Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3756/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa odvjetnica Nataša Vujčić iz Zagreba, Fra Luje Maruna 9, protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Zagreb, Svetice 38, OIB 49508397045, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Gospodarske škole Varaždin, OIB: 78424884380, Božene Plazzeriano 4, Varaždin, radi izdavanja odobrenja za provođenje nastave u kući, 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se odluka tuženika klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22- 0012, od 22. studenog 2022.

II Upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva zainteresirane osobe od 14. srpnja 2022. za izdavanje odobrenja za organizaciju nastave u kući za tužiteljicu ČF (ranije Č) za školsku godinu 2022./2023. se obustavlja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 1. listopada 2025. po majci (tada zakonskoj zastupnici radi maloljetnosti tužiteljice) ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom navodi da je njezin zahtjev za odobravanje organizacije nastave u kući od 14. srpnja 2022. (srednjoškolsko obrazovanje) bio osnovan te da je tuženik o njemu bio dužan donijeti rješenje. Navodi da je zahtjev podnijela 14. srpnja 2022. Gospodarskoj školi u Varaždinu, koja je zahtjev proslijedila tuženiku. Navodi da do dana podnošenja tužbe tuženik nije donio rješenje o zahtjevu te traži da sud sam odluči o zahtjevu.

Iz tužiteljičinih daljnjih navoda iznesenih u podnescima tijekom upravnog spora proizlazi da ista smatra da da šutnja uprave i nadalje traje.

2. Sud je rješenjem od 24. lipnja 2026. tužiteljici dostavio odluku tuženika klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22-0012 od 22. studeni 2022. (koja prileži spisu tuženika), a kojim je tuženik obavijestio zainteresiranu osobu o tome da tužiteljica ima pravo na primjereni program obrazovanja sukladno članku 65. Zakona, dok nema opravdanih razloga za odobravanje privremenog oblika odgoja i obrazovanja – školovanje od kuće. Sud je tužiteljici u navedenom rješenju obrazložio da navedeno predstavlja upravni akt kojim je tuženik faktično odlučio o zahtjevu škole, a koji je trebao biti dostavljen i tužiteljici (kao stranci u upravnom postupku) i u odnosu na koji joj je morala biti omogućena ocjena zakonitosti. Budući da navedeno nikada nije učinjeno, sud je dostavio tužiteljici navedeni upravni akt te ju je pozvao da u roku od 15 dana izjavi da li je istim zadovoljna ili proširuje tužbeni zahtjev na ovu odluku , u kojem slučaju će sud nastaviti upravni spor radi ocjene zakonitosti predmetne odluke.

3. Tužiteljica je u podnescima od 29. lipnja i 7. srpnja 2026. navela u bitnom da i nadalje ne smatra dopis klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22-0012 od 22. studenog 2022. upravnim aktom, no da zbog stajališta suda proširuje tužbeni zahtjev na ocjenu zakonitosti navedenog akta. Zahtijeva poništenje akta kao nezakonitog, jer smatra da su kod nje bili ostvareni uvjeti za provođenje nastave u kući, budući da ona od početka školovanja ima teškoće s praćenjem nastave i usvajanjem sadržaja, ima neurološke teškoće i epilepsiju, teškoće učenja, razumijevanja, koncentracije, emocionalne regulacije i funkcioniranja u školskom okruženju. Smatra da odluka ministarstva nije obrazložena. Ističe da „primjereni oblici pomoći“ nisu zamjena za nastavu u kući te da pohađanje strukovnog obrazovanja ne može biti razlog za odbijanje odobrenja za provedbu nastave u kući. Smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, jer je njezino zdravstveno stanje neizmijenjeno.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom iznio tijek postupka, naveo je da tuženik nikada nije zaprimio zahtjev zainteresirane osobe za provedbu nastave u kući, ali i da na temelju dostavljenog zahtjeva tužiteljice i dokumentacije za tužiteljicu nije imao zakonsku osnovu za izdavanje odobrenja za provođenje nastave u kući.

