Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 K-rz-4/25-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Ivane Bujas, predsjednice vijeća, te sudaca Renate Pražetina Kaleb i Kornelije Ivanušić, članova vijeća, uz sudjelovanje Irene Fučkar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PV, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH), po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-8/25 od 10. veljače 2025. sa izmjenom od dana 10. srpnja 2026., nakon provedene javne rasprave dana 10. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenice ŽDO Zagreb, Davorke Čolak, branitelja optuženika, odvjetnika KV te optuženika osobno, dana 10. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi PV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin CV i P rođ . K, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Topusko, državljanina RH, inženjer kemijske tehnologije prehrambenog smjera, VŠS, pismen, vojsku služio u JNA 1976./1977. u Beogradu, vlasnik kuće na adresi prebivališta oko 100 m2, te osobnog vozila Hyundai 2011. godine proizvodnje, rastavljen, otac jednog punoljetnog djeteta, u tijeku je kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 120. OKZ RH pred Županijskim sudom u Rijeci te kazneni postupak zbog kaznenog djela 139. stavak 1. KZ/11. pred Općinskim sudom u Sisku, neosuđivan,

k r i v  j e

-što je:

dana 17. srpnja 1991. u Starom Selu Topuskom, tijekom trajanja nemeđunarodnog oružanog sukoba između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine, kao pripadnik Teritorijalne obrane Topusko, III. Kordunaškog odreda, II. čete-Samostalnog voda Staro Selo, zajedno sa sada pokojnima IV i ĐV, suprotno odredbi članka 3. stavka 1. točke a) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbi članka 4. stavka 2. točke a) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977., spustivši se s brda Žarkovac na cestu Vranovina – Staro Selo Topusko, kojom cestom se upravljajući traktorom kretao civil hrvatske nacionalnosti VV, njegovim dolaskom do lokacije zvane Duboki jarak, usmrtio ga hicima iz vatrenog oružja,

- dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio civilnu osobu,

- pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - opisano i kažnjivo po članku 120. stavku 1. OKZ RH.

Na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH, optuženi PV se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 12 (DVANAEST) GODINA.

Na temelju članka 148. stavak 6. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br :

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženi PV se oslobađa u cijelosti obveze da naknadi troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1.Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, pod brojem KO-DO-8/2025, dana 10. veljače 2025., podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv optuženog PV, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1.OKZRH., a koja je izmijenjena podneskom od 10. srpnja 2026., na način naveden u izreci presude.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženik je naveo da se ne smatra krivim , kod kojeg je očitovanja ostao i nakon izmjene optužnice, gdje je i dodao da on u to vrijeme nije niti znao naziv niti voda niti odreda, a niti čete kojoj je pripadao, zato što su se nazivi dodavali tek 1993. godine. Naveo je da ostaje kod svog očitovanja jer to nije počinio, u to vrijeme nije bio u [adresa], a i da je tamo bio to nikada ne bi počinio, ni da mu stave pušku na glavu jer je s tim čovjekom bio dobar, kao i s njegovom kćeri s kojom je bio u vezi.

3. Imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nije postavljen.

4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka pročitani i pregledani su:Prijedlog za pohvalu Komande 3. partizanskog bataljona broj 431/91 od 19. prosinca 1991. (list 58-59 spisa), Spisak v/o – III. kordunaškog odreda – II. četa – samostalni vod [adresa] (list 54-56 spisa), Zapisnik Vojnog suda u Banja Luci o ispitivanju okrivljenog IV od 19. studenoga 1991. (list 60 -64 spisa), Službena zabilješka EV od 22. srpnja 1991. o stanju na području [adresa] (list 94 spisa), Zapisnik o obdukciji mrtvog tijela VV, službena zabilješka, naredba za obdukciju i narudžbenica za prijevoz mrtvog tijela broj: Kir- 310/19 Okružnog suda u Karlovcu (list 295-300 spisa), Depeša PS Vrginmost od 21. srpnja 1991. (list 301 spisa), Informacija o stanju zatvora i zatvorenika SJB Vrginmost od 30. rujna 1991. (list 303 spisa), Preslika Izvatka iz Matične knjige umrlih, Republike Srpske krajine, Skupština opštine Vrginmost, za JV od dana 4. studenog 1992. (list 391 spisa), Dokumentacija KIM d.o.o. na listovima 146-153 spisa), izreka nepravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj K-616/2025 od dana 19. prosinca 2025..

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka svjedoke optužbe i to žrtve, djecu pokojnog VV, SV i AV te OV te svjedoke NV, DV, RV, ŽV, LV, ČV, TV, ŠV, ZV, HV, MV, ĆV, GV, FV i UV.

4.1.1. U svojstvu svjedoka su ispitani svjedoci obrane BV i NV, PA KA, CA, IA i ĐA

4.2. Uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz svjedoka SV sa zapisnika od 12. lipnja 2024. (list 31-32 spisa) i sa zapisnika od 29. listopada 2024. (list 290-291 spisa).

4.3. Pročitan je izvadak iz Kaznene evidencije za optuženog PV na listu 448 spisa te izvadak iz Prekršajne evidencije za optuženika na listu 447 spisa.

4.4. Branitelj optuženika, odvjetnik KV, protivio se izvođenju materijalnog dokaza navedenog pod točkom 7. dokaza na kojima se temelji optužnica i to zapisnika Vojnog suda u Banjaluci o ispitivanju okrivljenog IV, navodeći da se radi o obrani IV u drugom kaznenom postupku pred drugim sudom, u kojem postupku je isti imao procesna prava okrivljenika, te da je mogao iskazivati i lažno, pa smatra da se na navedenom dokazu ne može temeljiti sudska odluka. Sud je prihvatio dokazni prijedlog zamjenice ŽDO u Zagrebu, pod točkom 7. dokaza na kojima se temelji optužnica, protivno navodima branitelja, ocjenjujući da se predmetno radi o materijalnom dokazu, ispravi koja je sastavljena o poduzimanju radnje u postupku, koji će se i izvoditi i ocjenjivati kao isprava sukladno zakonskim odredbama koje se na istu odnose.

