REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
Poslovni broj: K-637/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŠŽ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 dalje u tekstu: KZ/11) nakon održane javne rasprave u nazočnosti savjetnice ODO-a u Splitu, CŽ, okrivljenika ŠŽ i branitelja okrivljenika Pere Tolića, odvjetnika u [adresa], objavljene 14. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠŽ i majke Š rođ. C, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], drž. RH, ugostitelj, sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje djece, vlasnik obrta Obrt za ugostiteljstvo restoran [obrt], s mjesečnim primanjima od oko 2.650,00 eura (ranije 20.000,00 kn), ne vodi se drugi postupak
k r i v j e
I. što je 27. kolovoza 2013. oko 22,00 sati u Omišu, na Trgu Stjepana Radića, dok je SŽ stajao na ulaznim vratima svog ugostiteljskog objekta Mirabella, pristupio i u cilju da kod SŽ izazove osjećaj straha za njegov život, rekao mu: "što ti hoćeš? Riješit će te moji rođaci iz zatvora! Smaknit ću te! Nećeš dugo poživjeti!", a kada se SŽ okrenuo kako bi ušao u svoj ugostiteljski objekt, pristupio mu s leđa i u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi, udario ga šakom u potiljak od kojeg udarca je SŽ pao na pod, te ga je dok je ležao na podu nogom obuvenom u cipelu i šakama udarao po glavi, ramenu, rebrima i vratu, uslijed kakvog postupanja je SŽ zadobio iščašenje desnog ramena koja ozljeda je teške naravi,
dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st.1. KZ/11.
II. Okrivljenik ŠŽ se na temelju čl. 118. st. 1 KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci,
a nakon čega mu se na temelju čl. 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine, po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1., st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik ŠŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 581,35 (petstoosamdesetjedaneuroitridesetpetcenti)EUR-a, od čega se iznos 265,45 (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) EUR-a odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sastavljenog po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu dr. Antoniju Alujeviću od 16. prosinca 2014., iznos od 165,90 (stodevedesetpeteura idevedesetcenti) EUR-a na trošak usmenog dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića na raspravi od 24. listopada 2019., dok se iznos od 150,00 (stopedeset) EUR-a odnosi na paušalnu svotu, a koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, 2. siječnja 2015. podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1274/2013 od 30. prosinca 2014., izmijenjenu na raspravi od 9. rujna 2026. protiv okrivljenika ŠŽ zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda, djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.
2. Općinski sud u Splitu u presudi poslovni broj K-100/2016 proglasio je krivim optuženog ŠŽ zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju i to teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a sve u svezi sa člankom 51. istog Zakona.
Odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-100/2016 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 22. ožujka 2022., prihvatio je žalbu optuženog ŠŽ, ukinuo prvostupanjsku presudi i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe okrivljenik ŠŽ u ponovljenom postupku je naveo kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.
4. Okrivljeni ŠŽ u svojoj obrani je naveo kako je SŽ, imao svoj ugostiteljski objekt kafić pokraj njegovog. On je preko osobe MŽ u svoj restoran dovodio goste, što je očito SŽ smetalo, pa je SŽ prijetio i udario RŽ. Kada mu je MŽ to rekao, da je on bez namjere za sukobom otišao do SŽ i rekao mu zašto to radi, a da mu je SŽ počeo prijetiti. Tada je SŽ uhvatio laktom oko vrata i on je pao i tada je SŽ njega uhvatio rukama za nogu, pa da je i on pao. Drugi su ih razdvojili, da se oni nisu tukli, niti da ga je udario nogom, niti obuvenom cipelom. Po njemu da je SŽ imao nekoliko prometnih nezgoda, pa da je moguće da su ozljede koje je on zadobio posljedica tih prometnih nezgoda.
5. U ponovljenom dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka oštećenog SŽ, svjedokinju ZŽ, svjedokinje LŽ i ŠŽD.
6. Svjedok, oštećeni SŽ u svom iskazu je naveo kako je vodio ugostiteljski objekt Mirabella. ŠŽ, tada sa svojim ocem da je, također vodio ugostiteljski objekt u neposrednoj blizini. Onemogućavao mu je na sve načine rad, a onda da mu je zaprijetio kako će ga riješiti njegovi rođaci iz zatvora, smaknuti ga i da neće dugo živjeti. Naveo je kako je bio okrenut leđima kada je dobio od njega udarac šakom o glavu i to dva puta, od čega je pao na pod, a dok je bio na podu da ga je udario nogom po glavi, ramenu, rebrima i vratu, uslijed čega mu je puklo rame, te kako posljedice osjeća i sada. Na nogama da je imao cipele. Neposredno prije ovog događaja da je imao prometnu nezgodu i da je bio čitav u gipsu od vrata do dna trupa.
7. U svom iskazu svjedokinja LŽ je navela kako se zbog proteka vremena ne može sjetiti okolnosti događaja za koji je upitana i za koje je ranije iskazivala, pa joj je sud predočio dio iskaza kojeg je dala pred ODO-om u Splitu 24. studenog 2014. nakon čega je svjedokinja navela kako se sjeća kako se nešto dogodilo, ali kako ne zna gdje se događaj zbio. Sjeća se kako je radila u kuhinji u restoranu kod SŽ i da se kuhinja nalazila na gornjem katu, a na donjem da je bio restoran. Svjedokinja je navela kako je njezin iskaz kojeg je dala pred ODO-om u Splitu od 24. studenog 2014. točan, kada je navela kako je SŽ okrenuo leđa ŠŽ i krenuo prema stepenicama koje vode na kat, a tada da ga je ŠŽ udario rukom u vrat i on je pao na pod. Dok je SŽ ležao na podu da je vidjela da je ŠŽ udario SŽ nogom u predjelu trbuha i da je imao obuvene cipele na nogama.
8. Svjedokinja ZŽ, supruga oštećenog SŽ u svom iskazu je navela kako je radila za šankom u ugostiteljskom objektu Mirabella. U jednom trenutku u objekt da je pristupio ŠŽ i udario njenog supruga SŽ šakom u glavu. Prijetio je da ima rođake iz zatvora i da će ga srediti. Kako je SŽ bio u gipsu gornji dio tijela, pao je na pod i dok je bio na podu ŠŽ ga je više puta uradio po različitim dijelovima tijela.
9. Svjedokinja CŽD u svom iskazu je navela kako je bila zaposlena u ugostiteljskom objektu kojeg je držao SŽ. Na vanjskom dijelu, na štekatu, čula je buku i vidjela je ŠŽ i SŽ, te jednu lanternu kako pada. Osim buke, da nije čula riječi koje su njih dvojica razmjenjivali. Odlučila je poći u kuhinju kako bi pozvala nekog da spriječi daljnji sukob između njih dvojice, tada se poskliznula i pala, te je pozvana hitna pomoć i kako ne zna što se dalje događalo. Dodala je kako su u kuhinji bile tri osobe, među kojima i ZŽ.
10. Suglasnošću stranaka sud je čitao iskaz svjedoka ĐŽ s rasprave od 4. srpnja 2019. koji je u svom iskazu naveo kako je bio konobar u restoranu ŠŽ i u jednom trenutku iz bašte svog restorana Filip Lelas da je počeo nešto dobacivati prema restoranu Puljiz i obitelji ŠŽ. Okrivljenik ŠŽ da je otišao do bašte SŽ, padala je kiša, okrivljenik ŠŽ da je nešto rekao oštećenom SŽ i da je vidio fizički kontakt između okrivljenika i oštećenika, ali samo nekoliko sekundi jer je reagirao i on i kolege su stali između okrivljenika i oštećenika. Tada su okrivljenik i oštećeni pali na pod jer je sve bilo klizavo od kiše, nakon toga su se razdvojili i kako više nije bilo fizičkog sukoba. Naveo je kako je čuo, prije tog fizičkog okršaja, kako oštećeni prijeti ŠŽ da će ga ubiti. Naveo je kako nije primijetio da je netko ozlijeđen, niti da se oštećeni SŽ tužio na neke ozljede. Okrivljenik ŠŽ da je rukama obuhvatio oštećenika SŽ, a SŽ ga je uhvatio za nogu i obojica su pali na tlo.
11. Dalje je sud suglasnošću stranka čitao iskaz svjedoka RŽ kojeg je dao pred ODO-om od 24. rujna 2014. u kojem je naveo kako je vidio da je ŠŽ otišao do SŽ i kako je on vidio da razgovaraju i kako ništa drugo nije vidio ali da je čuo kako je SŽ prijetio ŠŽ da će ubiti sve S. Inače da ga je prije ovog događaja SŽ udario šakom jer je on turistima preporučivao restoran ŠŽ.
12. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića od 16. prosinca 2014. proizlazi kako je oštećenom SŽ postavljenja dijagnoza iščašenja desnog ramena koje je namješteno i imobilizirano, te je naknadnom magnetnom rezonancom utvrđeno stanje po izvršenom namještanju iščašenja, ali sa zaostalim proširenim zglobnim prostorom. Dana 27. kolovoza 2013. oštećeni ponovno zadobiva istu ozljedu istog, od ranijeg oštećenog manje vrijednog dijela tijela, odnosno desnog ramenog zgloba što je posebno stanje organizma koje je bitno pridonijelo novom ozljeđivanju. Riječ je o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi koja je u konkretnom slučaju mogla nastati mehanizmom pada (neizravna sila) ili izravnim djelovanjem sile udarcem o vrh ramena tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom srednje jakog do jakog intenziteta.
13. U svom dopunskom nalazu i mišljenju na raspravi od 24. listopada 2019. sudski vještak dr. Antonio Alujević je naveo kako je oštećeni od ranije imao iščašeno rame i da je zaostao prošireni zglobni prostor da je to zapravo jedan manje vrijedan oslabljeni dio tijela, pa kako je moguće kako ozljeda od 27. kolovoza 2013. ne bi nastala da taj dio tijela nije bio od ranije oslabljen.
14. U daljnjem dokaznom postupku sud je čitao specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Splitu za SŽ od 28. kolovoza 2013. (list 4. i 9. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih sredstava ili lijekova u organizmu PU Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 27. kolovoza 2013. za SŽ (list 5. i 10. spisa), optužni prijedlog PU splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš broj: 511- 12-30-02-2/159-2013 od 17. listopada 2013. protiv ŠŽ (rođen 1982. godine), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš za ŠŽ rođenog 1982. broj 971154 od 27. kolovoza 2013. (list 16. spisa), , liječnička potvrdnica Ustanove za hitnu medicinsku pomoć splitsko-dalmatinske županije, Jedinice hitne pomoći, Odjela Omiš od 27. kolovoza 2013. za SŽ (list 26. spisa), dopis prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pp-44J-3192/13 od 13. ožujka 2014. (list 28. spisa), liječnička dokumentacija za oštećenog SŽ (list 37. – 44. spisa), dopis odvjetnice Lovrenke Kovačić od 22. kolovoza 2014. s liječničkom dokumentacijom za oštećenika SŽ (list 52. – 100. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽŽ sastavljen pred ODO-om u Splitu 24. rujna 2014. (list 117. – 118. spisa), nalog ODO-a u Splitu broj: K-DO-1274/2013, Ir-DO-42A/14 od 10. prosinca 2014. (list 146. – 147. spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonia Alujevića od 16. prosinca 2014. (list 148. – 149. spisa).
15. Kako nije bilo prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka sud je pregledao evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika ŠŽ.
16. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je okrivljenik ŠŽ navedene prigode došao do SŽ, koji je imao ugostiteljski objekt pored njegovog ugostiteljskog objekta, da je uhvatio SŽ laktom oko vrata uslijed čega je SŽ pao na pod, a kako je to u svojoj obrani naveo okrivljeni ŠŽ.
17. Ono što je kao sporno trebalo utvrditi je li tom prilikom okrivljenik ŠŽ udario oštećenog SŽ s ciljem da ga teško tjelesno ozljedi.
18. Okrivljenik je negirao u svojoj obrani da je ozlijedio SŽ navodeći, kako su nakon što ga je uhvatio laktom za vrat, a SŽ njega za nogu, oboje pali na tlo jer je pod bio sklizav od kiše i kako su ih tada drugi razdvojili, a kako je ozljede SŽ zadobio od ranije prometne nezgode.
19. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika kao uvjerljivu jer je ista u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom.
20. Naime, iz iskaza svjedokinje ZŽ, supruge oštećenog SŽ proizlazi kako je navedene prigode ŠŽ pristupio njenom suprugu SŽ i udario ga šakom u glavu, a kako je SŽ gornji dio tijela bio u gipsu, pao je na pod i dok je bio na podu ŠŽ da ga je više puta udario po različitim dijelovima tijela.
21. Nadalje, iz iskaza svjedokinje LŽ koja je na raspravi u konačnici navela kako je točno da je vidjela kako je SŽ okrenuo leđa ŠŽ i krenuo prema stepenicama koje vode na kat, a tada da ga je ŠŽ udario rukom u vrat i on je pao na pod. Dok je SŽ ležao na podu da je vidjela da je ŠŽ udario SŽ nogom u predjelu trbuha i da je imao obuvene cipele na nogama.
