Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-463/2026-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Martine Maršić Lukić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2688/2019 od 25. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2688/2019 od 25. veljače 2026. u točki I., II. i IV. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se kako su ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 05.10.2006. između tužitelja kao Korisnika kredita, te tuženika kao Kreditora, i to:

Članak 1. „IZNOS KREDITA“ u cijelosti, kako glasi: „Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 79.303,81 CHF (slovima: sedamdesetdevettisuća tristotri CHF osamdesetjedan C) po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

Članak 4. „KAMATA NA KREDIT“ u cijelosti, kako glasi:

„4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,35 % (slovima: četiri cijelih tridesetpet posto) godišnje.

4.2. Visina kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (prvog siječnja) do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07. (prvi srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. (tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom, proporcijalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa njima.“

Članak 5. „INTERKALARNA KAMATA“ u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

Članak 6. „KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA“, u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

Članak 7. „OTPLATA KREDITA“, u dijelu koji glasi: „Kredit u iznosu od 79.303,81 CHF (slovima: sedamdesetdevettisuća tristotri CHF osamdesetjedan C) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 360 (slovima: tristošesdeset ) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.247,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom teče od dana 01. listopada 2015. godine do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine do dana 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "2. Utvrđuje se kako je ništetan i nije pravno valjan Dodatak ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljen dana 11.12.2015. između tužitelja kao Korisnika kredita te tuženika kao Kreditora."

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.350,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se ne dopušta preinaka tužbe iz podneska od 19. kolovoza 2025. u dijelu koji se odnosi na razliku glavnice. U odnosu na to rješenje stranke nisu izjavile žalbu.

2. Protiv citirane presude, u odnosu na točki I., II. i IV. izreke, pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih i žalbenih troškova tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi tuženik u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na dio koji se odnosi na razliku glavnice dok je dosudio tužitelju ukupni iznos od 11.247,34 eur koji, prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno vještaka, predstavlja zbroj preplaćenog iznosa zbog primjene valutne klauzule (4.605,11 EUR), preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope (4.387,60 EUR) i razlike glavnice (2.254,09 EUR). Zbog navedenoga tuženik žalbom ukazuje na nedostatke pobijane presude zbog kojih se ista ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude čime je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4. i 11. Zakona o parničnom postupku.

2.2. Nadalje žalitelj navodi da su pobijanom presudom utvrđene ništetnima u cijelosti ugovorne odredbe članka 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu iako se u obrazloženju navodi da su samo dijelovi nepoštenih ugovornih odredbi ništetne od početka sklapanja ugovora o kreditu. Također da je nejasno zbog čega bi bila nepoštena ugovorna odredba kojom je tuženik tužitelju isplatio u kunama iznos koji odgovara protuvrijednosti 79.303,81 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita tim više jer isto među strankama nije sporno. U odnosu na odredbu o kamatnoj stopi, koju je prvostupanjski sud također utvrdio ništetnom u cijelosti, tuženik u žalbi ističe da je takvo utvrđenje protivno sudskoj praksi kojom je utvrđena ništetnosti dijela odluke o promjeni kamatne stope prema jednostranoj odluci banke, dok je početno ugovorena kamatna stopa u konkretnome bila 4,35% godišnje i kao takva je bila odrediva, a temeljem koje je prvostupanjski sud utvrdio i dosudio razliku preplaćenih kamata mada je istovremeno cijelu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom.

2.3. Tuženik u žalbi osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava obzirom na činjenicu da je tužitelj sklopio Sporazum o konverziji temeljem Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje: ZIDZPK) koja konverzija je provedena sukladno donesenom zakonu čime da je prestala bilo kakva obveza tuženika prema tužitelju s osnove povrata stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a koje pravno shvaćanje da je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorn ih odredbi iz članka 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu uz restitucijski zahtjev na isplatu s osnova povrata stečenog na temelju takvih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 9012004991 dana 5.10.2006. u iznosu od 79.303,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja od 360 mjeseci,

- da nije sporno, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,35%,

- da su između stranaka sporni dijelovi odredbe čl.1, čl.4, čl.5, čl.6 i čl.7 Ugovora o kreditu od 5. listopada 2006. te posljedično tome je li tuženik dužan vratiti tužitelju iznose koje je naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope i valutne klauzule u zatraženom iznosu od 11.247,34 eura,

- da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio u statusu potrošača,

- da se o spornim ugovornim odredbama nije pregovaralo te da se radi o standardnom ugovoru o kreditu,

- da sporne odredbe u čl.1, čl.4, čl.5, čl.6 i čl.7 Ugovora o kreditu od 5.10.2006. predstavljaju odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu odredbe čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 – dalje ZZP/03) smatra nepoštenom,

