Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-36/2026-14

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. kolovoza 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenice zakonskog zastupnika tuženice DO, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko- upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke 14. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao vlasništvo na dijelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta pašnjak, krš, golet, površine 38565 m[2] , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja kojega je izradio Gromatic KR, odgovorna osoba za obavljanje stručnih geodetskih poslova RO, mag. ing. geod. et geoinf., u studenom 2025. godine, označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 62 m[2] , a za koji dio je rezerviran podbroj 7934/18, a što u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio FO, geod. 15.4.2026. godine.

2. Temeljem ove presude i nakon provedbe prijavnog lista, tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovlašćuje se na nekretnini iz točke 1. ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo uz istodobno brisanje istog prava s imena: 1. Vlasnički dio: 1/1 Republika Hrvatska.

3. Utvrđuje se da je tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao vlasništvo na dijelu nekretnine katastarske oznake kat. čest. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta pašnjak, krš, golet, površine 38565 m[2] , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja kojega je izradio Gromatic KR, odgovorna osoba za obavljanje stručnih geodetskih poslova RO, mag. ing. geod. et geoinf., u studenom 2025. godine, označen slovima K-L-M-N-O-P-K, površine 220 m[2] , a za koji dio je rezerviran podbroj 7934/19, a što u cijelosti odgovara skici mjesta očevida koju je izradio FO, geod. 15.4. 2026. godine.

4. Temeljem ove presude i nakon provedbe prijavnog lista, tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovlašćuje se na nekretnini iz točke 3. ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo, uz istodobno brisanje istog prava s imena: 1. Vlasnički dio: 1/1 Republika Hrvatska."

Obrazloženje

1. Tužitelj KO u tužbi i na ročištima naveo je da je predmet postupka dio čest. br. 7934/1, oznaka zemljišta pašnjak, krš, golet, površine 38565 m[2] , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja kojega je izradio Gromatic KR, odgovorna osoba za obavljanje stručnih geodetskih poslova RO, mag. ing. geod. et geoinf., u studenom 2025. godine, označen slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-A, površine 62 m[2] , a za koji dio je rezerviran podbroj 7934/18; te dio čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta pašnjak, krš, golet, površine 38565 m[2] , Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je na odnosnom Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja označen slovima K-L-M-N-O-P-K, površine 220 m[2] , a za koji dio je rezerviran podbroj 7934/19 K. O. [katastarska općina].

2. Predmetne dijelove nekretnine stekao je dijelom nasljeđivanjem iza smrti oca BO, temeljem rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Tijesnome od 12. veljače 1949. godine pod poslovnim bojem O-48/43, a dijelom darovanjem od tete MO temeljem Ugovora o darovanju Kotarskog suda u Šibeniku od dana 6. listopada 1958. godine te darovanjem od bake JO temeljem Ugovora o darovanju Kotarskog suda u Šibeniku od 6. listopada 1958. godine.

3. Čest. br. 7934/18 K. O. [katastarska općina] predstavlja staru kamenu kuću izgrađenu prije Drugog svjetskog rata. Danas je sačuvana u izvornom kamenom obliku te se sastoji od prizemlja i kata. U prizemlju se nalazi konoba s ugrađenom gusternom, dok se na katu nalazi stan.

4. Čest. br. 7934/19 K. O. [katastarska općina] predstavlja štalu izgrađenu prije više od 100 godina. Cjelokupni posjed ograđen je visokim kamenim betonskim zidom.

5. U zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine upisana je Republika Hrvatska.

6. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 8. srpnja 2026. godine (list 50 i 51 spisa).

7. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske, protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

8. U odgovoru na tužbu istaknula je da iz dokaza na koje se tužitelj poziva u tužbi, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj u historijatu predmetne tužbe navodi da su predmet ovog spora fizički dijelovi čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] i to dio koji je Geodetskom situacijskom nacrtu ovlaštenog inženjera geodezije RO mag. geod. iz studenog 2025. godine, prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-J-A, površine 62 m[2] i dio koji je na istom Geodetskom situacijskom nacrtu prikazan likom omeđenim slovima K-L-M-N-O-P-K, površine 220 m[2] .

