REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-3596/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, protiv tuženika ad1/ TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2/ VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po pun. Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, i u pravnoj stvari tužitelja ad1/ TS pok. PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2/ VS pok. PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po pun. Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, OIB: 52634238587, radi: utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. srpnja 2026. u nazočnosti zz tužitelja, te zamjenika pun. tuženika pod 1/ i pod2/, a na roč. od 14. rujna 2026., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, protutuženika, te se sudi:

1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2, POMORSKO DOBRO

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istodoban upis predmetne nekretnine kao POMORSKO DOBRO.

r i j e š i o  j e:

I Odbacuje se protutužba tuženika ad1/ TS i pod 2/ VS od 17.06.2020. kao nedopuštena.

II Nalaže se tuženicima ad1/ TS i pod 2/ VS, protutužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 512,50 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana 13. lipnja 2019. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika ad1/ SS, i pod2/ VS, u kojoj se navodi:

- kako je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2 uknjiženo pravo suvlasništva tuženika.

- kako je Uredbom Vlade Republike Hrvatske klasa: 934-01/04-02/20 od 23. travnja 2004. (NN br. 55/04) određena granica pomorskog dobra dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala " [adresa] kojom je obuhvaćena i predmetna nekretnina.

- kako je odredbom čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 u daljnjem tekstu ZPDML) propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava i koristi na način propisan tim Zakonom.

- kako je odredbom čl. 5. ZPDML-a propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

- kako je tužitelj pokušao prijedlogom u zemljišnoknjižnom postupku upisati pomorsko dobro ali je odbijen zbog stajališta suda da se ne može brisati pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi bez da se omogući sudjelovanje u kontradiktornom, parničnom postupku.

- kako temeljem odredbe čl. 10. ZPDML-a pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, a odredbom čl. 37a ZPDML-a propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove.

- kako se prije podnošenja tužbe, a u skladu s čl. 186a Zakona o parničnom postupku, tužitelj obratio tuženicima zahtjevom za mirnim rješenje spora, ali su se isti oglušili. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio sudu donijeti presudu slijedećeg sadržaja:

»Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2, POMORSKO DOBRO

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istodoban upis predmetne nekretnine kao POMORSKO DOBRO.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe podmiriti tužiteljici parnični trošak. «

2. Dana 17. lipnja 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika, u kojem tuženici navode:

- kako tuženici predlažu tužbeni zahtjev odbaciti, odnosno odbiti, kao pravno neosnovan, uz nalog tužitelju da nadoknadi tuženicima troškove ovog postupka.

- kako je tužitelj pred naslovljenim Sudom podnio deklaratornu tužbu kojom traži da Sud utvrdi da je nekretnina z.k.oznake čest.zemlj. 686/6, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 483,00 m2, pomorsko dobro.

- kako sukladno čl.187 ZPP-a tužitelj može od Suda zatražiti da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa. Međutim, takav zahtjev je dopušten samo ako tužitelj dokaže da ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ili u slučaju da je pravo ili pravni odnos čije se utvrđenje traži između stranaka sporno.

- kako tuženici drže da predmetna čestica zemlje nije pomorsko dobro, smatraju kako je Uredba Vlade Republike Hrvatske od 23.04.2004. donesena protivno zakonskom propisu na koji se poziva,

- kako toč. II tužbenog zahtjeva tužitelj traži da Sud naloži zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog Suda u Splitu brisanje prava vlasništva tuženika uz istodobni upis čestice zemlje [katastarska čestica] kao pomorsko dobro,

- kako tužitelj ne navodi zašto traži brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena tuženih, postoji li uopće osnova za takvo traženje, očito jer da ni sam ne zna kojim zakonitim i legalnim putem bi predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo Republike Hrvatske, a da pri tome ne povrijedi odredbe Ustava Republike Hrvatske, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i druge zakonske i podzakonske akte,

- kako je između stranaka nesporno kako su tuženici upisani zemljišno-knjižni suvlasnici i suposjednici čestice zemlje zemljišno-knjižne oznake čest.zemlj.686/6, zavedene pod rednim brojem 3. Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi šuma, površine 483,00 m2, kako je Uredbom Vlade RH (N.N.55/2004) od 23.04.2004. određena granica pomorskog dobra na dijelu K. O. [katastarska općina], predio „ [adresa], kojom je obuhvaćena predmetna nekretnina, kako je čl.3 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Dalje: ZPDML) propisano da je pomorsko dobro, opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, te da se upotrebljava i koristi na način propisan navedenim Zakonom, kako je čl.5 st.2 ZPDML propisano da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, kako je tužitelj pokušao, u zemljišno-knjižnom postupku, upisati pomorsko dobro, i brisati upis prava vlasništva tuženika, ali je pravomoćno odbijen s tim zahtjevom, uz obrazloženje Suda da se pravo vlasništva ne može brisati u zemljišnim knjigama, a da prethodno nositelju tog prava nije omogućeno sudjelovanje u kontradiktornom (parničnom) postupku, te kako se tužitelj, sukladno čl.186a ZPP-a obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali su se tuženici na taj poziv oglušili, nakon čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

- kako je u odnosu na citirane zakonske odredbe ZPDML, Rješenje Županijskog Suda Split posl.br. GžZk-602/2016, od 12.lipnja 2017. i općenito sudsku praksu, tužitelj je propustio navesti kako je Uredba Vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu „predio [adresa] od 23.04.2004. provedena u DGU, PUK Split, kroz postupak parcelacije i to tako što je čestica zemlje zemljišno knjižne oznake 686/5, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (k.č.z. 9860/3 p.l.1528), ukupne površine 2.946,00 m2 parcelirana, pri čemu je dio matične čestice (šuma, površine 1.992,00 m2) smanjen na površinu od 1.509,00 m2, i formirana nova čestica zemljišno-knjižne oznake 686/6, (k.č.z. 9860/4), površine 483,00 m2, koja je predmet ovoga spora, kako je novoformirana čestica zemlje, prema načinu uporabe, u nadležnom katastarskom uredu evidentirana kao pomorsko dobro, pa je izmjena namjene predmetne nekretnine provedena u nadležnoj DGU, PUK Split,

- kako su tuženici, svjesni činjenice da parcelacija, a posljedično promjena namjene dijela njihove nekretnine nije samo promjena pravnog režima nekretnine, već prvi korak na putu do izvlaštenja te nekretnine u korist tužitelja, osporili zahtjev za promjenu upisa u katastar zemljišta na predmetnoj nekretnini,

- kako su DGU, Središnji ured i Visoki Upravni Sud RH, glede pitanja pravne osnovanost zahtjeva ODO Split za promjenu upisa u katastar zemljišta, zauzeli stav „da predmet upravnog spora nije ocjena zakonitosti odluke o određivanju granica pomorskog dobra, već da je predmet upravnog spora zakonitost evidentiranja prethodno utvrđenog stanja.

- kako je slijedom navedenih stavova DGU, Središnji ured i Visokog Upravnog Suda RH, protivno volji tuženika, kao isključivih suvlasnika i suposjednika, došlo do izmjene upisa u katastar zemljišta, jer su Upravna tijela i Sud odlučivali o zakonitosti procedure kojom je provedena izmjena, a ne o suštinskom pitanju – da li je granica pomorskog dobra određena u skladu sa Zakonom koji tu materiju regulira ili ne ?