U odgovoru na proširenje tužbenog zahtjeva naveo je da je nastava u kući propisana člankom 42. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine”, broj: 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23, dalje u tekstu: Zakon) i člankom 15. Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju („Narodne novine”, broj 24/15, dalje u tekstu: Pravilnik). Sukladno navedenim propisima, riječ je o „privremenom“ obliku odgoja i obrazovanja koji se odobrava za učenike koji zbog „većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti“ „privremeno“ ne mogu polaziti nastavu u školi. Odobrenje za provedbu nastave u kući izdaje Ministarstvo temeljem dostavljenog zahtjeva škole uz propisanu dokumentaciju. Ostao je kod navoda da Ministarstvo nikada nije zaprimilo zahtjev škole za provedbu nastave u kući za tužiteljicu već je zaprimljen dopis Gospodarske škole u [adresa] kojim se Ministarstvo obavještava o odgojno - obrazovnoj situaciji vezano uz školovanje navedene učenice i traži se uputa o daljnjem postupanju. Iz dostavljene dokumentacije za tužiteljicu razvidno je da je učenica imala utvrđene sljedeće dijagnoze: F91.8 - Ostali poremećaji ponašanja; F70.1 - laka intelektualna teškoća sa značajnim poremećajem ponašanja; F90 - Hiperkinetički poremećaj i G40.9 - Epilepsija, nespecificirana. Budući da tužiteljica nema utvrđene veće motoričke teškoće ili kronične bolesti na osnovu kojih se zadovoljava kriterij propisan člankom 42. Zakona, ističe da Gospodarska škola u Varaždinu nije niti imala zakonske osnove za podnošenjem zahtjeva za odobravanjem nastave u kući, odnosno tuženik bi takav zahtjev (čak i da je bio zaprimljen) odbio. Navodi da je tužiteljica tijekom srednjoškolskog obrazovanja ostvarila pravo na primjereni program obrazovanja i primjerene oblike pomoći školovanja sukladno članku 65. Zakona te je ista u cijelosti ostvarila sva prava koja joj pripadaju sukladno propisima.

5. Na navedeno se tužiteljica očitovala u podnescima od 7. kolovoza i 9. rujna 2026. u kojima u bitnom ostaje kod svojih navoda, predlaže da sud donese odluku u najkraćem mogućem roku, jer smatra da je predmet dovoljno raspravljen, da nema novih dokaznih prijedloga niti neutvrđenih činjenica, da su se stranke očitovale na navode suprotne stane te da bi daljnje raspravljanje predstavljalo bespotrebno odugovlačenje spora.

6. Zainteresirana osoba Gospodarska škola Varaždin nije dala odgovor na tužbu niti se na drugi način očitovala o predmetu spora.

7. Nakon proširenja tužbe sud nije održao raspravu, budući da je na temelju stanja spisa utvrdio da je odluka tuženika nezakonita, a tuženik nije tražio održavanje rasprave, niti je predlagao provođenje dokaza. Strankama je tijekom spora dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je između stranaka sporno:

- da li je u konkretnom slučaju postojao zahtjev zainteresirane osobe (Gospodarske škole Varaždin) na temelju kojeg je pokrenut upravni postupak za izdavanje odobrenja za organiziranje nastave u kući

- da li odgovor/dopis tuženika klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22- 0012, od 22. studenog 2022. predstavlja upravni akt,

- zakonitost odgovora/dopisa tuženika od 22. studenog 2022.

11. Budući da je zahtjev tužiteljice podnesen 13. srpnja 2022., u ovom predmetu primjenjuje se Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018, 98/2019, 64/2020, dalje Zakon), koji u odredbi članka 42. stavka 1. propisuje da za učenike koji zbog „većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti“ ne mogu polaziti nastavu, škola, uz odobrenje Ministarstva, organizira nastavu u kući, odnosno zdravstvenoj ustanovi, „ako se učenik nalazi na dužem liječenju“, te omogućava polaganje predmetnog ili razrednog ispita.

Odredbama članka 15. stavaka 1., 5., 6. i 7. Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (Narodne novine 24/2015, dalje Pravilnik) propisano je da se nastava u kući osigurava učenicima koji „privremeno“ ne mogu polaziti nastavu u školi, a čije predviđeno trajanje oporavka može utjecati na buduće praćenje i svladavanje nastavnih sadržaja. Zahtjev s obrazloženjem za provedbu nastave u kući roditelj/skrbnik podnosi školi ili predlaže škola u roku od 7 dana od utvrđene potrebe za ovim oblikom školovanja od nadležnoga školskog liječnika. Škola zahtjev iz stavka 5. ovog članka podnosi Ministarstvu i uz njega prilaže: suglasnost ili zahtjev roditelja/skrbnika s provedbom nastave u kući, mišljenje nadležnoga školskog liječnika o potrebi provedbe nastave u kući, rješenje o primjerenome programu obrazovanja učenika ako učenik ima određen takav program, strukovna škola dostavlja i program nadoknade propisanih vježbi.

12. Iz isprava u spisu proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- tužiteljica je po majci (tada zakonskoj zastupnici) podnijela zahtjev za pohađanje nastave od kuće tuženiku i srednjoj Gospodarskoj školi u Varaždinu 13. srpnja 2022. s mišljenjem Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko- križevačke županije, Službe za školsku medicinu od 29. lipnja 2022., Mišljenjem nadležnog školskog liječnika o potrebi za pomoćnikom u nastavi od 7. srpnja 2022. i medicinskom dokumentacijom

- Gospodarska škola u Varaždinu je 14. srpnja 2022. proslijedila taj zahtjev tuženiku (bez podnošenja samostalnog zahtjeva) uz traženje upute za daljnje postupanje, uz navod da škola nije u mogućnosti osigurati nastavu kod kuće u konkretnom slučaju, da majka i očuh nisu u mogućnosti voziti ju u školu i iz škole, da postoji mogućnost odobravanja asistenta u nastavi te traži odgovor da li je uopće moguće organizirati nastavu u kući u opisanoj situaciji te, ako to nije moguće, koje je rješenje

- tužiteljica je sama ponovo e-mailom 1. kolovoza 2022. dostavila tuženiku zahtjev za organiziranje nastave u kući s mišljenjima liječnika te je Gospodarska škola Varaždin također (ponovo) 1. kolovoza 2022. proslijedila tuženiku zahtjev roditelja za organizaciju nastave u kući

- tuženik je tražio upute za daljnje postupanje od Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (dalje: Agencija) podneskom od 17. kolovoza 2022. u kojem je obrazložio da nisu ispunjeni uvjeti za nastavu kod kuće propisani odredbom članka 42. Zakona

- Agencija je provela stručno-pedagoški nadzor Gospodarske škole Varaždin (nalaz od 7. rujna 2022., u kojem je navedeno da u radu škole nema nikakvih propusta te je preporučeno da tužiteljica nastavi pohađati nastavu uz pomoćnika u nastavi i pomoć s prijevozom)

- tužiteljica je 27. rujna 2022. tuženiku poslala požurnicu

- tuženik je dostavio odgovor opunomoćeniku tužiteljice 11. listopada 2022. u kojem ju je obavijestio da nisu nikada zaprimili zahtjev škole, već samo dopis kojim je škola tražila uputu o postupanju, te da je primio nalaz Agencije i dopis škole o radnjama koje se poduzimaju s ciljem obrazovanja tužiteljice sukladno preporukama. Također je obrazložio da je obrazovanje od kuće propisano kao privremeni oblik obrazovanja koji se odobrava učenicima koji samo privremeno ne mogu polaziti nastavu zbog većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti

- tužiteljica dostavlja tuženiku novu požurnicu 12. listopada 2022.

- tuženik 22. studenog 2022. dostavlja Gospodarskoj školi Varaždin odgovor/dopis klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22-0012, u kojem navodi da tužiteljica ima pravo na primjereni program obrazovanja sukladno članku 65. Zakona, dok nema opravdanih razloga za odobravanje privremenog oblika odgoja i obrazovanja (organiziranje nastave u kući)

- navedeni odgovor od 22. studenog 2022. dostavljen je samo školi te je iz e - maila tuženika tužiteljici od 29. studenog 2022. razvidno da je tuženik tužiteljici obrazložio da je podnositelj zahtjeva škola i da se stoga odgovor ministarstva dostavlja samo školi, kao i da se odobravanje privremenih oblika odgoja i obrazovanja razmatra u neupravnom postupku, pri čemu ministarstvo izdaje „odobrenje“, a ne „rješenje“ te da stoga nema niti upute o pravnom lijeku koja bi se odnosila na ovaj neupravni postupak

- s obzirom na požurnicu tužiteljice od 14. rujna 2025. tuženik donosi odgovor/dopis tuženika klasa 602-03/25-06/00241, ur. broj 533-06-25-0002, od 20. listopada 2025.

13. Prema stavu ovog suda tuženik je podneske Gospodarske škole Varaždin od 14. srpnja 2022. te 1. kolovoza 2022. svakako trebao tretirati kao zahtjev za izdavanje odobrenja za izvođenje nastave u kući za tužiteljicu, a budući da je, po svom sadržaju, zahtjev škole predstavljao upravo takav zahtjev. Ukoliko je tuženik smatrao da je zahtjev nepotpun, bio je dužan tražiti od škole da ga dopuni ili ispravi (članak 73. ZUP- a).

14. Nadalje, tuženik je bio dužan o (ne)izdavanju odobrenja odlučiti u formi rješenja, no činjenica da navedeno nije učinio ne predstavlja zapreku za ocjenu zakonitosti donesenog upravnog akta.

