Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-570/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Dariji Silov i Ivanu Milinu, odvjetnicima iz Šibenika, protiv tuženika ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Šoša, odvjetnici iz Zadra, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, posl.br. Pn-44/2019 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj Pn-44/2019 od 2. ožujka 2023., u točkama I. i II. izreke u cijelosti i u dijelu točke III. izreke do iznosa od 797,27 eur.
II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u dijelu točke III. izreke preko iznosa od 797,27 eur i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko iznosa od 797,27 eur do iznosa od 1.649,81 eur.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom žalbenog troška.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 2.085,08 eur (točka I. izreke), u preostalom dijelu za iznos od 12.514,92 eur odbijen je tužbeni zahtjev (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.649,81 eur (točka III. izreke).
2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke ; tužiteljica protiv odbijajućeg dijela, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u preostalom dijelu (tužiteljica), odnosno da se tužbeni zahtjev odbije u preostalom dijelu (tuženik).
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane, osim djelomično tuženikova žalba u odnosu na odluku o parničnom trošku.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete iz štetnog događaja od 8. kolovoza 2017. u ukupnom iznosu od 14.600,00 eur.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-335/2017-19 od 9. listopada 2018. tuženik ČL proglašen krivim jer je dana 8. kolovoza 2017. u 15:16 sati sa svojeg mobitela nazvao ML, majku svoje nevjeste CL, na njezin kućni telefon u [adresa], a u cilju da ustraši i uznemiri svoju nevjestu CL, rekao njenoj majci da će za dva sata doći iz [adresa] i da će joj slomiti ruke i noge, spremiti je u bolnicu u gipsu, da ga nije briga hoće li zbog toga otići u zatvor jer je kuća njegova, a koje je prijetnje ML prenijela tužiteljici, što je kod nje izazvalo nesigurnost i strah za vlastiti život, te je tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, koja se kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli, poslovni broj Kž- 117/2019-6 od 23. lipnja 2020., a odlučujući o žalbi okrivljenika ČL protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj K-335/2017-19 od 9. listopada 2018., da je djelomično prihvaćena žalba okrivljenika ČL na način da se ukida prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta, dok se odbija kao neosnovana žalba okrivljenika u preostalom dijelu. Prvostupanjski sud utvrđuje da su odnosi u obitelji tužiteljice i njezinog supruga ŠL dosta loši i problematični i prije štetnog događaja, zbog čega da je tužiteljica, kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji, bila proglašena krivom i osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, pod uvjetom da ne izvrši novo kazneno djelo u roku od dvije godine, te da su tužiteljica i njezin suprug ŠL povodom presude Prekršajnog suda u Šibeniku bili u primjeni zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.
6.2. Na temelju nalaza i mišljenja dr. Vlatke Novak, stalnog sudskog vještaka iz psihijatrije, prvostupanjski sud utvrđuje da je u trenutku kada je tužiteljica saznala od svoje majke za tuženikove (svekrove) prijetnje osjećala strah jakog intenziteta koji je trajao dva sata, strah srednje jakog intenziteta tjedan dana, a strah blagog intenziteta da je trajao dva do tri mjeseca, te da se kao dugoročna i trajna posljedica stresnog događaja kod tužiteljice razvio tjeskobno-depresivni sindrom koji se očituje pojačanom nervozom, nemirom, nesanicom, a koji je dodatno potenciran daljnjim konfliktnim situacijama unutar obitelji, naročito između nje i supruga i njezinim osjećajem poniženosti i obezvrijeđenosti zbog imovinskih i materijalnih problema i zabrinutošću za budućnost i status, te da je povreda njezinog duševnog integriteta i povreda prava na osobnost u odnosu na štetni događaj 5%.
6.3. Prvostupanjski sud je s osnove pretrpljenog jakog straha dosudio tužiteljici iznos od 370,00 kn, s osnove pretrpljenog srednjeg straha iznos od 1.540,00 kn, te s osnove pretrpljenog blagog straha 6.300,00 kn, ukupno 8.210,00 kn, dok joj je o osnove duševnih boli dosuđen iznos od 7.500,00 kn, odnosno ukupno 15.710,00 kn/2.085,08 eur te je za navedeni iznos prihvatio tužbeni zahtjev, dok je tužbeni zahtjev odbio u preostalom dijelu.
7.Suprotno žalbenim navodima stranaka, sve odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema suprotnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi stranaka.
8.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju suodgovornosti na strani tužiteljice. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljica nije svojim ponašanjem isprovocirala tuženikovu reakciju, odnosno da nema njezine suodgovornosti za utuženi štetni događaj.
8.2. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, parnične stranke u žalbama navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da je tužiteljici dosudio prenizak (tužiteljica), odnosno previsok (tuženik) iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. Novak, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi stranaka kojima tvrde suprotno. Stoga je valjalo potvrditi citiranu presudu u točkama I. i II. izreke, temeljem članaka 368. stavka 1. ZPP -a.
9.1. Osnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o parničnom trošku, odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh tužiteljice u postupku. Naime, uspjeh tužiteljice računa se kako slijedi: tužiteljica je u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 14,28%, što znači da njezin uspjeh u postupku iznosi 57,14%. Tuženik je u odnosu na visinu uspio sa 85,72%, a u odnosu na pravnu osnovu nije uspio, tako da njegov uspjeh u postupku iznosi 42,86%. Kada se od postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici (57,14%) oduzme postotak tuženikova uspjeha (42,86%) slijedi da je uspjeh tužiteljice u postupku 14,28% i da joj pripada 14,28% od naknade za zastupanje po odvjetniku (3.731,25 eur), dok joj trošak vještačenja od 264,45 eur pripada u cijelosti, a trošak sudskih pristojbi joj nije dosuđen jer nije imala navedeni trošak jer je oslobođena od plaćanja istih. Slijedom navedenog, 14,28% od 3.731,25 eur iznosi 532,82 eur, uvećano za trošak vještačenja od 264,45 eur, iznosi ukupno 797,27 eur i za taj je iznos valjalo potvrditi odluku o parničnom trošku, a preko tog iznosa odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.
9.2. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da svaka radnja iznosi 100 bodova, a ne 250 bodova. Naime, prvostupanjski sud je pravilno računao punu vrijednost svake radnje prema postavljenom tužbenom zahtjevu. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio Odvjetničku Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o parničnom trošku, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao primijeniti Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje.
10. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka, no taj je prijedlog odbijen jer tuženik nije uspio u odnosu na glavnu stvar, nego samo djelomično u odnosu na sporednu stvar (parnični trošak).
U Rijeci, 14. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