- kako su između Stranaka sporna sljedeća pitanja:

- kako je granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom Vlade RH od 23.04.2004. (N.N.55/04) na dijelu K. O. [katastarska općina], predio „ [adresa], a unutar koje granice je i predmetna čestica zemlje, utvrđena sukladno mjerodavnim zakonskim propisima, da li je Uredba donesena od ovlaštenog tijela i da li je ista donesena s ciljem ispunjenja svrhe kojoj pomorsko dobro služi ?

- kako u odnosu na navedeno pitanje tužitelj navodi kako je ta granica utvrđena valjanom odlukom, donesenom od nadležnog tijela, ne ulazeći u pitanje da li se, prema odredbama Pomorskog Zakonika – dalje PZ (N.N. 17/94 ; 74/94 i 43/96) koji je konkretno trebalo primijeniti, ta nekretnina može smatrati pomorskim dobrom. Tužitelj pretpostavlja kako ta činjenica nije upitna, a istovremeno traži da Sud utvrdi tu činjenicu ?

- kako tuženici tvrde da je Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu K. O. [katastarska općina], predio „ [adresa] od 23.04.2004. (dalje Uredba) donesena protivno čl.118 st.4 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N.158/2003) dalje ZPDML, na koju odredbu se Uredba poziva. To jer je čl.118 st.4 ZPMLD propisano da će se postupci za određivanja granica pomorskog dobra, započeti do stupanja na snagu tog Zakona, okončati prema odredbama Pomorskog zakonika.

- kako je člancima 48 – 58 mjerodavnog PZ, propisano što je pomorsko dobro, tko ga određuje, na koji način. Prema čl.49 PZ-a pomorsko dobro čime unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj morskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U tom smislu pomorskim dobrom se smatraju: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, kanali spojeni s morem, te živa i neživa prirodna bogatstva (ribe, rude..) u moru i pomorskom podzemlju. Prema čl.50 st.1 PZ-a morska obala se proteže od crte srednjih niskih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe u vezi s korištenjem mora, a koji je širok 6 metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Državni hidrometeorološki zavod. Člankom 50 st.4 je propisano da nadležni Ministar, samo iznimno, a na prijedlog tijela jedinice lokalne samouprave, posredstvom Županijske Skupštine, može se odrediti da se morskom obalom smatra širi dio kopna, od onoga kako je to određeno čl.50 st.1 PZ-a i to samo ako taj dio kopna, po svojoj prirodi ili namjeni, služi ili može služiti općoj upotrebi ili uži dio kopna ako to zahtijeva postojeće stanje na obali (potporni zidovi, zidovi zgrada).

- kako u slučaju kada nadležno Županijsko tijelo predloži „pomicanje“ granice pomorskog dobra dublje u kopno, odnosno određivanje te granice u širem pojasu od onoga određenog odredbama PZ-a, za takav prijedlog je dužno uvažiti 4 osnovna kriterija koji su propisani Uredbom o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra- dalje Uredba (N.N.8/04 i 82/05) odnosno podzakonskog akta koji je bio na snazi u vrijeme donošenja sporne Uredbe Vlade RH. Uredbom su propisani kriteriji i postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra, način izrade prijedloga granice, te sastav Županijskog povjerenstva za granice.

- kako sukladno čl.3 st.3 Uredbe kada Županijsko Povjerenstvo predlaže granicu pomorskog dobra širu od zakonskog minimuma iz čl.3 st. 1 (granica pomorskog dobra na morskoj obali obuhvaća pojas kopna koji je širok najmanje 6 (šest) metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda) dužno je uvažiti kriterije propisane u čl.3 st.3 t.1,2,3 i 4 Uredbe: - I kriterij ili funkcionalni princip predmnijeva da taj “širi” dio kopna predstavlja prostor koji služi korištenju mora, služi za pomorski promet i morski ribolov i druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, sukladno dokumentima prostornog uređenja. Prema važećem PPU Grada Splita, predmetna čestica zemlje se nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, u zoni športske i rekreacijska namjene. Nekretnina je dio okućnice oko obiteljske kuće tuženika, nekretnini s morske strane nije moguće pristupiti jer je visoko iznad razine mora, pa ta nekretnina, zbog svog položaja, ni na koji način ne može služiti korištenju mora. II kriterij predmnijeva da je taj „širi“ dio kopna položen uz „maritimo“ liniju, odnosno u doticaju s tom linijom. Pojašnjavamo da je „maritimo“ linija ona linija iz katastarskih planova (gledajući s kopnene strane), koja predstavlja granicu pomorskog dobra, kada nije došlo do promjene konfiguracije morske obale. U konkretnom slučaju došlo je do promjene konfiguracije obale jer je obala, od strane javno-pravnih tijela, u tom dijelu nasuta, formirana je plaža, šetnica, izgrađeni podzidi iznad kojih se nalazi pokos, a tek iza svega toga je, u pravcu kopna, položena predmetna nekretnina. Dakle, uvrstivši predmetnu nekretninu u pomorsko dobro Županijsko tijelo nije poštivalo ni ovaj kriterij. III kriterij predmnijeva da granica pomorskog dobra na morskoj obali obuhvaća i dio kopna nastao nasipavanjem u dijelu koji služi korištenju mora, što uopće nije sporno, ali se predmetna čestica zemlje nalazi izvan prostora u kojem je obala nasuta. Stoga uvrstivši predmetnu nekretninu u pomorsko dobro Županijsko tijelo nije poštivalo ni ovaj kriterij. IV kriterij predmnijeva da se granica pomorskog dobra utvrđuje do postojećih prirodnih i legalno sagrađenih umjetnih prepreka – kao što su: prirodni pokosi, niska vegetacija i raslinje, šume, kopneni rub šetnice, morski rub razvrstane ceste, potporni zidovi, građevine za stanovanje i odmaranje, kulturne, vjerske, povijesne građevine, suhozidi, betonski zidovi i slično. Obzirom se predmetna čestica nalazi u prostoru prema kopnu, a iza šetnice koja je uzdignuta iznad razine mora, iznad zida kojim je šetnica ograđena i iznad prirodnog pokosa obraslog drvećem i drugom vegetacijom (agave, borovi...) povjerenstvo za određivanje granica pomorskog dobra, uvrstivši predmetnu nekretninu u pomorsko dobro, nije poštivalo ni ovaj kriterij.

- kako je predmetna čestica zemlje z.k.oznake 686/6 (k.č.z. 9860/3) bila izvan granice Pomorskog dobra utvrđene Pomorskim zakonikom, pa je uvrštavanjem te čestice zemlje u pomorsko dobro prekršen čl.118 st.3 ZPDML, kojom odredbom je propisano da granice pomorskog dobra utvrđene prema odredbama PZ-a ostaju nepromijenjene.

- kako je predmetna čestica zemlje udaljena između 3 i 7 metara od crte koja je pak udaljena 6 metara od linije srednjih viših visokih voda. Pored toga, između mora i predmetne nekretnine postoji visinska razlika, plaža, obalna šestica, potporni zidovi, visoki borovi i raslinje…odnosno prirodne i legalno sagrađene prepreke koje onemogućavaju korištenje sporne nekretnine za pomorski promet, morski ribolov ili bilo koju drugu svrhu koja je vezana uz korištenje mora.

- kako su, uvrstivši predmetnu nekretninu u pomorsko dobro, prekršene odredbe Uredbe.