9. Predmetne fizičke dijelove stekao nasljeđivanjem iza smrti oca BO, dijelom darovanjem od tete MO te dijelom također darovanjem od bake JO, te da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju staru kamenu kuću i štalu koje su izgrađene prije Drugog svjetskog rata, odnosno prije više od 100 godina.

10. Predmetna nekretnina ne spominje se u jedinom, uz tužbu priloženom rješenju o nasljeđivanju poslije smrti pok. BO, pok. GO – oca tužitelja, čak niti kao vanknjižno vlasništvo (dosudnica Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. O- 48/43, od 12. veljače 1949. godine). Za istaknuti je i da iz prije navedene dosudnice proizlazi da je pok. ČO iza sebe, osim tužitelja, ostavio još i pet kćeri koje su sve ostavinu naslijedile za 1/12 suvlasničkog dijela. Nitii u ugovoru o darovanju sklopljenom između MO, pok. GO – tete tužitelja kao darovateljice te tužitelja kao obdarenika (Ugovor o darovanju, Tijesno-Dubrava, 6. listopada 1958. godine), niti u ugovoru o darovanju sklopljenom između JO, ud. GO – bake tužitelja kao darovateljice i tužitelja kao obdarenika (Ugovor o darovanju, Tijesno- Dubrava 6. listopada 1958. godine), također se predmetna nekretnina ne spominje kao predmet darovanja.

11. Uvidom u posjedovni list br. 1396, K. O. [katastarska općina], u koji je upisana predmetna nekretnina, utvrđeno je da je kao posjednik iste upisana Državna imovina, Općina Tisno.

12. Navedena okolnost – upis posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na navedenog posjednika jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika ( Županijski sud u Velikoj Gorici, presuda pod poslovnim brojem Gž-17/2021, od 24. kolovoza 2021. godine).

13. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika FO, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 15.4.2026., Geodetskog situacijskog nacrta stvarnog stanja tvrtke Gromatic KR d.o.o. Zlatar Bistrica Podružnice Šibenik i RO mag.ing.geod.et. geoinf. iz 11/2025., potvrde rezervacije brojeva katastarskih čestica Područnog ureda za katastar Šibenik, zbirke isprava ovog suda broj Z-403/61 (Dosudnice Kotarskog suda u Tijesnom broj O-48/43 od 12.2.1949.), zbirke isprava ovog suda broj Z-536/59, ispisa Internet stranice geoportal dgu.hr za predmet spora, uvjerenja Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: 938-07/26-02/34 od 24.2.2026., fotografija u crno bijeloj tehnici predmeta spora (x 9 komada), neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno (Z.U: 5619 K. O. [katastarska općina]), te saslušanjem svjedoka LO, VO i UO.

14. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva fizički određenih dijelova čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] pobliže opisanih u izreci.

17. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora sastoji od dva (2) dijela i to prvog koji je stara kuća, prizemnica i kat koja se nalazi na dijelu čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika FO od 15.4.2026. prikazan slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 62 m[2] ) te drugog dijela koji je južnije i sastoji se od nepokrivene ruševine, pečenjare (pušnice), dvije garaže i nekadašnje štale, a između njih je dvorište i nalazi se na dijelu čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] (na skici označen slovima M-N-O-P-R-M površine 220 m[2] )

Prema podacima iz katastra – posjedovnog lista broj 1396 čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] je površine 38565 m[2] (krš , golet površine 8358 m i pašnjak 30207 m ), a kao posjednik je upisana državna imovina, Općina Tisno-(utvrđen očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika FO i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 15.4.2026. – list 36 i 48 spisa)

- da su MO zastupana po punomoćniku HO pok. K (kao darovateljica) i KO pok. PO (kao obdarenik) sklopili 6. listopada 1958. godine ugovor o darovanju (na kojem je potpis punomoćnika darovateljice ovjeren kod Kotarskog suda u Šibeniku pod brojem I Ov-278/59). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da su predmet darovanja nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] – list 9 do 11 spisa)

