nekretninu nije dolazio sve do 2012.god., za vrijeme njegove odsutnosti kada je tri mjeseca 2019. god. boravio u [adresa] tuženik je postavio zelenu ogradu između tih podzida i njegove kuće čime im je zapriječio prolaz sa gornje strane do kuće.

Na poseban upit punomoćnika 1.tužitelj izjavljuje da su očev stric ĆĆ i njegova žena VĆ zemljište kupili 1968. god. od Trpanjske zajednice, na upit punomoćnika tuženika je li prije zelene ograde postojala na istom mjestu neka druga ograda 1.tužtielj izjavljuje da je postojala a postavio je pok. ĆĆ kako bi spriječio životinje da ulaze u njegov vrt.

24. Tuženik ZĆ u svom iskazu navodi da je u [adresa] najprije došao njegov brat BĆ i bio u radnom odnosu u tvornici stakla pa je tako od Mjesne zajednice dobio teren za gradnju kuće koju je i započeo graditi a kako se 1983. god. njegov brat vratio u rodno mjesto u roditeljsku kuću, kuću i teren prepustio je njemu s time da Mjesnoj zajednici plati naknadu, tako je preuzeo posjed i vlasništvo nekretnine, 1985. god. na spornom dijelu izgradio je podzide i stepenice i nitko se tome nije protivio. Tuženik navodi da su sada pok. ĆĆ i njegova supruga VĆ dolazili na svoju nekretninu koja se nalazi ispod njegove nekretnine pa se sa njima kao susjed i družio i nikada oni nisu imali primjedbu u pogledu međa a pok. ĆĆ postavio je betonske stupove i ogradu koja je razgraničavala njihove susjedne nekretnine a on je uz ogradu napravio betonski prilaz do svoje kuće dok su pok. ĆĆ i njegova supruga VĆ do svoje nekretnine pristupali sa donje ceste, nikada nisu do svoje nekretnine dolazili preko spornog dijela te prilaz služi samo za dolazak do njegove nekretnine.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja kolike je površine bio teren kojeg je dobio njegov brat od Mjesne zajednice tuženik izjavljuje da ne zna kolika je bila površina, teren je pokazan a površinu nitko nije mjerio.

Punomoćnik tužitelja prigovorio je iskazu tuženika u dijelu kad govori da mu je nepoznata površina.

Punomoćnica tuženika prigovorila je iskazu 1.tužitelja kao pretežito neistinito.

25. U ovoj pravnoj situaciji odlučujuće je tko je stvarni vlasnik spornih 219 m2 k. o. [katastarska općina], bez obzira na zemljišnoknjižni upis, jer u konkretnom slučaju ne mogu i tužitelji i tuženik istodobno biti vlasnici iste nekretnine odnosno istog realnog dijela nekretnine.

26. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i sveukupno utvrđeno je da sporni dio zemljišta površine 219 m2 u dugogodišnjem i nesmetanom posjedu tuženika kao sastavni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da prednici tužitelja (sada pok. ŠĆ, pok. ĆĆ, VĆ i RĆ) na tom dijelu nikada nisu izvršavali posjed, niti su tužitelji nakon sklopljenog darovnog ugovora 2020. god. stupili u posjed tog dijela zemljišta kao sastavnog dijela darovane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Po svom položaju, i načinu korištenja sporno zemljište pripada nekretnini tuženika u naravi kuća i okućnica te je nedvojbeno da je tuženik radi uređenja okućnice izgradio podzide, pristupne stepenice, prilaz i da je posjed razgraničen prema nekretnini tužitelja koja je ispod nekretnine tuženika, a iz iskaza svjedoka ČĆ, ĐĆ, SĆ i AĆ nedvojbeno proizlazi da je tuženik na zemljištu koje je dobio od Mjesne zajednice izgradio kuću prije trideset i više godina, uredio okućnicu, prilaz i da je kuća ispod tada vlasništvo sada pok. ĆĆ i njegove supruge VĆ bila već izgrađena, okućnica uređena i ograđena, te da oni nikada nisu polagali pravo na sporni dio zemljišta niti bili u posjedu, niti su tužitelji nakon sklopljenog ugovora stupili u posjed i tog spornog dijela niti je njihov otac darovatelj RĆ bio u posjedu.