- kako Odluku o „proširenju“ granice pomorskog dobra dublje u prostor kopna, donosi nadležni Ministar, a ne Vlada Republike Hrvatske, pa je uredba Vlade RH kojom je navedena čestica zemlje uvrštena u pomorsko dobro donesena od nenadležnog tijela.

- kako su, obzirom je Povjerenstvo za određivanje granice pomorskog dobra Županije Splitsko-dalmatinske, predloživši da se predmetna nekretnina uključi u pomorsko dobro, očito postupalo protivno Uredbi i nije poštovalo niti jedan od kriterija sukladno kojima se određuje pomorsko dobro, tuženici su pred Županijskim povjerenstvom za granice pomorskog dobra, dana 30.04.2019. pokrenuli postupak za izmjenu granica pomorskog dobra, koji se vodi pod brojem UP-I-934-01/19-01/0196.

- kako u odnosu na prvu točku tužbenog zahtjeva kojom tužitelj traži da se predmetna nekretnina utvrdi kao pomorsko dobro, a što je sukladno čl.12 ZPP-a prethodno pitanje u ovom postupku, tuženici predlažu da naslovljeni Sud donese Rješenje o prekidu ovog postupka, do pravomoćnog okončanja upravnog postupka koji tuženici vode pred Povjerenstvom za određivanje granica pomorskog dobra Županije Splitsko- dalmatinske, pod brojem UP-I-934-01/19-01/0196.

- kako sukladno, čl.12 st.1 i st.2 ZPP-a Sud može sam riješiti prethodno pitanje, pa u slučaju da tako odluči tuženici predlažu izvođenje dokaza očevid na terenu uz sudjelovanje vještaka za geodeziju, saslušanje tuženika, preslika zahtjeva za određivanje – izmjenu granica pomorskog dobra, od 30.04.3019. posl.br. UP-I-934- 01/19-01/0196, zahtjev Povjerenstvu za određivanje granica pomorskog dobra Županije Splitsko-dalmatinske za dostavu spisa posl.br. UP-I-934-01/19-01/0196, preslika katastarsko-topografske podloge preklopljene na DOF5/2011, u mjerilu 1:1000, s katastarskim stanje, topografskim stanjem, prikazom linije srednje više visoke vode, linije pomaknute 6m od linije srednje više visoke vode, preslika izvoda iz katastarskog plana s prikazom k.č.z. 9860/4, preslika povijesnog izvatka za čest.zemlj. z.k. oznake 686/6, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], preslika izvatka za čest. zemlj. z.k. oznake 686/6, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], preslika prijepisa posjedovnog lista br.1528, DGU, PUK

Split za k.č.z 9860/4 (z. k. č. [katastarska čestica])

- kako tuženici tvrde da je predmetni tužbeni zahtjev neodređen i nepodoban za raspravljanje, jer ne sadrži: zahtjev koji je određen, činjenice na kojima tužitelj svoj zahtjev temelji, dokaze kojima će se te činjenice utvrditi i sve ostale podatke i navode iz kojih proizlazi osnovanost zahtjeva, a sukladno čl.186 i čl.332 st.4 ZPP-a.

- kako u narativnom dijelu tužbe, tužitelj navodi kako je predmetna čestica Uredbom Vlade RH utvrđena kao pomorsko dobro, ali traži da Sud u predmetnom postupku tu česticu utvrdi kao pomorsko dobro, pa ostaje nejasno da li je predmetna nekretnina pomorsko dobro ili nije ?

- kako tužitelj, na dalje, navodi kako je predmetnu nekretninu, zemljišno-knjižnim prijedlogom pokušao upisati kao pomorsko dobro, brisati tuženike kao vlasnike te nekretnine i upisati Republiku Hrvatsku kao vlasnika te nekretnine, a u čemu nije uspio.

- kako činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokazi koje prilaže uz tužbu, a i pozivanje tužitelja na čl.10 i čl.37a ZPDML ne daju pravo tužitelju da zatraži brisanje prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini i upis Republike Hrvatske kao ovlaštenika tog prava.

- kako nije sporno da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi utvrđenja da neka nekretnina jeste/nije pomorsko dobro, ali tužitelj citiranim odredbama ZPDML nije ovlašten tražiti brisanje prava vlasništva legitimno i valjano upisanih vlasnika i upis prava vlasništva na Republiku Hrvatsku.

- kako sadržaj predmetne tužbe, kao i dokazi koje tužitelj uz tužbu prilaže, je identičan sadržaju i prilozima koje je tužitelj podnio uz zemljišno-knjižni prijedlog za brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini i upis tog prava na Republiku Hrvatsku, s kojim zahtjevom je pravomoćno odbijen.

- kako je odlukom Ustavnog Suda RH posl.br. U-I-4445/2008 i U-I-2231/2009 od 04.10.2011. (N.N.123/2011) pokrenut postupak za ocjenu suglasnost s Ustavom čl.17, 34 i 118 st.2 i st.3 ZPDML. Odlukom Ustavnog Suda Republike Hrvatske ukinut je članak 118 st.2, a dijelom i čl. 118, st.3 ZPDML.

- kako je u odnosu na ukinute odredbe ZPDML Ustavni Sud je zauzeo stav da ukinute odredbe polaze od oborive pretpostavke da su svi zemljišno-knjižni upisi prava vlasništva na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru pravno nevaljani, pa teret dokazivanja da je vlasništvo stekao na pravno valjan način prebacuju na upisanog zemljišno-knjižnog vlasnika. Ustavni Sud Republike Hrvatske smatra da je takvim „zakonodavnim okvirom“ pružena mogućnost da se o određenim pravima odlučuje u izvanparničnom postupku, i to temeljem diskrecijske odluke državnog odvjetnika, pri čemu je ovlaštenicima prava na pomorskom dobru onemogućeno da o njihovim pravima odlučuje nepristrani i neovisni Sud, a čime je nesporno povrijeđen Ustav Republike Hrvatske.

Stoga, ukinutim odredbama ZPDML vlasniku nekretnine, koja je u pomorskom dobru, nije omogućen ravnopravan status u postupku brisanja njegovo stvarnog prava upisanog u zemljišnu knjigu.

- kako tuženici drže da se brisanje njihova stvarnog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini može ishoditi samo na temelju pravomoćne Presude donesene po pravilima parničnog postupka u kojem je Republika Hrvatska dužna dokazati da je određena nekretnina pomorsko dobro i da su tuženici kao nositelji prava vlasništva na predmetnoj nekretnini to pravo stekli na nevaljan način, a tuženici su pozvani dokazati da su to pravo stekli na valjan način. Sukladno čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( N.N.91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisani su pravni temelji stjecanja prava vlasništva, pa je određeno da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke Suda, odnosno odluke druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

