1

Poslovni broj: Gž R-41/2024-2

 

Poslovni broj: Gž R-41/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice B. T. iz O., OIB ..., zastupane po punomoćniku V. S., odvjetniku u O., protiv tuženika S. O. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. J., radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1471/2020-37 od 26. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1471/2020-37  od 26. siječnja 2024.;

- potvrđuje u točkama I., II., III. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 1.739,50 EUR (slovima: tisuću sedamsto trideset devet eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2020. do isplate i u točki V. izreke,

- preinačuje u točki III. izreke u dijelu u kojem je na iznos naknade štete dosuđena zakonska zatezna kamata od 17. studenoga 2020. do 15. prosinca 2020., tako da se sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik na dosuđeni iznos od 1.739,50 EUR (slovima: tisuću sedamsto trideset deve eura i pedeset centi) plati zakonsku zateznu kamatu za vremenski period od 17. studenoga 2020. do 15. prosinca 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

III. Točka IV. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od dana 5. studenog 2020. godine tuženika S. O., O., OIB: ... prema tužiteljici B. T. iz O., OIB: ..., nezakonita i nedopuštena.

II. Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 11. veljače 2020. godine između tužiteljice i tuženika s danom 5. studenim 2020. 

III. Nalaže se tuženiku S. O., O., OIB: ..., da tužiteljici B. T. iz O., OIB: ..., na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, isplati iznos od 1.739,50 EUR-a (tisućusedamtotridesetdeveterua-pedesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2020. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri  čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana .

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici na iznos od 1.739,50 EUR-a plati zatezne kamate tekuće od 5. studenog 2020. pa do 16. studenog 2020.

V. Nalaže se tuženiku S. O., OIB: ..., da tužiteljici B. T., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR-a (tisućustodvadesetpeteura), u roku 15 dana.“

 

2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 9. siječnja 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje ili da istu preinači te naloži tužiteljici da mu naknadi troškove postupka i žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

5. Tužiteljica u tužbi traži utvrđenje da je otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 10. veljače 2020., a otkazanog 5. studenoga 2020., nezakonit i nedopušten, da se navedeni Ugovor o radu sudski raskine te naloži tuženiku da joj naknadi štetu zbog sudskog raskida u iznosu tri mjesečne plaće.

 

5.1. Tuženik smatra da tužbu treba odbaciti jer navodi koje je tužiteljica iznijela nisu istiniti. Ističe da joj je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. studenoga 2020. dostavljena putem oglasne ploče sukladno Pravilniku o radu, jer tužiteljica nije htjela potpisati primitak Odluke o izvanrednom otkazu te da joj je ponuđeno vraćanje na radno mjesto, što je ista odbila, pa osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

5.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme (dalje: Ugovor o radu) sklopljenog 10. veljače 2020.,

- da je radni odnos trebao trajati do 16. listopada 2021.,

- da je Ugovor o radu sklopljen radi obavljanja poslova asistenta voditelja projekta, a po potrebi poslodavca i druge poslove vezane za potrebe poslodavca,

- da je ugovorena bruto plaća 4.368,75 kn te pravo na dodatke na plaću i to za po 5% za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom utvrđeno da se ne radi, te za otežane uvjete rada,

- da se tuženik kao poslodavac obvezao osnovnu plaću i dodatke na plaću isplaćivati za prethodni mjesec, najkasnije do 15. u mjesecu,

- da je tuženik 5. studenoga 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu o radu (dalje: Odluka o otkazu) jer da tužiteljičin odnos prema radu, sredstvima rada, odnos prema drugim radnicima te radna disciplina kao asistentice na projektu Edukacijom i cjeloživotnim učenjem do zapošljavanja marginaliziranih skupina ne zadovoljavaju, a u obrazloženju se navodi četrnaest povreda radne obveze koje su dovele do izvanrednog otkaza,

- da je tužiteljica po punomoćnicima odvjetnicima 17. studenoga 2020. podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu u kojem osporava opravdanost Odluke o otkazu i predlaže da se njezin zahtjev uvaži, Odluka o otkazu stavi izvan snage te ju se vrati na ranije poslove i radne zadatke,

- da iz Izjave tuženika od 27. studenog 2020. proizlazi da I. D., izvršna direktorica udruge1, izjavljuje da je poslodavac dao tužiteljici izvanredni otkaz i isti dan tužiteljici dao priliku da se očituje pred skupštinom, ali da se tužiteljica nije pojavila,

- da je nakon Zahtjeva za zaštitu prava poslodavac htio staviti izvan snage Odluku o otkazu, ali da isto nije bilo moguće jer se tužiteljica 6. studenog 2020. prijavila na rad u vlastitom obrtu,

- da iz e-maila koji je tužiteljica uputila I. D. 7. prosinca 2020. proizlazi da je spremna sporazumno otkazati ugovor o radu uz isplatu plaće za 11. mjesec, neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za otkazni rok i trošak odvjetnika i predlaže da sve urede sporazumom o prestanku Ugovora o radu (izvansudskom nagodbom), a do kojeg dogovora nije došlo.

 

5.3. Od svih predloženih dokaza po tužiteljici i tuženiku, prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu čijem iskazu je poklonio punu vjeru, odnosno kao vjerodostojan prihvaća njezin iskaz da joj nije uručena Odluka o otkazu već da je za istu saznala preko e-građanina, da je uredno obavljala sve zadatke koji su joj povjereni i da na njezin rad nije bilo primjedbi pa tako niti osnove za otkaz.

 

5.4. Prvostupanjski sud nije saslušao po tuženiku predložene svjedoke V. Š., J. B., I. D. i N. F. (tuženik nije dostavio njezinu adresu), dok je dostava poziva za druge svjedoke pokušana u više navrata, ali se isti nisu odazvali pozivu suda. U konačnici je prvostupanjski sud dopisom od 27. listopada 2023. obavijestio punomoćnika tuženika o neuspjelim dostavama poziva na ročišta za svjedoke, te ga pozvao da o navedenom ročištu obavijesti svjedoke koji na to ročište, a koje je održano 19. prosinca 2023. nisu pristupili. Punomoćnik tuženika da ni po ponovljenom pozivu suda nije dostavio Pravilnik o radu, upute za prijavitelja i pisanu korespondenciju od strane udruge2, a na kojoj dokumentaciji temelji Odluku o otkazu, pa je prvostupanjski sud na ročištu 22. ožujka 2023. odbio ponovni prijedlog tuženika za naknadu dostavu navedene dokumentacije.

 

5.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 116. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., u nastavku: ZR) kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji te na članak 135. stavak 3. ZR-a kojim je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

 

5.6. Prvostupanjski sud zaključuje da tuženik na kojem je teret dokaza o postojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, nije isto dokazao. Opravdanost otkaza da je pokušao dokazati saslušanjem svjedoka koji se nisu odazvali pozivu suda, a druge dokaze tuženik nije predlagao. Pored toga da tuženik nije dokazao da je tužiteljici dostava Odluke o otkazu ugovora o radu pokušavana bilo neposredno ili putem pošte, te da ju je odbila preuzeti zbog čega da je sukladno Pravilniku o radu stavljena na oglasnu ploču, a koji Pravilnik o radu također nije dostavio.

 

5.7. Kako tuženik nije dokazao opravdanost razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, a nije dokazao niti da je navedena odluka tužiteljici dostavljena, prvostupanjski sud je utvrdio da je Odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita.

 

5.8. S pozivom na članak 125. ZR-a kojim je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika, prvostupanjski sud je raskinuo Ugovor o radu sklopljen 11. veljače 2020. s danom 5. studenog 2020., jer je shvaćanje tuženika kao poslodavca da je tužiteljica teško povrijedila radne obveze uz izražavanje jakog nepovjerenja prema tužiteljici i jer je sama tužiteljica tužbenim zahtjevom predlagala da se sudski raskine ugovor o radu s danom 5. studenog 2020. Budući da je tužiteljici nedopuštenom i nezakonitom Odlukom o otkazu otkazan Ugovor o radu, dosuđena joj je i naknada štete. Odlučujući o visini naknade štete prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je tužiteljica kod tuženika, u vrijeme otkaza Ugovora o radu, radila devet mjeseci i da joj je Ugovor o radu otkazan na nezakonit i nedopušten način. Visinu mjesečne plaće utvrdio je na temelju članka 11. Ugovora o radu te joj dosudio naknadu štete u visini tri mjesečne plaće, odnosno iznos od 1.739,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. pa do isplate. Zakonska zatezna kamata dosuđena je od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava s pozivom na članak 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., dalje: ZOO) jer da se radi o šteti za duševne bolove izazvane nezakonitim i nedopuštenim otkazom.

 

5.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi sa člankom 155. ZPP-a jer tužiteljica u sporu nije uspjela samo u neznatnom dijelu. Visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa).

 

6. Tuženik žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citira zakonski sadržaj navedene bitne povrede. Smatra da je presuda nerazumljiva i suprotna obrazloženju u dijelu u kojem prvostupanjski sud navodi da tužiteljici dosuđuje naknadu neimovinske štete jer tužiteljica takvu štetu nije tražila, pa da je na taj način počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Pored toga da su netočna utvrđenja prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je tužiteljici dostavljena Odluka o otkazu, jer da iz Izjave I. D. koja je priložena u spisu proizlazi da je tužiteljica Odluku o otkazu primila i da joj je omogućeno da se o navodima iz Odluke o otkazu očituje pred skupštinom poslodavca, na kojoj se ona nije pojavila. Zbog toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a na način kako to opisuje tuženik. Ovu bitnu povredu čini sud ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Time što je prvostupanjski sud dosuđenu naknadu štete iz članka 125. ZR-a okarakterizirao kao neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, nije prekoračio tužbeni zahtjev jer nije dosudio iznos koji bi bio veći od traženog, a niti je dosudio nešto što nije traženo. Pored toga prema važećoj sudskoj praksi naknada štete propisana člankom 125. ZR-a po svojoj prirodi je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti koju radnik trpi zbog nezakonitog i nedopuštenog otkaza.

 

6.2. Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica u zakonom propisanom roku podnijela zahtjev za zaštitu svog prava, pa je nebitno je li točno da je 5. studenoga 2020. primila pismenu Odluku o otkazu i je li odbila dati svoju obranu pred skupštinom. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud. Ovo stoga  što dokaze koje je tuženik predložio na te okolnosti prvostupanjski sud nije proveo jer se svjedoci koji su predloženi nisu odazivali pozivu suda, a tuženik nije predlagao njihovo privođenje. Moglo bi se zaključiti da je tuženik odustao od provođenja tih dokaza, obzirom da ni u žalbi protiv pobijane odluke ne dovodi u pitanje postupanje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku.

 

6.3. Tužiteljica je zatražila i da se utvrdi sudski raskid radnog odnosa a danom donošenje Odluke o otkazu, tj. sa 5. studenog 2020., jer je ona 6. studenoga 2020. prijavila vlastiti obrt, pa u takvim okolnostima radni odnos nije bilo moguće nastaviti niti od strane tužiteljice, a niti zbog narušenog povjerenja poslodavca u odnosu na tužiteljicu. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio zahtjev tužiteljice da se utvrdi sudski raskid radnog odnosa sa 5. studenoga 2020. kao danom kada je i donesena Odluka o otkazu.

 

6.4. Tužiteljici, obzirom da je otkaz utvrđen nedopuštenim te utvrđen sudski raskid radnog odnosa, pripada i pravo na naknadu štete čiji iznos ne može biti manji od tri mjesečne plaće koju je tužiteljica primila. Visina plaće je navedena u Ugovoru o radu, te je prvostupanjski sud pravilno dosudio naknadu štete u visini kako je to suđeno, odnosno u visini tri bruto plaće (Revr-446/2017, Revr-1497/2013).

 

6.5. Međutim, po ocjeni ovog suda zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete mogla se dosuditi samo od dana podnošenja tužbe, tj. od 16. prosinca 2020. jer je tužiteljica tada zatražila sudski raskid i naknadu štete, a ne od podnošenja zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu, kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud.

 

6.6. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku u točki III. izreke na način da je odbio zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati na dosuđeni iznos naknade štete zakonsku zateznu kamatu za vremenski period od 17. studenoga 2020. od 15. prosinca 2020.

 

6.7. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

 

7.  U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

8. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troškova žalbe jer je uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

 

9. Točka IV. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije podnesena žalba.

 

Koprivnica, 23. travnja 2024.