27. Iz rezultata cjelokupnog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženik u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najkasnije od 1995. god. da je na zemljištu do tada izgradio kuću u kojoj i stanuje i uredio okućnicu a u sastavu koje nekretnine je i sporni dio za koji tužitelji smatraju da pripada njihovoj kčbr. [katastarska čestica], i posjedovanjem kroz vrijeme koje je propisano zakonom ostvario je zakonske pretpostavke u smislu odredbe članka 159. stavak 3. ZV za stjecanje vlasništva dosjelošću pa je vlasništvo ako nikako drugačije onda stekao dosjelošću.

28. Nije sporno da su tužitelji suvlasnici susjedne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zgrada i dvor koja u zemljišnim knjigama ima upisanu površinu 673 m2 a u katastru 454 m (razlika 219 m), a u ovoj situaciji tužitelji svoj vlasničkopravni zahtjev ne mogu ostvariti samo na temelju upisane površine u zemljišnim knjigama a da pritom nisu dokazali i da su stvarni vlasnici spornog dijela nekretnine, pri čemu iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi identitet nekretnine i predmet spora. Do nesklada došlo je zbog propusta kod provedbe u zemljišnoj knjizi na način da nije umanjena površina kčbr. [katastarska čestica] za spornih 219 m2, koja je pripojena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

29. Tužitelji iako su upisani u zemljišnim knjigama nisu stvarni vlasnici spornog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pošto je utvrđeno da je stvarni vlasnik spornog dijela tuženik koji taj dio zemljišta posjeduje kao sastavni dio svoje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je uknjižena kao njegovo vlasništvo.

30. Slijedom navedenog utvrđeno je da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed predmetnog dijela nekretnine označenog kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega je pozivom na odredbu članka 163. stavak 1. ZV sud odbio prvobitno postavljen tužbeni zahtjev.

31. S obzirom da je prvobitno postavljen zahtjev odbijen valjalo je odlučiti i o podrednom zahtjevu, iako je podredni zahtjev prethodno pitanje u sklopu osnovnog zahtjeva, samo što tužitelji sada sporni dio označavaju kao dio kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa sve prije navedeno odnosi se i na podredni zahtjev.

32. Darovnim ugovorom od 24. rujna 2020. darovatelj RĆ kao isključivi vlasnik tužiteljima, svojoj djeci darovao je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvor površine 673 m2, i predmet tog darovnog ugovora nije bila kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti je mogla biti pošto darovatelj nije bio vlasnik predmetne nekretnine pa to pravo nije mogao prenijeti na tužitelje.

33. Budući tužitelji nemaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] takav zahtjev upravljen na utvrđenje vlasništva realnog dijela nekretnine (u većem je sadržano manje) valjalo je odbiti kao neosnovan.

34. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se ovaj postupak prekine do okončanja postupka obnove koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom, Područnim uredom za katastar Dubrovnik, Ispostavom Korčula-Odjeljkom [adresa] u predmetu promjene podatka u katastarskom operatu po rješenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostave Korčula-Odjeljka [adresa], Klasa:

UP/I-932-07/00-01/00098, Urbroj: 541-20-02/07-01-3 od 5. travnja 2001., jer se u tom postupku ne odlučuje o pravu vlasništva kao prethodnom pitanju već o tome isključivo odlučuje sud.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženiku je kao potreban priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 17. listopada 2023., 21. svibnja 2024., 19. siječnja 2026., 4. ožujka 2026., 7. svibnja 2026., 9. srpnja 2026. za nazočnost očevidu 25. rujna 2025., za svaku radnju po 200,00 EUR i za pristup ročištu 13. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 EUR, sveukupno 1.650,00 EUR, uvećano za PDV 25% u iznosu od 412,50 EUR, sveukupno 2.062,50 EUR. Primijenjena je Tbr.8. točka 1. i Tbr. 9. točka 1., 5. i 7. u vezi sa Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023). Tuženiku kao osnovan nije priznat trošak odvjetnice za izbivanja iz pisarnice radi očevida u iznosu od 150,00 EUR s obzirom da je priznat trošak za nazočnost očevidu a prema Tbr. 39. odvjetniku pripada naknada za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja ali ne i za izbivanje radi nazočnosti očevidu. Tužitelji nisu uspjeli u parnici pa im je naloženo da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 2.062,50 EUR.

36. Presuđeno je stoga kao u izreci ove odluke.

U Korčuli, 14. rujna 2026.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.