Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-722/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Josipu Štrucelju, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Barbari Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp- 3/2025-4 od 16. svibnja 2025. i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-3/2025-20 od 5. rujna 2025., 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-3/2025-4 od 16. svibnja 2025. potvrđuje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-3/2025-20 od 5. rujna 2025. potvrđuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Psp-3/2025-4 od 16. svibnja 2025. određena je privremena mjera kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužitelja odmah uvede u posjed na dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na način da sa postavljene ograde ukloni lanac i lokot te mu preda jedan p rimjerak ključeva brave ulaznih vrata ograde i lokota te da mu dopusti daljnji nesmetan ulaz u dvorište i na kč. br. [katastarska čestica] uz nesmetano korištenje istog sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka te da se ubuduće za trajanja privremene mjere kloni svakog daljnjeg smetanja podnositelja u posjedu spornog dijela kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pod prijetnjom novčane kazne, a da se u protivnom ovlašćuje podnositelj da u prisutnosti sudskog ovršitelja i bravara zamijeni postojeću bravu ograde drugom odgovarajućom bravom i jedan primjerak ključeva zadrži za sebe, a drugi preda tuženiku, a što je tuženik dužan trpjeti. Pod točkom II. izreke određeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti odluke donesene u ovom postupku radi smetanja posjeda. Pod točkom III. izreke određeno je da se privremena mjera ima provesti danom dostave ovog rješenja protivniku osiguranja, dok je pod točkom IV. izreke navedeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

1.1. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP), poglavito ističući počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a. U žalbi u bitnome ističe da je tužitelju pristup na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] moguć na više načina, a da sud bez provedenog očevida na terenu nije imao uvjete za donošenje privremene mjere. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje prvog stupnja preinačiti i odbiti prijedlog za izdavanje privremene mjere odnosno ukinuti ga i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

1.2. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Psp-3/2025-20 od 5. rujna 2025. riješeno je:

„I. Tuženik VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je tužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom posjedu i pravu prolaza preko dijela nekretnine označene kao zk.čest.[katastarska čestica] – [adresa], dvorište, pomoćna zgrada, zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 1568 m2, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Gospiću, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], time što je dana 3., 4. i 5. travnja 2025. godine samovlasno smetao tužitelja u posjedu tako što je na željeznoj ogradi koja se nalazi postavljena na dijelu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], između zk.čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavio lanac i lokot.

II. Zabranjuje se tuženiku VE , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] svako takvo ili slično smetanje u buduće, te se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kao i da tuženik nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 648,23 EUR (slovima: šesto četrdeset osam eura i dvadeset tri centa), a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za postupanje po privremenoj mjeri podnesen ovom sudu 26. svibnja 2025. kao neosnovan.“

2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a poglavito ističući počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP -a. U žalbi navodi da sud prvog stupnja nije pravilno procijenio činjenično stanje iz dokaza koje je proveo u ovom postupku, a iz provedenih dokaza nije izveo pravilne zaključke zbog čega rješenje da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu niti ga je tuženik deposedirao jer da je željezna ograda na nekretnini tuženika znala biti povremeno otvorena te da ju je tuženik zatvarao više puta, pa i lokotom, zbog štete koju mu je radila stoka tužitelja , a obzirom da u postupku nije bilo utvrđen točan datum postavljanja lokota od strane tuženika da je sporna pravovremenost tužbe. Ističe i da je tužitelju prilaz na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] moguć i na druge načine. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje prvog stupnja preinačiti i odbiti prijedlog za izdavanje privremene mjere odnosno ukinuti ga i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

O žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp- 3/2025-4 od 16. svibnja 2025.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jasno je i razumljivo te se može ispitati, niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud pobijano rješenje donosi pozivom na odredbe članka 342. stavaka 1. do 5. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje; OZ) u vezi članka 346. stavka 1. točke 2. OZ-a i članka 442. ZPP-a obzirom da ocjenjuje da iz navoda tužbe proizlazi da je postupanjem tuženika dovedeno u pitanje prehranjivanje pedeset ovaca u vlasništvu tužitelja za koje opasnost ugibanja uslijed nedostatka hrane što da svakako ispunjava uvjete potrebe otklanjanja nenadoknadive štete propisane člankom 442. ZPP -a posebno u kontekstu dostavljenih fotografija iz kojih proizlazi da su nekretnine stranaka opasane visokim betonskim zidovima uslijed kojih pristup ovcama nije jednostavno zamjenjiv u kratkom roku.

6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud budući da žalbenim navodima tuženika nije doveden u sumnju.

7. Odredbom članka 442. ZPP-a propisano je da u parnicama zbog smetanja posjeda sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

8. U kontekstu citirane odredbe žalbeni navod tuženika da je pristup nekretnini moguć na drugi način, zbog čega da sud nije mogao odlučiti o prijedlogu za određivanje privremene mjere bez provođenja očevida nije osnovan.

9. Ovo stoga što za odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud nije bio dužan prethodno provesti očevid radi utvrđivanja svih mogućih načina pristupa nekretnini, osobito imajući u vidu da se postojanje uvjeta za određivanje privremene mjere ocjenjuje na temelju činjeničnih navoda i dokaza kojima sud raspolaže u trenutku odlučivanja.

10. Slijedom navedenog, pobijano rješenje odbijanjem žalbe tuženika valjalo je potvrditi i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

11. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelju nije bio nužan u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.

O žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp- 3/2025-20 od 5. rujna 2025.

12. Žalba nije osnovana.

13. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a budući da sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jasno je i razumljivo te se može ispitati, kao niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a.

14. Odredbom članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje; ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Iz citiranih odredbi ZV-a razvidno je da je za pružanje posjedovne zaštite nužno dokazati posljednji mirni posjed i čin smetanja, a posjednik koji dokaže te pretpostavke ima pravo zahtijevati da se utvrdi čin smetanja posjeda, tražiti uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza preko dijela nekretnine označene kao zk.čest. 3404 – [adresa], dvorište, pomoćna zgrada, zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 1568 m2, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Gospiću, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], time što je dana 3., 4. i 5. travnja 2025. na željeznoj ogradi koja se nalazi postavljena na dijelu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], između zk.[katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavio lanac i lokot, da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje u buduće te da mu se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja.

16. Prvostupanjski je sud pobijano rješenje utemeljio na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da iz iskaza svjedoka GE, sina tuženika, a nećaka tužitelja, proizlazi da su postojale određene prethodne nesuglasice između tužitelja i tuženika oko korištenja spornog prolaza, ali da se u konačnici tužitelj ipak slobodno koristio istim za pristupanje susjednoj čestici

- da je iako je moguće da je tuženik prethodno već pokušao postaviti lokot i da ga je tužitelj prerezao, iz iskaza svjedoka svejedno proizlazi da je tuženik tužitelja, neovisno o tuženikovoj motivaciji i uopće njenoj točnosti, svejedno puštao koristiti prolaz sve do postavljanja lokota koji je izazvao ovaj spor

- da iz iskaza ĐE, nećaka obaju parničnih stranaka, proizlazi da se tužitelj slobodno koristio tim prolazom te da se prolaz redovito zatvarao, ali da je neovisno o tome tužitelj onuda prolazio

- da su iskazi svjedoka sukladni iskazu tužitelja i supruge tužitelja, kao i samog tuženika koji je naveo da je tužitelju u više navrata pokušao zapriječiti put, ali da bi ga u konačnici ipak pustio da prođe dvorištem jer mu je brat

- da istinitost navoda svjedoka i stranaka dodatno potvrđuje i ispis fotografija sa servisa „Google Maps“ za koje nije vidljiv trenutak snimanja, ali koji je očigledno nastao prije početka spora obzirom da je kapija za prolazak vozila bila zaključana lancem i lokotom i u vrijeme održavanja uviđaja, kao i u vrijeme početka smetanja posjeda

- da u ovom postupku činjenica mogućnosti tužiteljevog pristupa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem drugog ulaza sa suprotne strane čestice nije od utjecaja na pitanje tužiteljevog posjeda služnosti prolaza preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud, cijeneći provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pravilno utvrdio činjenično stanje te iz tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak da se tužitelj koristio predmetnim prolazom preko dvorišta tuženika za pristup na susjednu česticu, razlozima koje navode tuženik i njegov sin usprkos, u konzumiranju ovlaštenja i puštanju slobodnog prolaska ostvarili su se uvjeti propisani člankom 16. stavak 1. ZV- a u vezi članka 10. stavak 1. i 5. i članka 186. stavak 1. ZV-a, obzirom da je tužitelj svojim jednostranim prolaskom preko tuženikove nekretnine, što tuženik nije trebao otrpjeti, ali je ipak otrpio, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine tuženika kao poslužne u korist susjedne nekretnine, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je postavljanjem lanca i lokota na ulazna vrata u dvorište tuženik počinio smetanje posjeda prava služnosti prolaza tužitelja čime su bili ostvareni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužitelju propisani člankom 21. stavak 1. i člankom 22. ZV-a.

18. Kod toga valja istaknuti, u odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava pravovremenost traženja posjedovne zaštite, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužba podnesena u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a.

19. Naime, tužba u predmetu je podnesena 29. travnja 2025., a tužitelj je u tužbi naveo da je do čina smetanja posjeda kako je opisano u tužbi došlo 3., 4. i 5. travnja 2025. Pritom iz potvrde Policijske postaje Gospić od 7. svibnja 2025. proizlazi da je toj policijskoj postaji 2. travnja 2025. prijavljeno onemogućavanje pristupa. Međutim, tuženik tijekom postupka nije iznio tvrdnje iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj za čin smetanja saznao prije 2. travnja 2025. niti je u tom smislu ponudio druge dokaze. U tom smislu, čak i kada bi se kao najraniji mogući datum saznanja tužitelja za čin smetanja uzeo 2. travnja 2025., tužba podnesena 29. travnja 2025. pravovremena je u smislu članka 21. stavak 3. ZV-a budući da je podnesena unutar subjektivnog roka od 30 dana, kako je to pravilno uzeo i prvostupanjski sud, zbog čega žalbeni navodi tuženika u tom pravcu nisu osnovani.

20. Slijedom navedenog, žalba tuženika ukazuje se u cijelosti neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi te stoga odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 14. rujna 2026.

Sudac

Josip Štrucelj