- da su JO KO ud. GO zastupana po punomoćniku HO pok. K (kao darovateljica) i KO pok. PO (kao obdarenik) sklopili 6. listopada 1958. godine ugovor o darovanju (na kojem je potpis punomoćnika darovateljice ovjeren kod Kotarskog suda u Šibeniku 10. veljače 1959. godine pod brojem I Ov-379/59) Ugovorne strane su suglasno ugovorile da su predmet darovanja nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] – list 13 do 16 spisa)

- da je čest. br. 7934/1 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom pašnjak, krš, golet ukupne površine 38565 m2 (pašnjak površine 30207 m2 i golet površine 8356 m2) a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska za cijelo – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda).

18. Svjedok LO iskazao je da zna predmet spora jer se nalazi oko 50-60 metara od istog. Otkad zna za sebe, zna da je predmet spora u vlasništvu tužitelja. On je rođen u maloj kućici koje graniči s dvorištem koje tužitelj sada knjiži. ČO mu je poznat iz priča mještana. To je pok. otac tužitelja koji je strijeljan u Pirovcu od stane D, negdje oko 1943. godine. Nakon njegove smrti, predmet spora je dopao tužitelja, vjerojatno u diobi s ostalim sunasljednicima. MO, je tužiteljeva teta, koju je tužitelj uzdržavao kao i baku JO do smrti. Misli da su mu iste zauzvrat darovale svoj dio. Stara kamena kuća je izgrađena još davno, za života tužiteljevog oca. Nikada nije čuo da bi netko tužitelju ili njegovim prednicima osporavao vlasništvo predmeta spora. Predmet spora je ograđen starim kamenim, s vapnom pomiješanim zidovima – (list 52 spisa).

19. Svjedok VO iskazao je da u dobi od 62. godine može potvrditi da je predmet spora vlasništvo tužitelja. Poznavao je tužiteljevu tetu SO. Ista je je stanovala s tužiteljem. Zna da je JO stala kod tužitelja. Sjeća se bake tužitelja, a i iz priča mještana i tužitelja, zna da je živjela s njim. Tužiteljev otac BO je poginuo od strane R oko 1942. -1943. godine, a koju činjenicu zna po priči. U preostalom dijelu navedeni svjedok je iskazivao kao i svjedok LO – (list 53 spisa).

20. Svjedok UO iskazao je da koliko ima saznanja, kao i iz priča mještana, da je stara kuća napravljena od strane djeda tužitelja GO, koji je živio u njoj sa svojom obitelji. Otac tužitelja, BO je poginuo 1942. -1943. godine, a GO je umro prije njega. Također, tužitelj je predmet spora stekao darovanjem od tete MO i bake JO. U toj kući je živio KO, tužitelj dok nije napravio novu kuću 60-ih godina. Predmet spora KO koristi i dalje. Ista je ograđena kamenim zidovima u visini od 2 metra pomiješanih s vapnom. Sastoji se od dva dijela. Prvi je stara kuća, prizemlje i kat, drugi dio je jedna ruševina, pečenjara, garaža i između je dvorište. Nikad nije čuo da bi netko od strane države tužitelju osporavao vlasništvo – (list 53 spisa).

21. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužitelj temeljem valjana pravna osnova stekla vlasništvo predmetnih nekretnina.

22. Pri tome, valja istaknuti, da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

23. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

24. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

25. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

26. Valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

27. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

28. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

29. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

30. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

31. Tužitelj je u postupku trebao dokazati da je bio u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmeta spora do dana 17. studenog 1999. godine.

32. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno iskaze svjedoka LO, VO i UO, domicilnih osoba koji su predmetu spora imali relevantna saznanja (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio ih) postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek boi u vlasničkom nesmetanom posjedu obitelji UO i to najprije TO, djeda tužitelja, JO ud. TO, bake tužitelja, MO, tete tužitelja, BO, oca tužitelja i danas tužitelja.

