Poslovni broj: Pn-1403/2016-94

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Hodaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klemm sigurnost d.o.o., OIB: 35596498125, [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, zastupanog po punomoćniku Goranu Krištoviću i Zdravku Kačiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 12.05.2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Tomislava Skerleva i zamjenice punomoćnika umješača EM, odvjetničke vježbenice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Klemm sigurnost d.o.o., OIB: 35596498125, Zagreb, B [adresa], da tužiteljici BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.000,00 EUR na ime neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. II Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 236,15 EUR na ime imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 44,70 EUR od 19.3.2016. godine do isplate

- iznos od 22,55 EUR od 19.3.2016. godine do isplate

- iznos od 165,90 EUR od 24.3.2016. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

II Obvezuje se tužiteljica BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Klemm sigurnost d.o.o., OIB: 35596498125 parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku 15 dana.

III Obvezuje se tužiteljica BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi umješaču Allianz Hrvatska d.d., OIB:23759810849 parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. rujna 2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 18. ožujka 2016. godine u pratnji svog brata, sestre i nećaka starog šest godina kupovala u shopping centru Westgate i to u poslovnicama Tezenis, Mango, DM i H&M. Prilikom izlaska iz poslovnice trgovačkog lanca H&M tužiteljicu su zaustavili zaštitari zaštitarske tvrtke Klemm sigurnost d.o.o. i to TM i BMĆ. Tužiteljica je optužena da je ukrala naušnice u vrijednosti od 39,90 kn usprkos činjenici da je za iste imala račun, kao i činjenici da se sigurnosni alarm nije oglasio prilikom izlaska iste iz poslovnice H&M. Zaštitari su usprkos činjenici da je tužiteljica imala valjan račun za kupljene naušnice, kao i činjenici da je ponudila da ju se pretraži u samoj poslovnici, istu na silu počeli vući do pedesetak metara udaljene prostorije u koju su ju silom htjeli ugurati. Pritom su uporabili pretjeranu i nepotrebnu silu nanijevši tužiteljici tjelesne ozljede u obliku hematoma na rukama dužine 10 cm. Navedeno postupanje zaštitara izazvalo je kod tužiteljice opravdan strah za život i zdravlje jer je ista posumnjala da se radi o otmici ili pokušaju krađe, odnosno vjerovala je da joj osobe koje su se predstavile kao zaštitari žele nauditi budući da su pokazivali silnu agresiju, kako verbalnu, tako i fizičku, kao i zbog činjenice da nisu pokazivali nikakvu dokumentaciju za identifikaciju. Tužiteljica je vrištala, trgala se, silovito se držala za rukohvat, zvala upomoć. Uplašila se i sestra tužiteljice, PM i njen šestogodišnji sin koji je počeo plakati i vrištati. Također je postupanje zaštitara izazvalo zabrinutost i čuđenje slučajnih prolaznika.

2. Nadalje, tužiteljica navodi da ju je pregledala Hitna medicinska pomoć te joj je dan Apaurin za smirenje. Također je i sastavljeno izvješće o intervenciji, a u kojem se opisuje događaj koji je bio povod dolaska Hitne medicinske pomoći: "…bila napadnuta od strane zaštitara zbog naušnica…", a navodi se i dijagnoza tužiteljice: " Kontuzije nadlaktice, površinska ozljeda podlaktice, akutna reakcija na stres.". Nakon opisanog štetnog događaja tužiteljica je otišla u Policijsku postaju Zaprešić podnijeti kaznenu prijavu te su njene ozlijede fotografirane. Sutradan nakon predmetnog događaja tužiteljica je ponovno zatražila liječničku pomoć iz razloga što se i dalje osjećala izrazito uznemireno, nije mogla spavati, a osjećala je i bolove u ramenima. Tužiteljica je u dva navrata potražila i pomoć neuropsihijatra. U kontrolnom nalazu neuropsihijatra navodi se da se stanje nije smirilo, da tužiteljica i dalje trpi bolove i ograničenja kretanja, radi bolova uzima analgetik, ne spava, ne može biti sama, nema apetita, osjeća strah, tjeskobu, opterećenost, uzbuđena je, brže diše i preznojava se dok prepričava događaj, kao i da se radi o reakciji na stres.

3. Tužiteljica smatra da sve prethodno opisane povrede prava osobnosti i to povrede prava na dostojanstvo, ugled, čast, fizičko i psihičko zdravlje, koje je pretrpjela tužiteljica, a namjerno prouzrokovao tuženik, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) te da za štetu počinjenu tužiteljici odgovara tuženik po pravilima odgovornosti za drugoga, konkretno po pravilima odgovornosti poslodavca za štetu koju zaposleniku u radu prouzroči trećoj osobi, a kako to propisuje odredba čl. 1061. ZOO-a. Naime, tužiteljica navodi kako je pretrpjela fizičke boli u obliku jakih bolova u ramenima, pretrpjela je strah koji se manifestirao kao strah za njezin život i zdravlje. Nadalje, ugled, čast i dostojanstvo tužiteljice povrijeđeni su na najgrublji mogući način budući da je ista neosnovano optužena za krađu te ju se divljački navlačilo kroz trgovački centar u prisutnosti velikog broja drugih kupaca, budući da je bilo vrijeme blagdanske kupovine. Sve opisane tegobe tužiteljica trpi i danas, a izvjesno je da će psihičke tegobe trajati i u budućnosti.

4. Također, tužiteljica navodi da je osim neimovinske štete, pretrpjela i imovinsku štetu u vidu troškova liječenja, budući je strana državljanka te nije zdravstveno osigurana u Republici Hrvatskoj, kao i da je pretrpjela imovinsku štetu u obliku troškova smještaja u Republici Hrvatskoj jer zbog zdravstvenog stanja nije bila sposobna za povratak u Republiku Bosnu i Hercegovinu.

5. Slijedom navedenog, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, nakon provedenog medicinskog vještačenja, na ročištu za glavnu raspravu održanom

14.03.2023. godine, tužiteljica od tuženika potražuje:

1. naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli i straha) te povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled u iznosu od 3.000,00 EUR / 22.603,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate 2. naknadu imovinske štete za troškove liječenja i troškove smještaja u Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 236,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 44,70 EUR od 19.03.2016. godine do isplate,

- na iznos od 22,55 EUR od 19.03.2016. godine do isplate,

- na iznos od 165,90 EUR od 24.03.2016. godine do isplate,

što sveukupno (neimovinska i imovinska šteta) iznosi 3.236,15 EUR. Potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pobija tužbu u cijelosti. Ističe kako je dana 18.3.2016. godine oko 18,30 sati u trgovini H&M u trgovačkom centru West Gate nepoznata ženska osoba (za koju je kasnije utvrđeno da se radi o tužiteljici ĆM) izvršila krađu ženskih naušnica, što je primijećeno od strane zaštitarke TM zaposlene kod tuženika na navedenom radnom mjestu, a koja je pregledom ženske torbice nepoznate ženske osobe, sukladno čl. 35. Zakona o privatnoj zaštiti utvrdila da ista u torbi ima naušnice koje nije platila i za koje nije imala valjani račun, o čemu je sačinjen i zapisnik koji je ovjeren pečatom trgovine H&M. Nadalje, ističe da je spomenuta zaštitarka postupala sukladno čl. 27. Zakona o privatnoj zaštiti, da je postupala u najboljoj namjeri, tj. kako ne bi narušila čast, ugled i dostojanstvo tužiteljice te je tužiteljicu, radi zaštite od znatiželjnih pogleda, uputila u posebnu prostoriju za zadržavanje osoba, a očiti strah kod tužiteljice je nastupio iz razloga što je znala da je naušnice otuđila jer će se svatko tko nije kriv ponašati prirodno, bez vike i galame i pokušaja bježanja te će postupiti po zamolbi ovlaštene osobe. Ističe, nadalje, da je zaštitarka tuženika TM, sukladno čl. 34. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti upotrijebila tjelesnu snagu prema tužiteljici radi svladavanja otpora i pokušaja bijega tužiteljice, prethodno upozorivši tužiteljicu i dajući joj zapovijed sukladno čl. 33. i 34. Zakona o privatnoj zaštiti. U trenutku kada je zaštitarka postupala prema tužiteljici, od strane muške osobe koja je bila u pratnji tužiteljice, zaštitarki su nanesene tjelesne ozlijede jer ju je ta muška osoba grubo primila za vrat i nije puštala nekoliko sekundi radi čega je spomenuta zaštitarka zatražila liječničku pomoć te joj je utvrđeno crvenilo na vratu i poremećaj u disanju, radi čega je ista prijavila ozljedu na radu i otvorila bolovanje. Također, vezano uz navode iz tužbe da se nije oglasio alarm u trgovini, tuženik ističe da se alarm ne mora oglasiti ako artikl nema zaštitu, a obzirom da se radilo o naušnicama vrijednosti 39,90 kn, nije nužno da iste imaju zaštitni privjesak ili foliju.

7. Tuženik, također, smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu neimovinske štete s osnova fizičkih boli jer su iste bile slabog intenziteta u trajanju od 1 dana, kao niti s osnove straha jer trajanje i jačina straha kod tužiteljice to ne opravdavaju. Osporava da bi kod tužiteljice došlo do povrede prava na dostojanstvo, ugled i čast te fizičko i psihičko zdravlje te smatra da tužiteljica nema pravo na dosudu pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. ZOO-a, pri čemu ističe da dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice nije bio povrijeđeno jer je ista bila dužna postupiti po zapovijedi zaštitarke koja je primijenila sve dopuštene zakonske ovlasti iz čl. 27., čl. 30., čl. 33. i čl. 34. Zakona o privatnoj zaštiti. Nadalje, tuženik smatra da obzirom da Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina imaju sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju od 14.6.2001. godine da tužiteljica nije imala odnosno snosila nikakve troškove liječenja u Republici Hrvatskoj. Tuženik, u podnesku od 29.06.2017 godine osporava i trošak iznajmljivanja apartmana kao nepotreban jer tužiteljica nije imala takve ozlijede da zbog istih nije mogla putovati i vratiti se kući u [adresa]. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Umješač u odgovoru na tužbu navodi kako je predmetno postupanje zaštitara tuženika učinjeno u skladu sa zakonskim ovlastima propisanim Zakonom o privatnoj zaštiti, naročito odredbama čl. 33.-35. te čl. 39. st. 3. spomenutog Zakona. Stoga nema krivnje za eventualnu štetu. Temeljem naprijed navedenog, imajući u vidu odredbe Zakona o privatnoj zaštiti te činjenično stanje o okolnostima nastanka cjelokupnog slučaja, umješač smatra da ZOO ne predviđa pravičnu novčanu naknadu u ovakvim situacijama jer predmetna naknada nema cilj niti svrhu biti dodijeljena osobama koje biježe od zaštitara nakon što se posumnja da su počinile kazneno djelo krađe odnosno koje odbiju poštivati upozorenja i naredbe ovlaštenih osoba. Životno je i opće poznato da se zaštitari nalaze u skoro svakom shopping centru, kao i aerodromima, poštama, bankama te ukoliko isti zamole bilo kojeg korisnika pružatelja usluga gdje zaštitari djeluju da se zaustavi te pričeka dolazak policije, primjerice zbog sumnje u krađu, da je osoba koja je zaustavljena to dužna učiniti. Ukoliko bi se po dolasku policije utvrdilo da je osoba neopravdano i nezakonito zaustavljena odnosno zadržana, u tom slučaju istoj bi eventualno pripadala pravična novčana naknada, što nije slučaj u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu da umješaču naknadi trošak parničnog postupka, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: račune trgovine H&M od 18.3.2016. godine, fotografije ozljeda (hematoma i ogrebotina) tužiteljice, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, račune Kliničke bolnice Sveti Duh od 19.3.2016. godine, račun apartmana Strsoglavec, vl. SM od 24.3.2016., zapisnik o krađi od 18.3.2016. godine, prijavu o ozljedi na radu za TM od 24.3.2016. godine, izvješće o privremenoj nesposobnosti za TM za period od 19. do 25.3.2016. godine, medicinsku dokumentaciju za TM, Ugovor o socijalnom osiguranju između BIH i Republike Hrvatske sa Administrativnim sporazumom o provedbi tog Ugovora, potpisan 04.10.2000. godine i ratificiran u Republici Hrvatskoj 14.6.2001. godine, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 18.1.2017. godine, policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-172548022 od 24.7.2015. godine, Opće uvjete umješača za osiguranje od odgovornosti koji su u primjeni od 1.5.2014. godine, Ugovor o tjelesnoj zaštiti, pružanju usluge prijenosa, prijevoza i pratnje novca, vrijednosnih papira i drugih dragocjenosti i drugih usluga broj 2683/2015 od 13.3.2015. godine, spis PU Zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić broj 511-19-37/08-14-52/16 sa snimkom nadzornih kamera trgovine H&M u trgovačkom centru West Gate od 18.3.2016. godine (list 139-167 spisa), zdravstveni karton tužiteljice, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću, kirurgu i dr. Branki Vidrih, psihijatru, dokaz usmenim očitovanjem medicinskih vještaka, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, saslušani su svjedoci TM, HM i PM, te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Sud nije saslušao svjedoka LM jer je tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanog 15.6.2021. povukao taj dokazni prijedlog, a sud provodi samo dokaze koje su stranke predložile, osim ako se ne radi o situaciji iz čl. 7. st. 2. ZPP-a, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Također, iako je na pripremnom ročištu sud odredio da će se u ovoj pravnoj stvari, između ostalih, provesti i dokaz saslušanjem svjedoka JM i CM, sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem navedenih svjedoka i to stoga što je iz iskaza tužiteljice, kao i iskaza svjedoka ĐM utvrdio da JM i CM nisu bili neposredni očevidci predmetnog štetnog događaja, a navedeno proizlazi i iz službene zabilješke koja je sastavljena dana 18.3.2016. u službenim prostorijama Policijske postaje Zaprešić povodom obavljenog obavijesnog razgovora sa JM (list 144 spisa). Također, sud nije saslušao niti svjedokinju IM, policijsku službenicu koja je došla na mjesto predmetnog štetnog događaja (kako to proizlazi iz zapisnika o krađu na listu 67. spisa) kao i iz spisa Policijske postaje Zaprešić (list 139 do 167 spisa), budući da u navedenom spisu prileži policijsko izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju koje su potpisali policajci IM i VM pa ovaj sud smatra da je sve ono što je policijska službenica IM utvrdila na licu mjesta na dan štetnog događaja ista navela u spomenutom izvješću te da s toga nije bilo potrebe provoditi dokaz njezinim saslušanjem. Sud, također, ističe kako smatra da je na temelju svih ostalih provedenih dokaza, u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovanim.

12. Iz iskaza svjedoka TM i HM proizlazi da su dana 18. ožujka 2016. godine, bili zaposleni kao zaštitari tuženika u trgovini H&M u West Gate Shopping Cityju, što potvrđuju i radni nalozi tuženika za mjesec ožujak 2016. za HM i TM (list 150 i 151 spisa), time da je svjedokinja TM dana 18.3.2016. bila u službi, dok iz iskaza svjedoka HM proizlazi da navedenog dana nije bio u službi već je bio u prolazu i htio pozdraviti svoju kolegicu TM u trgovini H&M u West Gate Shopping Cityju.

13. Nadalje, iz u tom djelu suglasnih iskaza svjedoka TM i HM proizlazi da je svjedokinja TM bila na pauzi, da ju je dok je bila na pauzi nazvao kolega HM i rekao da je vidio kako tužiteljica u svoju ručnu torbu stavlja naušnice koje nije platila te da je po pozivu svog kolege HM svjedokinja TM odmah došla sa pauze. Kad je svjedokinja TM došla sa pauze, tužiteljica je otišla na blagajnu i plaćala, a nakon plaćanja tužiteljica je krenula prema izlazu iz trgovine H&M.

14. Također, iz iskaza svjedokinje TM i svjedoka HM proizlazi da su na izlasku iz trgovine H&M zaustavili tužiteljicu i zatražili da se vrati u dućan, odnosno do blagajne kako bi pregledali tužiteljičinu torbu i račun za robu koju je kupila u trgovini H&M, da su bili odjeveni u civilnu odjeću te da su da su tužiteljici prilikom zaustavljanja pokazali svoje zaštitarske iskaznice.

15. I sama tužiteljica u svom iskazu potvrđuje da su nju i njezinu sestru ĐM (koja je bila u trgovini H&M zajedno sa tužiteljicom i svojim maloljetnim sinom tj. tužiteljičinim nećakom), kad su krenule prema izlazu iz trgovine H&M, zaustavili jedna ženska i jedna muška osoba, time da je tužiteljica iskazala da su oboje bili u civilu i bez bilo kakvih vidljivih znakova iz kojih bi se moglo zaključiti da su zaštitari, pri čemu joj nisu rekli za koga rade već samo da mora poći s njima u posebnu prostoriju da ju pregledaju, odnosno da moraju pregledati ono što je kupila, čemu se tužiteljica protivila rekavši im da će im u samoj trgovini H&M u prizemlju pokazati što je kupila te da mogu pregledati njezinu torbu. Protivila se odlasku u posebnu prostoriju jer zapravo nije ni znala tko su te osobe tako da se njih bojala te je mislila da ju to dvoje ljudi želi pokrasti ili ju oteti i to stoga što je u svom novčaniku imala oko 20.000,00 kn i zato što se to sve dogodilo nakon što je već bila na kasi.

16. Iz prethodno navedenog iskaza tužiteljice proizlazilo bi da se zaštitari TM i HM nisu tužiteljici legitimirali svojim zaštitarskim iskaznicama, kojem djelu iskaza tužiteljice ovaj sud ne poklanja vjeru budući da je u suprotnosti sa iskazima svjedoka TM i HM koji su suglasno iskazali da su pokazali svoje zaštitarske iskaznice tužiteljici, pri čemu sud ističe kako i iz službene bilješke koja je sastavljena na dan predmetnog štetnog događaja odnosno 18. ožujka 2016. u prostorijama Policijske postaje Zaprešić, povodom obavljenog obavijesnog razgovora s ovdje tužiteljicom (list 142 spisa), proizlazi da joj je nakon što se vratila u trgovinu H&M, ženska osoba rekla da je iz zaštitarske službe i pokazala joj iskaznicu.

17. Nadalje, iz u tom djelu u bitnim činjenicama suglasnih iskaza svjedoka TM, HM i ĐM (sestre tužiteljice), ovaj sud je utvrdio da je, nakon što se tužiteljica zajedno sa svojom sestrom ĐM, vratila u trgovinu H&M, tužiteljica na zahtjev zaštitara (ovdje svjedoka) TM i HM, u blizini blagajne zaštitarima pokazala svoju torbu i račun za robu koju je kupila u trgovini H&M, iz čega proizlazi da nije istinit iskaz tužiteljice u djelu u kojem je iskazala da je zaštitarima rekla da će im u prizemlju trgovine H&M pokazati što je kupila i da mogu pregledati njezinu torbu, ali da oni to nisu htjeli nego su inzistirali da s njima ide u posebnu prostoriju na pregled. Na neistinitost tog dijela tužiteljičinog iskaza ukazuju i navodi iz i službene bilješke koja je sastavljena na dan predmetnog štetnog događaja odnosno 18. ožujka 2016. u prostorijama Policijske postaje Zaprešić, povodom obavljenog obavijesnog razgovora s ovdje tužiteljicom (list 142 spisa) iz kojih proizlazi da je tužiteljica zaštitarima pokazivala svoju torbu i vrećice koje je držala.

18. Također, sud ne vjeruje iskazu tužiteljice niti u djelu u kojem je iskazala da zapravo nije znala tko su muška i ženska osoba, koje su je na izlazu iz dućana H&M tražile da se u isti vrati te da radi toga nije niti htjela sa njima ići u posebnu prostoriju na pregled i to stoga što iz iskaza tužiteljičine sestre ĐM proizlazi da su i ona i tužiteljica na zahtjev muške i ženske osobe, koje su im se predstavile kao osiguranje u trgovini H&M, pokazale sadržaj svojih torbi tj. iz svojih torbi izvadile artikle koje su kupile i račune za iste, rekavši im da slobodno mogu pregledati njihove torbe, što su oni i učinili. Životno je nelogično, smatra ovaj sud, da bi tužiteljica i njezina sestra pokazivale sadržaj svojih torbi, artikle koje su kupile u trgovini H&M i račune za iste, da im se muška i ženska osoba koje su ih zaustavile na izlasku iz dućana H&M nisu predstavile kao zaštitari (osiguranje) u trgovini H&M i da se nisu legitimirale sa svojom zaštitarskom iskaznicom. Dakle, stav je ovog suda da je tužiteljica znala da se radi o zaštitarima u trgovini H&M te stoga ovaj sud smatra da je neistinit dio tužiteljičinog iskaza da se bojala te dvije osobe i da je mislila da ju to dvoje ljudi želi pokrasti ili ju oteti te da se radi toga protivila sa njima otići u sobu za pregled.