Prema stavu suda, odgovor/dopis tuženika upućen Gospodarskoj školi Varaždin odgovor/dopis klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22-0012 od 22. studenog 2022. predstavlja upravni akt, i to uskratu odobrenja, koji je donesen u upravnom postupku. Naime, srednjoškolsko obrazovanje je djelatnost od javnog interesa, tuženik je javnopravno tijelo te izdavanje ili uskrata odobrenja za provođenje nastave u kući predstavlja upravni akt donesen u upravnom postupku i radi se o upravnoj stvari, jer se odlučuje o konkretnom pravu učenika. Naime, prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021, dalje ZUP) se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte. Odlučivanje o izdavanju odobrenja za izvođenje nastave u kući predstavlja odluku koju donosi javnopravno tijelo (tuženik) na zahtjev škole (podnesenom na prijedlog roditelja ili po službenoj dužnosti) i po svom sadržaju nedvojbeno predstavlja odluku o pravu fizičke osobe (konkretnog učenika) da mu bude omogućeno provođenje nastave u kući. Na temelju odluke tuženika o pravu učenika kojom mu daje odobrenje za navedeno, škola će biti dužna tu odluku provesti/izvršiti.

15. Vezano za navode tužiteljice o šutnji uprave ističe se da, kako je navedeno, odgovor tuženika od 22. studenog 2022. predstavlja upravni akt kojim je tuženik faktično odlučio o zahtjevu škole, ali koji je trebao biti dostavljen i tužiteljici kao stranci u upravnom postupku i u odnosu na koji joj je moralo biti omogućeno pravo na pravni lijek, odnosno na ocjenu zakonitosti. Budući da joj rješenje nikada nije dostavljeno, sud je isto dostavio tužiteljici u ovom upravnom sporu. S obzirom na navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da je u vrijeme podnošenja tužbe postojala šutnja uprave tuženika, no utvrđuje da je ista prekinuta tijekom ovog spora u trenutku kada joj je sud dostavio sporni upravni akt od 22. studenog 2022.

16. Budući da je tužiteljica proširila tužbeni zahtjev i na ocjenu zakonitosti odluke tuženika klasa 602-03/22-06/00164, ur. broj 533-06-22-0012 od 22. studenog 2022., sud je u ovom sporu ocijenio zakonitost navedenog akta.

Tuženik je donesenim aktom sadržajno odbio zahtjev zainteresirane osobe za izdavanje odobrenja za organizaciju nastave u kući za tužiteljicu za školsku godinu 2022./2023. U aktu je naveo da su tužiteljici osigurani primjereni oblici pomoći školovanja učenika s teškoćama u razvoju (pomoćnik u nastavi, sufinanciranje prijevoza, stručno-savjetodavna pomoć) te primjereni program obrazovanja sukladno članku 65. Zakona i 15., 16. i 17. Pravilnika, no da, sukladno odredbama Pravilnika, za tužiteljicu ne postoje opravdani razlozi za odobrenje privremenog oblika odgoja i obrazovanja. Nadalje je tuženik naveo da smatra da je za osposobljavanje i osamostaljivanje tužiteljice potrebno osigurati nastavak odgoja i obrazovanja u školskoj ustanovi sukladno rješenju o primjerenom programu obrazovanja.

Iz navedenog je razvidno da upravni akt uopće ne sadrži obrazloženje sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a. Naime, tuženik je bio dužan u konkretnom slučaju utvrditi i obrazložiti jesu li kod tužiteljice ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 42. Zakona, odnosno jesu li kod tužiteljice postojale „veće motoričke teškoće ili kronične bolesti zbog kojih nije mogla polaziti nastavu“ i (kumulativno) da li se zbog toga nalazila na dužem liječenju. Tuženik je bio dužan svoja utvrđenja obrazložiti, što nije učinio. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporenim aktom povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je poništio odluku tuženika na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a.

17. Nadalje, sud je na temelju ovlaštenja iz istog članka sam riješio upravnu stvar na način da je obustavio upravni postupak na temelju odredbe članka 46. stavka 5. ZUP-a, kojom je propisano da, kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak. Naime, u konkretnom slučaju, budući da je zahtjev podnesen 2022. godine za školsku godinu 2022/2023. te da je tužiteljica u međuvremenu završila srednjoškolsko obrazovanje, sud utvrđuje da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog postupka, radi čega je upravni postupak obustavljen.

Zagreb, 14. rujna 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis