Broj: Ppž-2955/2024

                                                                -1-

 

 

                             

 

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te  Nediljka Bobana i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene S. B., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22; dalje u tekstu-ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljene, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 6. veljače 2024., broj: Pp-3529/2023-6, na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I               Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljene S. B. te se preinačuje pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenoj S. B., za prekršaj iz zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a na cestama opisanog u izreci pobijanog prekršajnog naloga, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 200 (dvjesto) eura, koju je obavezna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u danom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

 

                                                      Obrazloženje

 

 

              1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, okrivljena S. B. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz člana 229. stavka 7. ZSPC-a, pa je na temelju citiranog propisa, uz primjenu instituta ublažavanja kazne kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura koju je dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

1.1.   Okrivljena je istom presudom obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljena je pravodobno, putem braniteljice M. L., odvjetnice u R., podnijela žalbu zbog  nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se navodi kako je okrivljena proglašena krivom za počinjenje prekršaja iz čl.229. st.7. ZSPC-a zbog toga što je predmetni prekršaj počinila s nehajem, no u presudi nije navedeno o kakvom nehaju se radi. Nadalje, u žalbi se navodi kako nije jasno što sud smatra da okrivljenica nije učinila, a trebala je učiniti, da li se obrana okrivljene u cijelosti ili dijelom smatrala istinitom, a ako se smatrala istinitom onda bi se imalo smatrati utvrđenim da je okrivljena povodom zaprimljenih pismena osobno pristupila u prostorije MUP-a, dala navedene obavijesti, pa se ne može smatrati da ona sa svoje strane nije laički učinila sve što je mogla, a do predmetne situacije je došlo očitim propustom na strani djelatnika tužitelja koji okrivljenu nisu uputili što je sve dužna učiniti. U žalbi se i navodi da je okrivljena priznala da je vozila više od ograničenja, uredno je platila ono što joj je bilo utvrđeno da plati, a da je znala ili mogla znati da je još nešto dužna učinila bi i to.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.       Prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio bitne činjenice na osnovu kojih je izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljene za djelo prekršaja koji joj se stavlja na teret.

 

6.     Sud prvog stupnja analizom obrane okrivljene te analizom izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je okrivljena istog dana (27. prosinca 2020.) primila dvije obavijesti o počinjenom prekršaju, za dva različita prekršaja (počinjena 24. prosinca 2019. i 22. veljače 2020), počinjena istim vozilom te da je podatke o sebi kao vozaču dostavila samo na obrascu dostavljenom uz obavijest PPP Rijeka broj 511-09-34/05-8-102-1/20202 od 2. siječnja 2020. pa je za taj prekršaj odlukom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp-2164/2021. pravomoćnom 21. travnja 2021. osuđena za prekršaj iz članka 53. stavak 5.ZSPC-a, dok na Obavijest PPP Rijeka broj 511-09-34/05-8-1310-1/2020 za koju je iz dostavnice u spisu (list 4. spisa) vidljivo da je primila istog dana nije dostavila traženu obavijest iz članka 229. stavak 3. ZSPC-A.

 

7.     Sud prvog stupnja time je na neprijeporan način utvrdio da se u postupanju okrivljenice kritične zgode sadržavaju sva zakonska obilježja bića djela prekršaja iz članka 229. stavak 3. kažnjivog po stavku 7. ZSPC-a.

 

8.     Okolnosti na koje se u žalbi poziva okrivljenica kako su zaposlenici tužitelja, kada je okrivljena pristupila u službene prostorije MUP-a radi davanja podataka bili dužni istu upozoriti (vjerojatno da su istoj poslane dvije Obavijesti o prekršaju) ne mogu okrivljenu ekskulpirati odgovornosti za inkriminirano djelo prekršaja kada je nesporno utvrđeno da je okrivljena primila obje obavijesti,a postupila samo po jednoj, niti su isti to dužni činiti.

 

9.     Stoga nisu točni navodi žalbe da iz prvostupanjske presude nije jasno što sud smatra da  okrivljena nije učinila,a  trebala je učiniti, kada prvostupanjski sud daje jasne razloge za svoju odluku u točki 7. obrazloženja presude koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

10.    Prema tome, budući da žaliteljica ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

11. Neosnovani su navodi žalbe kojima se ističe da je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo time što presuda ne sadrži obrazloženje kojim oblikom krivnje je okrivljena počinila terećeni prekršaj,a što se navodi u točki 7.1. obrazloženja pobijane presude. Naime, na temelju odredbe čl. 25. st. 1.Prekršajnog zakona, za počinjenje prekršaja dovoljno je postupanje iz nehaja, dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom, samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. U tom slučaju u izreci i obrazloženju presude mora biti naznačen taj stupanj krivnje kao posebni konstitutivni element prekršaja, za razliku od prekršaja počinjenog iz nehaja, u kojem slučaju je u presudi dovoljno navesti razloge za odluku o krivnji, a ne i stupnju krivnje, sukladno čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona.

 

12.    Iako okrivljena u žalbi ne pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, sama žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5.Prekršajnog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni i oduzimanju predmeta.

 

13.     Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, uvažavajući žalbene navode okrivljene, prihvatio žalbu okrivljene i preinačio pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o novčanoj kazni za prekršaj opisan u izreci prekršajnog naloga na način da je okrivljenoj, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao kaznu u znatnoj mjeri ispod posebnog zakonskog minimuma, smatrajući da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i da će se okrivljena ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste, uzimajući u obzir vremenski period koji je protekao od počinjenja prekršaja te da je ista umirovljenica.

 

14.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

15.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona,  odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                           

                                                 U Zagrebu 23. travnja 2024.

 

     Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

      Mirna Prišlin, v. r.                                                        Karmen Novak Hrgović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci  u 4 otpravka: za spis, okrivljenu, tužitelja, braniteljicu okrivljene.