4.4.1. Naime, i zamjenica ŽDO u Zagrebu, navela je da je navedena isprava predložena kao dokaz u odnosu na okolnost odnosa IV sa svjedokom VA, a ne na okolnost obrane u tom kaznenom postupku, slijedom čega je i uzimajući u obzir i pravomoćno rješenje ovoga suda broj Kov -rz-1/2025., kojim je odbijen prijedlog obrane da se navedeni dokaz iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonit, te navedena isprava pročitana u dokaznom postupku te ocijenjena vjerodostojnom, s obzirom je utvrđeno da se radi o ovjerenoj preslici zapisnika Vojnog suda u Banja Luci o ispitivanju okrivljenog IV od dana 19. studenog 1991., koja je ovjerena na poleđini svake stranice štambiljem da je preslika/prijepis vjerna izvorniku i potpisom ravnatelja Državnog arhiva u Sisku te je uvidom u posebno izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke od 30. rujna 2024. (list 1. do 4. spisa) utvrđeno je da je navedeni zapisnik pribavljen od Državnog arhiva u Sisku od kojeg je pribavljena preslika spisa – "Krivični predmet Ćelap Radovan, v/o TO Vrginmost – pod brojem K- 28/92" u kojem se nalazio zapisnik o ispitivanju IV u svojstvu okrivljenika, na koji način je utvrđen i sadržaj isprave, ali i od kuda potječe isprav, slijedom čega je izveden navedeni dokaz čitanjem i pregledavanjem sada pod točkom 3. raspravnog rješenja sa zapisnika od 16. siječnja 2026.

5. U svojoj obrani koju je iznio pred policijskim službenicima naveo je da na tome mjestu gdje se navodi da se događaj dogodio nikada nije bio, čovjeka koji je ubijen poznavao je, on je iz njegovog sela, njegov susjed, jako dobar čovjek, volio je popiti, volio je pjevati, misli da se nikad nikome nije zamjerio po nekome nacionalnom pitanju. Optuženi je živio u [adresa] i radio u industriji mlijeka. Jednoga dana vikendom došao je kod oca i u predvečernjim satima u dvorište njegovog oca došao je EA zvan C i rekao je njegovom ocu: „Pripremite se, moramo biti spremni ubili su VV, JV i JA, ustaše će provaliti najvjerojatnije k nama za osvetu.“ Otac kaže pa što se događa? Kasnije kad je došao sa kćeri u devetom mjesecu, u selo jer je morao napustiti [adresa] oni su ga htjeli uključiti u sve formacije tu koje su se držale, civilna zaštita se tad zvala, nisu imali ni uniforme, netko je imao vojničku uniformu, a većina ih je bilo u civilu. On je to izbjegavao i po logici da je samohrani otac i da je izbjeglica iz [adresa]. Oni su mu rekli, ako takva prava hoćeš tražiti, moraš ići negdje drugdje, ovdje ih ne možeš ostvariti. I naravno morao se njima priključiti i s njima je provodio, ponekad su ga znali osloboditi u vezi, ako je dijete bolesno i tako slično, da se na osnovu toga izvukao, ali uglavnom većinu dijelova je morao biti. Najviše su ga, kad nitko nije išao na Kupu i u Vasinje, njega uvijek tamo bacali, da ne bude s njima tu, da bude što dalje radi toga što je njemu žena ostala u [adresa] i oni nisu imali povjerenja u njega. Oni su uvijek mislili da je on sa ženom u kontaktu i da on njoj priča šta se ovdje događa, tko ima i tako dalje.

5.1. Odgovarajući na pitanje je li dana 17. srpnja 1991. bio u [adresa] ili nije, naveo je da se ne može sjećati to je bilo prije 33 godine, ne sjeća se da li je toga dana bio, znao je vikendom doći i kad je taj EA dojurio u dvorište, nije zapamtio da li je on to rekao da je to bilo toga dana ili nekog drugog dana, tako da ne zna, ne sjeća se, gdje bi se sjećao što je bilo prije 33 godine da li je baš toga dana bilo tamo, jer je znao ne svaki vikend, ali je znao poneki vikend doći kod oca na selo. Na pitanje kada se uključio u te naoružane nekakve postrojbe naveo je da negdje u desetome mjesecu, jer u devetom je radio, ne zna točno, ali u devetom mjesecu je bilo, da li je treći, dvadeset treći tu do devetog mjeseca je radio i onda kad je došao tamo odmah nakon jednog dva, tri tjedna su ga oni uključili. Na pitanje je li bio pripadnik takozvanih seoskih straža prije, naveo je da poslije da, ne do tada nije bio nigdje uključen.