- da sporna odredba č. 4.1. nije lako razumljiva jer da istom nisu definirani bilo kakvi parametri i uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,35%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i način bio informiran,

- da sporni dio odredbe čl.1 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora , a što vrijedi i za čl.5, čl.6 i čl.7 Ugovora o kreditu,

- da se radi o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12,

- da odredbe čl.1, čl.4, čl.5, čl.6 i čl.7 Ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03, a koje su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave,

- da je tuženik u utuženom razdoblju primio ukupni novčani iznos od 11.247,34 eur na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu te obračunate zakonske zatezne kamate do 30. rujna 2015., što proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka,

- da tužitelj ima pravni interes za vođenje postupka unatoč sklapanju Dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija i koji je u cijelosti valjan,

- da je tužitelj potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te da pristanak tužitelja na konverziju ne znači ujedno i njegovo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove,

- da prigovor zastare nije osnovan jer da je tužba podnesena unutar zastarnog roka računajući od pravomoćnosti odluke u postupku kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

6.1. Cijeneći prethodna utvrđenja te pozivom na odredbu članka 87. stavak 1. ZZP/03 prvostupanjski sud utvrđuje ništetnim predmetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu dok na temelju mjerodavnih odredbi ZZP/03 kao i članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) donosi prednje citiranu presudu, a primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelju dosuđuje parnične troškove u iznosu od 4.350,00 eur odmjerenim prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Međutim, tuženik u žalbi osnovano ističe da je u donošenju pobijane presude ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude zbog čega ima nedostatke radi kojih presudu nije moguće ispitati.

8. Naime, utemeljeno tuženik upire žalbom u postojanje proturječnosti glede dosuđenog iznosa od 11.247,34 eur kojeg prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu te obračunate zakonske zatezne kamate do 30.9.2015., pozivajući se na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Međutim, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještak Tomislava Prpića proizlazi da je tužitelj na ime kamata do konverzije više uplatio 4.387,60 €, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 4.605,11 €, da razlika glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 2.254,63 € te da zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamate, počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015 ., iznose ukupno 4.130,42 €, što prvostupanjski sud i navodi u točki 7. obrazloženja presude.

8.1. Dakle, evidentno je da ukupno dosuđeni iznos ne odgovara izračunu vještaka po priznatim osnovama (promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula te obračun zakonskih zateznih kamata) već zbroju po osnovi kamatne i valutne klauzule te razlike glavnice (4.387,60 € + 4.605,11 € + 2.254,63 €) iako sud prvog stupnja nije dopustio preinaku tužbe u odnosu na razliku glavnice . S druge strane sud ne dosuđuje tužitelju iznos po osnovu obračunate zakonske zatezne kamate koji, prema obrazloženju svoje odluke, utvrđuje osnovanim.

9. Nastavno, pobijanom presudom, u točki I. izreke, utvrđene su ništetnima u cijelosti ugovorne odredbe članka 1. i 4. Ugovora o kreditu iako se u obrazloženju navodi da su navedene odredbe djelom ništetne te se iznose razlozi za djelomičnu ništetnost tih nepoštenih ugovornih odredbi. Pritom je za istaći da prvostupanjski sud ne iznosi razloge zašto bi odredba članka 1. Ugovora o kreditu, kojom banka stavlja na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 79.303,81 CHF po srednjem tečaju CHF važeće na dan korištenja kredita, bila nepoštena posljedično ništetna u cijelosti, kada je činjenica ukupnog iznosa predmetnog kredita među strankama nesporna, a što u obrazloženju svoje odluke navodi i prvostupanjski sud. U odnosu na članak 4. Ugovora o kreditu o „Kamati na kredit“, prvostupanjski sud, pozivom na izravni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 1401/12 od 4.7.2013., donesene u postupku po kolektivnoj tužbi radi zaštite interesa i prava potrošača, također obrazlaže njezinu djelomičnu ništetnost u odnosu na način promjene prvotno ugovorene kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika, mada je u konačnici utvrđuje ništetnom u cijelosti iako prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka o preplaćenim iznosima na ime promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu ugovorenu osnovnim ugovorom.

10. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem i žalbenim navodima tuženika te utvrditi odlučne činjenice u svezi predmeta spora i za to dati jasne i neproturječne razloge te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. U odnosu na primjenu materijalnog prava, s obzirom na nespornu činjenicu da su stranke sklopile Dodatka ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija, ukazuje se prvostupanjskom sudu na iznesena pravna shvaćanja u recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 475/25 i Rev 4374/19.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe članka 369. st.1. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu u točki I., II. i IV. izreke te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena kao i rješenje kojim nije dopuštena preinaka tužbe.

U Rijeci 14. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić