Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: P-271/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ratnih vojnih invalida 6, zastupanog po punomoćniku Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Općine Levanjska Varoš, OIB: 41768774264, [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2026. godine u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te zakonskog zastupnika i punomoćnika tuženika, dana 14. rujna 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], Broj D.L. 11, u naravi SELO ukupne površine 1313 m2, od čega ORANICA površine 1313 m2, na kojima je upisana tuženica [adresa], OIB: 41768774264, sa sjedištem u [adresa], a što je dužna priznati te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis njegova prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 4. rujna 2025. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. U tužbi je naveo da je tuženica formalna vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi selo, oranica, ukupne površine 1313 m2, a raniji vlasnik ove nekretnine je bio GF (Fera), [adresa]. Dalje je naveo kako je tužitelj unuk pok. GF, rođenog **.**.1917., a umrlog **.**.1993., iza kojeg je vođen ostavinski postupak te je na temelju rješenja Osnovnog suda u Smederevu od 25. listopada 2019. godine, nasljednikom proglašen tužitelj, kao unuk ostavitelja po umrlom ocu ŽF. U ostavinskom postupku, tužitelju je pripala predmetna nekretnina upisana tada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]/1A-1, oranica selo, ukupne površine 365 čhv, 1313 m2. Tuženik je opisanu nekretninu stekao kao ošasnu imovinu na temelju rješenja Općinskog suda u Đakovu, vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marije Mutavdžić broj O-630/2021 od 11. travnja 2022. godine, na temelju kojeg rješenja je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao samovlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj je dalje navodio da su u vremenu od više desetljeća prije Domovinskog rata predmetnu nekretninu posjedovali mirno i bez smetanja njegovi pravni prednici, da je pokojni RF rođen u [adresa], nedaleko Breznice Đakovačke. Tužitelj navodi da je stekao posjed predmetnih nekretnina, a isti uračunavajući i trajanje posjeda njegovih pravnih prednika, da traje više od 50 godina. Poziva se na odredbu članka 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te navodi kako privremeni prekid faktične vlasti na predmetnim nekretninama zbog ratnih zbivanja 1990-ih godina nema značaj prestanka posjeda, a prema odredbama članka 18. st. 5. i članka 11. st. 2. istog Zakona, predmnijeva se da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio samostalan i pošten. Tužitelj navodi i da njegov posjed, kao i posjed njegovih pravnih prednika, ima kvalitetu i trajanje dostatno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću temeljem odredaba članka 159. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Konačno, navodi da osim što je predmetne nekretnine stekao dosjelošću, da je iste stekao i nasljeđivanjem temeljem odredbi članka 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle, da je po dva pravna osnova vlasnik predmetnih nekretnina, te slijedom svega navedenog, postavlja tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude pod točkom I.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ukazujući kako tužitelj nije mogao steći vlasništvo temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju Osnovnog suda u Smederevu, jer je rješenje o nasljeđivanju donio nenadležni inozemni sud, dok je s druge strane tuženik stekao pravo vlasništva na valjanom pravnom temelju i to rješenju Općinskog suda u Đakovu, vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marije Mutavdžić broj O-630/2021 od 11. travnja 2022. godine. Također, tuženik ukazuje kako su netočni činjenični navodi iz tužbe da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, jer tužitelj nikada nije bio u njenom posjedu, niti je izvršavao bilo kakve posjedovne čini, jer živi u [adresa], a njegov prednik koji je umro 1993. godine, te je posjed napustio još i prije toga, kada se odselio u Republiku Srbiju i to ne zbog ratnih zbivanja, nego svojevoljno, pa je posjed tužiteljeva prednika prestao u smislu članka 28. st. 1. ZV-a. Tuženik je istaknuo kako je upravo on (tuženik) samostalan i neposredan posjednik ove nekretnine, a ne tužitelj. Konačno, tuženik je istaknuo kako je tužitelju zastarjelo pravo zahtijevati ostavinu prema članku 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju jer je ostavitelj preminuo 1993. godine, a pravo zahtijevati ostavinu zastarijeva za 20 godina. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.
3. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 3. rujna 2025. (str. 5 spisa), raniji zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 8. listopada 2023. te isti s povijesnim prikazom od 9. listopada 2023. (str. 6 i 7 spisa), izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] od 3. rujna 2025. (str. 8 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 9 spisa), rodni list za RF (str. 10 spisa), međunarodni izvod iz Matične knjige umrlih (str. 11 i 12 spisa), rješenje Osnovnog suda u Smederevu broj 2145/19 od 25. listopada 2019., ovjerovljeni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik (str. 13 do 15 spisa), rješenje Općinskog suda u Đakovu, vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marije Mutavdžić broj O-630/2021 od 11. travnja 2022. (str. 16 i 17 spisa), rješenje od 22. svibnja 1985. godine o utvrđenju vrijednosti stana (str. 27 spisa), rješenje o razrezu poreza od 15. kolovoza 1985. godine (str. 28 spisa), Ugovor o prodaji i kupovini od 26. siječnja 1970. godine (str. 30 i 31 spisa), ostavinski predmet broj O-630/2021 iza pok. RF te saslušao tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, načelnika ŽF.
4. Iz pobrojane materijalne dokumentacije utvrđene su sljedeće činjenice, a koje su nesporne među strankama:
- da je po prijedlogu ovdje tuženika dana 10. lipnja 2021. godine pred Općinskim sudom u Đakovu pokrenut ostavinski postupak iza pok. RF, sina Z, rođenog **.**.1917., a umrlog **.**.1993., koji ostavinski postupak je povjeren u rad vršitelju dužnosti javnog bilježnika Mariji Mutavdžić iz Đakova
- da je javni bilježnik tijekom provođenja ostavinskog postupka objavio oglas u Narodnim novinama broj 107 od 1. listopada 2021. godine, radi pozivanja osoba koje polažu pravo na nasljedstvo, budući da nisu bili poznati zakonski nasljednici ostavitelja
- da je javni bilježnik po proteku roka objave oglasa, donio rješenje 11. travnja 2022. godine, kojim se utvrđuje da predmetna nekretnina, kao ošasna imovina, prelazi u vlasništvo Općine [adresa], budući se po proteku roka nitko nije prijavio kao nasljednik ostavitelja
- da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika na temelju donesenog pravomoćnog rješenja vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz Đakova broj O-630/2021, UPP-OS-14/2021-4 od 11. travnja 2022., koje je na provedbu u zemljišnim knjigama zaprimljeno dana 21. travnja 2022. godine
- da je prije uknjižbe prava vlasništva tuženika temeljem ostavinskog rješenja o ošasnoj imovini, kao vlasnik na predmetnoj nekretnini bio upisan [adresa]), [adresa], a isti je bio upisan i kao posjednik u posjedovnom listu broj P.L. 117 k.o. Breznica Đakovačka
- da je RF, sin Z i JF rođ. G, rođen **.**.1917. u [adresa], kako to proizlazi iz njegovog rodnog lista
- da je rješenjem Osnovnog suda u Smederevu broj 2145/19 od 25. listopada 2019. iza pok. GF, iz [adresa], od oca Z, rođenog **.**.1917., a umrlog **.**.1993., nasljednikom proglašen ZF, ovdje tužitelj, kao unuk ostavitelja po umrlom ocu ŽF te da je rješenje pravomoćno istog dana 25. listopada 2019., a predmet nasljeđivanja je bila predmetna nekretnina, tada kč. br. [katastarska čestica]/1A Oranica selo sa 365 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U istome je navedeno kako se CF, brat tužitelja, prihvatio nasljedstva, no odrekao ga se u korist ovdje tužitelja, koji se prihvatio nasljedstva
- da je GF predmetnu nekretninu kupio 26. siječnja 1970. godine od prodavateljice TF, kako to proizlazi iz Ugovora o prodaji i kupovini od 26. siječnja 1970. godine
- da je iz rješenja Referata za građevinarstvo, urbanizam i komunalne poslove broj: UP-I-04/2-2213/1-85 od 22. svibnja 1985. (stranica 27 spisa) i rješenja Općinske uprave društvenih prihoda UP-I-03-64-107/1-1985 od 15. kolovoza 1985. (stranica 28 spisa) vidljivo kako je predmetnu nekretninu pravni prednik tužitelja, pok. GF, koristio kao kuću za odmor.
5. Tužitelj je u svom iskazu navodio kako nije znao za predmetnu nekretninu i da je bila vlasništvo djeda, a kada je to doznao, pokrenuo je ostavinski postupak u Smederevu 2019. godine, te je istu prema ostavinskom rješenju naslijedio. Navodio je kako je ovu nekretninu djed kupio 70-ih godina prošlog stoljeća, ali na njoj nije živio, već je živio u [adresa], a znao je dolaziti preko ljeta. Tužitelj je navodio kako je djed prestao dolaziti na ovu nekretninu početkom 90-ih godina kada je počeo Domovinski rat, a on (tužitelj) da nije nikada bio u posjedu ove nekretnine. Roditelji su mu znali pričati kako su i oni dolazili na ovu nekretninu, ali se tužitelj nije sjećao jer je bio dijete. Nije znao da mora pokretati ostavinski postupak u Republici Hrvatskoj, te nije tražio priznanje rješenja o nasljeđivanju donesenog u Srbiji. Nije ishodio uknjižbu prava vlasništva temeljem donesenog rješenja o nasljeđivanju jer je doznao da to ne može učiniti, već da treba pokrenuti odgovarajući postupak pred sudom. Kada je provjerio katastarske podatke i uvidio da se kao vlasnik upisao tuženik, pokrenuo je predmetni postupak. Nije znao da se ostavinski postupak vodio u Republici Hrvatskoj i da je bio objavljen oglas u Narodnim novinama. Potvrdio je da od smrti djeda 1993. godine pa do danas nije izvršavao nikakve posjedovne čini na predmetnoj nekretnini, a i da su s godinama izgubili pojam o njenoj lokaciji i njenom stanju. Konačno, na danu primjedbu punomoćnika tuženika, obrazložio je da je njegov otac ŽF, nećak, a ne sin pokojnog GF, odnosno da je GF bio tetak njegovog oca ŽF, no GF nije imao potomaka, pa su na nasljedstvo bili pozvani on (tužitelj) i brat CF, kao djeca pok. ŽF, a CF se odrekao nasljedstva u njegovu korist.
6. ŽF, zakonski zastupnik tuženika, je u svom iskazu navodio da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, da je udaljena od njegove rodne kuće nekih stotinjak metara i da je poznavao pokojnog GF i njegovu ženu FF. Navodio je da su oni imali sina Ž koji je umro, a Ž nije bio oženjen i nije imao djece. Opisivao je kako su GF i njegova supruga FF dolazili na ovu nekretninu sezonski preko ljeta, a u istoj su imali sobe koje su iznajmljivali turistima koji su dolazili u obližnje toplice. Navodio je, zatim, kako su oni sredinom 80-ih godina prestali dolaziti na ovu nekretninu. Naime, negdje 1985. godine toplice su prestale s radom, pa GF i FF nisu imali više interesa dolaziti. Nekretnina je godinama stajala neodržavana i zapuštena te se s godinama kuća na njoj sama od sebe orušila. U vrijeme kada je postao načelnik Općine Levanjska Varoš 2005. godine, Općina je preuzela brigu o svim napuštenim i zapuštenim nekretninama na njenom području, pa tako i o predmetnoj nekretnini. Opisivao je kako je Općina uložila mnogo truda kako bi nekretninu dovela u red, angažirala komunalne redare te je pokušavala naplatiti komunalnu naknadu, kao i pokušavala opetovano pronaći vlasnike, ali bezuspješno. Kako je Općina godinama vodila brigu o ovoj nekretnini i uložila mnogo sredstava, pokrenula je ostavinski postupak kako bi se sredilo njeno vlasništvo. Nakon što se Općina upisala kao vlasnik, dodatno je uložila sredstva radi konačnog sređivanja nekretnine. Opisivao je da su u cijelosti uklonjeni ostaci ruševina kuće, ostavljen je samo temelj, te je cijela parcela raskrčena. Kroz cijelo vrijeme, Općina je bila, dakle, u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, te se nitko nikada u svezi nje nije javljao, niti prigovarao tome što je Općina u njenom posjedu. Čak, dapače, navodio je kako je Općina sama ulagala mnogo napora da dođe do vlasnika, odnosno njegovih nasljednika. Konačno, opisivao je kako GF i FF na predmetnoj nekretnini nisu stalno živjeli, već su dolazili sezonski preko ljeta.
7. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
8. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi selo oranica ukupne površine 1313 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana Općina Levanjska Varoš. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na ovoj nekretnini osnovom nasljeđivanja ili temeljem dosjelosti. Naime, tužitelj tvrdi da je po dva pravna osnova vlasnik predmetne nekretnine.
9. Prije svega, treba navesti da se tužitelj neosnovano poziva na rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Smederevu broj 2145/19 od 25. listopada 2019. jer je isto donio nenadležan inozemni sud, i ono kao takvo nije podobno za upis njegova prava vlasništva na nekretnini koja se nalazi na području Republike Hrvatske. Naime, sukladno članku 72. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine” broj 53/91. i 88/01.) za raspravu nepokretne ostavine stranog državljanina postoji isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske ako se nekretnine nalaze u Republici Hrvatskoj. Imajući na umu trenutak smrti pravnog prednika tužitelja i činjenicu da se nekretnina koja je predmet ove parnice nalazi na području Republike Hrvatske, proizlazi kako sud Republike Srbije nije imao nadležnost odlučivati o nepokretnoj ostavini koja se nalazi na području Republike Hrvatske, jer za to postoji isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, neosnovano je pozivanje tužitelja na ostavinsko rješenje Osnovnog suda u Smederevu od 25. listopada 2019. godine, te tužitelj temeljem istoga ne može ostvariti utuženo imovinsko pravo.
10. Isto tako, osnovano je pozivanje tuženika na protek roka u kojem je tužitelj kao nasljednik imao pravo zahtijevati ostavinu, sukladno članku 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine” broj 52/71., 47/78. i 56/00., dalje ZN) jer je od smrti ostavitelja, apsolutni zastarni rok od 20 godina, istekao još 2013. godine.
11. U odnosu na dosjelost, iz iskaza samog tužitelja utvrđeno je kako su netočni činjenični navodi iz tužbe da je u posjedu nekretnine te da njegov posjed, uračunavajući posjed njegovih prednika, traje neprekidno više od 50 godina. Naime, tužitelj je u svom iskazu potvrdio da nikada nije bio u posjedu ove nekretnine, niti je izvršavao bilo kakve posjedovne čini. Uz to, sud je utvrdio i kako se tužiteljev prednik, ZFT, odselio u Republiku Srbiju, ne zbog ratnih zbivanja, nego svojevoljno, sredinom 80-ih godina, što je po navodu zakonskog zastupnika tuženika, koincidiralo sa zatvaranjem obližnjih toplica, pa je tužiteljev prednik izgubio interes dolaziti na predmetnu nekretninu, jer više nije bilo turista kojima bi istu iznajmljivao. Iskazu zakonskog zastupnika tuženika sud je poklonio vjeru jer je iskazivao okolnosno, životno i logično o neposrednim saznanjima koje je stekao time što je kroz cijelo predmetno razdoblje živio u blizini utužene nekretnine i osobno je poznavao tužiteljeve prednike, a čijem iskazu tužitelj nije prigovarao niti ičim osporio. Isto tako, utvrđeno je da poslije GF, nitko od njegovih zakonskih nasljednika nije preuzeo posjed predmetne nekretnine, a što je jasno i iz iskaza samog tužitelja. U smislu članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV) u vezi s člankom 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO), u slučaju prekida vremena dosjelosti, rok za dosjelost ponovno počinje teći, pa kako je utvrđeno da tužitelj nije bio uopće u posjedu predmetne nekretnine od vremena otkada ga je njegov prednik GF napustio posjed, proizlazi da uopće nema kontinuiteta posjeda, a čime nedostaje osnovni uvjet za stjecanje prava vlasništva nekretnine temeljem dosjelosti.
12. Čak, dapače, utvrđeno je kako je upravo tuženik samostalan i neposredan posjednik predmetne nekretnine, a koji je prethodno upisao svoje pravo vlasništva temeljem ostavinskog rješenja donesenog od strane nadležnog suda Republike Hrvatske, odnosno javnog bilježnika kao sudskog povjerenika, nakon valjano provedenog postupka, temeljem kojega je u korist tuženika i proveden upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a koje stečeno pravo je zaštićeno odredbama članka 8. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama i članka 130. st. 2. ZV-a.
13. Slijedom svega navedenog, kako je utvrđeno da nema uvjeta tužitelju utvrditi pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, ni temeljem nasljeđivanja, ni temeljem dosjelosti, a sud ne nalazi ni neku treću pravnu osnovu, to je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
14. Odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke donesena je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a. Naime, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je naknaditi tuženiku parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu na glavnoj raspravi u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife) i zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife), što sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 875,00 eura.
U Đakovu 14. rujna 2026.
Sutkinja
Ivanka Banović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
