REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: P-1070/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužitelja VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po OD Vukušić Bokan i parneri, OD u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb zastupane po OD Porobija & Porobija, OD u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 25. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i zamj. pun. tužitelja, i punomoćnice tuženice, te objave presude dana 14. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 25.480,51 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 5,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2006. do isplate,

- 5,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2006. do isplate,

- 0,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2006. do isplate,

- 88,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2008. do isplate,

- 144,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2008. do isplate,

- 140,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,

- 119,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2008. do isplate,

- 128,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2008. do isplate,

- 122,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2008. do isplate,

- 121,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2008. do isplate,

- 121,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2008. do isplate,

- 143,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,

- 157,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008. do isplate,

- 137,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008. do isplate,

- 190,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

- 191,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,

- 173,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,

- 177,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,

- 178,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,

- 171,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,

- 172,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,

- 199,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2009. do isplate,

- 207,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

- 198,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,

- 204,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,

- 203,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

- 218,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

- 228,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

- 226,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

- 235,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

- 253,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,

- 239,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

- 253,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.08.2010. do isplate,

- 282,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 282,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 282,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 282,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 301,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 320,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,

- 326,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,

- 327,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,

- 344,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,

- 383,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,

- 426,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

- 473,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,

- 402,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,

- 378,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,

- 379,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2011. do isplate,

- 387,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2011. do isplate,

- 405,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.01.2012. do isplate,

- 410,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

- 403,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2012. do isplate,

- 402,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.04.2012. do isplate,

- 412,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.05.2012. do isplate,

- 410,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2012. do isplate,

- 404,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,

- 402,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,

- 385,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.09.2012. do isplate,

- 401,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2012. do isplate,

- 407,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,

- 404,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.12.2012. do isplate,

- 388,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2013. do isplate,

- 395,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2013. do isplate,

- 392,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013. do isplate,

- 409,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2013. do isplate,

- 385,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2013. do isplate,

- 382,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.06.2013. do isplate,

- 384,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2013. do isplate,

- 384,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2013. do isplate,

- 385,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2013. do isplate,

- 389,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2013. do isplate,

- 396,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2013. do isplate,

- 396,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.11.2013. do isplate,

- 406,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2013. do isplate,

- 396,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2014. do isplate,

- 210,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.02.2014. do isplate,

- 214,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2014. do isplate,

- 208,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.04.2014. do isplate,

- 204,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2014. do isplate,

- 206,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2014. do isplate,

- 211,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.07.2014. do isplate,

- 213,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2014. do isplate,

- 215,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.09.2014. do isplate,

- 217,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2014. do isplate,

- 222,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2014. do isplate,

- 221,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.12.2014. do isplate,

- 224,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.02.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.03.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2015. do isplate,

- 223,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.08.2015. do isplate,

- 262,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana

2. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani zahtjev tužitelja 1 koji glasi:

I. Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 19.241,88 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 5,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2006. do isplate,

- 5,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2006. do isplate,

- 0,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2006. do isplate,

- 28,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2007. do isplate,

- 18,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2007. do isplate,

- 34,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2008. do isplate,

- 32,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2008. do isplate,

- 88,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2008. do isplate,

- 85,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,

- 64,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2008. do isplate,

- 72,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2008. do isplate,

- 66,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2008. do isplate,

- 65,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2008. do isplate,

- 65,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2008. do isplate,

- 88,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,

- 101,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008. do isplate,

- 82,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008. do isplate,

- 135,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,

- 135,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,

- 117,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,

- 121,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,

- 122,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,

- 115,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,

- 116,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,

- 143,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2009. do isplate,

- 151,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

- 142,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,

- 148,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,

- 147,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,

- 162,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,

- 172,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,

- 170,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,

- 179,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,

- 197,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,

- 184,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,

- 197,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.08.2010. do isplate,

- 227,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 227,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 227,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 227,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 245,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.08.2010. do isplate,

- 265,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,

- 271,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,

- 271,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,

- 289,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,

- 327,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,

- 370,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,

- 417,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,

- 323,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,

- 298,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,

- 299,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2011. do isplate,

- 307,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2011. do isplate,

- 325,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.01.2012. do isplate,

- 331,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,

- 323,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.03.2012. do isplate,

- 322,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.04.2012. do isplate,

- 332,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.05.2012. do isplate,

- 330,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2012. do isplate,

- 325,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,

- 322,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,

- 305,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.09.2012. do isplate,

- 321,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.10.2012. do isplate,

- 327,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,

- 324,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.12.2012. do isplate,

- 308,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2013. do isplate,

- 315,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.02.2013. do isplate,

- 312,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013. do isplate,

- 329,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.04.2013. do isplate,

- 305,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2013. do isplate,

- 302,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.06.2013. do isplate,

- 304,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2013. do isplate,

- 304,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.07.2013. do isplate,

- 305,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.08.2013. do isplate,

- 310,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.09.2013. do isplate,

- 316,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2013. do isplate,

- 316,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.11.2013. do isplate,

- 326,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.12.2013. do isplate,

- 316,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.01.2014. do isplate,

- 130,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.02.2014. do isplate,

- 134,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2014. do isplate,

- 128,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.04.2014. do isplate,

- 124,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.05.2014. do isplate,

- 126,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.06.2014. do isplate,

- 131,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.07.2014. do isplate,

- 133,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2014. do isplate,

- 135,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.09.2014. do isplate,

- 137,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2014. do isplate,

- 142,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.11.2014. do isplate,

- 142,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.12.2014. do isplate,

- 144,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.02.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.03.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 19.08.2015. do isplate,

- 143,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani zahtjev 2 tužitelja koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.391,30 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 142,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,

- 199,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,

- 201,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,

- 196,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,

- 194,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,

- 196,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,

- 192,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,

- 192,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,

- 195,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,

- 212,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,

- 199,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,

- 213,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,

- 215,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,

- 216,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,

- 213,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,

- 213,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,

- 209,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,

- 206,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,

- 251,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,

- 253,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,

- 252,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,

- 250,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,

- 254,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,

- 257,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,

- 260,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,

- 259,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,

- 265,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,

- 263,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,

- 243,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,

- 258,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,

- 255,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,

- 268,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,

- 261,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,

- 255,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,

- 296,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,

- 306,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,

- 299,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,

- 300,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,

- 294,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,

- 296,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,

- 314,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,

- 362,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,

- 354,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,

- 341,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,

- 341,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,

- 339,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,

- 343,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,

- 348,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,

- 348,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,

- 345,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,

- 346,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,

- 347,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,

- 345,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,

- 345,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,

- 343,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,

- 339,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,

- 343,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,

- 344,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,

- 343,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,

- 337,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,

- 341,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,

- 342,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,

- 339,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,

- 334,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,

- 330,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,

- 333,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,

- 334,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,

- 339,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,

- 336,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,

- 337,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,

- 338,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,

- 44,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,

- 44,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,

- 44,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,

- 43,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,

- 43,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,

- 43,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,

- 43,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,

- 44,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,

- 43,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,

- 44,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,

- 44,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,

- 44,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,

- 44,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,

- 44,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,

- 43,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,

- 43,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,

- 43,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,

- 43,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,

- 43,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,

- 134,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

4. Usvaja se eventualno kumulirani zahtjev 3 tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 12.165,89 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 60,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2007. do isplate,

- 60,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2007. do isplate,

- 60,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2008. do isplate,

- 61,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008. do isplate,

- 117,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,

- 119,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,

- 115,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2008. do isplate,

- 114,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2008. do isplate,

- 116,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2008. do isplate,

- 113,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2008. do isplate,

- 114,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,

- 115,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2008. do isplate,

- 125,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,

- 118,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,

- 126,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,

- 127,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,

- 128,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,

- 126,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,

- 126,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,

- 124,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,

- 122,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,

- 166,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,

- 168,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,

- 167,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,

- 166,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,

- 168,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,

- 170,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,

- 173,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,

- 172,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,

- 176,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,

- 175,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,

- 154,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,

- 163,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,

- 161,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,

- 169,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,

- 165,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,

- 162,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,

- 197,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,

- 204,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,

- 199,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,

- 199,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,

- 195,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,

- 197,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,

- 209,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,

- 211,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,

- 196,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,

- 191,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,

- 184,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,

- 184,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,

- 183,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,

- 186,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,

- 188,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,

- 188,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,

- 186,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,

- 187,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,

- 188,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,

- 187,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,

- 187,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,

- 186,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,

- 184,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,

- 186,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,

- 187,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,

- 186,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,

- 183,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,

- 185,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,

- 185,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,

- 184,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,

- 181,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,

- 179,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,

- 181,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,

- 182,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,

- 184,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,

- 183,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,

- 183,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,

- 184,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.678,96 EUR. s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona oobveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu (dalje: Ugovor). Ugovor da sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i : Valutna klauzula). Stoga je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate (dalje i: Kamate). Stopa Kamata nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja Kamate, te nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za Kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Postupanjem pod 2. i 3. gore, tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja. Predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata. Tuženik se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja i saslušanja stranaka, a obzirom da se u konkretnom slučaju spor vodi u vezi pravnog pitanja, o čemu tuženik detaljnije izlaže u nastavku. U odnosu na posljednju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.g. (dostupnu na mrežnim stranicama VSRH), tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem VSRH, ocjenjujući pitanje o postojanju pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ugovorima o CHF kreditima, takav pravni interes isključuje u odnosu na korisnike konvertiranih kredita (str. 22. presude br. Rev 2221/2018). Utoliko se i tužbeni zahtjev za isplatu pokazuje neosnovanim. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. godine. Tuženik osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet spora jer podaci iz spisa predmeta, kao i javno dostupni podaci iz sudskog i obrtnog registra ukazuju na činjenicu da su sredstva odobrenog kredita iskorištena za poslovne namjene. Naime, obzirom da iz odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu slijedi da je namjena kredita,kupnja stana u [adresa]", iz javno dostupnih podataka sudskog i obrtnog registra proizlazi da je riječ o nekretnini koja se koristi za poslovne namjene - kao sjedište trgovačkog društva LOGOS d.o.o. za trgovinu i usluge (OIB: 81821419786), a kojeg trgovačkog društva je jedini član i direktor upravo tužitelj. Povrh toga, tuženik ističe da je na adresi predmetne nekretnine također bilo registrirano i sjedište obrta ,, [obrt], obrt za usluge najma plovila, vl. VB, [adresa]" također u vlasništvu tužitelja, a koji je u međuvremenu odjavljen. Obzirom da je odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti", tuženik ističe da se tužitelj u tužbi neosnovano poziva na presude iz kolektivne zaštite potrošača kako u pogledu tamošnjih utvrđenja, tako i u pogledu tijeka i prekida zastare. Slijedom navedenog, novčana tražbina tužitelja prema tuženiku ne postoji, a kada bi i postojala, što tuženik osporava, bila bi zastarjela. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na sve dospjele anuitete za koje iz prometa po kreditu ne proizlazi tko ih je platio. Osnovna pretpostavka instituta stjecanja bez osnove jest ta da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle samo onaj od kojega je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat. Takvo stajalište je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III/3176/20071 od 6. svibnja 2010.g. u kojoj se navodi: ,,Iz izloženog je razvidno da je u postupku povodom parnične tužbe podnositelja drugostupanjski sud iznio jasne i valjane razloge za svoje stajalište o nedostatku aktivne legitimacije podnositelja kao tužitelja, jer, sukladno članku 210. ZOO-a, stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojega je nešto bez osnove stekao. Dakle, samo onaj od kojeg je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat. "Odluka je dostupna na mrežnoj stranici USRH Utoliko, činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao korist bez osnove, na teret tužitelja, ne odgovaraju pravom stanju stvari. Tuženik predlaže da, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u dijelu u kojem tužitelj nije plaćao dospjele anuitete. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku ,,ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 15. veljače 2016. godine sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao is osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Tužena banka ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama². Prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor. Konverzija kredita da je nastupila : na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, i to nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu, pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna (i) početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (ii) početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu (iii) iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu (iv) ukupno uplaćene iznose (preračunate u EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja, nastupio (v) pri čemu na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač.7 takvo zakonsko rješenje iz ZID ZPK/15 bilo je naročito propagirano u javnosti, kako od strane zakonodavca, tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostaloga, radi ,,trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF" i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi, a tužena banka bila je u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca (vi) tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Konkretni tužitelj je, dakle, svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Tužitelj, međutim, u ovom sporu tvrdi da ga tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije, ne obvezuje, te i dalje unatoč prihvatu konverzije, traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora sklopljenog u CHF. Za takvo stajalište nema uporišta u primjeni materijalnog prava, kao što se to obrazlaže u nastavku. O odlučnim pravnim pitanjima sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješil sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom. Banka je pri tome po ZID ZPK/15 bila dužna napraviti novi otplatni plan" i njime zamijeniti početno utvrđeni otplatni plan" (čl. 19.c, stavak (1) točka 3. ZID ZPK/15) s ,,novim anuitetima u EUR", te svim ,,izmjenama ugovornih uvjeta" koji uključuju, ,,iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta". Naposljetku, banka je klijentu (ovdje tužitelju) bila dužna dostaviti propisani ,,izračun izmijenjenog ugovora o kreditu" (čl. 19.e ZID ZPK/15), a konverzije s prijedlogom novog potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju. Kad je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije je prihvaćao ,,izračun konverzije" utemeljen na ,,novom otplatnom planu", te predviđen pravilima iz članka 19.c. ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. Nakon toga, sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao:promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope - prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. U potvrdu ovog stajališta da govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019, koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita: „U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačko kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može bit volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora". Ta praksa da je nadalje potvrđena i u praksi brojnih županijskih sudova u zemlji. Iz navedenoga proizlazi i daljnji zaključak: ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovu mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Tužitelj je, za razliku od tužene banke, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio. Stoga da su i razlozi na koje se tužitelj konkretno poziva u tužbi, načelno u pravnom smislu pravno nerelevantni, jer je tužitelj prethodno prihvatio ponudu na konverziju takvu kakvom ju je zakonodavac definirao. U takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima. U odnosu na praksu ECJ, treba istaknuti kako okolnosti svih dosadašnjih postupaka pred tim sudom, nisu istovjetne okolnostima u ovom i drugim sličnim parničnim postupcima u Hrvatskoj. Naime, konverzija ugovora o kreditu sklopljenom uz valutnu klauzulu u CHF-u u ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u EUR, u Republici Hrvatskoj nije bila posljedica intervencije državnog suda u sadržaj ugovora o kreditu, kao što nije niti posljedica intervencije zakonodavca u sadržaj ugovora između tužitelja i tužene banke, na načinda bi potrošač bio prisiljen prihvatiti konverziju. U Hrvatskoj nijednom potrošaču, pa tako ni tužitelju nitko nije nametnuo da prihvati konverziju, dakle ni sud, ni zakonodavac, a ponajmanje tužena banka. U vezi s time, tek podredno valja istaknuti da tužiteljeve tvrdnje također nemaju uporišta u pravu, kako se to obrazlaže u nastavku. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite Tužitelj da se, što izravno, što neizravno, poziva na pravomoćnu presudu VTSRH iz kolektivnog spora (Pž- 7129/13), presudu VSRH (Revt 249/14) i ocjenu Ustavnog suda RH (U-III- 2521/15), koje su potvrdile da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnim ugovorima svih banaka u RH u CHF kreditima bile nejasne, nerazumljive odnosno nepoštene, jer nisu omogućivale potrošaču da predvidi buduće posljedice njihove primjene tijekom razdoblja trajanja ugovora o kreditu. Tužena banka nema mogućnosti dovoditi u pitanje sadržaj tih odluka pred redovnim sudovima, ali ukazuje na to da one ne potvrđuju osnovanost tužiteljevih tužbenih razloga u ovom sporu, nego ih te odluke, štoviše, izravno demantiraju. Naime, u pravnom poslu koji je bio sklopljen medu strankama u povodu konverzije, povijesne kamatne stope bile su izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje. Prihvatom takvog ugovora o konverziji, sukladnog ZID ZPK/15, potrošač mnaprosto više nije bio u poziciji da ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze", odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Pristajući, u ovim okolnostima, na izračun koji je sadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima, pristao je na čvrsto definiranu prošlost, jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnom brojkom (pa su u tom smislu sadržajno bile fiksne), ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije, za koje je razdoblje naposljetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15 ZID ZPK/15 je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom. Sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja. ,,Novi otplatni plan" iz čl. 19.c, stavak (1) točka 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio ,,početno utvrđeni otplatni plan" uključivao je ,,iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa" ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta". Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Odredba članka 19. c stavak (1) točka 3. ZID ZPK/15. Odredba članka 19. c stavak (1) točka 4. ZID ZPK/15. Vidi također stranice 3 do 7 te stranicu 9 izračuna konverzije. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone ,,primijenjeni CHF tečaj" sadržanom u Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. Nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi članka 19.c. st.1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate, i to točno, zakonom određenom ,,tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR". Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. Naposljetku, sukladno izričitoj odredbi članka 19.c. st.1. t. 5. treća alineja ZID ZPK/15 na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Stoga, i u odnosu na ovo pitanje tuženik upućuje na razmatranja pod A), a podredno ukazuje na odredbe čl. 19.c. ZID ZPK/15 iz koje proizlazi opisani način na koji je zakonodavac uredio, a tužitelj prihvatio, obračun takve preplate, a čime su, stranke, posljedice eventualno ništetne CHF valutne klauzule, također sporazumno, trajno i konačno uredile ab initio i nadomjestile EUR valutnom klauzulom. Na temelju sveg navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 1635/2019 od 13. listopada 2023., a koja je povodom žalbe stranaka ukinuta odlukom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-881/2024 od 14. svibnja 2025. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. U ovom predmetu sud je već donio presudu pod poslovnim brojem P- 1635/2019 od 13. listopada 2023. kojom presudom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja, a usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev 3 tužitelja.

5. Povodom žalbi tužitelja i tuženika Županijski sud u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-818/24-3 od 14. svibnja 2005. godine je donio rješenje kojim je uvažio žalbe stranaka, ukinuo cit. prvostupanjsku presudu, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev radi isplate ističući još tri eventualno kumulirana zahtjeva, a sud je prvog stupnja odbio „glavni“ tužbeni zahtjev, nije odlučio po prvom i drugom eventualno kumuliranom zahtjevu, već o trećem kojeg je usvojio. U presudi sud ne navodi da su postavljena četiri zahtjeva, ne obrazlaže na čemu se temelji svaki od tih zahtjeva (ili razlikuju) u smislu odredbe čl. 188. ZPP, te osim ocjene o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te okolnosti vezanih uz prigovor zastare, presuda ne sadrži razloge o preostalim odlučnim činjenicama, unatoč tome što je u postupku bilo brojnih tvrdnji i prigovora stranaka koje je valjalo ocijeniti. Sud prvog stupnja da nabraja tvrdnje stranaka, nabraja izvedene dokaze, to nije dovoljno da bi presuda sadržavala razloge, već je potrebno dati ocjenu dokaza odnosno pravno stajalište suda o spornim činjenicama i primjeni prava oko kojih su se stranke sukobljavale. Stoga da je tužitelj u pravu kada tvrdi da presuda ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen glavni zahtjev unatoč utvrđenju da bi ugovorne odredbe bile ništetne što je za posljedicu imalo stjecanje bez osnove na strani tužene banke. Ukoliko je u pitanju bila visina zahtjeva, onda je sud trebao dati razloge zbog kojih smatra da tužitelju ne pripada iznos zatražen tim zahtjevom. K tome je tužitelj nakon izvedenog vještačenja dostavio podnesak od 15. ožujka 2023. a tuženik je izjavio da se radi o preinaci tužbe čemu se na ročištu usprotivio, dok je sud prvog stupnja sudio u okviru zahtjeva postavljenih tim podneskom, ne dajući u pobijanoj odluci razloge radi li se o situaciji iz odredbe čl. 190. ZPP i ukoliko se radi jesu li ostvarene pretpostavke za dopuštenost preinake. Da je uz apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ostvarena i relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. ZPP što je bilo je bilo od utjecaja na zakonitost odluke u odbijajućem dijelu. Jednako tako da pravom tužitelj tvrdi da je prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP u situaciji objektivne eventualne kumulacije potrebno odlučiti o osnovanosti svih zahtjeva na način da sud prihvaća slijedeći zahtjev ako nađe da onaj prije njega istaknut nije osnovan. Sud prvog stupnja da odbija „glavni zahtjev“, ne odlučuje o prvom i drugom zahtjevu u kumulaciji i usvaja treći eventualno kumulirani. Da bi se usvojio treći zahtjev u kumulaciji kako je sud prvog stupnja postupio tada da je bilo potrebno odbiti sve zahtjeve prije tog koji je usvojen i za to dati razloge o odlučnim činjenicama u okviru primijene mjerodavnog materijalnog prava. Budući sud nije postupio na izloženi način čime je ostvario relativno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 188. st. 2. ZPP, ovo da je već dovoljan razlog za ukidanje usvajajućeg dijela pobijane odluke. Pored toga, tuženik s pravom da ukazuje da je presuda u usvajajućem dijelu zahvaćena i drugim povredama postupka, a naročito onom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz tvrdnju da neke obroke kredita nije platio tužitelj pa da mu ne pripada pravo na povrat. Tvrdio je da tužitelj nema svojstvo potrošača jer da je kredit sklopljen u poslovne svrhe s obzirom je tužitelj na adresi stana imao prijavljeno sjedište obrta. Tvrdio je da je tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. 78/15. i 102/15) izjednačen s položajem potrošača koji su digli kredite u EUR-ima i da nema pravo na nikakvu isplatu., da je iznio prigovore na nalaz vještaka financijske struke u podnesku od 6. rujna 2022., ustrajao da se vještaku isti dostavi na očitovanje, a što je sud prvogstupnja propustio učiniti, niti je u pobijanoj odluci iznio razloge za takvo postupanje, čime da je ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Sud prvog stupnja da će u nastavku postupka otkloniti povrede postupka na koje je ukazano ovim rješenjem pa će prilikom donošenja nove zakonite odluke odlučiti redom o zahtjevima kako su oni postavljeni i za to dati razloge o odlučnim činjenicama, kako u pogledu osnovanosti, tako i visine zahtjeva jer sud u presudi uopće ne ocjenjuje nalaz vještaka, niti ocjenjuje visinu zahtjeva. Bilo bi za zaključiti kako sud prvog stupnja konverziju ne smatra okolnošću uslijed koje bi tužitelj izgubio pravo na isplatu, pa je u toj situaciji prihvatljivo da bi tužitelj imao pravo na isplatu prema početno ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan isplate kredita (početnom), pri čemu bi se imao uzeti u obzir preplaćeni iznos koji je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju tužitelju prilikom konverzije uračunat. Jer jednako tako, ne bi bilo prihvatljivo ni stajalište tužitelja da bi konverzija bila bez ikakvog učinka, naprotiv ima na visinu zahtjeva budući valja uračunati pretplatu koju je tužena banka uračunala prilikom konverzije, pa tek ako bi potom ostalo nenaplaćeno novčano potraživanje isto bi moglo predstavljati obeštećenje sve sukladno odluci Rev-1096/22 s kojim se stajalištem ovo žalbeno vijeće slaže

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu, izvadak iz tekućeg računa, otplatni plan, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid i pročitao nalaz i mišljenje vještaka, saslušao tužitelja, izvršio uvid u nalaz i mišljenje dopunskog vještačenja i nadoslušali tužitelja.

8. Iz iskaza tužitelja VB proizlazi da je isti rješavao stambeno pitanje 2006. godine. U Zagrebačkoj banci da je imao poslovni račun i privatni račun, osobni kao fizička osoba. U banci da su mu kada je došao pitati za stambeni kredit ponudili taj kredit koji da je sklopio u švicarcima. Oni da su mu sačinili taj ugovor u banci i rekli da je taj švicarac povoljniji za kredit jer da je stabilna valuta. Bankarica da ga je uvjerila da je to za njega najbolji izbor. Nadalje, on da je dao povjerenje banci, naravno banci kao instituciji. Oni da su mu sačinili taj ugovor i dali i on na njega da nije ni mogao utjecati ništa, već da je bilo "uzmi ili ostavi". Navodi da ga nisu upozorili na nikakve parametre da može dolaziti do promjene valute, kamatne stope, jer da su ga upozorili on da ne bi onda ni ulazio u takav kredit. Banka da ga je upozorila da ukoliko ne bude plaćao rate kredita da može onda izgubiti pravo na stan i to da mu je rekao i javni bilježnik. Njega ni banka, a niti javni bilježnik da nisu upozorili na nikakvu opasnost valutne klauzule, a niti na promjenjivost kamatne stope. Navodi da nije mogao pregovarati ni utjecati na taj ugovor jer to banka daje, ili prihvatiš ili ne prihvatiš, to je to. On da je pročitao taj ugovor, ali da se radi se o "ogromnom" ugovoru, da ima puno stranica i da nije on tu nešto puno stručan. Za njegov laički pogled da je bilo tu dosta nejasnoća u tom ugovoru, ali da je prevladalo povjerenje prema banci kao što je ranije naveo. Tužitelj pojašnjava da kada je rekao da mu je ugovor bio nejasan da hoće reći u globalu nejasan, a da je znao kako kredit izgleda. Iskazuje da se nije informirao o tečaju te valute prije sklapanja ugovora. Općenito da zna što bi bila valutna klauzula, da nije bio svjestan mogućnosti rizika promjene tečaja tijekom otplate kredita. Tužitelja da su uvjeravali baš u to da je stabilna ta valuta. Banka da nije nudila nikakav drugi kredit u ni jednoj drugoj valuti osim ovog švicarca, da se ne može sjetiti točno koliko puta je išao u banku prije sklapanja ugovora kod bankarice. Kod drugih banaka da se nije u vezi drugih kredita. Nisam išao u druge banke zato jer je kao što sam prije rekao imao sam račune u tojbanci, da nije bio svjestan mogućnosti promjene kamatne stope. Promjenjivost kamatne stope da mu je objašnjena drugačiji način. Njemu da je baš ta bankarica što se tiče te promjenjivosti kamatne stope uvjeravala da je baš taj švicarac što se toga tiče stabilan i da tu nema promjenjivosti kamatne stope te da se ne sjeća da li mu je dostavljena obavijest o promjenjivosti kamatne stope. Kredit da je podigao radi rješavanja stambenog pitanja. On da nije nikada tu nekretninu iznajmljivao već da živiu njoj. U svom vlasništvu da imam Logos d.o.o. a firma se bavi turizmom. Sjedište te firme da je registrirano na adresi tog stana jer da u firmi nema zaposlenika osim njega, a on da je direktor i da je moralo sjedište biti tu gdje stanujem jer da nema poslovni prostor moja firma. On da je sam otplaćivao rate kredita. Na ročištu 25. ožujka 2026. tužitelj je iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojeg je ranije dao u ovom predmetu, još navodi da se i dalje bavi privatnim poslom, da se u tom stanu nikad nije obavljala poslovna djelatnost već da služi za stanovanje, a stan da je služio samo kao administrativno središte za primanje pošte.

9. Iz ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika koji kredit je sklopljen na iznos od 171.435,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate 30 godina, te uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,50 %, godišnje, a koji kredit je sklopljen 20. lipnja 2006. godina radi kupnje stana.

10. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Sandre Došen proizlazi da su tuženica Zagrebačka banka d.d., kao Kreditor i tužitelj VB iz [adresa], kao Korisnik kredita, sklopili su Ugovor o kreditu, broj Ugovora: 031/06, kreditna partija br. 7103168966, od 06.06.2006.g., kojim je tuženica tužitelju odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 171.435,00 CHF. Ugovoreni rok otplate kredita je 360 mjeseca s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 4,50% godišnje, zatim korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate anuiteta prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Prema otplatnoj tablici 359 ugovorenih mjesečnih iznosa anuiteta iznose 859,47 CHF te zadnji iznosi 858,42 CHF. Prema planu otplate po kreditu evidentno je, da je tuženica tijekom otplate povisivala mjesečne iznose anuitete i to od 01.10.2007.g. Odobreni kredit u iznosu od 171.435,00 CHF isplaćen je u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 789.364,91 HRK dana 28.07.2006.g. Tečaj na dan isplate kredita 28.07.2006.g.

iznosi

4,604456

HRK

za

CHF.

a) Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 192.068,53 HRK u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3 ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije). b) Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 145.063,07 HRK u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014., a obračun valute za razdoblje od

zaključenja

Ugovora

o

kreditu

do

konverzije).

c) Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 161.172,74 HRK u odnosu na ono što bi stekla da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3 ZOO, (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do konverzije). d) Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 91.663,92 HRK u odnosu na ono što bi stekla da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe (obračun kamate za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014.g.).

11. U dopuni mišljenja (l.s. 531) navodi se da je tuženica Zagrebačka banka d.d., kao Kreditor i tužitelj VB iz [adresa], kao Korisnik kredita, sklopili su Ugovor o kreditu, broj Ugovora: 031/06, kreditna partija br. 7103168966, od 06.06.2006.g., kojim je tuženica tužitelju odobrila kredit u kunskojm protuvrijednosti iznosa od 171.435,00 CHF. Ugovoreni rok otplate kredita je 360 mjeseca s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 4,50% godišnje, zatim korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan uplate anuiteta prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Prema otplatnoj tablici 359 ugovorenih mjesečnih iznosa anuiteta iznose 859,47 CHF te zadnji iznosi 858,42 CHF. Prema planu otplate po kreditu evidentno je, da je tuženica tijekom otplate povisivala mjesečne iznose anuitete i to od 01.10.2007.g. Odobreni kredit u iznosu od 171.435,00 CHF isplaćen je u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 789.364,91 HRK dana 28.07.2006.g. Tečaj na dan isplate kredita 28.07.2006.g. iznosi 4,604456 HRK za CHF. Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 191.982,89 HRK odnosno 25.480,51 EUR, u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3 ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do konverzije, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije). Zakonska zatezna kamata na razliku anuiteta u iznosu od 191.982,89 HRK odnosno 25.480,51 EUR od dana uplate anuiteta do 30.09.2015. iznosi 106.542,81 HRK odnosno 14.140,66 EUR. Ukoliko se od zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 106.542,81 HRK odnosno 14.140,66 EUR, sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima, odbije iznos priznat konverzijom (18.972,28 HRK), rezultat iznosi 87.570,53 HRK odnosno 11.622,61 EUR. Ukupna razlika anuiteta uvećana za zakonske zatezne kamate nakon umanjenja konverzije iznosi 279.553,42 HRK odnosno 37.103,11 EUR. Tuženica bi više stekla od tužitelja, po Ugovoru o kreditu iz tužbe, iznos od 144.977,98 HRK odnosno 19.241,88 EUR u odnosu na ono što bi stekla da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do 01. siječnja 2014., a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije). Zakonska zatezna kamata na razliku anuiteta u iznosu od 144.977,98 HRK odnosno 19.241,88 EUR od dana uplate do 30.09.2015. iznosi 62.081,03 HRK odnosno 8.239,57 EUR. Ukoliko se od zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 62.081,03 HRK odnosno 8.239,57 EUR, sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima, odbije iznos priznat konverzijom (18.972,28 HRK), rezultat iznosi 43.108,75 odnosno 5.721,51 EUR. Ukupna razlika anuiteta uvećana za zakonske zatezne kamate nakon umanjenja konverzije iznosi 188.086,73 HRK odnosno 24.963,40 EUR.

12. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je odlučeno kao u izreci presude.

13. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženica, kao kreditor zaključili predmetni ugovor kojim je tuženica odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 171.435,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je kamatna stopa od 4,50% godišnje, na rok od 30 godina, te je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama Banke, na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženikom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. No, pokretanje ili vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača .

15. Treba navesti da se nedvojbeno radi o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, a da se nije pojedinačno pregovaralo. Prema odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a, proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO-a, proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan. Prema odredbi članka 295. ZOO-a, opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. 14. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, tj. i savjesno i nesavjesno. Po ocjeni ovog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna je i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13, navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

18. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Zakon o zaštiti potrošača i ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a, kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard). Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja .

19. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Banka je tužitelju kao korisniku kredita nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja .

20. Na temelju utvrđenih činjenica, ovaj sud smatra da je odredba Ugovora kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke nepoštena i prema tome ništetna. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita, nepoštene su te stoga ništetne, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 4,50% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

21. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 4,50%, a to i s obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

22. Iz odredbe članka 21. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine" broj 75/08) proizlazi da je kuna (jedino) zakonsko sredstvo plaćanja i ona se (osim kada je zakonom dopušteno da se za plaćanja u zemlji može dopustiti korištenje druge valute) mora koristiti za sva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske. Plaćanje u kunama, valuti Republike Hrvatske, mora se obavljati i u slučaju kada je ugovorena valutna klauzula, odnosno kada je novčana obveza vezana uz tečaj valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Ta obveza postoji i kada obveza plaćanja protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti. Suprotno postupanje sankcionirano je propisima Republike Hrvatske kao kažnjivo djelo. Članak 22. ZOO-a po svojoj je pravnoj naravi iznimka od načela monetarnog nominalizma propisanog člankom 21. ZOO-a. Prema tom načelu dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koje obveza glasi, neovisno o tome je li vrijednost novca u međuvremenu pala ili porasla. Načelo monetarnog nominalizma isključuje odgovornost dužnika za gubitak vrijednosti novca. Prema suprotnom načelu, načelu valorizma, promjena vrijednosti novca zahtijeva promjenu visine novčanog iznosa koji je objekt novčane obveze. Svrha valorizacije je osiguranje jednake vrijednosti činidaba određenog ugovornog odnosno drugog obveznopravnog odnosa. Ako vrijednost novca padne, broj novčanih jedinica treba povećati, a ako poraste, njihov broj treba smanjiti. Članak 22. ZOO-a, to jest ugovaranje valutne klauzule jedan je od načina zaštite jednake vrijednosti međusobnih davanja (činidaba), uz indeksnu klauzulu (članak 23. ZOO-a) i kliznu skalu (članak 24. ZOO-a). Ugovorne strane, i vjerovnička i dužnička, ugovaraju valutnu klauzulu kako bi vrijednost uzajamnih davanja koja su, u pravilu vremenski razdvojena, zadržala punu jednakost s obzirom na ugovoreno mjerilo – vrijednost ugovorene strane valute ili cijene zlata. Članak 22. ZOO-a ne ograničava svoju primjenu samo na neke poduzetnike, već se on jednako odnosi na sve poduzetnike, neovisno o tome koju djelatnost obavljaju. Prema tome, mogućnost ugovaranja valutne klauzule propisane člankom 22. ZOO-a jednaka je za sve subjekte ugovornog prava i primjenjuje se na sve ugovore, dakle, i one koje sklope dvije fizičke osobe bez svojstva trgovca (građanskopravni ugovori) i omogućuje svim ugovornim stranama pod jednakim uvjetima ugovaranje te zaštitne klauzule. Hoće li ona biti ugovorena ovisi o slobodnoj volji obiju ugovornih strana (vjerovnika i dužnika). U pravnom smislu njome se osigurava (štiti) jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

23. Iz predmetnog Ugovora je vidljivo da su stranke glavnicu kredita vezali za valutu švicarski franak. Dakle, jasno je da je kredit odobren u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa u švicarskim francima prema određenom tečaju važećem na dan korištenja kredita i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po određenom tečaju na dan plaćanja i jasno je da je na taj način ugovorena zaštitna klauzula prema kojoj je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak i da se radi o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu iznijeto, kao i činjenicu da je prosječnom potrošaču u Republici Hrvatskoj pojam valutne klauzule poznat, tužitelj neosnovano smatra da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak nejasne. One su jasne, iako ne sadrže sintagmu „valutna klauzula u švicarskim francima“. Iz iskaza tužitelja, koji ovaj sud cijeni kao detaljan i vjerodostojan te mu u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da ga nisu u banci upozoravali na rizik podizanja kredita u švicarskim francima. Tuženik je to sve u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati, a tužitelj nije znao. Ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Prosječni korisnik kredita, pa tako i tužitelj, u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga, prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive.

24. U članku 4. ZOO/05 izričito je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema ocjeni suda, već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni korisnik kredita ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom korisniku kredita koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, korisnik kredita ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak, prema ocjeni ovog suda ozbiljan je uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za tužitelja ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu tužitelja i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita koji tužitelj kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima korisnik kredita, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče tužitelja na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu tužitelja protivna načelu savjesnosti i poštenja. Svrha ugovora o stambenom kreditu je da korisnik kredita dobije određeni iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem. Cilj samog ugovora je da korisnik kredita putem pravnog posla pod određenim uvjetima stekne pravo dobiti iznos novca kojim može riješiti svoj stambeni problem, čime se ostvaruje svrha ugovora. Poslovna aktivnost banke je sklapati ugovore o kreditu sa korisnicima radi ostvarenja profita, te ima financijska znanja koja prosječan korisnik kredita nema. Korisnik kredita nema drugog načina, jer ono što mu treba, pokušava ostvariti sklapanjem ugovora s bankom. Banka, koja je u tom odnosu jača strana, iako joj je prvenstveni poslovni cilj ostvariti profit, sklapanjem ugovora čiji je cilj da korisnik kredita dobije novac za rješavanje stambene potrebe, mora biti obzirna prema korisniku i njegovom interesu i u razumnoj mjeri informirati ga o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, a naročito ako se radi o standardiziranom ugovoru kojeg je sastavila ona sama bez pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom. Iz navedenog proizlazi da odredbe kojima se glavnica veže za švicarski franak već samim njihovim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret korisnika kredita. Banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok korisnik kredita prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni veliki rizik koji je specifičan za švicarski franak kao valutu utočišta, sve to dugoročno, dok traje ugovor, što znači i do 180 mjeseci, uz činjenicu da banka navedene odredbe i njihove posljedice razumije, a korisnik kredita ih ne razumije i nije ni svjestan da ih ne razumije, jer su mu na prvi pogled jasne, pa misli da je preuzeo samo opći rizik koji je vezan uz sam pojam svake valutne klauzule. Standardni ugovori tuženika koji sadrže ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak ne sadrže odredbe kojima bi korisnicima kredita bila dana prava kojima bi bio kompenziran rizik švicarskog franka kao valute utočišta. Činjenicom da je uz valutu švicarski franak vezana početna niža stopa ugovorne kamate, po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao da postoji ravnoteža između stranaka. Naime, i ugovorna kamata je vezana za valutu švicarski franak, pa isti rizik koji postoji u odnosu na glavnicu postoji i u odnosu na ugovorne kamate. Uz to, stopa ugovorne kamate je niža samo u početnoj fazi, dakle na prvi pogled, s obzirom da su promjenjive prema odluci banke. Tako je iznos ugovorne kamate korisniku nerazumljiv iz dva razloga: jer je vezan za tečaj švicarskog franka i jer je vezan za odluku banke.

25. Kako je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da korisnik kredita to ne zna i da mu je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, ovaj sud ocjenjuje da u opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na tužitelja postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini korisnik kredita taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga o tome banka nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnim ugovornim odredbama u tipskim formularnim ugovorima koje su banke sastavile same, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nisu prouzročile ni promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope, nego ugovorne odredbe.

26. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Visoki trgovački sud RH je ovom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno i prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Što se tiče valutne klauzule, treba razjasniti da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca) također došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju dramatično porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

27. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev 2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi.

28. Dakle, korištenjem predmetnih odredaba tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja, korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnog ugovora nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežuu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Prema odredbi čl. 322. ZOO/05, Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

29. U odnosu na prigovor zastare, navodi se kako ovaj prigovor nije osnovan. Odredba čl. 214. st. 1-3. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, ovaj sud je utvrdio da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 11. lipnja 2014. godine, to u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja.

30. Što se tiče osporavanja statusa potrošača tužitelja od strane tuženika ovaj sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ima potrošački status jer upravo iz priloženog ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka proizlazi da je tužitelj ovaj kredit sklopio radi kupnje stana u [adresa], te da je podignut u svojstvu fizičke osobe izvan bilo kakve poslovne djelatnosti.

31. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

32. Obzirom na prethodno navedeno utvrđenja u postupku i razloge koji su dani odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja, te eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja 1 i 2., jer sud iste smatra neosnovanim, te je valjalo usvojiti kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja 3. budući da iz nalaza i mišljenja i obzirom na provedene dokaze i utvrđenja u postupku proizlazi da bi bio osnovan kumulirani tužbeni zahtjev 3. jer bi u konkretnom slučaju tužitelja pripao upravo iznos od 12.165,89 EUR-a ( ranije 91.663,92 HRK) da je primijenjena valutna klauzula i da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate navedena u ugovoru.

33. Što se tiče prigovora tuženika da se radi o preinaci tužbe, ovaj sud smatra prigovor neosnovanim jer je tužitelj tek mogao urediti tužbeni zahtjev nakon što je provedeno financijsko vještačenje, pa ni u kom slučaju ne može biti riječ o preinaci tužbe.

34. Tuženik je istakao prigovor neodostatka aktivne legitimacije tužitelja koji prigovor sud također smatra neosnovanim budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj uplaćivao rate kredita.

35. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

36. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14,) te su tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, roč. 24.2.2022. 100 bodova, 27.4.2022. 100 bodova., 20.3.2023. 100 bodova, 25.4.2023. 100 bodova, za sastav podneska od 15.3.2023. 100 bodova, za sastav žalbe 125 bodova, podnesak od 18. 08. 2025 100 bodova., ročište 25.08.2025. 100 bodova, trošak dopune vještačenja 200,00 EUR-a, podnesak od 11.11.2025 100 bodova, roč. 19.11.2025 100 bodova, ročište 25. ožujka 2026. 100 bodova što uz uračunati PDV, za trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR te trošak pristojbe na tužbu 301,41 EUR što sveukupno iznosi 3.678,96 EUR.

U Zadru,14. rujna 2026.

Sutkinja

Jasenka Glavan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.

DNA: 1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.