5.1.1. Na pitanje prvi put kada je uzeo oružje u ruke, naveo je da pošto je tamo bio jedan čovjek zove se PVĐ, imao je automatsku pušku sa kundakom tu nitko nije htio nositi, kad je on otišao i onda kad je on došao, oni su svi htjeli znaš da imaju one sa preklapanjem, da budu zgodne, da znaš ono malo šminkerski to izgleda, tu sa drvenim kundakom su dali njemu pošto je on uzeo ženu i djecu i otišao za Beč, imao je tamo stan i majka i roditelj su živjeli tamo i oni je otišao kod njih i onda su njegovu pušku dali njemu. To je bilo u desetom mjesecu, samo da li je to bilo desetog ili dvadesetog ili dvadesetpetog, davno je bilo, zna da je bio deseti mjesec, po onome kad je došao, pa još za dva tri tjedna. Na pitanje da li je bio sa ovom dvojicom pokojnih, sa JA i SA, da li je bio s njima u toj nekakvoj grupi, naveo je da nikakva grupa nije postojala, zašto su njega njima dali, nisu ga dali nekim normalnim ljudima, nego njima dvojici, zato što nitko nije imao od tih koji su tamo recimo, dovoljni čovječni. On je bio fakultetski obrazovan, a komandir voda mu je bio čovjek sa četiri razreda osnovne škole, ja nisu imali povjerenja u njega. To je bio čini mu se AA se zvao, prvi susjed od toga JV i onda su oni, kao neka ŠV tamo, neka oni s njim imaju posla, znaš njemu je žena u [adresa], nikad ne znaš šta će on reći, koga će ovo ili ono i tako da evo tako je bilo to se sjeća. Na pitanje tko je bio njegov glavni nekakav zapovjednik komandir Čete, naveo je da je bio ĐA. Na pitanje gdje je on bio na položajima u desetom mjesecu, naveo je da su oni bili stacionirani tuda po selu, a njega su najviše stavljali, on je bio tamo kod škole u [adresa], zna da su u školi spavali unutra gdje su bile neke strunjače po podu gdje su spavali poslije. Na pitanje gdje su još bile, naveo je da se ne sjeća točno kuda su odlazili, uglavnom nikuda oni iz sela nisu išli, do pred jedno mjesec, mjesec i pol dana poslije su ih slali u [adresa], I i tako. Na pitanje, to unutar sela što ste bili na tim položajima, znači osim škole da li je bio osim toga, odgovara oni su bili kao tu priprema kad ovi otiđu u Vasiju i o tuda se budu vraćali ukoliko bude potrebe kao biće onda će njih tamo slati tako i je poslije bilo da su, sjeća se kad je zima već postala više, onda su ih stavili na [adresa] i [adresa]. Na pitanje je li kad bio na brdu Žarkovac, navodi da na Žarkovac u to vrijeme u ratu nikada nije bio, ali zna gdje je to je zaselak njegovog sela udaljeno od njega nekih 4 km. Na pitanje je li mu poznato da su na tom brdu Žarkovac bili nekakve položaj i, navodi da se ne sjeća, zna da su ljudi odlazili gore, ali da li su on tu držali položaj ili da li su išli samo tamo jer tamo je bila isto jedna kuća stara kuća napuštena u kojoj su oni bili kao smješteni ti ljudi iz te teritoralne obrane. On nije nikad u toj kući bio, ta se kuća zvala OA stara jedna oronula kuća, po njihovom pričanju, sad negdje skoro mu je netko rekao da se samo srušila. Na pitanje je li mu poznata točna ta lokacija Petrovića Mlin gdje bi to bilo, navodi da prolazi tuda svaki dan i sad, zna gdje se to nalazi, on ide autom, oni su prošli i sad tuda, prolaze svaki dan sa autom to je na cesti. Na pitanje da je rekao da nikad nije bio tamo na tome mjestu na tome mjestu na tome Žarkovcu, naveo je, evo vjerovali ili ne, nikad u životu na tome mjestu nije bio, nije imao potrebe, jedino je bio na drugome jednome dijelu gdje se išlo u kestene i u gljive, ali to je od Žarkovca ovako malo desno prema Kučiniću, a on u tom Žarkovcu baš nikada nije bio, nije imao gore rodbine, nije imao kod koga ići. Na pitanje, sa ovim JA pokojnim i IV, u kakvim je bio odnosima, naveo je da je JA više poznavao, a JV manje, JV je poznavao tako što je znao, jer optuženik ima brata invalida u kolicima i ta kolica je kad bi se pokvarila, JV to znao popraviti, i sjeća se jednom prilikom kad je ubio toga KVĐ on je poslije još ubio jednog čovjeka samo se ne sjeća kako mu je bilo ime taj drugi je bio Đ i onda je bio osuđen na puno zatvora, a iz zatvora je pobjegao i ubio se kod kuće u svojoj kući.

5.1.2. Na pitanje, da mu je znači poznato da je tko, IV ubio i KVĐ i još to jednom, naveo je da je on to sam pričao, zato sad priču i počinje, on je to jedan dan na „čebetu“ pred kućom njegovom bratu popravljao ta kolica, to je bilo sad ne može se sjetiti kada, ali zna tu točno pred kućom i kaže : „vidiš sad znaš kako kad sam ja ubio KVĐ kako sad mene ljudi gledaju drugačije kao misle da sam ja napravio dobro djelo“. Optuženika su jako ljudi tamo kritizirali, jer je on čim je došao tamo je rekao da njemu treba uzeti oružje, da na njega ne računaju, oni su ga gledali blijedo, znaš to neki NA koji je tamo to sve dirigirao, kao znaš ti on je naš heroj, on je ovo, a optuženik kaže, nije on nikakav heroj, on će napraviti neku glupost, on je pijan dan noć, vidiš ima 20 i neku godinu, tresu mu se i ruke i noge i nikoga ne uvažava za ništa. JA se s njegovim ocem znao družiti više nego i sa njim i rekao je pošto oni nisu imali tu u tome seoskom vodu kao povjerenja u njega radi žene onda su rekli kao „nek JA, pa ćeš ti s njim ići tu kad on ide nekuda , onda ćeš ti znaš ići ovaj s njim, za Malu Vranovinu, vamo tamo znaš i tako tako je bilo. Na pitanje je li mu JA ikada pričao da je on bio tamo, naveo je da mu je rekao da je bio blizu, ali da nije bio na tome mjestu, da je bio ne sjeća se koliko mi je rekao da je bio udaljen kad je VA pucao, JV, oni su ga zvali svi V. Kad je V pucao na KVĐ, on je bio u neposrednoj blizini, ne zna koja je udaljenost između KVĐ i njih bila, ne zna kolika bi to mogla biti udaljenost, jer taj Žarkovac je rastegnut u područje tu od ceste počinje taj Žarkovac te se u dužini 2-3 km se proteže prema selu, tamo sad tu ne živi nitko, nekad prije bilo je tu 10 kuća.

