REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-11524/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević, uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika BD, dr.med.spec.anesteziologije i reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine, zbog prekršaja iz članka 59.st.1.toč.5. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" br. 121/03 i 117/08), povodom optužnog prijedloga Ministarstva zdravstva, 14. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl.161.stavak. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013.,157/2013.,110/2015.,70/2017.,118/2018. i 114/2022.)

okrivljenik: ŠD, dr.med.spec.anesteziologije i reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

„ŠTO: nije vodio točnu, sveobuhvatnu i datiranu medicinsku dokumentaciju pacijenata u Poliklinici Holistera d.o.o. za zdravstvenu djelatnost, na adresi [adresa], u [adresa] dalje u tekstu: Trgovačko društvo), u skladu s propisima o evidencijama u području zdravstvene skrbi, koja u svakom trenutku može pružiti dovoljno podataka o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju, što je utvrđeno u razdoblju od 10. do 12. studenog 2025. godine te 9. i 10. prosinca 2025. godine zdravstveno-inspekcijskim nadzorima zakonitosti i stručnost rada navedenoga Trgovačkog društva, KLASA: 520-02/25-04/11, URBROJ: 53408-1/1 od 10. do 12. studenoga 2025. godine, KLASA: 520-02/25-04/11, URBROJ: 534-08-01-25-4, od 09. prosinca 2025. godine i KLASA: 520-02/25-04/11, URBROJ: 53408-1/1-2 -5, od 10. prosinca 2025. godine.

Predmetnim nadzorima utvrđeno te donesenim stručnim mišljenjem KLASA: UP/I- 02901/25-0 11, URBROJ: 534-09-1/1-26-9 od 04. i 06. veljače 2026. godine potvrđeno da imenovani liječnik spec. anesteziologije i reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine nije vodio točnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovu liječenju. Odnosno imenovani je za prisutne insuficijentne dijagnoze raznih bolnih stanja pacijenata, bez jasne procjene bôli prema recentnim skalama koje se koriste u smislu procjene vrste i intenziteta boli, propisivao liječenje ”multimodalnim liječenjem po konceptu poliklinike” koje je obuhvaćalo akupunkturu, personalizirane vježbe uz izmjenu životnog stila, često i biorezonancu a povremeno i terapiju ozonom. Iz dokumentacije nije vidljivo što uključuje multimodalno liječenje s obzirom na intenzitet i vrstu boli u ovisnosti prema pojedinim dijagnozama. Kod većine pacijenata u terapiju nisu uključeni analgetici i koanalgetici prema recentnim smjernicama (Hrvatsko društvo za liječenje boli, EFIC, ESMO i EAPC) s obzirom da odrede roj pacijenata kod dolaska u ambulantu navodi visok intenzitet boli, VAS 8 do 10 te se ne može pratiti terapijski učinak pojedine terapije. Nadalje, iz medicinske dokumentacije su vidljive različite dijagnoze u smislu alergije, arterioskleroze, dispneje, poremećaj menstruacijskog ciklusa ali su svi pacijenti liječeni multimodalnim konceptom prema pojedinim dijagnozama te biorezonantnom terapijom uz eventualnu suplementaciju vitamina C i glutathiona. Iz navedene dokumentacije nije jasno o kojim se razlikama u pristupu liječenja prema pojedinim dijagnozama radi niti je vidljiva evaluacija terapijskog učinka.

Postupajući na opisani način liječnik ŠD, spec. anesteziologije i reanimatologije i uže specijalnosti iz intenzivne medicine postupio je protivno odredbama članka 23. st. 1. Zakona liječništvu (”Narodne novine”, br. 121/03 i 117/08) kojima je propisano da je liječnik dužan voditi točnu, sveobuhvatnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s propisi a o evidencijama u području zdravstvene skrbi, koja u svakom trenutku može pružiti dovoljno podataka o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju.

Navedeno ima obilježje prekršaja iz članka 59. st. 1. tč. 5. gore navedenoga Zakona, kojim su za liječnika propisane novčane kazne u iznosu od 5000-10000 kuna ako ne vodi i čuva medicinsku dokumentaciju u skladu s člankom 23. istoga Zakona.“

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i točka 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ministarstvo zdravstva pod brojem KLASA: UP/i-520-02/26-04/06, urbroj: 534-08-1/1-26-1 podnijelo je 25.08.2026. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u optužnom aktu, a citiranog u izreci ove presude.

2. Ispitujući optužni prijedlog Sud je utvrdio da djelo, na način kako je okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljeno na teret, po propisu nije prekršaj.

3. Protiv okrivljenika MD podnesen je optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 59. stavak 1. točka 5. Zakona o liječništvu, uz tvrdnju da „nije vodio točnu, sveobuhvatnu i datiranu medicinsku dokumentaciju pacijenata Poliklinike Holister d.o.o. u skladu s propisima o evidencijama na području zdravstvene skrbi, koja bi u svako vrijeme mogla pružiti dovoljno podataka o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju“.