22. Sud je doveo u vezu iskaz svjedokinje ZŽ, koja je bila neposredni svjedok događaja, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja CŽD, u vezu s iskazom svjedokinje LŽ, te je iskaze ovih svjedokinja u cijelosti prihvatio ocjenjujući njihove iskaze jasnima, uvjerljivima i u bitnome sukladnima.
22.1. Nadalje je sud iskaze ovih svjedokinja doveo u vezu s iskazom svjedoka, oštećenog SŽ koji je naveo kako je bio okrenut leđima kada je od ŠŽ dobio udarac šakom u glavu i to dva puta, od čega je pao na pod, a dok je bio na podu da ga je udario nogom po glavi, ramenu, rebrima i vratu, uslijed čega mu je puklo rame. Na nogama da je ŠŽ imao cipele. Neposredno prije ovog događaja da je imao prometnu nezgodu i da je bio čitav u gipsu od vrata do dna trupa.
22.2. Ovako dani iskaz svjedoka oštećenog SŽ sud je u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv ocjenjujući ga sukladnim s iskazima svjedokinja ZŽ i LŽ. Iako je svjedokinja ZŽ supruga oštećenog SŽ sud njezin iskaz drži objektivnim jer je isti podržan iskazom nepristrane svjedokinje LŽ.
23. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića od 16. prosinca 2014. proizlazi kako je oštećeni 5. lipnja 2013 imao postavljenu dijagnozu iščašenja desnom ramena koja je namještena i imobilizirana te da je zaostao prošireni zglobni prostor. Dana 27. kolovoza 2013. ponovno je zadobio istu ozljedu desnog ramenog zgloba koje je bitno pridonijelo novom ozljeđivanju, ali ne može iskazati u kojem postotku. Radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi koja je mogla nastati mehanizmom pada (neizravna sila) ili izravnim djelovanjem sile udarcem o vrh ramena tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom srednje jakog do jakog intenziteta.
23.1. Sud je u cijelosti prihvatio ovako dani pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak dr. Antonia Alujevića od 16. prosinca 2014. ocjenjujući ga jasnim i stručnim i na kojeg stanke nisu imale prigovora.
24. Kada se iskazi svjedoka, oštećenog SŽ, svjedokinja ZŽ i LŽ dovedu u vezu s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka dr. Antonia Alujevića od 16. prosinca 2014. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je teška tjelesna ozljeda kod oštećenog mogla nastati mehanizmom pada (neizravna sila) ili izravnim djelovanjem sile udarcem o vrh ramena tupo tvrdim predmetom (noga obuvena u cipelu) silom srednje jakog do jakog intenziteta, tada se njihovi iskazi dodatno čine uvjerljivima, zbog čega ih je sud i prihvatio. Naime, oštećeni SŽ je naveo kako ga je okrivljenik ŠŽ udario nogom više puta i kako je pri tome na nogama imao obuvene cipele, svjedokinja LŽ i svjedokinja ZŽ u svom iskazu su navele kako je ŠŽ udario SŽ nogom obuvenom u cipelu.
25. Svjedokinja CŽD nije imala neposrednih saznanja o događaju te je navela kako je samo čula njihov razgovor i vidjela kako pada lanterna koja je bila postavljana, ali kako ništa drugo nije čula niti vidjela, pa sud nije posebno ocjenjivao njezin iskaz.
26. Svjedok GŽ je naveo kako je ŠŽ otišao do bašte SŽ, i kako je vidio fizički kontakt između okrivljenika i oštećenika, ali samo nekoliko sekundi jer je reagirao i stao između okrivljenika i oštećenika, pa kako njegov iskaz nije u skladu s provedenim dokaznim postupkom u smislu utvrđenih ozljeda oštećenika sud iskaz ovog svjedoka drži pristranim i nepotpunim.
27. Svjedok TŽ, također nije imao neposrednih saznanja o sukobu između okrivljenika i svjedoka. To što je ovaj svjedok svjedočio o svom iskustvu s oštećenim kad ga je oštećeni udario nije predmet ovog postupka, te sud iskaz ovog svjedoka drži nepotpunim i pristranim.