5.1.3. Na pitanje, znači SA mu je to pričao prije nego što se ubio, naveo je da prije nego što se je ubio i prije nego što je ubio toga, jer on kad je ubio toga E on je odveden u vojni zatvor i bio osuđen , iz tog vojnog zatvora je uspio uteći, ne zna kojim kanalom i kako, s kamionom, taj kamion ostavio negdje u šumi, došao kući. Optuženik u to vrijeme nije bio tamo u selu kad je bila sahrana i kad se je ubio, baš su bili na položaju, u siječnju, ne zna koji siječanj.

5.1.4. Na pitanje kada mu je to JA pričao za ta svoja saznanja, navodi da je JA to znao često puta pričati. On je bio oslobođen poslije vojske jer je bio ranjen negdje u 9. ili 10. mjesecu. On je ranjen bio i onda više nije išao n igdje, on je znao često doći kod njegovog oca. I onda je znao tako potegnuti priču, znaš kako se to odigralo sa KVĐ i tako dalje. A on je bio jako ljut na njega i na J jer je KVĐ jako volio i cijenio kao čovjeka. Njegova kćer je bila njegova cura prije i čak su bili i 2004. u nekoj maloj vezici. U Drugom svjetskom vratu je zaštićivao ljude i bio sa svima dobar. Kad su mnogi otišli u Ustaše, on nije htio ići u Drugom svjetskom ratu. Pomogao je ljudima, takav je bio KVĐ. KVĐ je bio velika ljudina, bio šofer, volio pjevati. Nikad nikog nije dirao. Nije nikad čuo da je on nekoga vrijeđao. Ni po nacionalnoj, ni po bilo kojoj drugoj priči. Ali je volio popiti. I volio je , bio je bečar onako.

5.1.5.Na pitanje što su mu rekli ovaj JA i SA, zbog čega su onda oni ubili KVĐ, naveo je zbog Drugog svjetskog rata, kao ubili su ustašu. On njima kaže: „Ustašu? Ustašu ste ubili? Ubili ste jednog dobroga čovjeka, siromaha. Trebali ste razmišljati tko je gdje. Što niste otišli negdje pa s vojskom potukli i izišli. Nego tu ste išli sačekat reko jadnika jednoga. Reko i njega.“ Pa JA veli: „Pa kao ja nisam. Ja sam samo htio da JV. On je kao ovoga. Neka on bude taj izvršitelj.“ Po njegovoj je priči, kako je zaključio on bio u neposrednoj blizini. Sad, koliko daleko. Možda mu je i rekao, ali davno je bilo ne sjeća se.

5.1.6. Na pitanje, spomenuo je da je KVĐ volio pjevati, da li mu je netko od ove dvojce pokojnika to spomenuo, naveo je da je JV rekao: pjevao si pjevat više nećeš. Znači u vrijeme kad ga je ubio, rekao je to na „čebetu“ pred njegovom kućom, starom. Tamo gdje su bili, u gledanju ono ispred kuće, sjeća se kao jučer bilo neko „čebe“. I on je tu bratu nešto skidao s kolica, popravljao i isto bio „natankan“, jer on je rijetko kada trijezan bio.

5.1.7. Na pitanje da li su možda spomenuli kakvu pjesmu je pjevao KVĐ, naveo je da ne, možda su i rekli, ali puno godina je prošlo.

5.1.8.Na pitanje da li znat, bio je sa oba dvojicom u toj nekakvoj zajedničkoj postrojbi, da li se sjeća kakvo oružje su imali, naveo je da se sjeća da je V imao, zato je on i protestirao uvijek tome, da je to za njega preveliko, on je imao „penac“, puškomitraljez onaj laganiji sa nogicama. Misli da je to kalibar 7.62. Ali nije siguran, davno je bilo kad je vojsku služio. JA, ne sjeća se, možda automatsku pušku. Ali tad kad je ubio KVĐ, on ga nije ubio iz „penca“, nego iz „špagina“. On je pričao da je imao „špagina“, tad još nije imao toga „penca“. „Špagin“ to je onaj ruski. I rekao je ovako, on je imao jednog prijatelja, umro prije 15 godina, tu susjed prvi isto KVĐ, zvao se DA. I kaže: „Bio bi i DA ubio, ali mi je „špagin“ zaštekao. Tako je rekao, neću reći DA. „Ubio bi bio i još jednog S, ali mi je „špagin“ zaštekao. Kao taj „špagin“ je bio dosta nepouzdan i nepovjerljiv, staro oružje. Zastarjeli tip. Poslije je dobio kao nagradu toga „penca“. On nije bio ni došao.

5.1.9. Na pitanje do kada je radio u [adresa], do kada je bio u radnom odnosu, a do kada je stvarno bio na radnom mjestu, naveo je da je radio negdje, 9. mjesec je bio, ali davno je bilo, stvarno se zaboravilo. Ali 9. mjesec je bio do kada je radio.

5.2. U svojoj obrani, koju je iznio prilikom prvog ispitivanja pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, optuženi PV je naveo da u trenutku tome kada se dogodio taj zločin, on uopće nije bio tamo prisutan. Na tome mjestu i nikada tamo nije bio. Na tome mjestu otkuda su oni napravili zločine. Za to je saznao, ne zna da li taj dan pred noć ili drugi dan, jer nije razumio šta je taj čovjek rekao kad je došao u dvorište njegovog oca. On je vikendom ponekad dolazio tamo, a on je bio u [adresa] i radio je do devetoga mjeseca. Znači, dva mjeseca još poslije toga. RA, zvani C, je ušao u dvorište njegovog oca. Optuženi je bio u kući. I čuo je kad je rekao njegovom ocu, ŽA, pripremite se, citiraću, „Ustaše će provaliti k nama, pucali su na VV, LA, zvani A.“ Zvali su ga svi A. I JA, A je ubio ČA. Optuženi je bio u kući, prozor na kuhinji je bio otvoren, dok su majka, on i brat bili u kući i čuo je kad je on to rekao. I otac njemu kaže, to je veliki problem. U to vrijeme, otac je bio predsjednik mjesnog odbora, on nije samo došao kod oca, došao je kod još nekih ljudi. I tako je rekao. Ali ciljano je išao da reče njegovom ocu, radi toga što je on bio tada, to se zvao mjesni odbor. Evo, to je u kratkim crtama o tome što imam da kažem.