4. Ispitujući optužni prijedlog sud je utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret , na način , kako je činjenično opisano, ne sadrži bitna obilježja djela prekršaja, slijedom čega je okrivljenika valjalo osloboditi od optužbe.

5. Odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o liječništvu propisano je da je liječnik obvezan voditi točnu, iscrpnu, i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu s PROPISIMA o evidencijama na području zdravstva, koja u svakom trenutku može pružiti dostatne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju.

6. Iz samog sadržaja navedene odredbe proizlazi da ona u dijelu u kojem određuje način i sadržaj vođenja medicinske dokumentacije ima upućujući, odnosno blanketni karakter, budući da sadržaj obveze liječnika ne iscrpljuje sama odredba članka 23. stavak 1. Zakona o liječništvu, već ona izričito upućuje na „ propise o evidencijama na području zdravstva“.

7. Stoga je za postojanje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret potrebno utvrditi ne samo da je određena medicinska dokumentacija prema ocjeni tužitelja bila nedostatna, već i koja je konkretna obveza vođenja medicinske dokumentacije bila propisana, kojim propisom i konkretnom njegovom odredbom te u čemu se činjenično sastojalo postupanje okrivljenika protivno toj obvezi.

8. U činjeničnom opisu optužnog akta nije naveden niti jedan propis o evidencijama u području zdravstva čiju je odredbu okrivljenik navodno povrijedio, niti je navedena konkretna odredba takvog propisa kojom bi bio određen sadržaj medicinske dokumentacije koju je okrivljenik bio dužan voditi. To je osobito značajno imajući u vidu da je u vrijeme koje je tužitelj označio kao vrijeme utvrđenja predmetnog postupanja - studeni i prosinac 2025. područje zdravstvenih podataka i evidencije bilo uređeno Zakonom o podacima i informacijama u zdravstvu koji medicinsku dokumentaciju definira kao skup medicinskih zapisa i dokumenata nastalih u procesu pružanja zdravstvene zaštite, a evidenciju u području zdravstva kao strukturirani i standardizirani skup podataka. Taj Zakon u članku 21. stavku 3. određuje da opseg i sadržaj, te način vođenja medicinske dokumentacije pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo

9. Nadalje, u vrijeme navedeno u optužnom aktu bio je na snazi Pravilnik o načinu obrade zdravstvenih i drugih osobnih podataka u zdravstvenim nacionalnim i institucionalnim informacijskim sustavima u zdravstvu, načinu čuvanja i zaštite zdravstvenih podataka i izrade zdravstvenih pokazatelja, standardiziranim obrascima te registrima i evidencijama u zdravstvu („Narodne novine“ broj 150/2024), koji uređuje, između ostalog, standardizirane obrasce, te sadržaj, popis i opis zdravstvenih registara i evidencija u području zdravstva,

10. Međutim, u optužnom prijedlogu nije naveden ni Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu, ni navedeni Pravilnik, niti bilo koji drugi propis o evidencijama kao propis kojim se upotpunjuje sadržaj obveze iz članka 23. stavak 1. Zakona o liječništvu.

11. Tužitelj je umjesto toga u činjenični opis praktički prenio zakonsku formulaciju da okrivljenik nije vodio medicinsku dokumentaciju „ u skladu s propisima o evidencijama u području zdravstvene skrbi“, bez navođenja o kojim se propisima radi i koju konkretnu obvezu iz tih propisa okrivljenik nije izvršio. Takvo općenito pozivanje na neodređene „propise“ ne predstavlja konkretizaciju blanketne dispozicije, jer činjenični opis ne navodi što je točno nedostajalo, odnosno ne navodi konkretnu radnju prekršaja.

12. Sud nadalje nalazi da taj nedostatak nije otklonjen ni daljnjim činjeničnim navodima optužnog akta. Tužitelj navodi da su kod pacijenta bile prisutne „insuficijentne dijagnoze raznih bolnih stanja“, da je procjena jačine boli bila izražena prema recentnim skalama, da je propisivano “multimodalno liječenje po konceptu poliklinike“, da iz dokumentacije nije vidljivo što takvo liječenje uključuje ovisno o intenzitetu i vrsti boli, da kod većine pacijenata nisu uključeni analgetici i koanalgetici prema recentnim smjernicama te da se ne može pratiti terapijski učinak pojedine terapije.

13. Međutim iz takvog opisa nije moguće utvrditi koji je konkretan podatak okrivljenik prema određenom propisu bio obvezan unijeti u medicinsku dokumentaciju, a nije ga unio. Nije navedena konkretna odredba propisa koja bi nalagala evidentiranje upravo podataka čiji se izostanak okrivljeniku zamjera, niti je činjenično opisano koja je zakonom ili podzakonskim propisom određena obvezna sastavnica medicinske dokumentacije izostala.

14. Sud ne može iz stručnog mišljenja ili drugih dokaza sam navoditi što bi, prema pravilima medicinske struke ili određenim smjernicama, dokumentacija trebala sadržavati, a potom to pretvoriti u bitna obilježja djela prekršaja koja tužitelj nije naveo u optužnom aktu.

15. Posebno je neodređen navod optužbe da kod većine pacijenata u terapiju nisu uključeni analgetici i koanalgetici prema „recentnim smjernicama (Hrvatsko društvo za liječenje boli, EFIC, ESMO i EAPC), a da nije navedena niti jedna konkretna smjernica, njezin naziv, sadržaj, niti pravna osnova iz koje bi proizlazilo da ona predstavlja „propis o evidencijama na području zdravstva“ u smislu članka 23. stavak 1. Zakona o liječništvu.. Štoviše, navod da određena terapija nije bila propisana prema stručnim smjernicama prvenstveno se odnosi na izbor i stručnu opravdanost liječenja, a ne na vođenje medicinske dokumentacije..

16. Predmet prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret nije eventualno neadekvatno liječenje pacijenata, već ne vođenje medicinske dokumentacije u skladu s propisima“, te se te dvije stvari ne mogu poistovjetiti.

17. U činjeničnom opisu nisu konkretizirani ni pacijenti ni dokumentacija, te time nije omogućeno povezivanje konkretnog propuštanja s konkretnom zakonskom odnosno podzakonskom obvezom. Okrivljeniku mora biti jasno što mu se konkretno stavlja na teret, a sud mora iz samog činjeničnog opisa moći utvrditi sadrži li opisano postupanje sva bitna obilježja djela prekršaja.

18. Nadalje, ispitujući optužni prijedlog sud je utvrdio da isti ne sadrži vrijeme počinjenja prekršaja. Naime, u optužnom aktu je navedeno kako je „predmetno stanje utvrđeno u razdoblju od 10. do 12. studenog 2025. godine te 9. i 10. prosinaca 2025. godine zdravstveno-inspekcijskim nadzorima“.

19. Međutim, navedeni datumi predstavljaju vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, odnosno vrijeme kada je tužitelj određeno stanje dokumentacije utvrdio, a ne nužno vrijeme kada je okrivljenik počinio radnju odnosno propust koji mu se stavlja na teret. Optužba ne navodi kada je okrivljenik liječio pojedine pacijente kada je za njih nastala obveza evidentiranja određenih podataka niti kada je konkretno propustio izvršiti takvu obvezu.

10. Dakle, činjenični opis djela prekršaja ne sadrži podatke o vremenu kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi , kako je to određeno čl. 16. Prekršajnog zakona. Vrijeme kada je proveden inspekcijski nadzor, a koje je navedeno u činjeničnom opisu, nije vrijeme počinjenja prekršaja, te slijedom toga činjenični opis ne sadrži bitna obilježja djela prekršaja.

10.1. Naime, odredba čl.16. Prekršajnog zakona propisuje da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira kada je nastupila posljedica prekršaja i da bez vremena počinjenja prekršaja nema ni prekršajne odgovornosti okrivljenika, a niti prekršaja, a isto tako bez točno određenog vremena počinjenja prekršaja nije moguće utvrditi niti kada nastupa zastara vođenja prekršajnog postupka.

11. Ističe se da stručno mišljenje ne može dopuniti optužbu, te bi sud utvrđujući iz stručnog mišljenja koji je podatak dokumentacija morala sadržavati, prema kojem propisu ili stručnoj smjernici te u odnosu na kojeg pacijenta, i potom te činjenice unoseću u činjenični opis, sam nadopunjavao optužbu na štetu okrivljenika, a što nije dopušteno. Dakle, iz činjeničnog opisa navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja.

12. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u optužnom prijedlogu, ovaj sud je ocijenio da u istom nije naveden propis u kojem je propisana obveza postupanja, koju obvezu okrivljenik nije poštivao, kao bitno obilježje djela (prekršaj blanketne naravi), , nije navedena konkretna odredba iz koje bi proizlazila obveza okrivljenika, odnosno konkretna radnja prekršaja, kao niti vrijeme prekršaja.

13. S obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj 14. Ovaj sud nije ovlašten samostalno iz obrazloženja ili dokaza zaključivati o namjeri tužitelja i sastavljati opis optužbe, jer bi time činio apsolutnu bitnu povredu iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona, odnosno povrijedio bi propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja. Tužitelj je ovlašten i obvezan sastaviti konkretiziran opis optužbe s mjestom, vremenom, načinom, te konkretnim opisom prekršaja koji sadrži sva bitna obilježja i odlučne činjenice, a dokazi koje tužitelj dostavi i predloži, sud je ovlašten provesti kako bi na temelju istih utvrdio da li je optužba osnovana.

15. S obzirom da optužba protiv okrivljenika ne sadrži bitna obilježja prekršaja koji se pravnom kvalifikacijom okrivljeniku stavlja na teret, odnosno nedostaje potpun opis prekršaja s nazivom provedbenog propisa, valjalo je okrivljenika osloboditi optužbe.

16. Stoga je sud na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, jer djelo kako je okrivljenom stavljeno na teret nije prekršaj.

17. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 14. rujna 2026.

Sudac

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik ŠD, [adresa]

2. tužitelj: Ministarstvo zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a,

3. spis