Poslovni broj: Us I-46/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske zaklade za znanost, Zagreb, Ilica 24, OIB: 88776522763, radi vrednovanja projektnog prijedloga, odlučujući o tužbi tužitelja od 12. prosinca 2025. i odgovoru na tužbu tuženika od 9. ožujka 2026., izvanraspravno 14. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika Hrvatske zaklade za znanost, radi poništenja Odluke Povjerenstva za prigovore Hrvatske zaklade za znanost KLASA: 100-02//25-01/01, URBROJ:429-03-25-60 od 5. prosinca 2025., predlažući da Sud poništi predmetnu Odluku te predmet vrati na ponovni postupak, podredno predlažući da ukoliko Sud ocijeni da ne postoji učinkovita sudska zaštita u upravnom sporu, da Sud utvrdi postojanje pravne praznine koja onemogućava sudsku kontrolu zakonitosti postupanja tuženika čime se tužitelju uskraćuje pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčen čl. 18. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj nadalje navodi da je bio voditelj projektnog prijedloga IP-2025-02- 4276, podnesenog na natječaj Hrvatske zaklade za znanost „Istraživački projekti (IP - 2025-02)”. Da je dana 21. listopada 2025. Upravni odbor tuženika donio Odluku KLASA: 120-02/25-02/13, URBROJ: 410-03-01-25-552, kojom prijedlog tužitelja nije odabran za financiranje uz obrazloženje da „prelazi okvir raspoloživih sredstava”. Da je protiv te odluke tužitelj podnio pravovremeni i obrazloženi prigovor, međutim da je Povjerenstvo za prigovore donijelo 5. prosinca 2025. osporenu Odluku kojom je prigovor odbijen, bez ikakvog obrazloženja razloga takve odluke. Da pobijana odluka ne sadržava utvrđeno činjenično stanje, ocjenu dokaza, razloge zbog kojih su navodi tužitelja odbijeni, pravnu osnovu i razloge njezine primjene, kao ni pouku o pravnom lijeku, a koje postupanje da je protivno čl. 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku i da predstavlja bitnu povredu pravila postupka, što da je prema ustaljenoj sudskoj praksi razlog za poništenje odluke (odluka Visokog upravnog suda Usl-99/23). Tim više, da odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, niti da se iz njih može utvrditi da je činjenično stanje postupno i pravilno utvrđeno, što da predstavlja bitnu povredu postupka. Ujedno napominje da je novim Zakonom o Hrvatskoj zakladi za znanost (NN 57/22) utvrđeno da je osnivač Zaklade Republika Hrvatska, da osnivačka prava ostvaruje Ministarstvo znanosti i obrazovanja te da Zaklada raspolaže javnim sredstvima i samostalno odlučuje o njihovoj dodjeli. Slijedom navedenog, da tuženik nedvojbeno obavlja javne ovlasti te donosi odluke koje izravno utječu na prava i pravne interese znanstvenika, pa da je sudska kontrola takvih odluka osigurana člankom 22. Zakona o upravnim sporovima, a da nedostatak obrazloženja pobijane odluke onemogućava sudsku kontrolu i dovodi do povrede prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog člankom 18. Ustava Republike Hrvatske, člankom 29. stavkom 1. Ustava te člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Stoga, a kako da pobijana odluka ne omogućava provjeru zakonitosti, da je valja poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U privitku tužbe tužitelj je priložio Odluku Upravnog odbora HRZZ-a KLASA: 120-02/25-02/13, URBROJ: 410-03-0125-552 od 21. listopada 2025., Odluku Povjerenstva za prigovore HRZZ-a KLASA: 100-02/25-01/01, URBROJ: 429- 03-02-25-60 od 5. prosinca 2025. i Prigovor tužitelja od 29. listopada 2025. sa svim prilozima.

2. Upravni sud u Zagrebu se svojim rješenjem posl. br. Us I-5195/2025-2 od 2. siječnja 2026. oglasio mjesno nenadležnim te predmet ustupio Upravnom sudu u Splitu pozivom na odredbu čl. 44. st.1 .u svezi s čl. 13. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

3. Tužba je kod ovog suda zaprimljena 9. siječnja 2026. te je zavedena pod posl. br. Us I-46/2026.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2026. istaklo da ne postoje pretpostavke za vođenje spora jer da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora te je predložilo da sud rješenjem odbaci tužbu pozivom na čl. 30. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (dalje u tekstu: ZUS-a). Nadalje je navelo da u konkretnom slučaju tuženik nije javnopravno tijelo, odnosno da nije pravna osoba koja ima javnu ovlast, niti pravna osoba koja obavlja javnu službu pa da predmet tužbenog zahtjeva ne može biti ocjena zakonitosti njezinog postupanja, navodeći da je pravno pitanje statusa Hrvatske zaklade za znanost već riješeno odlukom Visokog upravnog suda posl. br. Usž-2214/18 od 21 . studenog 2018. godine u kojem sud ističe:

„ Tužena Hrvatska zaklada za znanost koja je osnovana Zakonom o Hrvatskoj zakladi za znanost nije javnopravno tijelo u smislu Zakona o upravnim sporovima (...) jer je pravna osoba bez dodijeljenih javnih ovlasti kojoj je svrha stjecanje imovine koja služi ostvarivanju općekorisne i dobrotvorne svrhe." Također je navelo da navedeno stajalište potvrđuje i rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave KLASA: UP/l-038-02/02-01/213, URBROJ: 514-09-01-02-2 od 5. lipnja 2002. godine, kojim je odbijen zahtjev Hrvatske zaklade za znanost (tada naziva: Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske) podnesen radi davanja odobrenja za izradu pečata s grbom Republike Hrvatske, gdje se uskrata prava korištenja pečata s grbom obrazlaže: „utvrđeno je da navedenoj Zakladi nije povjereno obavljanje javnih ovlasti. Također, da isto utvrđenje proizlazi iz zahtjeva Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, KLASA: UP/l-230-01 /02-01/24, URBROJ: 514-09-02-02-2 od 6. lipnja 2022. kojim se traži ispravak Statuta tuženika u dijelu odredbi o pečatu Zaklade, koji nije mogao sadržavati grb Republike Hrvatske jer…istoj nije povjereno obavljanje javnih ovlast"'. Nadalje je navelo da je predmet tužbe odluka Povjerenstva za prigovore Hrvatske zaklade za znanost KLASA: 10002/25-01/01, URBROJ: 429-03-02-25-60 od 5. prosinca 2026. kojom je odbijen prigovor na odluku Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost (KLASA: 120- 02/25-02/13, URBROJ: 410-03-01-25-552) prijavitelja projektnog prijedloga Sveučilišta u Splitu pa da tužba nije podnesena od ovlaštene osobe navedenog prijavitelja. Slijedom navedenog, s obzirom da tuženik nije javnopravno tijelo niti pravna osoba na koju su prenesene javne ovlasti, da je predmetna tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, tuženo tijelo je predložilo da Sud rješenjem odbaci tužbu.

5. Tužba nije dopuštena.

6. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.

Prema točki 2. predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Prema točki 3. predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

Prema točki 4. predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

7. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21, dalje ZUP-a) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

Stavkom 2,. istog članka, propisano je da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

8. Odredbom članka 19. ZUS-a propisano da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

9. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

10. Dakle, u skladu s citiranim zakonskim odredbama, da bi se neka pravna stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da o istoj rješava javnopravno tijelo, da je rješava u upravnom postupku, da rješava o pojedinačnim pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka, te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.

11. Budući da iz tužbi priložene Odluke Povjerenstva za prigovore Hrvatske zaklade za znanost KLASA: 100-02//25-01/01, URBROJ:429-03-25-60 od 5. prosinca 2025. kojom je odbijen prigovor na odluku Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost (KLASA: 120-02/25-02/13, URBROJ: 410-03-01-25-552) kojom se projektni prijedlog IP-2025-02-4276 ne prihvaća za financiranje jer prelazi okvir raspoloživih sredstava za dodjelu u okviru predmetnog natječaja, prijavitelja projektnog prijedloga Sveučilišta u Splitu, proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbi čl. 2. ZUP-a, niti se podnesenim prijedlogom odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbi čl. 3. ZUS-a, niti Hrvatska zaklada za znanost obavlja javne ovlasti u smislu donošenja upravnih akata, rješavanja u upravnim stvarima ili vođenja javnih registara s pravnim učinkom, pa stoga ne može biti tuženik u upravnom sporu u smislu odredbe čl.19. ZUS-a, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, a kako je to osnovano navelo i tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu koji u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Pored navedenog, valja istaći, iako je Hrvatska zaklada za znanost tijelo javne vlasti prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (jer ju je osnovao Hrvatski sabor i u potpunosti se financira iz državnog proračuna), njezina je uloga isključivo operativna i financijska. Prema Zakonu o Hrvatskoj zakladi za znanost, njezina je primarna svrha razvoj i promicanje znanosti te tehnologijskog razvoja kroz dodjelu potpora i financiranje kompetitivnih istraživačkih projekata. Za razliku od nekih drugih javnih ustanova i agencija (poput Agencije za znanost i visoko obrazovanje koja provodi postupke reakreditacije i donosi formalna rješenja), Hrvatska zaklada za znanost nema zakonski dodijeljene izvršne "javne ovlasti" za odlučivanje o pravima i obvezama građana ili ustanova izvan ugovornog odnosa. Stoga, kada Hrvatska zaklada za znanost dodjeljuje sredstva znanstvenicima i projektima, to ne čini putem upravnih rješenja, već sklapa građanskopravne ugovore o financiranju. Razmatranje prigovora na rezultate natječaja provodi se unutar njezinih tijela (Povjerenstvo za prigovore) u skladu s internim pravilnicima, a ne prema Zakonu o općem upravnom postupku, o čemu se u konkretnom slučaju upravo i radi.

13. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, budući da Hrvatska zaklada za znanost ne donosi upravne akte (rješenja) niti odlučuje u upravnim stvarima, njezine odluke o dodjeli ili uskrati financijskih sredstava nemaju karakter upravnog akta koji bi se mogao pobijati pred Upravnim sudom, o čemu je recentna upravnosudska praksa već izrazila svoje pravno stajalište, pa tako primjerice i u odluci Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž-2214/18-3 od 21. studenog 2018. na koju se pozvalo i tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu.

14. Pored navedenog, valja istaći da je prema Pravilniku o uvjetima i postupku dodjele sredstava Hrvatske zaklade za znanost, odluka Povjerenstva za prigovore konačna i na nju više nema prava na žalbu unutar Zaklade, pa tužitelju preostaje, ovisno o dispoziciji, podnošenje tužbe redovnom sudu stvarne nadležnosti ( građanska parnica) u slučaju da je Zaklada povrijedila odredbe javnog natječaja ili ugovorne uvjete raspisane natječajnom dokumentacijom, čime bi eventualno došlo do nanošenja izravne štete, pri čemu fokus tužbe mora biti usmjeren isključivo na dokazivim materijalnim i proceduralnim propustima (npr. ako je Zaklada propustila primijeniti vlastiti Pravilnik), a ne na kvaliteti samog znanstvenog rada.

15. Slijedom navedenog valjalo je primjenom naprijed citirane odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu te riješiti kao u izreci.

U Splitu 14. rujna 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 30. st. 2. ZUS - a).

DNA:

- tužitelju uz odg. na t.

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu pristojbe za tužbu i pristojbe za rješenje, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 26.10.2026.