- kako tuženici tvrde da su predmetnu nekretninu stekli na pravno valjan način i to dokazuju izvatkom iz zemljišnih knjiga. Upis u zemljišne knjige ima publicitetnu funkciju, a zemljišno-knjižno stanje je vanjski odraz pravnog stanja nekretnine. Upisom se stvarna prava na nekretninama čine vidljivima svima i djeluju u odnosu na sve osobe, pa tako i na tužitelja. Iz publicitetne funkcije upisa prava vlasništva proizlazi oboriva presumpcija da je osoba upisana kao nositelj knjižnog prava zaista stvarni nositelj tih prava. Direktna pravna posljedica takve presumpcije ogleda se u činjenici da onaj tko je upisan kao nositelj knjižnog prava ne treba ni na koji drugi način dokazivati da je nositelj tog prava, osim činjenicom da je upisan kao nositelj tog prava u zemljišne knjige. Onaj tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati i na njemu leži teret dokaza. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da tuženici nisu nositelji prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa držimo da je tužitelj to dužan i dokazati, te da u ovom postupku na tužitelju leži teret dokaza. Tuženici, iz opreza, navode kako pomorsko dobro nije opće dobro u smislu čl.3 st.2 ZV, odnosno „res extra commercium“. To jer se pomorsko dobro ekonomski iskorištava, uz određene naknade daje u koncesiju ... pa je stav tuženika da je pomorsko dobro stvar od interesa za Republiku Hrvatsku, ali da je na toj stvari moguće stjecati određena stvarna prava poput prava koncesije ili neka druga stvarna prava. U odnosu na predmetnu nekretninu tuženici i njihovi pravni prednici su stekli pravo vlasništvo na toj nekretnini na pravno valjan način i to prije nego je ta nekretnina Uredbom Vlade RH utvrđena kao pomorsko dobro. Predmetna čestica zemlje je bila u slobodnom pravnom prometu, a djed tuženika pok. IS, pok. FS, je istu stekao kupoprodajnim ugovorom koji je tridesetih godina prošlog stoljeća sklopio s prethodnim vlasnikom ZS. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. IS, pok.Paška, predmetna nekretnina je prenesena na njegove sinove – PS i FS. Nakon smrti navedenih, opet Rješenjima o nasljeđivanju, predmetna nekretnina je prenesena na tuženike. Tuženici su predmetnu nekretninu stekli na pravno valjan i dopušten način. U trenutku stjecanja, nekretnina nije bila pod režimom „pomorsko dobro“, već je u „pomorsko dobro“ uvrštena naknadno i to protivno odredbama Uredbe o utvrđivanju granica pomorskog dobra kako je naprijed istaknuto i protivno čl. 118 st.3 ZPDML, jer je granica pomorskog dobra koja je bila utvrđena prema odredbama Pomorskog zakonika izmijenjena, umjesto da je ostala na snazi.

- kako pojam pomorsko dobro ima funkcionalne i geografske značajke, pa je to u geografskom smislu dio teritorija koji se nalazi uz more ili na moru, a u funkcionalnom smislu je to dio kopna koji je, po svojim prirodnim ili umjetno stvorenim obilježjima, u općoj upotrebi i u neposrednoj funkcionalnoj vezi s morem.

Čestica zemlje [katastarska čestica], nije ni u geografskom, a ni u funkcionalnom smislu pomorsko dobro, što će tuženici dokazati u navedenom Upravnom ili ovom parničnom postupku.

- kako, međutim, osim pitanja da li je predmetna nekretnina pomorsko dobro ili nije, ostaje pitanje može li se temeljem izravne primjene ZPDML i Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granica pomorskog dobra (pod pretpostavkom da je nekretnina uvrštena u pomorsko dobro sukladno Pomorskom zakoniku i Uredbi o postupku utvrđivanja granica pomorskog dobra) dopustiti upis pomorskog dobra na nekretnini za koju je poznat nositelj prava vlasništva – ovdje tuženici ?

- kako je Vrhovni Sud u jednoj svojoj odluci1 zauzeo stav kako takav upis ima učinak izvlaštenja, odnosno oduzimanja prava vlasništva, bez pravne osnove. Vrhovni Sud je stava da se brisanje postojećih i poznatih prava vlasništva na nekretnini, koja je unutar granica pomorskog dobra, može provesti samo po pravilima parničnog postupka, pred redovnim Sudom i to temeljem Presude donesene po brisovnoj tužbi (ne po tužbi radi utvrđenja) i to samo u onim slučajevima kada je postojeći upis pravno nevaljao i neistinit, što stranka (tužitelj) koja to tvrdi treba i dokazati, a tuženik (knjižni vlasnik) ima mogućnost tu tvrdnju osporiti. U tom smislu se tuženici pozivaju na stav aktualnog suca Vrhovnog Suda RH Jadranka Juga koji smatra da se problem stečenih prava na nekretninama pomorskog dobra treba razriješiti tako da se te nekretnine izuzmu iz pomorskog dobra, a samo iznimno i ako to nije moguće, sudac zauzima stav da se jedino u parnici može utvrditi da je neka nekretnina pomorsko dobro. Nakon takva utvrđenja i ako izuzimanje nekretnine iz pomorskog dobra nije moguće, sudac Jadranko Jug je stava da treba provesti postupak izvlaštenja ili priznanja prava prvenstvene koncesije u trajanju koje je razmjerno vrijednosti nekretnine i izvršenih ulaganja. Obzirom tužitelj nije podnio brisovnu tužbu, niti je u tužbi istakao da je upis prava vlasništva tuženika na čestici zemlje [katastarska čestica] nevaljao, niti to tvrdi, tuženici predlažu tužbu odbaciti, odnosno odbiti zbog nepostojanja pravnog osnova za donošenje odluke kakva se tužbom traži.

Kako između stranaka postoji prijepor oko toga da li je čestica zemlje [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pomorsko dobro ili ne, tuženici sukladno čl.189 ZPP-a podnose protutužbu:

»I Utvrđuje se da nekretnina z.k.oznake 686/6, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], katastarske oznake 9860/3, p.l.1528, K. O. [katastarska općina], ukupne površine 483,00 m2 nije pomorsko dobro. II Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, koji glasi:

1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 483,00 m2, POMORSKO DOBRO.

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog Suda u Splitu brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istodobni upis predmetne nekretnine kao POMORSKO DOBRO

III Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženicima troškove ovog postupka. «

3. Dana 10. srpnja 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja Republike Hrvatske, u kojem se navodi:

- kako tužitelj pobija sve navode iznijete u odgovoru na tužbu, a posebice se protivi ovako postavljenom protutužbenom zahtjevu te predlaže odbaciti protutužbu. Naime, tuženici protutužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina] NIJE pomorsko dobro, a za što nemaju pravnog interesa. Naime, isti su uknjiženi kao suvlasnici, što je i bio razlog podnošenja ovakve tužbe na utvrđenje jer tužitelj ima pravni interes da se upiše pomorsko dobro na predmetnoj nekretnini. Protutužitelji nemaju pravni interes podnositi protutužbu da nekretnina nije pomorsko dobro jer u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva ostat će upisani kao suvlasnici nekretnine,

- kako je, također nejasna i toč. II protutužbenog zahtjeva, koja je suštinski odgovor na tužbu, protivljenje tužbenom zahtjevu, što se također ne može tražiti protutužbom.

Stoga se predlaže odbaciti protutužbu.

- kako, u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, zz tužitelja ističe kako tuženici dovode u pitanje zakonitost postupka određivanja granice pomorskog dobra, što nije i ne može biti predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku. Naime, evidentiranje pojasa pomorskog dobra propisano je jednom odredbom u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, a provedbeni propis je Pravilnik o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (dalje: Pravilnik iz 2005.).

- kako se, Pravilnikom iz 2005., čl. 10. st. 2 propisuje način obilježavanja pomorskog dobra, izrada, pregled i potvrđivanje geodetskog elaborata za potrebe evidentiranja pomorskog dobra, te provedba tog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama (Pravilnik iz 2005., čl. 1.), s tim da se geodetski elaborat za potrebe evidentiranja pomorskog dobra izrađuje na temelju konačnog akta kojim je utvrđena granica pomorskog dobra (Pravilnik iz 2005., čl. 2.).