5.2.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da je radio u industriji mlijeka i živio u [adresa] od 1977. do 1991. U selo je dolazio povremeno, kod oca i tu je pomagao ocu i radio i tako. I tad je znao dolaziti po neki vikend, ali rjeđe. I on je dolazio tako par puta kad je to bilo, ali nije taj put uopće bio na tome mjestu, ni kad se to dogodilo. Samo kaže, ne sjeća se točno, da li je on rekao to toga dana ili je to bilo sutradan da je on njegovom ocu došao reći, puno godina je prošlo. Oružje nikakvo nije imao, niti ga je dužio, niti je posjedovao u tome trenutku. Oružje je zadužio nekoliko mjeseci, dva i pol mjeseci kasnije, ali ne sjeća se točno da sad može reći, bilo je tog datuma i on tada. Na pitanje je li misli mjesec i pol nakon što se vratio iz [adresa] ili kada, odgovara da ne, nego poslije tog trenutka. Iz [adresa] se vratio u devetom mjesecu, pa nakon toga, kad se vratio, možda nakon deset dana, dva tjedna, tako od prilike, ne sjeća se isto točno, su mu zadužili oružje. I to zna, dali su mu pušku sa drvenim kundakom, jer tu kao nitko nije htio. Svi su oni htjeli imati one automatske, zgodnije, preklopne i tako. Dobro. Na pitanje od kuda je EA, po njegovom mišljenju znao za ovaj događaj, odgovara da je pokojni EA, zvan C, njegova kuća je u neposrednoj tu blizini mjesta zločina koji se dogodio. On je najbliži tu. Na pitanje kolika je to udaljenost, odgovara da on tuda nije prošao, pa možda 50 godina. I sjeća se kao dijete kad je išao u gimnaziju, jednom je bila velika poplava i morali su tu tako u šumu ići pored njihovih kuća. I zna da su njihove kuće tu najbliže tome možda, ne može reći, ali kilometar, vjerojatno jesu. Ajde, od njegove kuće do toga mjesta i ima preko Žarkovca toga nekih možda 4, 5, možda i tako kilometara. Brdo Žarkovac je u velikom rasponu, ono ima od toga mjesta gdje se zločin dogodio, na cesti, pa do drugoga kraja možda 2, 3 kilometra. Na pitanje zna li ovu drugu lokaciju, Duboki Jarak, navodi da tu prolazi svaki dan. Na pitanje da znači on zna gdje se to dogodilo, odgovara kako ne, tu svaki dan prolazi s autom. Nekad dva puta. Na pitanje je li mu bilo poznato u to vrijeme, dakle ljeto, jesu li tu gore neki položaji srbijanske vojske bili ili nisu, odgovara da on nije znao ništa da tu su bili. On kad se vratio tamo, tu nije bio više položaj. Niti je koga tu kad sreo, tu su, kad se vratio, pola ljudi je možda trećina nosilo sive uniforme, a ne vojne, a najviše ih je bilo u civilu. Na tome mjestu se nije držao položaj više tu. Kad se vratio, položaji su se obično držali, bili su, njega su prvi puta kad su stavili, bio je u školi u [adresa]. Poslije kad su počeli ići dalje, išli su u Štefanke i u Kavare, desne Štefanke i Kavare. Tamo su ih slali. A kasnije kad je počeo rat u [adresa], onda su bili i u onome dijelu prema [adresa]. Tamo, Crkvine, Crni Potok i tako da. S druge strane samo. Na pitanje kad se vratio, pa kad se uključio u te lokalne jedinice, tko je bio komandir, odgovara TA, njemu je bio prvi komandir TA. ĐA mu ime, TA ga svi zovu. On je bio komandir u stavu. Na pitanje je li on možda imao kakvu funkciju, kao komandir odjeljenja. Odgovara da nije, da su oni njega, prvo kad je došao tako, htjeli su ga tuči. Odveli su ga u stanicu milicije tada, u Vrgimost, i neki debeli, sjeća se dobro, je izvadio palicu i kaže, da ove djevojke oproste, „Gdje si ti, mudonja? Krajina, krvari, a ti raniš ustaše“. Kao, on kasni, gdje je dotad. Da nije naišao jedan čovjek, koji je oženjen iz susjednog sela, zove se ŠA, i rekao „Dečki, malo, povucite se i nemojte tako postupati“. Bili bi ga vjerojatno „istamburali“. Na terenu tamo, u [adresa], prema njemu su imali malko odbojan stav radi toga, što je njegova žena ostala u [adresa]. I oni su uvijek mislili da on njoj nešto dojavljuje. I od njega su uvijek tajili, skrivali i tako dalje. I uvijek su njega gurkali negdje gdje nitko ne bi htio. Njegova žena je ostala u [adresa], oni su se kasnije dvije godine rastali. Kćerka je cijelo vrijeme živjela sa njim, poslije je bila u Hrvatskoj vojsci deset godina, sad živi u [adresa]. Žena je ostala živjeti u [adresa]. Na pitanje zna li povod, zašto su oni ubili KVĐ, navodi da je njihova priča bila poslije, taj V se hvalio često puta, SA, svi su ga gore zvali V. On je poslije ubio jednoga E i onda je ubio sebe. Toga čovjeka ni je poznao, pošto je već duže godina izbivao iz [adresa], nije ga znao, zna samo da su ga svi zvali O. On kad se hvalio, rekao je ovako, osveta za drugi svjetski rat, barem djelomično je svoje pretke osvetio. Tako je bio. Tako je isto i taj JA koji je bio s njim u neposrednoj blizini. Sad, da li je on pucao isto ili koliko je bio daleko, glavno rekao da je bio blizu JA. Isto pokojni. VV, je jako dobro poznao, to je bio izvrstan čovjek, veseljak, volio popiti i pjevati, baš bio onako „drugarčina“ i s njim je bio jako dobar. I s njegovom kćerkom, OV, je bio u jednoj maloj vezici prije rata i poslije rata su bili u jednoj kratkoj, negdje 2004. To je jedna jako divna familija, susjedi njegovi bliski i tako dalje. I on je bio jako razočaran i ljut, kad je spoznao da su oni to počinili, pogotovo nad takvim čovjekom. Nikoga nije trebalo, pogotovo KVĐ, koji je bio jedan divan i dobar čovjek. Nikada nikoga taj čovjek, no i po nijednom pitanju, nije povr ijedio. I u drugom svjetskom ratu njegov otac, N, je pomagao D, to svi znaju. I to ne malo da je pomagao, nego kad je god koga gdje je trebalo, on ga je prikrio, sakrio, pomogao, doturio mu, tad je bila velika neštašica, soli, on je bio u mogućnosti i ljudima je pomagao. I to je njegov otac stotine puta ponovio. Na pitanje u kojem mjesecu je trajno iz [adresa] došao u staro selo, odgovara negdje sredinom devetog mjeseca. Na pitanje kada su ga to zadužili, odnosno da je morao ići u te straže ili na položaje, odgovara da je to bilo desetak dana, dva tjedna, tjedan dana, ne sjeća se točno, nije odmah. Najprije su ga promatrali i slali ga na ispitivanje i tek onda su ga prihvatili. Onda je morao. I on se bio opozvao na, pošto je samohrani otac i izbjeglica, međutim on su mu rekli da mora ići pravo tražiti u neku drugu državu da ne može tamo.