33. Nadalje, da je pok. otac tužitelja strijeljan u Pirovcu od stane D, negdje oko 1943. godine, da je nakon njegove smrti, predmet spora dopao u vlasništvo tužitelja, vjerojatno u diobi s ostalim sunasljednicima, da je tužitelj dok nije izgradio novu kuću živio s obitelji kao i bakom JO i tetom SO) u staroj kući koja je predmet spora da je tužitelj uzdržavao tetu MO i baku JO do smrti, koje su mu za uzvrat 6. listopada 1958. godine darovale svoj dio.

34. Stara kamena kuća izgrađena je davno, za života tužiteljevog oca, a predmet spora ograđen je starim kamenim s vapnom pomiješanim zidovima.

35. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj rođen 1941. godine, da je njegov otac PO pok. TO rođen vjerojatno početkom 1900 godine i umro 1943. godine te rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je tužitelj izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmeta spora protekom određenog vremena odnosno da je do 17. studenog 1999. godine bio u kontinuiranom posjedu predmeta spora onoliko vremena koliko je potrebno da isti stekne izvanrednom dosjelošću računajući pri tome i vrijeme posjedovanja njegovih prednika (pok. oca PO, djeda TO i bake JO, te tete MO).

36. U tom pravcu za istaknuti je i fotografije u crno bijeloj tehnici predmeta spora (list 39 47 spisa), iz kojih je razvidno da su objekti davno sagrađeni, a time i potvrđuju utvrđenje ovog suda glede kontinuiranog posjeda tužitelja i njegovih prednika.

37. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj KO pok. PO vlasništvo naprijed navedenih dijelova predmetne nekretnine stekao izvanrednom dosjelošću, za koju nije uvjet da je posjed koji je imao bio kvalificiran, već je dovoljno da je on bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

38. U konkretnom, utvrđeno je kako je naprijed navedeno.

39. Suprotno tome, zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republike Hrvatske, do kraja raspravljanja, iako je dužna (članak 219. ZPP-a), nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a) po prednicima tužitelja) niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika FO od dana 15. travnja 2026. godine nije imala primjedbi.

40. Neosnovan je navod zamjenica zakonskog zastupnika tuženice da činjenica što tužiteljica, niti njezini pravni prednici nisu upisani u posjedovni list su nesavjesni. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, upis u katastarske operate nema konstitutivno značenje za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, niti sam po sebi definira (ne)savjesnost posjednika. Poštenje (savjesnost) posjeda proistječe iz faktičnog odnosa prema nekretnini i pravne osnove stupanja u posjed. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva, na tuženici leži teret dokaza da su pravni prednici tužiteljice u posjed stupili na nepošten način, što tuženica kao što je naprijed navedeno nije dokazala.

41. Sama činjenica da netko nije upisan u zemljišne knjige ili katastar ne čini ga nesavjesnim. Međutim, pozivanje tuženice na presudu Županijskog suda u Velikoj gorici broj Gž-17/2021-2 od 24. kolovoza 2021. godine je neosnovano. To stoga, što činjenično stanje u postupku pod poslovnim brojem P-1809/2018 koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Biogradu na moru je drugačije od činjeničnog utvrđenja u ovom postupku odnosno u tom postupku tužitelj nije dokazao da bi on i njegovi prednici bili u posjedu predmeta spora koji je u naravi visoko i nisko raslinje, radi čega se citirana presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici ne može primijeniti na konkretni slučaj.

42. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019) nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, što znači da se nasljeđuje cjelokupna imovina koje je ostavitelj bio kako knjižni, tako i vanknjižni vlasnik, pa navodi istaknuti u tom pravcu su neosnovani.

43. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

44. Tužitelj nije podnio zahtjev za nadoknadu parničnog troška, stoga sud o istom nije odlučivao.

Šibenik, 14. rujna 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24, 84/2026).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku Luki Marčiću

- tuženici, Republici Hrvatskoj, putem ODO-a, Građansko-upravnog odjela u Šibeniku