- kako je odredbom čl. 8. Pravilnika propisano da geodetski elaborat izrađuje ovlaštena geodetska tvrtka, a na temelju traženja naručitelja geodetskog elaborata - županije odnosno podnositelja zahtjeva za utvrđivanje granice pomorskog dobra (Pravilnik iz 2005., čl. 7). Geodetski elaborat izrađuje se po pravilima geodetske struke i u skladu s katastarskim propisima (Pravilnik iz 2005., čl. 9. st. 1). Granicu katastarskih čestica prema moru u geodetskom elaboratu čini crta srednjih viših visokih voda (Pravilnik iz 2005., čl. 9. st. 2), a sastavni dio geodetskog elaborata je popis svih katastarskih čestica koje će, nakon provedenih postupaka, ući u sastav pomorskog dobra (Pravilnik iz 2005., čl. 9. st. 3).

- kako Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra potvrđuje da je geodetski elaborat izrađen u skladu s aktom o utvrđivanju granice pomorskog dobra (Pravilnik iz 2005., čl. 10. st. 1). Nakon što je pregledan i potvrđen od strane nadležnog katastarskog ureda, geodetski elaborat se može koristiti za potrebe evidentiranja pomorskog dobra u katastru i zemljišnim knjigama (Pravilnik iz 2005., čl. 11. st. 1). O pregledanom i potvrđenom geodetskom elaboratu katastarski ured po službenoj dužnosti obavještava županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra, naručitelja geodetskog elaborata i nadležno državno odvjetništvo (Pravilnik iz 2005., čl. 12). Geodetski elaborat provodi se u katastru zemljišta i katastru nekretnina temeljem zahtjeva nadležnog državnog odvjetništva (Pravilnik iz 2005., čl. 13).

- kako je u prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika iz 2005., točnije čl. 20. st. 1. propisano:

»U slučaju da za potrebe evidentiranja pomorskog dobra u katastru i zemljišnim knjigama još nije pregledan i potvrđen geodetski elaborat, postupak evidentiranja pomorskog dobra, dovršit će se po odredbama ovog Pravilnika. «

- kako u ovom slučaju na dan stupanja na snagu Pravilnika iz 2005. geodetski elaborat evidentiranja pojasa pomorskog dobra nije bio pregledan i potvrđen to se dakle primjenjuje Pravilnik iz 2005. Dakle, u ovom slučaju, iako je granica određena po Pomorskom zakoniku donošenjem Uredbe Vlade o određivanju granice, sam postupak evidentiranja se provodio po Pravilniku iz 2005. koji je donesen temeljem odredbi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. No uostalom, postupak samog evidentiranja pomorskog dobra nije i ne može biti predmet ovog parničnog postupka, kako je to već istaknuto.

- kako tuženi pogrešno zaključuju da brisanjem prava vlasništva s jednog titulara, vlasništvo mora biti preneseno na drugog titulara, a da to ne može biti "pomorsko dobro". Određivanjem granice pomorskog dobra na predmetnom području, nekretnina koja je predmet ovog postupka je prešla u nevlasnički režim, što ne znači da nema titulara ( ima, i to je Republika Hrvatska, samostalno ili putem jedinica lokalne ili područne samouprave) nego da se ne može na njoj stjecati prava vlasništva kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

- kako Zakonodavac, uvažavajući činjenicu da postoje brojni zaostali upisi prava vlasništva na nekretninama koje su u naravi pomorsko dobro, ugradio je u zakon odredbu čl. 37a koja izričito ovlašćuje nositelja vlasti, Republiku Hrvatsku, na podnošenje tužbe radi utvrđenja da je neka nekretnina pomorsko dobro.

- kako tuženici navode kako je osnovno pitanje u ovom sporu može li se temeljem izravne primjene ZPDML-a i Uredbe Vlade o određivanju granice pomorskog dobra dopustiti upis pomorskog dobra na nekretnini za koju je poznat nositelj prava vlasništva, ovdje tuženici. Međutim, to NIJE osnovno sporno pitanje u ovom postupku jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Rev-1029/14 od 14. listopada 2016. dao odgovor na to pitanje iz kojeg razloga je tužitelj, Republika Hrvatska odbijen zahtjevom za upis pomorskog dobra neposredno i direktno prijedlogom u zemljišne knjige, a iz kojeg pak razloga je i podnesena ova tužba. Naime, Županijski sud u Splitu u odluci br. GžZk-602/2016 od 12. lipnja 2017., a referirajući se na naprijed navedenu odluku Vrhovnog suda, odbio žalbu predlagatelja i uputio ga na pokretanje kontradiktornog postupka, kako bi se upisanim z.k. vlasnicima omogućila zaštita upisanih prava sudjelovanjem u kontradiktornom parničnom postupku, koji je i pokrenut.

- kako tužitelj smatra da u ovom slučaju, suprotno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nema uvjeta za podnošenje brisovne tužbe jer prije osporavane uknjižbe nije ni bilo upisano pomorsko dobro niti je bila RH ili njeni prednici upisani kao nositelji nekog knjižnog prava pa da bi bila povrijeđena nezakonitom uknjižbom na ime tuženika iz kojeg razloga bi bili ispunjeni uvjeti za podnošenje brisovne tužbe

- u odnosu na prijedlog tuženika da se ovaj postupak prekine do odluke nadležnog upravnog tijela za pomorstvo o izmjeni predmetne granice, zastupnik po zakonu tužitelja predlaže da se od Upravnog odjela za pomorstvo splitsko-dalmatinske županije zatraži najprije očitovanje o samom postupku određivanja granice predmetnog pomorskog dobra, kao i očitovanje o pokrenutom postupku izmjene ove granice.

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 11.06.2019. za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], pregledom Uredbe Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra Klasa: 934-01/04-02/20 Urbr.: 5030116-04-1 od 23.04.2004., pregledom popisa parcela koji ulaze u sastav pomorskog dobra predio [adresa] sačinjenog od geodetskog zavoda d.d. Split, pregledom parcelacijskog elaborata sačinjenog od geodetskog zavoda d.d. Split, U Splitu, 01.03.2008., pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu Gžzk-602/2016 od 12.06.2017., pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora po čl. 186a ZPP-a broj N-DO-329/2018, Split 22. svibnja 2018., upućenog od strane [adresa] VS i TS, pregledom izvatka iz zemljišne knjige od 27.05.2019. za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17351 k. o. [katastarska općina], pregledom prijepisa posjedovnog lista br. 1528 od 23.05.2019., pregledom povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, pregledom presude VSRH posl. br. Us-10963/2009-4 od 26.09.2012., pregledom rješenja Državne geodetske uprave Klasa: UP-II932-07/09-07/333 Urbr:

541-04-3/2-09-2 od 27.08.2009., pregledom zahtjeva za određivanje – izmjenu granice pomorskog dobra predanog na protokol Upravnog odjela zajedničkih poslova SDŽ dana 30.04.2019., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, izveden je dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 25.02.2024., izveden je dokaz pregledom spisa Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet SDŽ, Klasa:

342-04/24-0001/0284, Urbr.: 2181/1-06-02-01/4-24-0002, Split, 20.11.2004. i njemu priložene dokumentacije, pregledom presude Upravnog suda u Splitu posl. br. 5Usl- kat-1/14-17 od 9. lipnja 2016., pregledom presude Visokog upravnog suda u Splitu posl. br. Usž-419/17-2 od 31.05.2017., pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-24480/18 od 28.08.2018., pregledom rješenja ZK-a odjela Općinskog suda u Splitu posl. br. Z-885/18 od 04.04.2018., Z-32560/17 od 21.01.2019., izveden je dokaz saslušanjem tuženika pod 1 i pod 2.