19. Nadalje, svjedokinje TM iskazala je da je, tužiteljica kada se vratila u dućan H&M, na njezin zahtjev (zahtjev svjedokinje TM), iz svoje torbe izvadila malu vrećicu trgovine H&M u kojoj se nalazio račun, jedne naušnice i jedna traka za kosu, ali da je u tužiteljičinoj torbi vidjela i jedne druge naušnice za koje tužiteljica nije imala nikakav račun odnosno da su se i u vrećici i u torbi nalazile iste naušnice. Pojasnila je da se u biti radilo o dva ista paketića naušnica na vijak koje su poredane u nekoliko redova, od najsitnijih prema najvećima. Pitala je tužiteljicu da li ima račun i za te naušnice koje su nađene u njezinoj torbi, a tužiteljica joj je rekla da za njih nema račun i da to uopće nisu njezine naušnice, već da je to njoj netko ubacio u torbu. Nakon toga je tužiteljica počela vikati i galamiti, radi čega je tužiteljicu, a obzirom da je u trgovini H&M bilo puno kupaca, zamolila da sa njom pođe u prostorije koje se nalaze, također, u trgovini H&M, ali na prvom katu, a u kojim prostorijama zaštitari obavljaju pregled osoba ukoliko postoji sumnja da su otuđile neki predmet u toj trgovini, rekavši joj uz to da tamo postoje kamere, da će tamo sve riješiti i od tamo pozvati policiju. Međutim, tužiteljica je odbila poći s njom, rekla je da nema vremena i da će ona otići na policiju. Kako je tužiteljica odbijala otići iz prizemlja na prvi kat u prostorije za pregled primila je tužiteljicu za lijevu nadlakticu i rekla joj da pođe s njom. Tužiteljica je pošla s njom, ali je cijelo vrijeme dok ju je držala za nadlakticu vikala da su oni (zaštitari) gamad, idioti i da niti ne zna tko su, kao i da se pokušavala osloboditi njezinog stiska na način da se izmicala, ali da u tome nije uspjela.

20. Nadalje, svjedokinja TM je pojasnila da su prizemlje i prvi kat trgovine H&M povezani pokretnim stepenicama putem kojih je sa tužiteljicom došla na prvi kat te da je za vrijeme dok je vodila tužiteljicu uz njih bio i njezin kolega HM. Kad su na prvom katu došli do prostorije za pregled i kad je otvorila vrata te prostorije tužiteljica se protivila ulasku u tu prostoriju i pokušavala pobjeći u čemu ju je svjedokinja pokušala spriječiti prepriječivši joj put svojim tijelom. Kako tužiteljica nije htjela ući u prostoriju za pregled, svjedokinja TM je rekla svom kolegi HM da zove pojačanje što je on i učinio. Tek kad je došlo pojačanje tj. još tri ili četiri kolege zaštitara, tek tada se tužiteljica smirila, više nije željela pobjeći te je sjela na stolac koji su joj dali u trgovini H&M na prvom katu i tako je dočekala policiju. Dalje je svjedokinja TM iskazala da je te druge naušnice za koje nije imala račun, sama tužiteljica izvadila iz torbe i držala u ruci sve dok nije došla policija te je primijetila da je tužiteljica dok je sjedila na stolcu, prije dolaska policije sa kartončića na kojemu su se nalazile te naušnice iste skidala u svoju ruku radi čega je rekla kolegi HM da posebno na to pazi, a isto je to rekla policiji kad je došla na lice mjesta. Iskazala je, nadalje, kako je njezin kolega HM u odnosu sa tužiteljicom bio pasivan, nije s njom razgovarao niti poduzimao bilo kakve radnje prema tužiteljici. Nadalje, svjedokinja TM je iskazala da je na zahtjev policije iz Policijske postaje Zaprešić tužiteljica ušla s policajcima u prostoriju za pregled, da je njezin kolega HM ušao u prostoriju za pregled zajedno sa policijom i tužiteljicom, dok su njoj (svjedokinji) rekli da čeka ispred prostorije. Kolega HM rekao joj je da je policija pregledala tužiteljicu i obavila razgovor s njom, kao i da je policija kod tužiteljice našla iste naušnice koje je i ona (svjedokinja TM) pronašla kod tužiteljice.

21. Također, svjedokinja TM je iskazala da se pregled osoba za koje se sumnja da su nešto otuđile odnosno njihovih torbi i vrećica obavlja u toj posebnoj prostoriji za pregled, da je takva zaštitarska praksa, da ju je tako učio njen poslodavac, da je tako i propisano, ali ne zna kojim propisom. Misli da je u konkretnom slučaju ispravno postupila te da nije smjela pustiti tužiteljicu, jer da ju je pustila, tužiteljica bi se riješila tih naušnica za koje nije imala račun i tko zna što bi rekla na policiji, obzirom da je tvrdila da će ići na policiju. Kao zaštitar ima pravo prema osobi koja otuđi neku stvar i ne želi slušati naredbe upotrijebiti silu. U vezi s predmetnim događajem pisala je izvješće koje mora predati svom poslodavcu, primjerak tog izvješća predala je i policiji, a isto tako sačinila je i zapisnik o krađi. Taj zapisnik o krađi mora ovjeriti i trgovina u kojoj se krađa dogodila. U konkretnom slučaju nitko od djelatnika trgovine H&M nije imao pritužbi na njeno postupanje prema tužiteljici.

22. Nije joj poznato da li je trgovina H&M pokrenula kazneni ili prekršajni postupak protiv tužiteljice u vezi sa opisanim događajem, ali zna da im inače nije praksa da pokreću takve postupke protiv osoba koje su zatečene sa otuđenim stvarima, a smisao zaštitara je da osobe koje su zatečene sa otuđenom robom to više ne čine. Ne zna što je bilo sa tim naušnicama za koje tužiteljica nije imala račun . Uobičajena je praksa da se otuđeni predmeti, ako nisu oštećeni, vrate natrag u prodaju, a ako su oštećeni, da ih osoba koja ih je otuđila i oštetila plati. Svjedokinja TM je, dalje, iskazala da obavlja posao zaštitara u trgovinama poput H&M-a, gledajući od davanja iskaza oko 10 godina, kao i da većina ljudi, kada im se kao zaštitar obrati, reagira na miran način, tj. dopusti pregled, a manji broj ljudi radi scene kao što je radila tužiteljica. Još joj se nikada nije dogodilo da bi te osobe koje rade scene, bile pogrešno optužene, tj. uvijek je kod osoba koje tako reagiraju nađena neka otuđena stvar, tj. stvar koju nisu platili.

23. Svjedok HM, također je iskazao da je u tužiteljičinoj torbi, kad ju je otvorila nakon što se vratila u dućan H&M po njegovom pozivu i pozivu njegove kolegice TM, vidio i naušnice koje je ona prethodno stavila u svoju torbu. Nakon toga, njegova kolegica TM zamolila je tužiteljicu da pođe u sobu za preglede koja se nalazi na prvom katu trgovine H&M do koje se dolazi pokretnim stepenicama u okviru te trgovine. Tužiteljica je prvo bez protivljenja pošla s njima, ali kada su došli na prvi kat odmah se počela protiviti, vikati i vrijeđati ih govoreći "tko smo uopće mi, što smo, da nismo ljudi". Kad su došli do prostorije za pregled on (svjedok HM) otvorio je vrata prostorije, ali tužiteljica u tu prostoriju nije htjela ući, a njegova kolegica TM ju je svojim tijelom sprječavala da pobjegne. Zbog takvog tužiteljičinog ponašanja zvao je pojačanje te je došlo još dvoje njihovih kolega zaštitara čijih se imena sada više ne sjeća. Netko od kolega zaštitara je pozvao i policiju, time da je svjedok HM iskazao da se policija ne zove uvijek kada se utvrdi da je neka osoba otuđila neku stvar, nego u ovakvim situacijama kada takva osoba burno reagira. Nadalje, svjedok HM iskazao je kako njegova kolegica TM nije uopće držala tužiteljicu niti je primila za bilo koji dio tijela nego je samo stala ispred tužiteljice i svojim tijelom branila da tužiteljica pobjegne, a tužiteljica je nju odgurivala rukama. Također, iskazao je kako nije držao tužiteljicu niti je primio za bilo koji dio njezinog tijela. Kako tužiteljica nikako nije htjela ući u prostoriju za pregled, djelatnici trgovine H&M dali su joj stolac i tužiteljica je u trgovini H&M, na prvom katu čekala dolazak policije. Kad je došla policija tužiteljica je sa policajcima ušla u prostoriju za preglede, a uz njih i on (svjedok HM) dok je njegova kolegica TM ostala ispred te prostorije. Pred njim je policija zamolila tužiteljicu za njezinu osobnu iskaznicu, nakon čega su policajci i njega zamolili da izađe iz te prostorije. Također, svjedok HM iskazao je da je tužiteljica spomenute naušnice sama izvadila iz torbe i držala ih u ruci čitavo vrijeme dok su je vodili prema prostoriji za preglede odnosno sve do dolaska policije time da se ne sjeća je li se tužiteljica tih naušnica pokušala "riješiti".

24. Tužiteljica je u svom iskazu osporila da bi ukrala ikakve naušnice iz trgovine H&M, a navedeno je osporila i njezina sestra, svjedokinja ĐM u svom iskazu. Tužiteljica je iskazala da je u trgovini H&M kupila naušnice i šnale za kosu, da je za isto imala račun te da nikakve druge naušnice nije imala u svojoj torbi, a suglasno je iskazala i njezina sestra, svjedokinja ĐM.

25. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka HM u dijelu u kojem je iskazao da njegova kolegica TM nije uopće držala tužiteljicu niti je primila za bilo koji dio tijela jer je taj dio njegovog iskaza u suprotnosti s iskazom same svjedokinje TM koja je iskazala da je tužiteljicu primila za nadlakticu u prizemlju trgovine H&M i držala ju sve do dolaska pred prostoriju za pregled na prvom katu te trgovine.

26. Sud ne vjeruje niti iskazu svjedokinje TM i iskazu svjedoka HM u djelu u kojem iz njihovih iskaza proizlazi da HM nije držao tužiteljicu, da ju nije primio za bilo koji dio njezinog tijela, odnosno da je prema tužiteljici bio pasivan i da prema njoj nije poduzimao ikakve radnje. To stoga što su njihovi iskazi u tom dijelu u suprotnosti sa službenom bilješkom koja je sastavljena dana 18. ožujka 2016. godine u službenim prostorijama Policijske postaje Zaprešić, dakle, na dan samog štetnog događaja, a povodom obavljenog obavijesnog razgovora sa ovdje svjedokinjom TM, a iz koje službene bilješke (list 145 spisa) proizlazi da je, nakon što se tužiteljica protivila poći u prostoriju za pregled, ovdje svjedokinja TM tužiteljicu uhvatila za jednu ruku, a njezin kolega HM za drugu ruku te su nakon toga krenuli na kat dućana prema prostorijama za pregled.

27. Pri tome sud ističe kako je životno logično da su sjećanja najsvježija u trenutku nastanka štetnog događaja i neposredno nakon njega, dok protekom vremena sjećanja blijede, a svjedoci TM i HM te tužiteljica su svoje iskaze u ovom parničnom postupku dali 12.11.2018., dakle, dvije i pol godine nakon predmetnog štetnog događaja.

28. Da su TM i HM držali tužiteljicu za nadlaktice potvrđuje i iskaz tužiteljice te iskaz njezine sestre, svjedokinje ĐM. Da je i HM poduzimao radnje prema tužiteljici, odnosno da prema njoj nije bio pasivan, osim iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐM, utvrđeno je i pregledom videosnimke nadzornih kamera trgovine H&M od 18. ožujka 2016. koju videosnimku je izuzela Policijska postaja Zaprešić, a kako to proizlazi iz njihovog dopisa od 27. studenog 2018. godine (list 139 spisa). Na navedenoj snimci nije vidljivo jesu li i svjedokinja TM i svjedok HM primili tužiteljicu za nadlaktice već u prizemlju trgovine H&M i iz prizemlja je pokretnim stepenicama, držeći je za nadlaktice, doveli do prvog kata trgovine H&M, ali da je bilo tako proizlazi iz prethodno analizirane službene bilješke od 18. ožujka 2016. o obavijesnom razgovoru sa TM, kao i iz iskaza same tužiteljice i svjedokinje ĐM.

29. Također, iz pregledane videosnimke nadzornih kamera trgovine H&M od 18. ožujka 2016. sud je utvrdio da je na kameri 13 vidljiv zaštitar u sivoj majici koji dolazi pred vrata jedne prostorije na muškom odjelu, okreće se i vraća te je vidljivo da prima tužiteljicu za desnu ruku dok ju zaštitarka drži za lijevu ruku, tj. nadlakticu te da vuku tužiteljicu prema prostoriji. Također na snimci je vidljivo da tužiteljica odbija ući u prostoriju, da se lijevom rukom pridržava za štok vrata, da je tužiteljica ugurana u prostoriju od strane zaštitara, da je nakon nekoliko trenutaka vidljivo da tužiteljica izlazi iz prostorije, a da ju zaštitarka vuče za ruku u namjeri da ju vrati, da se tužiteljica opire te da u pomoć svojoj kolegici zaštitarki dolazi spomenuti zaštitar te drži tužiteljicu za jednu ruku i iza leđa, a zaštitarka za drugu ruku, dok tužiteljičina sestra pokušava osloboditi tužiteljicu od zaštitara. Također je na spomenutoj videosnimci vidljivo da zaštitar u jednom trenutku odlazi dok zaštitarka i dalje čvrsto drži tužiteljicu, a zatim se gube iz videokruga kamere.

30. Ovaj sud smatra da je zaštitar koji se vidi na snimci upravo HM jer iz njegovog iskaza, a također i iskaza svjedokinje TM, proizlazi da su samo njih dvoje od zaštitara bili prisutni kada su zatražili da se tužiteljica vrati u prostor trgovine H&M, kada su ju vodili iz prizemlja na prvi kat te trgovine te kada su je doveli do prostorije za pregled na prvom katu trgovine, dok su ostali zaštitari tuženika tj. pojačanje došli tek kasnije, nakon što tužiteljica nije željela ući u navedenu prostoriju.

31. Dakle, iz svega prethodno navedenog proizlazi da su i svjedokinja TM i svjedok HM upotrijebili tjelesnu (fizičku) silu prema tužiteljici, a na temelju pregleda snimke nadzorne kamere, također je utvrđeno da se tužiteljica opirala i otimala iz ruku zaštitara (ovdje svjedoka TM i HM) ispred prostorije za pregled, ne želeći ući u nju, iz čega sud zaključuje da je neistinit dio iskaza tužiteljice da se nije od njih pokušala osloboditi, već da im je samo govorila da ju puste. Na neistinitost tog dijela tužiteljičinog iskaza, također, ukazuje i iskaz tužiteljičine sestre koja je iskazala da se tužiteljica opirala kad su je primili za nadlaktice.

32. Slijedom svega prethodno navedenog, na temelju analize prevedenih dokaza, ovaj sud smatra da je tužiteljica dana 18.3.2016. godine otuđila (ukrala) jedne naušnice u trgovini H&M u West Gate Shopping Cityju. Naime, sud ne nalazi niti jedan razumsko opravdani razlog radi kojeg bi ovdje svjedoci, zaštitari tuženika TM i HM tvrdili da su zaustavili tužiteljicu na izlasku iz trgovine H&M jer je HM vidio tužiteljicu da u svoju torbu stavlja naušnice koje nije platila, kao i da su u tužiteljičinoj torbi vidjeli, uz naušnice za koje je tužiteljica imala račun, i naušnice za koje nije imala račun, a da se,doistatako nije i dogodilo. Uz navedeno, sud ističe kako u spisu na listu 8 spisa prileže dva računa iz trgovine H&M od 18.3.2016., time da je samo jedan od tih računa račun za artikle koje je kupila tužiteljica, a radi se o računu na iznos od 79,80 kn, dok se drugi račun odnosi na artikle koje je u trgovini H&M kupila tužiteljičina sestra ĐM, kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice.

33. Sud ističe kako se na računu od 18.3.2016. u iznosu od 79,80 kn nalazi jedan artikl koji je označen kao Mod. dodaci za kosu u iznosu od 39,90 kn i drugi artikl koji je označen kao nakit u iznosu od 39,90 kn, a što su upravo naušnice koje je tužiteljica kupila i platila, kako to potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu. Međutim, u spisu ne prileži račun trgovine H&M za druge naušnice koje su zaštitari tuženika TM i HM vidjeli u tužiteljičinoj torbi.

34. U prilog stava ovog suda da je tužiteljica otuđila jedne naušnice iz trgovine H&M govori i zapisnik o krađi od 18.3.2016. godine (list 31 spisa) koji je sastavila zaštitarka tuženika TM, a iz kojeg zapisnika o krađi proizlazi da je ovdje tužiteljica BM otuđila jedne naušnice u vrijednosti 39,90 kn, te u kojem zapisniku je ukratko navedeno da je osoba (ovdje tužiteljica) praćena vizualno kako gore navedeni artikl (naušnice) uzima i stavlja u torbu, da je osoba zaustavljena na izlazu i vraćena u trgovinu, da su zaštitari bili TM i HM te da je krađa prijavljena Policijskoj postaji Zaprešić.

35. Pri tome sud ističe kako je uvidom u zapisnik o krađi od 18.3.2016. godine utvrđeno da se na istom nalazi pečat tvrtke H&M d.o.o. i potpis zaposlenika te tvrtke iz čega ovaj sud zaključuje da je tvrtka H&M potvrdila istinitost navoda iz spomenutog zapisnika o krađi, a što pak upućuje na nesitinitost tužiteljičinog iskaza da u trgovini H&M nije otuđila nikakve naušnice.

36. Da je krađa prijavljena Policijskoj postaji Zaprešić (kako je to navedeno u spomenutom zapisniku o krađi od 18.03.2016.) proizlazi i iz službene zabilješke o dojavi od 18.3.2016. (list 140 spisa) iz koje je vidljivo da zaštitar iz trgovine H&M u trgovačkom centru West Gate dojavljuje da su ulovili nn žensku osobu u krađi, kao i iz cjelokupnog spisa Policijske postaje Zaprešić koji prileži na listu 139-167 spisa.

37. Uvidom u Ugovor o tjelesnoj zaštiti, pružanju usluge prijenosa, prijevoza i pratnje novca, vrijednosnih papira i drugih dragocjenosti i drugih usluga br. 2683/15 koji je zaključen dana 13.3.2015. godine između tvrtke Klemm sigurnost d.o.o., kao izvršitelja i tvrtke H&M Hennes & Mauritz d.o.o., kao naručitelja (dalje Ugovor o tjelesnoj zaštiti), ovaj sud je utvrdio da je taj Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme s početkom primjene od 1.4.2015. (čl. 12. Ugovora). Također je utvrđeno da je predmet tog Ugovora organiziranje i izvršavanje poslova tjelesne zaštite osoba i imovine (čl. 1.) te da je čl. 2. spomenutog Ugovora o tjelesnoj zaštiti određeno da se pod pružanjem usluge tjelesne zaštite osoba i imovine podrazumijeva:

a) utvrđivanje identiteta osobe koja ulazi odnosno izlazi iz štićenog prostora (objekta) b) zapovijed udaljavanja osobe koja remeti propisani red i mir iz štićenog prostora (objekta)

c) zabrana pristupa neovlaštenih osoba zaštićenih prostora (objekta)

d) zadržavanje osobe koja ja zatečena u štićenom prostoru (objektu) u činjenju kaznenog ili prekršajnog dijela i njeno izručenje policiji i

e) neposredna tjelesna zaštita članova uprave i zaposlenika naručitelja. Nadalje iz čl. 8. spomenutog Ugovora o tjelesnoj zaštiti proizlazi da izvršitelj, (dakle Klemm sigurnost d.o.o.) sukladno čl. 9. Zakona o privatnoj zaštiti odgovara za štetu koju je prouzročio njegov zaposlenik na radu i u vezi s radom pri pružanju usluge iz čl. 2., 3. i 4. ovog Ugovora. Čl. 9. st. 1. točka 1.1. alineja 7 predmetnog Ugovora određeno je da je mjesto obavljanja usluge tjelesne zaštite, između ostalih, i u poslovnici naručitelja (dakle H&M) u West Gatu, Zaprešička 2, Donja Bistra, dok je čl. 15. ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o privatnoj zaštiti, Zakona o obveznim odnosima i drugi relevantni propisi Republike Hrvatske.

38. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka TM i HM sud je utvrdio da tužiteljica nije postupila po zapovijedi zaštitarke tuženika TM da sa njom pođe u prostoriju za pregled na prvom katu trgovine H&M u kojoj se obavlja pregled osoba ukoliko postoji sumnja da su otuđile neki predmet i iz koje sobe bi se pozvala policija, a sve nakon što je u tužiteljičinoj torbi, uz naušnice za koje je tužiteljica imala račun, zaštitarka tuženika TM vidjela i naušnice za koje tužiteljica nije imala račun. Da tužiteljica nije htjela ići u prostoriju za pregled proizlazi i iz prethodno analiziranih iskaza tužiteljice i njezine sestre ĐM.

39. Stav je ovog suda da je izdavanje zapovijedi zaštitarke tuženika TM tužiteljici da sa njom pođe u prostoriju za pregled u skladu s čl. 33. st. 2. točka 2. i 3. i čl. 35. st. 2.,3. i 5. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine 68/03, 31/10 i 139/10), kao i da je zaštitarka imala pravo zadržati tužiteljicu do dolaska policije temeljem čl. 2. st. 1. točka d) Ugovora o tjelesnoj zaštiti i čl. 34. st. 1. točka 2. Zakona o privatnoj zaštiti, obzirom da je zaštitarka tuženika TM utvrdila odnosno u tužiteljičinoj torbi vidjela naušnice trgovine H&M za koje tužiteljica nije imala račun, iz čega proizlazi da je osnovano zaključila da je tužiteljica te naušnice otuđila.

40. Nadalje, stav je ovog suda da se tužiteljica protivila odlasku u prostoriju za pregled upravo zato jer je jedne naušnice u trgovini H&M otuđila. Naime, ovaj sud smatra da osoba koja ima račune za svu robu koju je kupila, odnosno koja nije ništa otuđila (ukrala) u trgovini u kojoj je zaustave zaštitari pod sumnjom da je nešto otuđila, nema razloga ne otići u prostoriju za pregled i dopustiti da nju i njezinu torbu, kao i vrećice sa robom koju je kupila, pregledaju zaštitari te u toj sobi pokazati zaštitarima račune za svu kupljenu robu i čekati u toj prostoriji dolazak policije. Pri tome sud ponavlja kako smatra da je životno nelogično da bi tužiteljica i njezina sestra pokazivale sadržaj svojih torbi, artikle koje su kupile u trgovini H&M i račune za iste, da im se muška i ženska osoba koje su ih zaustavile na izlasku iz dućana H&M nisu predstavile kao zaštitari (osiguranje) u trgovini H&M i da se nisu legitimirale sa svojom zaštitarskom iskaznicom. Dakle, stav je ovog suda da je tužiteljica znala da se radi o zaštitarima u trgovini H&M te da nije imala razloga istih se bojati već da je trebala postupiti po zapovijedi zaštitarke tuženika TM i dobrovoljno s njom otići u prostoriju za pregled.

41. Čl. 39. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti određeno je da zaštitari mogu upotrijebiti tjelesnu snagu radi savladavanja otpora, sprječavanja bijega i ako zakonito izdana upozorenja i zapovijedi ne jamče uspjeh.

42. Obzirom da je iz iskaza zaštitara TM i HM, a također i iz iskaza tužiteljice i njezine sestre ĐM, sud utvrdio da se tužiteljica protivila odlasku u prostoriju za pregled na prvom katu trgovine H&M, odnosno obzirom da je prethodno utvrđeno da tužiteljica nije postupila po zakonitoj zapovjedi zaštitarke tuženika TM da sa njom dobrovoljno pođe u prostoriju za pregled, to ovaj sud smatra da su zaštitari TM i HM, na temelju čl. 39. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti, u situaciji kada je tužiteljica otuđila jedne naušnice iz trgovine H&M i odbila postupiti po zapovijedi zaštitarke tuženika TM, imali pravo primiti tužiteljicu za nadlaktice tj. upotrijebiti tjelesnu snagu kako bi tužiteljicu doveli do prostorije za pregled u kojoj bi nju, kao i predmete koje je imala sa sobom mogli nesmetano pregledati te u toj prostoriji pozvati policiju i zajedno sa tužiteljicom dočekati policiju.

43. Iako u Zakonu o privatnoj zaštiti nije izričito propisano da se pregled osoba i predmeta koje osoba nosi sa sobom obavlja u zasebnoj prostoriji, ovaj sud smatra kako izdavanjem zapovjedi tužiteljice da pođe s njom u prostoriju za pregled zaštitarka tuženika TM nije povrijedila čast ugled i dostojanstvo tužiteljice, niti su čast i ugled tužiteljice povrijedili zaštitari tuženika kada su tužiteljicu primili za nadlaktice jer su postupali sukladno čl. 39. st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti. Naprotiv, da su zaštitari tuženika pregledavali tužiteljicu te detaljno pregledavali njezinu torbu i sve vrećice koje je imala sa sobom u prostoru trgovine H&M, u kojem su se nalazili kupci (kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i njezine sestre ĐM, kao i iz iskaza zaštitare tuženika TM i HM) te u prostoru trgovine H&M zajedno sa tužiteljicom čekali dolazak policije, takvo bi postupanje zaštitara tuženika dovelo do povrede dostojanstva, časti i ugleda tužiteljice jer bi tužiteljica bila izložena pogledima svih ostalih kupaca u trgovini H&M.

44. Kako je prethodno, na temelju iskaza svjedokinje TM i tužiteljičine sestre - ovdje svjedokinje ĐM, utvrđeno da se tužiteljica opirala zaštitarima kada su je primili za nadlaktice, a pregledom snimke nadzorne kamere utvrđeno je da se tužiteljica fizički opirala zaštitarima da je uvedu u prostoriju za pregled te da je iz te prostorije bježala u čemu su je fizički sprječavali zaštitari tuženika, to ovaj sud smatra da je upravo radi fizičkog opiranja tužiteljice da ju zaštitari tuženika dovedu i uvedu u prostoriju za pregled te prilikom sprječavanja tužiteljice da pobjegne iz prostorije za pregled došlo do tjelesnih ozljeda tužiteljice tj. kontuzija nadlaktica te površinskih ozljeda podlaktice, kao i akutne reakcije na stres (koje su opisane u nalazu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, Ispostava Zaprešić od 18.3.2016. godine, potpisanom po dr. med. KM, koji nalaz prileži na listu 11 i 146 spisa, a koji nalaz hitne medicinske pomoći je nastao neposredno nakon predmetnog štetnog događaja, kada je na lice mjesta tj. u trgovinu H&M, u West Gateu uz policiju došla i hitna pomoć, kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice), a također i do istegnuća oba ramena (distensio omeris bill), što je ozljeda koja je evidentirana u liječničkom nalazu Kliničke bolnice Sveti Duh, Centra za hitnu medicinu, središnji hitni prijem-kirurška služba od 19.3.2016. godine (list 12 spisa), a koje ozljede su utvrđene i u nalazu i mišljenju medicinskih vještaka od 22.2.2022. godine izrađenom za potrebe ovog parničnog predmeta.

45. Pri tome sud ističe kako je u spomenutom liječničkom nalazu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije Ispostava Zaprešić od 18.3.2016. godine, između ostalog navedeno: "Gospođa navodi kako je bila napadnuta od strane zaštitara zbog naušnica…", koji navod govori u prilog stava ovog suda da je tužiteljica znala da su muška i ženska osoba koje su nju i njezinu sestru ĐM zaustavile na izlazu iz trgovine H&M, kojima su dale na uvid svoje torbe i vrećice te koje su, kasnije, tužiteljicu vodile do prostorije za pregled, upravo zaštitari u trgovini H&M.

46. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužiteljica ne bi bila ozlijeđena tj. da ne bi došlo do povrede tjelesnog i psihičkog zdravlja tužiteljice da je dobrovoljno poslušala zapovijed zaštitarke tuženika TM i zajedno s njom pošla do prostorije za pregled, kao i da se nije fizički opirala zaštitarima tuženika TM i HM kada su je primili za nadlaktice i na taj način pokušali dovesti i uvesti u prostoriju za pregled.

47. Čl. 228. Kaznenog zakona Republike Hrvatske važećeg na dan štetnog događaja (NN 125/11, 144/12 56/15 i 61/15, dalje: KZ RH) regulirano je kazneno djelo krađe te je određeno da će se tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit kaznom zatvora do tri godine (st.1.). Ako je vrijednost ukradene stvari mala, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine (st.2), time da je čl. 87. st.30. KZ RH propisano da mala vrijednost označava vrijednost koja ne prelazi iznos od 1.000,00 kn.

48. Činjenica da su naušnice koje je tužiteljica otuđila tj. za koje nije imala račun bile vrijednosti 39,90 kn, što opisani postupak tužiteljice svrstava u bagatelno kazneno djelo krađe odnosno u kazneno djelo krađe male vrijednosti, koje se ne goni po službenoj dužnosti nego po privatnoj tužbi (kako to proizlazi iz čl. 245 st.1 KZ RH) ne opravdava prethodno opisano postupanje tužiteljice odnosno ne opravdava odbijanje tužiteljice da postupi po zakonitoj zapovijedi zaštitarke tuženika TM da sa njom pođe u prostoriju za pregled (u kojoj bi tužiteljica i njezini predmeti mogli biti nesmetano pregledani od strane zaštitara) i da tamo dočeka policiju. U suprotnom, to bi značilo da svatko može otuđiti odnosno ukrasti stvar male vrijednosti i u takvoj situaciji odbiti postupiti po zapovijedima zaštitara, što svakako nije smisao Zakona o privatnoj zaštiti, a niti smisao KZ RH.

49. Također, stav je ovog suda da dužnost i ovlast zaštitara nije da u trenutku kada smatraju da je neka osoba otuđila odnosno ukrala robu, konkretno tužiteljica naušnice, da utvrđuju radi li se o prekršaju, kaznenom djelu ili bagatelnom kaznenom djelu već da spriječe otuđenje tuđe stvari odnosno krađu, kao i da konkretno zadrže tužiteljicu do dolaska policije odnosno da istu spriječe u odlasku sa mjesta događaja, što su u konkretnom slučaju zaštitari tuženika i učinili.

50. Pri tome sud ističe kako sama zapovijed zaštitarke tuženika TM upućena tužiteljici da s njom pođe u prostoriju za pregled te upotreba tjelesne snage odnosno hvatanje tužiteljice za nadlaktice od strane zaštitara TM i HM, u situaciji kada je tužiteljica odbila poslušati prethodno navedenu zapovijed, ne predstavljaju prekoračenje ovlasti zaštitara propisanih čl. 27. st. 1. točka 2., 3., 4. i 7. Zakona o privatnoj zaštiti, niti bi, smatra ovaj sud, došlo do ikakvih štetnih posljedica po tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice da je dobrovoljno postupila po zapovijedi, odnosno da se nije fizički opirala zaštitarima kada su je primili za nadlaktice kako bi ju doveli do prostorije za pregled i uveli u istu.

51. U prilog stava ovog suda da nije došlo do prekoračenja ovlasti zaštitara govori i činjenica da je MUP RH, Policijska uprava Zagrebačka, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova svojim dopisom od 5.11.2018. godine (zaprimljenim na ovaj sud 8.11.2018. godine, a koji dopis prileži na listu 125 spisa) izvijestio ovaj sud da protiv djelatnika zaštitarske tvrtke Klemm sigurnost d.o.o. (ovdje tuženika) TM i HM nije pokrenut prekršajni postupak vezano za događaj od 18.3.2016. godine u trgovini H&M u West Gateu Shopping Cityju.

52. Sud, također, ističe kako sama činjenica što ne postoji kaznena presuda kojom bi tužiteljica bila oglašena krivom za počinjenje kaznenog djela krađe naušnica u vrijednosti od 39,90 kn dana 18.3.2016. godine u trgovini H&M u West Gateu Shopping Cityju, ne znači da tužiteljica nije otuđila (ukrala) naušnice navedene vrijednosti u toj trgovini, obzirom da je ovaj parnični sud, na temelju analize dokaza provedenih u ovom parničnom postupku, utvrdio da je tužiteljica dana 18.3.2016. godine u trgovini H&M u West Gateu Shopping Cityju otuđila naušnice vrijednosti 39,90 kn i za takvo utvrđenje dao valjane razloge. Pri tome sud naglašava kako je već prethodno navedeno da se kazneno djelokrađe male vrijednosti odnosno tzv. bagatelne krađe ne goni po službenoj dužnosti nego po privatnoj tužbi oštećenika te da je na oštećeniku, konkretno tvrtci H&M, a ne na zaštitarima tuženika odnosno tuženiku, bila odluka hoće li pokretati kazneni postupak protiv tužiteljice privatnom tužbom ili ne.

53. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra da zaštitari tuženika nisu postupali protivno odredbama Zakona o privatnoj zaštiti, kao i da svojim postupanjem nisu nanijeli ikakvu štetu tužiteljici te da stoga ne postoji niti odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o privatnoj zaštiti niti u smislu čl. 8. Ugovora o tjelesnoj zaštiti od 13.3.2015. godine, slijedom čega je ovaj sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u točki I izreke ove presude.

54. Obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan to nije cijenio dokaze kojima se dokazuje visina tužbenog zahtjeva.

55. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika i umješača po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste.

56. Trošak zastupanja tuženika po odvjetniku sastoji se od: sastava podneska od 29.6.2017. godine – 100 bodova po Tbr 8. toč. 1. te zastupanja na 5 ročišta – 6.7.2018., 12.11.2018., 18.9.2020., 14.3.2023. i 12.4.2024. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 600 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.200,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) po tbr. 46. u iznosu od 300,00 EUR, tako da ukupni trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi 1.500,00 EUR, kao u točki II izreke ove presude.

57. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištima 17.2.2020. i 15.6.2020. godine budući da tih datuma nisu održana ročišta u ovom parničnom predmetu. Također nije mu priznat niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu 12.11.2018. godine po utrošenom satu tj. od 11:45 do 16:09 sati u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, obzirom da je tuženiku trošak zastupanja na ročištu 12.11.2018. godine priznat po Tbr. 9. toč. 1., kako je prethodno navedeno te ovaj sud smatra da se za isto ročište ne može priznati i zastupanje tuženika po odvjetniku po utrošenom satu u smislu Tbr. 39.

58. Trošak zastupanja umješača (na strani tuženika) po odvjetniku sastoji se od: sastava podneska od 26.2.2018. godine – 100 bodova po Tbr 8. toč. 1. te zastupanja na 8 ročišta – 6.7.2018., 12.11.2018., 18.9.2020., 17.2.2021., 15.6.2021., 14.3.2023., 12.4.2024. i 12.5.2025. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 900 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.800,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) po tbr. 46. u iznosu od 450,00 EUR, tako da ukupni trošak zastupanja umješača (na strani tuženika) po odvjetniku iznosi 2.250,00 EUR, kao u točki III izreke ove presude.

59. Umješaču na strani tuženika nije priznat trošak sastav podneska od 14.12.2020. jer ovaj sud, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, smatra da sastav tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice.

60. Umješač (na strani tuženika) zatražio je i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka te mu je sud, temeljem čl. 154. st. 3 ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 2.250,00 EUR tekuću od 14.9.2026. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tužiteljici naloženo plaćanje troškova postupka umješaču, do isplate.

61. Tužiteljica, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, nema pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubila spor.

U Zagrebu, 14. rujna 2026. godine

Sutkinja:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi pisano županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- pun. umješača