Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-51/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Luetić i partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-261/2023-18 od 19. lipnja 2026. u dijelu pod točkom II. izreke, 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačava se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-261/2023-18 od 19. lipnja 2026. u dijelu pod točkom II., kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 265,45 eura, koji trošak se odnosi na trošak financijskog vještačenja i u tom dijelu rješava se:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 265,45 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućom od dana 19. lipnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi žalbeni trošak u iznosu od 156,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.03.2016.g. do 19.01.2019.g. u ukupnom iznosu od 389,28 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,40 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 163,53 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,38 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,00 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,40 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,55 EUR koja teče od 15. veljača 2019. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos od 96,83 EUR kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 650,65 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

2. Tužitelj žalbom pobija odluku o troškovima parničnog postupka sadržanom pod točkom II. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da iz pobijanog dijela odluke nije jasno zbog čega se tužitelju ne priznaju troškovi financijskog vještačenja, pa se pobijana odluka u ovom dijelu ne može ispitati što predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Smatra da trošak vještačenja u konkretnom slučaju predstavlja nužan trošak za vođenjem ovog postupka, jer je obzirom na osporavanje osnove i visine od strane tuženika bilo nužno provoditi dokaz financijskim vještačenjem, te je utvrđena razlika naknade troškova prijevoza, slijedom čega je ovaj trošak bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu mora biti priznat u cijelosti. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka pogrešno prim ijenio odredbe ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na štetu tužitelja, odnosno ne samo da je počinio bitnu povredu odredaba postupka ZPP -a, već je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da tužitelju dosudi sve troškove sukladno popisu troška, kao i dodatan trošak sastava ove žalbe u ukupnom iznosu od 156,25 eura.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijajući odluku o troškovima postupka u di jelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu cjelokupnih troškova parničnog postupka tužitelj osnovano u žalbi ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP-a).

5. Naime, odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrsishovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći se računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

6. Pri tome se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen, tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja. Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu. Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika.“.

7. Vezano uz žalbene navode tuženika potrebno je istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice Rev-1265/2022-2 od 21. prosinca 2022.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem: „...u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.„

8. Dakle prilikom odlučivanja o troškovima, iste je potrebno ocijeniti ne samo kvantativno, već i kvalitativno, te imati u vidu u koju svrhu su bili nužni troškovi postupka, odnosno što je u postupku bilo sporno.

9. Obzirom da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka osporavao i osnovanost i visinu tužbenog zahtijeva, zbog čega je bilo potrebno provesti financijsko vještačenje, a za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao trošak financijskog vještačenja i to u cijelosti jer tužitelj ima pravo na ovaj trošak bez obzira na uspjeh u sporu, a ovo iz razloga jer je riječ o trošku koji je bio potreban i nužan za vođenje ove parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

10. Dakle, pored dosuđenog troška od strane prvostupanjskog suda tužitelju pripada i daljnji trošak u iznosu od 265,45 eura, slijedom čega je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja ovog žalbenog suda.

11. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku ima pravo na naknadu troška toga postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 155. ZPP-a, u ukupnom iznosu od ukupno 156,25 eura, koji trošak se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura + 31,25 eura na ime PDV-a (točka II.).

U Gospiću, 14. rujna 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš