REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1299/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja CMĆP, rođenog **.**.1995., državljanina Arapske Republike Egipat, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 14. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/1030, URBROJ: 511-01-212-26-10 od 2. ožujka 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/26-06/1030, URBROJ: 511-01- 212-26-10 od 2. ožujka 2026., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako ga je tuženik bez zakonskog i opravdanog razloga proglasio ekonomskim migrantom. Ističe da je u svom iskazu jasno naveo radi čega smatra da ima problema u zemlji podrijetla zbog kojih se tamo ne može vratiti. Navodi kako je imao prometnu nesreću te da je kao vozač motocikla naletio na pješaka, a kojem je uslijed naleta amputirana noga te da mu je obitelj ozlijeđenog pješaka prijetila i od njega tražila novac. Navodi kako je zbog toga bio u strahu jer se radi o politički moćnoj obitelji. Ističe da sama činjenica da je ishođenje dozvole za boravak i rad i kronološki slijedilo prije događaja, ne predstavlja bitnu okolnost za predmetnu upravnu stvar. Ističe da ga je tuženik onemogućio u pribavljanju dokaza kojima bi potkrijepio navede u ovoj tužbi. Predlaže da ga Sud sasluša.
2.1. Predlaže poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja te navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve dokaze te potpuno utvrdio činjenično stanje. Napominje da je tužitelj nije pogrešno svrstan u kategoriju ekonomskog migranta te da je takav zaključak donesen na temelju sveobuhvatne ocjene njegovih izjava i raspoloživih dokaza u upravnom postupku. Ističe kako iz samog iskaza tužitelja proizlazi da je postupak ishođenja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj pokrenuo krajem 2022. godine tj. prije događaja iz travnja 2023. godine na koji se poziva kao ključan razlog napuštanja zemlje podrijetla. Smatra da navedena okolnost jasno na prethodno formiranu namjeru odlaska iz zemlje podrijetla radi zaposlenja i poboljšanja životnih uvjeta, a što predstavlja tipičan ekonomski motiv. Navodi i da je tužitelj izričito naveo da je bio zaposlenu zemlji podrijetla, ali da su njegova primanja bila nedostatna za podmirenje osnovnih životnih potreba i osiguranje egzistencije, čime je potvrdio da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla primarno ekonomske naravi. U odnosu na navode o prometnoj nesreći i prijetnjama od strane ozlijeđene osobe, navodi da tužitelja tijekom postupka nije učinio vjerojatnim te okolnosti, nije dostavio nikakve materijalne dokaze, nije nakon događaja zatražio liječničku pomoć niti je isto prijavio nadležnim tijelima. Napominje i da je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu tek nakon što mu je uručeno rješenje o povratku i protjerivanju što dodatno ukazuje da zahtjev nije podnesen zbog stvarno straha od proganjanja, već kao reakcija na mjeru udaljenja iz Republike Hrvatske i EPG-a.
3.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je 11. rujna 2026., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika te prevoditelja za arapski jezik. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke te je izvršen uvid u spis tuženika. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, jer tužitelj iako uredno pozvan nije pristupio ročištu, a opunomoćenik tužitelja je izjavio da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje Zakon), propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
6.1. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnesenom 9. veljače 2026., a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan 27. veljače 2026., o čemu je sastavljen zapisnik.
8. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza, procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
9. Prema podacima spisa i iskaza danog u upravnom postupku, proizlazi da je tužitelj izjavio da je njegov razlog napuštanja zemlje podrijetla jer mora raditi kao i strah od osvete. Nadalje proizlazi da je tužitelj zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj podnio krajem 2022. godine, odnosno prije navodnog događaja na koji se poziva kao razlog napuštanja zemlje (prometna nesreća). Naveo je i da je bio zaposlen ali da su mu primanja bila nedostatna za podmirenje osnovnih životnih potreba i osiguranje egzistencije. U odnosu na prometnu nesreću koju je skrivio i u kojoj je ozlijeđena osoba naveo je, da mu je prijetila obitelj te osobe, da prijetnje nije prijavio policiji, da nije prijavio fizički napad niti je zatražio liječničku pomoć.
10. S obzirom na sve navedeno, poglavito razloge napuštanja zemlje podrijetla, ispravan je zaključak tuženika o neprihvaćanju vjerodostojnosti izjave tužitelja u svezi navodnog događaja koji su uslijedili nakon prometne nesreće. Također Sud prihvaća i zaključak tuženika da s obzirom da je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj podnio prije navodne prometne nesreće, dovedena je u pitanje uzročna povezanost između tog događaja i odluke o napuštanju zemlje podrijetla čime je dodatno umanjena vjerodostojnost iskaza tužitelja. Osim toga tužitelj je izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu tek nakon što mu je uručeno rješenje o povratku i protjerivanju što dodatno ukazuje da zahtjev nije podnesen zbog stvarno straha od proganjanja, već kao reakcija na mjeru udaljenja iz Republike Hrvatske i EPG-a.
11. S obzirom na sve navedeno prema ocjeni ovoga suda, tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, da će se suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde odnosno da će se suočiti prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
12. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I izreke odbio tužbeni zahtjev, pozivom na članak 116. stavak 1. ZUS-a.
13. Prema podacima spisa (zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći), utvrđeno je da tužitelj nema financijskih sredstava niti imovine, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik).
14. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristup na ročište, svako po 500,00 EUR, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 EUR sukladno Tbr 27. toč.1 i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife te članka 3. stavak 1. i članka 9. stavka 2. Pravilnika (točka III izreke).
U Zagrebu 14. rujna 2026.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2, e. komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