28. Za navesti i to kako je tijekom postupka okrivljenik naveo kako su ozljede koje su utvrđene oštećenom SŽ posljedica ranije prometne nezgode koju je oštećeni doživio. Oštećeni SŽ nije sporio kako je ranije doživio prometnu nezgodu zbog čega da mu je trup bio u gipsu u trenutku kada mu je okrivljeni zadao udarac. Sudski vještak je u svom dopunskom usmenom nalazu i mišljenju na raspravi od 24. listopada 2019. na upit obrane okrivljenika naveo, kao mogućnost da ozljeda od 27. kolovoza 2013. ne bi nastala da taj dio tijela nije bio od ranije oslabljen zbog prometne nezgode. Sud ovakav navod u cijelosti prihvaća i utvrđujući činjenično stanje ne dvoji u namjeru okrivljenik da nanese tešku tjelesnu ozljedu oštećenom SŽ s kojim je očito bio u lošim odnosima jer su bili konkurencija u ugostiteljskoj djelatnosti. Naime, oštećeni je bio u gipsu u gornjem dijelu tijela, što nije bilo sporno. U takvom stanju kao posljedica prometne nezgode, okrivljenik mu je zadao udarce. Životno je i logično kako udarac osobi koja je već trpi posljedicu ranije ozljede može nastati teža ozljeda od osobe koja u trenutku nanošenja ozljede nije imala ranijih ozljeda.
Stoga namjera za nanošenje ozljeda oštećenom od strane okrivljenika za sud nije sporna.
29. Obrana okrivljenika u spis je dostavila preslik osuđujuće presude za oštećenog SŽ pod poslovnim brojem Kž-348/25 zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Takva činjenica ne oslobađa okrivljenika ŠŽ kaznene odgovornosti, niti utječe na njegovu odgovornost, posebno ako se uzme u obzir da iz činjeničnog opisa citirane presude proizlazi kako je oštećeni uputio prijetnje okrivljeniku 13. lipnja 2014. dok je predmet ovog postupka događaj od 27. kolovoza 2013. što sudu samo ukazuje kako su njihovi međuljudski odnosi ostali poremećeni i nakon događaja koji je predmet ovog postupka.
30. Stoga, prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, te dovodeći isto u vezu s iskazom oštećenika SŽ, sud je utvrdio postojanje uzročno posljedične veze između ponašanja okrivljenika ŠŽ i zadobivanja teške tjelesne ozljede oštećenika SŽ , kojim ponašanjem je okrivljenik ŠŽ ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 118.st.1. KZ/11.
31. Slijedom navedenih utvrđenja, sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik ŠŽ ponašanjem opisanim u izreci ove presude počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st.1. KZ/11.
32. Nakon naprijed navedenih utvrđenja sud je odlučio o krivnji okrivljenika, s obzirom da njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, sud ga drži u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
33. U odnosu na potreban oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, posebice rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, sud je utvrdio kako je okrivljenik ŠŽ kritične prigode postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan svog agresivnog postupanja prema oštećeniku SŽ, koji je zbog ranije ozljede bio u gipsu u gornjem dijelu tijela, što je okrivljenik znao, kada navodi da je oštećeni ranije imao prometnu nezgodu, te je u cijelosti htio tako postupati, odnosno bio je svjestan svog učina da udaranjem oštećenika SŽ šakom u glavu i rukama po tijelu može nastati teška tjelesna ozljeda te je pristao na štetnu posljedicu, čime se u njegovom postupanju ostvarilo obilježje predmetnog kaznenog djela.
34. Stoga je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozlijede djela opisanog i kažnjivog po čl. 118. st. 1. KZ/11.
35. Nakon naprijed navedenog valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će prije svega biti primjerena osobi okrivljenika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće klonio činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena u čl. 41. KZ/11
36. Sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od dvije godina ne počini novo kazneno djelo.
37. Sud je drži kako je ovakva sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
38. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, kao i činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela protekao duži vremenski period od trinaest godina čemu okrivljenik nije pridonio svojim ponašanjem tijekom postupka, te da se u tom periodu nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, dok je kao otegotnu okolnost cijenio izostanak kritičnosti okrivljenika prema svom postupanju u odnosu na oštećenog SŽ, čak i u onom dijelu kojeg nesporno priznaje u svojoj obrani.
39. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1., st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik ŠŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 581,35 eur-a, od čega se iznos 265,45 eura-a odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sastavljenog po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu dr. Antoniju Alujeviću od 16. prosinca 2014., iznos od 165,90 eur-a na trošak usmenog dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića na raspravi od 24. listopada 2019., dok se iznos od 150,00 eur-a odnosi na paušalnu svotu, a koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.
40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 14. rujna 2026.
Sudac
Jasenka Pavlović
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu u 4 primjerka, a putem ovog suda.
Dostaviti:
- ODO-u u Splitu,
- okrivljeniku,
- branitelju okrivljenika,
- oštećeniku (po pravomoćnosti),
- u spis