5. U odnosu na prijedlog tuženika ad1/ i ad2/ za saslušanjem svjedoka ĐS, NS i CS, sud taj prijedlog nije prihvatio s obzirom kako je prijedlog za saslušanjem navedenih svjedoka predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je isti izvandoban. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 299 st. 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) ovaj sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐS, NS i CS.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8.1. Tužba tuženika ad1/ i ad2/ protutužitelja od 17.06.2020. nije dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje kako nekretnina čest. zem [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2, predstavlja pomorsko dobro, zahtjev za zemljišnoknjižni upis predmetne nekretnine kao pomorskog dobra.

10. U predmetnom postupku sporno je pravno pitanje može li se Republika Hrvatska uknjižiti na čest. zem [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2, kao vlasnik iste.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP), propisano je kako predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne. Nadalje, odredbom čl. 3. ZVDSP-a određeno je da sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu, s time da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra). Nadalje, o općim dobrima vodi brigu, njima upravlja i za to odgovara Republika Hrvatska, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, koje odredbe su sukladne čl. 50. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.)

11.1. Odredbom čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04 i 141/06, 38/09., 123/11., 56/16., 98/19. - dalje ZPDML/03), kojeg u konkretnom slučaju treba primijeniti s obzirom kako je upravni postupak određivanja granice pomorskog dobra pravomoćno okončan te je tužba u ovom predmetu podnesena, sve u vrijeme važenja ZPDML/03, propisano je kako je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi na način propisan tim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

11.2. Nadalje, odredbom čl. 5. ZPDML-a propisano je da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, dok je odredbom čl. 10. st. 1. ZPDML određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave.

11.3. Prema članku 14. ZPDML-a granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice prema članku 15. istog Zakona Ministarstvo dostavlja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske rješenje o određivanju granice pomorskog dobra radi upisa u zemljišne knjige, te se u katastru unose podaci i granice pomorskog dobra , česticama pomorskog dobra i objektima na njima, s time da postupak evidentiranja i obilježavanja pomorskog dobra propisuje ministar.

11.4. Odredbom čl. 37.a ZPDML-a propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove.

11.5. Odredbom članka 118. stavak 2. ZPDML-a bilo je propisano da će državni odvjetnik podnijeti prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja upisa prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na pomorskom dobru iz stavke 1. ovoga članka i upisati pomorsko dobro , a stavak 3. da granica pomorskog dobra utvrđena prema Pomorskom zakoniku ostaje na snazi te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovog članka. članka.

11.6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-4445/2008 od 4. listopada 2011. ("Narodne novine", broj 123/11) u članku 118. ukinut je stavak 2. i stavak 3. u dijelu koji glasi: "te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovog članka".

11.7. Nakon što su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinute odredbe članka 118. stavka 2. i djelom stavka 3. ZPDML državno odvjetništvo nije ovlašteno podnijeti prijedlog u ime Republike Hrvatske za brisanje prava vlasništva i uknjižbu pomorskog dobra za nekretnine za koje je poznato titularno pravo vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku.

11.8. Uredba o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra ("Narodne novine" broj 8/04, 82/05 – u daljnjem tekstu Uredba) propisuje, između ostalog, kriterije i postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra, pa tako u članku 4. navodi da Povjerenstvo (županjsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra na čijem području postoji pomorsko dobro) izrađuje prijedlog granice pomorskog dobra temeljem godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom ili iznimno temeljem zahtjeva, da Povjerenstvo djeluje pri županijskom upravnom tijelu nadležnom za poslove pomorstva, dok u članku 7. propisuje od čega se prijedlog sastoji i koje priloge mora sadržavati. U članku 9. određuje se da se granica pomorskog dobra utvrđuje rješenjem u upravnom postupku koje donosi Povjerenstvo Ministarstva i koje sadrži opis granice pomorskog dobra i popis zemljišnoknjižnih katastarskih čestica koje se nalaze na pomorskom dobru koje se utvrđuju, a koje se dostavlja Republici Hrvatskoj putem nadležnog Županijskog državnog odvjetništva, a koje pak isto dostavlja nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu radi provedbe u zemljišnim knjigama.

11.9. Način obilježavanja pomorskog dobra izrada, pregled i potvrđivanje geodetskog elaborata za potrebe evidentiranja pomorskog dobra, te provedba elaborata u katastarskim i zemljišnim knjigama propisan je Pravilnikom o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra ("Narodne novine", broj 19/05 – dalje Pravilnik) koji u članku 2. propisuje da se geodetski elaborat za potrebe evidentiranja pomorskog dobra izrađuje na temelju konačnog akta kojim je utvrđena granica pomorskog dobra, u članku 10. stavku 1. da Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra potvrđuje da je geodetski elaborat izrađen u skladu s aktom o utvrđivanju granice pomorskog dobra, te se može koristiti za potrebe evidentiranja pomorskog dobra u katastru i zemljišnim knjigama pomorskog dobra u katastru i zemljišnim knjigama kada je potvrđen od nadležnog ureda za katastar prema članku 11. Pravilnika, s time da je glavom IV. i V Pravilnika propisana provedba geodetskog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama.

11.10. Čl. 58. st 1 Zakona o izvlaštenju (Narodne Novine broj 74/2014, 69/2017 i 98/2019), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme provođenja upravnog postupka i podnošenja tužbe, određeno je kako se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom. St. 2 je pak određeno kako je obveznik isplate naknade Republika Hrvatska, dok je st. 3 određeno kako prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.

12. Iz navedene materijalno pravne regulative jasno proizlazi kako je upisu nekretnina kao pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi prethodio upravni postupak u kojem nadležno tijelo konačnim rješenjem utvrđuje granicu pomorskog dobra, te se na temelju tog rješenja pomorsko dobro evidentira u katastru i zemljišnim knjigama. Navedeni propisi ne prave razliku u pogledu upisane kulture čestice i ne propisuju da nekretnine koje su u naznaci kulture pod pojmom koji se može podvesti pod ono što odredbe članka 3. i članka 4. ZPDML-a definiraju kao pomorsko dobro, da se upisuje kao pomorsko dobro po sili zakona, već jasno određuju u kojoj vrsti postupka, pred kojim tijelom i na koji način se nekretnina utvrđuje kao pomorsko dobro i na temelju čega se provodi upis u zemljišnoj knjizi.

13. Pored navedenog, valja napomenuti da je pravni status morske obale kao općeg ili javnog dobra na koje je svima bila dopuštena uporaba kontinuirano bile regulirane odredbama:

- Austrijskog građanskog zakona, i to paragraf 287., u primjeni od 1. svibnja 1853.

- Zakona o državnom računovodstvu

- Uredbe sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru, 1939.

- Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, stupio na snagu 22. svibnja 1974.

- Pomorskog zakonika, stupio na snagu 22. ožujka 1994.

- Pomorskog zakonika, Narodne Novine 181/04.

- Zakona o morskim lukama, Narodne Novine 108/95 i 97/00.

- Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

14. U svim prethodno navedenim propisima pomorsko dobro bilo uređeno na isti način, odnosno isto je bilo određeno kao opće dobro, slijedom čega isto nije bilo podobno za stjecanje prava vlasništva.

15. Tako se na pomorskom dobru nije moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287. Kako je i čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje, prigovori izjavljeni u ovom postupku su neosnovani, a o eventualnoj naknadi odlučuje se u upravnom postupku (rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1624/11 od 27. veljače 2013. godine: „pitanje eventualnog prava na naknadu nije predmet ovog postupka“ i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk- 201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela“).

16. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske – protutuženika osnovan, dok tužba tuženika – protutužitelja nije dopuštena. U pogledu navedenog zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je kao odlučna, cijenio utvrđenja:

- kako je dana 20. studenoga 2012. u predmetu Z-8436/13 u zemljišnim knjigama na temelju Prijavnog lista od 28. veljače 2008. odobrenog od Područnog ureda za katastar u Splitu dana 22. rujna 2008. kopije katastarskog plana, rješenja državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar Split od 11. ožujka 2009., evidentirano cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 686/5 i 686/6,

- kako je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] Z.U. oznake zemljišta šuma, površine 483 m2, upisana u ZU 17351, K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo tuženika,

- kako Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Split, na predjelu [adresa], Klasa:934-01/04-02/20, Urbroj: 5030116, »Zagreb, 23. travnja 2004.«, utvrđena granica pomorskog dobra, odnosno određene su koordinatne točke od 1. do 44, a sve kako je nacrtano i označeno u grafičkom prilogu na kopiji katastarskog plana k. o. [katastarska općina], broj lista plana 76 i 84, koji su sastavni dio uredbe i ne objavljuju se u Narodnim novinama.

- kako je predmetna nekretnina, označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z.U. oznake zemljišta šuma, površine 483 m2, upisana u ZU 17351, K. O. [katastarska općina], unesena u popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra prilikom izrade Geodetskog elaborata za evidentiranje pomorskog ili vodnog dobra izrađen od Geodetskog zavoda d.d. Split te potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od22.09.2008., KLASA:932-06/08-02/94 UR.BROJ:541-23-2/1-08-7

- kako je tužiteljica Republika Hrvatska pokušala uknjižiti predmetnu nekretninu kao pomorsko dobro u izvanparničnom zemljišnoknjižnom postupku u kojem je njezin prijedlog odbijen rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Z-1704/15 od 03. prosinca 2015., te koje je rješenje potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž Zk-602/26 od 12. lipnja 2017., s obrazloženjem u bitnome da bi tužiteljica trebala provesti kontradiktorni postupak,

- kako se prije pokretanja ove parnice tužiteljica obratila tuženicima u skladu sa člankom 186.a ZPP-a zahtjevom za mirno rješenje spora koji nije prihvaćen,

- kako se prije podnošenja protutužbe tuženici ad1/ i ad2/ protutužitelji nisu tužitelju – protutuženiku obratili u skladu sa člankom 186.a ZPP-a zahtjevom za mirno rješenje spora,

- kako su tuženici protutužitelji dana 30.04.2019., podnijeli Zahtjev za određivanje – izmjenu granice pomorskog dobra, koji je zaprimljen kod Upravnog odjela zajedničkih poslova Splitsko-dalmatinske županije, te kako je taj postupak okončan nakon što je Povjerenstvo za granice pomorskog dobra za splitsko-dalmatinsku Županiju na 28. sjednici održanoj 27. srpnja 2020. donijelo Zaključak kako se ne prihvaća zahtjev za izmjenu granice pomorskog dobra na predmetnom području, te kako na snazi ostaju Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Split, predio Firule („Narodne novine“ broj 55/04), Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Split, predio Zenta, ispred bazena POŠK („Narodne novine“ broj 33/10).

- kako je Presudom Upravnog suda u Splitu 5 Usl-kat-1/14-17 od 09. lipnja 2016., koja je potvrđena Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu posl. broja Usž-419/17-2 od 31. svibnja 2017. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom predmetu TS i VS kojim je zatraženo poništavanje rješenja Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA:UP/II932- 07/13-07/114, URBROJ:514-03-04-01/1-13-2 od 22. studenoga 2013. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, KLASA:UP/I-932-07/12-02/1, URBROJ:541-26- 02/5-13-5 od 10 .siječnja 2013. kojim je izmijenjeno stanje u posjedovnim listovima broj 1528, 6462, 6564, 10531, 15732 k. o. [katastarska općina],

- kako iz obrazloženja Presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu posl. broja Usž-419/17-2 od 31. svibnja 2017. proizlazi kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske otklonio prigovore da su TS i VS u upravnom postupku povrijeđena procesna prava na sudjelovanje u postupku predviđena odredbama članka 30. ZUP-a (izjašnjavanje stranke) i članka 51. i 52. ZUP- a (ispitni postupak) te je Visoki Upravni sud ocijenio kako Upravni sud u Splitu osnovano nije našao da bi javnopravna tijela donošenjem osporenim pojedinačnih odluka povrijedila pravila upravnog postupka,

- Navedeno, kako TS i VS nisu povrijeđena procesna prava na sudjelovanje u postupku Visoki Upravni sud utvrđuje iz činjenice kako i sami žalitelji u žalbi navode kako su u postupku saslušani, a o usmenoj raspravi (koja je u ovoj upravnoj stvari obvezna sukladno odredbi članka 54. stavka 1. točke 1. ZUP-a) spisu prileži zapisnik sačinjen pred prvostupanjskim javnopravnim tijelom 6. prosinca 2012. i iz kojeg proizlazi da su se tužitelji očitovali o predloženom elaboratu i izjavili svoje neslaganje s njim. Dakle, suprotno navodima iz žalbe, tužiteljima je omogućeno izjašnjavanje u postupku i uvid u geodetski elaborat. Nadalje, u upravnom sporu tužiteljima je dana mogućnost sudjelovanja te je 1. lipnja 2016. održana rasprava, pa slijedom svega navedenog da su neosnovani prigovori o povredi prava stranaka na izjašnjavanje u upravnom postupku i upravnom sporu.

17. Cijeneći prethodno utvrđeno činjenično stanje, zaključak je ovog suda kako su svi izneseni prigovori tuženika TS i VS – protutužitelja neosnovani, te ih je kao takve ovaj sud u cijelosti odbio, te sukladno tome, ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske.

18. Pri tome je sud cijenio kao odlučne činjenice kako se granice pomorskog dobra utvrđuju u upravnom postupku, a što je u konkretnom slučaju, za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2 i napravljeno, dok se u parničnom postupku samo utvrđuje pravo vlasništva, temeljem ranije utvrđenih granica, dakle njome se ne konstituira status pomorskog dobra, već se samo utvrđuje da je upravo određena nekretnina pomorsko dobro po samom Zakonu. Pomorsko dobro ne može biti objektom prava vlasništva, niti drugih stvarnih prava, jedini način raspolaganja pomorskih dobrom je koncesija.

19. Dakle, bez obzira što je na nekoj čestici upisano pravo vlasništva fizičkih ili pravnih osoba različitih od Republike Hrvatske, te osobe nisu stvarni vlasnici, budući, a kako je gore navedeno, pomorsko dobro ne može biti predmet vlasništva.

20. Odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra je deklaratornog karaktera te po samom Zakonu Republika Hrvatska postala je vlasnicom svih čestica koje su obuhvaćene Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Split, predio [adresa], Klasa:934-01/04-02/20, Urbroj: 5030116, Zagreb, 23. travnja 2004., a koje su precizirane Geodetskim elaboratom.

21. Odredbom čl. 118. st. 5. ZPDML propisano je da ako se mijenja granica pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom, na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju. Dakle, odredbe o izvlaštenju primjenjuju se samo ako se područje određeno kao pomorsko dobro proširuje i tada samo za te, nove čestice, a ne za sve koje temeljem zakona imaju status pomorskog dobra.

22. Iz isprava priloženih spisu, nespornim proizlazi kako se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granice pomorskog dobra, već se radi o određivanju granice pomorskog dobra na predmetnom području po prvi put. Stoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 58. zakona o izvlaštenju i određivanju naknade."

23. Odlukom Ustavnog suda broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011. pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZPDML te su u članku 118. ukinuti stavak 2. i stavak 3. u dijelu koji glasi: "te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovoga članka".

23.1. Navedeni st. 2. glasio je da će državni odvjetnik podnijeti prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja upisa prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na pomorskom dobru iz stavka 1. ovog članka i upisati pomorsko dobro.

24. Slijedom navedenoga, ukinuto je ovlaštenje državnog odvjetnika da izravno u zemljišnoknjižnom postupku predlaže upis vlasništva RH, a temeljem odluke o određivanju pomorskog dobra, već je kao jedini pravni put uknjižbe ostao kontradiktoran parnični postupak, a koji je tužitelj i pokrenuo.

25. Kao što je već navedeno, iz Presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu posl. broja Usž-419/17-2 od 31. svibnja 2017. proizlazi kako TS i VS u upravnom postupku nisu povrijeđena procesna prava na sudjelovanje u postupku predviđena odredbama članka 30. ZUP-a (izjašnjavanje stranke) i članka 51. i 52. ZUP-a (ispitni postupak).

26. Međutim, sve i da tuženici nisu sudjelovali u upravnom postupku određivanja granica pomorskog dobra na tome području u konkretnom slučaju ne bi bilo od značaja, a to iz razloga jer po ZPDML/03 nisu niti trebali biti sudionici toga postupka. Iz toga razloga direktan prijedlog tužiteljice radi uknjižbe pomorskog dobra nije prihvaćen nego je ista upućena provesti ovaj kontradiktorni postupak kako bi se tuženicima kao upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima omogućilo raspravljanje njihovih prigovora. (VSRH broj Rev-2640/2013 od 30. listopada 2018., Rev-1029/2014 od 4. listopada 2016.) Ovo posebno nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj U- I-4445/2008 od 4. listopada 2011., kojom je ukinut članak 118. stavak 2. i stavak 3. ZPDML/03 a time i ovlaštenje državnog odvjetnika da izravno u zemljišnoknjižnom postupku predlaže upis vlasništva RH temeljem odluke o određivanju pomorskog dobra, već je kao jedini pravni put uknjižbe ostao kontradiktoran parnični postupak, jer se upisanom knjižnom vlasniku briše pravo vlasništva s učincima izvlaštenja bez mogućnosti sudjelovanja u sudskom (parničnom/kontradiktornom postupku) u kojem bi im bila omogućena zaštita njegovih prava.

27. Zaključno, kako je Uredbom Vlade RH o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio [adresa], Klasa:934-01/04-02/20, Urbroj: 5030116, »Zagreb, 23. travnja 2004.«, određena granica pomorskog dobra, te kako je Geodetskim elaboratom za evidentiranje pomorskog i vodnog dobra sačinjen popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra, a na kojem popisu se nalazi i čestica koja je predmetom ovog postupka, to je razvidno kako predmetna čestica predstavlja pomorsko dobro, te kako je, sukladno tome, tužbeni zahtjev osnovan.

28. Odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra je deklaratorna, a ne konstitutivna, slijedom čega se nitko ne može pozvati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige kada je u pitanju nekretnina koja je pomorsko dobro.

29. Pri tome je za istaći kako stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige neće biti pravno zaštićen u odnosu na stjecanje nekretnine koja je pomorsko dobro bez obzira da li je zabilježba postupka utvrđivanje granice pomorskog dobra izvršena u zemljišne knjige ili ne (tako i VSRH Rev-1445/09-2 od 29.12.2009.).

30. Odredbom čl. 130. ZV-a određeno je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

31. Prema stavu ovog suda, tužiteljica je dokazala svoje pravo vlasništva, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene Republike Hrvatske, te radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

32. U odnosu na protutužbu tuženika ad1/ TS pok. PS, i pod 2/ VS podnesenu protiv tužitelja Republike Hrvatske, za navesti je slijedeće:

33. U konkretnoj situaciji radi se o tužbi protiv tuženice Republike Hrvatske.

34. Prema odredbi članka 186.a stavka 1. ZPP-a, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske.

35. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Prema odredbi čl. 186.a. st 6. ZPP-a propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka.

36. Dakle, navedenom odredbom je propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

37. U konkretnom slučaju, iako je odredbom čl. 189. ZPP-a propisan rok do kada se može podnijeti protutužba, ne može se primijeniti odredba čl. 186.a ZPP-a prema kojem se zahtjev za mirno rješenje spora ne mora podnijeti ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe.

38. To iz razloga jer odredba čl. 189. ZPP-a, prema kojoj se protutužba može podnijeti do zaključenja prethodnog postupka ne predstavlja poseban propis o kojem govori odredba čl. 186.a sv. 1. ZPP-a. (Rev-2400/2013-2 od 4. srpnja 2017.)

39. Osim toga, tuženici su zaprimili tužbu dana 22. svibnja 2020., a prethodni postupak je zaključen dana 23. siječnja 2023., iz čega proizlazi kako su tuženici imali dovoljno vremena (2,6 godina) za podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora.

40. S obzirom na to kako tuženici nisu dostavili dokaz da su se prije podnošenja protutužbe obratili nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje predmetnog spora, to je ocjena ovog suda kako u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 186.a. stavak 6. ZPP-a, te odbaciti protutužbu podnesenu od strane tuženika ad1/ i ad2/, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

41. Međutim, i sve da je protutužba tuženika ad1/ i ad2/ dopuštena, kod činjenice da je sud nakon provedenog postupka utvrdio kako je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 17351, k. o. [katastarska općina], u površini od 483 m2, pomorsko dobro, to tužbeni zahtjev tuženika ad1/ i ad2/, nije osnovan.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, te 138/2023), kao i o označenoj vrijednosti predmeta spora.

43. Tužiteljici Republici Hrvatskoj, zastupanoj po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe, i podneska od 30.07.2020. po 75 bodova, za pristup na ročište od 23.01.2023., 02.06.2023., 28.02.2025. i 13.01.2026. po 75 bodova, za pristup na ročište od 14.04.2023., 24.10.2024.15.07.2025., 15.10.2025., 23.07.2026. po 37,5 bodova (50%), te za pristup na ročište od 27.05.2025. 18,75 bodova (25%), što ukupno iznosi 256,25 bodova, koji iznos pomnožen sa 2 eura koliko iznosi vrijednost jednog boda daje iznos od 512,50 eura. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata od dana presuđenja, dakle od 14.09.2026. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točci II izreke rješenja.

U Splitu, 14. rujna 2026.

S U D A C

Miro Maslać

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- zz tužitelja

- pun. tuženika ad1/ do ad2/