5.3. U obrani koju je iznio na raspravi naveo je da bi prvenstveno htio izraziti žaljenje, žao mu je što se to dogodilo, on u to vrijeme nije bio tamo, bio je u [adresa], a u [adresa] je došao dan ili dva nakon tog događaja. Prvo je htio reći način na koji je to saznao, naime, on kada je došao kući u [adresa], vadio je stvari iz automobila, a njegov otac je na dvorištu razgovarao s njegovim bratom koji je u invalidskim kolicima od 3. godine života. Stvari je unio u kuću i bio je u kuhinji u kojoj je bio otvoren prozor, a na kojem je bila samo komarica. Ispred njihove kuće se nalazi ograda, a s automobilom je ispred te ograde stao EA i on je govorio njegovom ocu da je potrebno pojačati straže, jer se očekuje odmazda, jer je ubijen VV. Dodati je vezano za njegovo učešće u vojnoj obvezi, naime, 1993. je obolio od kožne bolesti, i po liječenju Garamicinom nije bilo poboljšanja, a kako nije bilo tu liječnika upućen je da se liječi u Banja Luku, a da bi se mogao liječiti u Republici Srpskoj morao je biti osiguran i to je bio razlog da su mu u vojnu knjižicu morali upisati učešće u ratu. Također se želio htio osvrnuti i na prijedlog za pohvalu, naime, on je o tome saznao tek 2019. godine, a to je potpisao čovjek koji je inače radio kao profesor u srednjoj školi u [adresa], i onda ga je pitao vezano za taj prijedlog, na što mu je on rekao da se to pisalo kao pamflet kako bi se podigao moral vojsci iako se to nije nigdje čitalo.

5.3.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da se sjeća da je u petak u poslijepodnevnim satima došao u [adresa]. Nakon što mu se predočava da je u svojoj obrani rekao pred državnim odvjetnikom da je bio u kući s bratom i majkom i čuo kako otac priča sa ZA ispred kuće, a sad navodi da je brat bio s ocem vani, a da je on bio u kući u kuhinji sam, odgovara, da je i majka bila sa njim u kuhinji, a da su otac i brat bili vani kada je došao EA. Poznavao je IV i JA, poznavao ih je iz sela. Sredinom mjeseca kolovoza je dobio poziv za mobilizaciju te se taj dan nakon što se javio HA, javio u vojarnu Petrova Gora, jer su im rekli da zbog vojnih djelovanja nije moguće pristupiti vojarni Logorište gdje se preuzimala oprema. Svoju opremu je zadužio početkom rujna, s tim da nije bilo ljetne vojne uniforme, već se radilo o zimskima, pa je dosta ljudi i bilo u trapericama zbog toga ili drugoj civilnoj odjeći. Seoske straže su se držale na više mjesta, pa tako nedaleko od njegove kuće na mjestu Mlin Pilana, također na Žarkovcu, Orlova, i to se radilo o 30-40 ljudi, a na svakoj poziciji je bilo 2-3 ljudi, a postojala je i patrola koja je iste obilazila, pa je tako on bio u patroli gdje bi ih probudili u noći da obiđu sve pozicije. Pozicije su bile pokrivene 24 sata dnevno, s tim da su se izmjenjivali, a bili su stacionirani u školi i u jednoj kući na Žarkovcu od OA.

Svjedoci žrtve

6. Svjedok žrtva AV, sin pokojnog VV, iskazujući u prethodnom postupku u bitnom je naveo kako je u vrijeme očevog ubojstva živio u [adresa]. U veljači 2000., u [adresa], prišao mu je stari ŠV iz [adresa] obrativši mu se riječima: „Ima R“, kasnije konkretiziravši da se te riječi odnose na ĐV, ubojicu njegovog oca koji je sada mrtav. Po selu su također kružile priče da je njegovog oca ubio IV. Od rođaka SV je čuo da mu je ZA prije smrti rekao kako je njegovog oca ubio PV. Zaključno je iznio kako su mu pokojna majka i susjeda MA pričale da su prolazeći pokraj mjesta zločina, kada su išle u [adresa] po odjeću u kojoj će sahraniti oca, na cesti vidjele lovačke pse koji su pripadali ZA.

6.1. Iskazujući na raspravi naveo je da ostaje kod svega što je već naveo u svom iskazu koji je iznio pred Županijskim državnim odvjetništvom te ništa drugo tom iskazu nema za dodati. Na posebno pitanje odgovara da su njegova saznanja o ovom događaju samo preko posrednika. Na posebno pitanje optuženika kakvi su bili susjedski odnosi između oca svjedoka i njega i je li bilo bilo kakvih svađa između njih odgovara da do vremena do kad je on tamo živio, do 1984. godine, nije bilo nikakvih svađi, ali isto tako u cijelom selu nije bilo svađa, jer su oni bili dobri sa svima, a nakon te godine ja više nisam tamo živio jer sam otišao u Zagreb na školovanje i nakon toga u [adresa].

6.2. Svjedok žrtva OV, kćer pokojnog VV, iskazujući u prethodnom postupku, u bitnom je navela da je oca posljednji put vidjela u srijedu, 17. srpnja 1991., kada je u vidno alkoholiziranom stanju, na svom crvenom traktoru marke Ferguson došao u dvorište podstanarske kuće u kojoj je živjela u [adresa], pozivajući je da izađe van. Nije se javila očekujući da će se teško riješiti pijanog oca koji će je nagovarati da pođe s njim u obiteljsku kuću u [adresa]. Potom je otac kratko razgovarao sa susjedom ĆA i otišao traktorom prema kući, a nedugo nakon toga čula je pucnje iz smjera u kojem je otac otišao, odnosno iz smjera Dugačke Luke. Kako joj je to pričala majka, otac je u to vrijeme svakodnevno išao prespavati kod rođaka u [adresa], iz straha za vlastiti život, budući da je pucano na njihovu obiteljsku kuću. Tek joj je nadolazeće subote netko od rođaka došao reći da je otac stradao na području Dugačke Luke odnosno Dubokog Jarka, odakle su mještani, među kojima misli da je bila i njena majka, toga dana očevo mrtvo tijelo prevezli u [adresa] radi sahrane. Oni su joj kasnije pričali da je otac imao dvije prostrijelne rane na čelu i jednu kraj srca. Njena majka i MA u nedjelju, po očevom ubojstvu, odlučile su se vratiti u [adresa] kako bi uzele robu za sahranu, a po povratku morale su se javiti srpskim vojnicima smještenim kraj škole u [adresa], kako bi ovi osigurali da vojnici s položaja u Dugačkoj Luci ne pucaju na njih. Majka joj je pričala kako je na ravnini pokraj mjesta gdje je otac stradao vidjela puno čahura. Oca nisu sahranili u Vranovini jer je tijelo moralo biti prevezeno na obdukciju, pa su se ona i majka zaputile k bratu u [adresa], kamo su stigle u utorak uvečer, a očevo mrtvo tijelo je u [adresa] dovezeno u srijedu te su ga tamo zakopali. Vezano za njena saznanja o počinitelju zločina, navela je kako su srpski mještani uvijek bacali ljagu na GA, ali smatra da je to stoga jer je on mrtav.

6.2.1. Iskazujući na raspravi ostala je kod svog iskaza te drugo nije imala za dodati. Odgovarajući na pitanja navela je da je u svom iskazu navela da je bila srijeda 17. srpnja 1991. kada je otac na crvenom traktoru marke Ferguson došao u dvorište podstanarske kuće u kojoj je živjela, te je li sigurna da se radilo o baš o srijedi, odgovara da je sigurna da je taj dan bila srijeda, i da je on toga dana došao kod nje a ona mu nije htjela otvoriti jer je vidjela da je bio malo alkoholiziran. Sa ovdje optuženikom je bila u intimnom odnosu, to je bilo prije rata. Poslije rata sa ovdje optuženikom nije bila u intimnom odnosu. Na posebno pitanje da je u svom iskazu navela da je čula pucnjeve, može li odrediti o koliko se pucnjeva radi, odgovara da ne zna tko je pucao, sjeća se da se pucalo, i da je ona kada je izišla kod nadstrešnice morala sagnuti glavu jer je jedan metak njoj prošao pored glave iz smjera Male Vranovine.

6.3. Svjedok žrtva FA, sin pokojnog VV u svom iskazu na raspravi naveo je da nije bio u inkriminirano vrijeme tamo, jer živi u [adresa], navraćao je u [adresa] kod rodbine, i sva saznanja koja ima su ona koja je saznao od ljudi koji su o tome pričali, a pričalo se da je njegovog oca ubio GA. Isto tako mu je brat rekao, da mu je jednom prilikom kad se sreo sa gospodinom ŠV koji je stariji čovjek da mu je on rekao da je u tome sudjelovao i JA. To su sva njegova saznanja. Odgovarajući na pitanja naveo je poznaje optuženika, zna ga iz djetinjstva, ali je sa 16 godina otišao od kuće, povremeno je dolazio, i misli da se poslije uopće nisu sreli. Poznavao je IV i JA, a to je bilo prije rata. Ne zna ime gospodina ŠV, to mu je brat rekao. Na posebno pitanje optuženika je li za ubojstvo njegovog oca bio optužen ĆV i da je bio u zatvoru 6 mjeseci u [adresa], odgovara, da po njegovim spoznajama nije, nitko ga o tome nije obavijestio. Na posebno pitanje optuženika jesu li njihove familije bile u bilo kakvoj zavadi, odgovara, dok je on bio prisutan misli da nisu, ali isto tako nisu bile niti u prevelikim kontaktima. Niti mu je poznato da bi optuženi sa njegovom sestrom bio u vezi, ona to nikada nije pričala, niti je on o tome znao.

Svjedoci optužbe

7. Svjedok FV, bivša supruga optuženika, u svom iskazu iz prethodnog postupka, koji je pročitan na raspravi, u bitnom je navela kako je sa suprugom i kćerkom živjela u [adresa] do početka rata 1991. godine, a njen je suprug gotovo svaki vikend i sve slobodno vrijeme provodio na poljoprivrednom imanju kod svojih roditelja u [adresa], kamo ona i kći nisu voljele odlaziti. PV je [adresa] napustio u lipnju 1991., svojim automobilom marke Zastava 101 zelenkaste boje i karlovačkih registarskih oznaka, otišavši u [adresa], a kada je odlazio vidjela je poziv za rezervni sastav JNA. U vrijeme neposredno pred odlazak pozivao je telefonom iz stana ostale muškarce srpske nacionalnosti da mu se pridruže u srpsku vojsku na području Banije i Korduna. Do devetog mjeseca, kada ga je s kćerkom posjetila u [adresa], njen bivši suprug došao je u njihov zajednički stan u [adresa] samo jednom tijekom kolovoza, kada je pokupio svoje stvari i nagovarao je da se spremi te da s kćerkom zajedno odu u [adresa], što je ona odbila.

7.1. Iskazujući na raspravi navela je da ima velikih životnih problema, zna da je davala svoj iskaz pred policijom, ali zbog proteka vremena i životnih problema malo joj se sve pobrkalo i djelomično se sjeća. Nakon što joj je pročitan iskaz želi reći da je sve bilo tako kako je tada navela u iskazu koji joj je sada pročitan. Odgovarajući na pitanja navela je da u periodu '91. kad je boravila kod ŠV u [adresa], on je cijelo vrijeme bio kod kuće, bio je u civilu, i sjeća se da je slagao drva za zimu. Samo je primijetila da je bilo dosta vojske u selu. Njoj on u to vrijeme dok je bila tamo ništa nije govorio, oni tada nisu pričali o ratu, niti ga je ona o tome pitala. Ona je tada bila još uvijek supruga optuženika, spavali su zajedno u sobi, a kad je se pita je li s optuženikom bila u dobrim odnosima mora navesti da u braku odnosi nisu bili dobri. Optuženik je i prije rata često išao na vikende u [adresa], tamo su mu živjeli roditelji. Na početku rata on nije odmah otišao u [adresa], već kad je dobio poziv za rezervu onda je otišao za stalno. Vikende je išao većinom. Na posebno pitanje dopušta li mogućnost da je optuženik iz [adresa] otišao u kolovozu ili rujnu, a ne u lipnju kako je navela, odgovara da nije sigurna, ali misli da je bilo u lipnju. Na posebno pitanje s obzirom na njezin navod da je optuženik otišao početkom ljeta, može li se sjetiti da li se radilo o lipnju ili srpnju, odgovara da se ne mogu sjetiti. Na posebno pitanje optuženika s kojim autom je došao po svjedokinju u Bihać u siječnju mjesecu 1992. odgovara da se ne može sjetiti, možda sa „Stojadinom“ zelene boje, ne može se sjetiti.

7.1.2. Optuženi navodi da je osobni automobil „Stojadin“ razbijen u saobraćajnoj nesreći 1991. u prosincu mjesecu, te je po svjedokinju došao sa Jugom boje trule višnje.

7.2. Svjedok VA u svom iskazu pred Županijskom državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je naveo je kako je od početka ljeta 1991. bio vojno angažiran u tzv. seoske straže i to u vod čiji je komandir bio ĐA, a glavno mjesto na kojem je sa suborcima držao straže bilo je Petrović brdo, s kojeg se vidjela [adresa] – [adresa], tj. položaj prema [adresa] i [adresa] s pretežno hrvatskim stanovništvom. Taj položaj se rastezao nekoliko kilometara i to od Petrović brda, Jandričevca i desno od Žarkovca prema žilama te ih je na toj liniji u jednoj smjeni bilo raspoređeno oko petnaest, s tim da je na mjestu gdje je stradao VV moglo biti nekoliko ljudi. Na dan njegovog stradavanja nije bio na položaju, nego je u smjeni moguće bio dan ranije te opet došao sutradan ili dva dana kasnije, kada je u kanalu pored ceste vidio prevrnuti traktor marke „IMT“, a tijelo je već bilo odvezeno. Sutradan nakon ubojstva selom je prošao glas da je VV ubijen. Dan ili dva poslije, do njega je navratio IV s kojim je bio u jako dobrim odnosima te mu ispričao da je spornog dana s PV i ĐV (njih trojica su se prozvali svojevrsnim „izviđačima“), došao na Petrović brdo, kojom prilikom su morali proći pokraj mjesta gdje je držana straža te su u trenutku kad je VV naišao na istoga počeli pucati. Iste zgode mu je IV rekao da su zapucali kada su čuli da VV pjeva pjesmu „bijela guska vodu pljuska, ova zemlja nije ruska“, koja pjesma je kod njih izazvala reakciju da pucaju u njega, a poznavali su ga od ranije budući da je KVĐ koji je živio u njihovom mjestu. Sve što mu je tada pričao čula je i njegova pokojna supruga OV, koja je bila i očevidac događaja kada je IV u njihovom dvorištu ubio UA, kojom prilikom on osobno nije bio prisutan jer je bio na položaju. IV je 1993. godine izvršio samoubojstvo, dok je ĐV umro prije nekoliko godina u Srbiji. Iako ne zna kada točno je PV iz [adresa] došao u [adresa], siguran je da je to bilo već na samom početku ratnih komešanja u selu, a tada je vozio „Stojadin“ sivo-maslinaste boje. Upitan za CVĐ, svjedok je naveo kako misli da je C bio običan vojnik, a u kritično vrijeme imao je više lovačkih i pasa ovčara.

7.2.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je u dva navrata svoj iskaz već davao te u cijelosti ostaje kod svega što sam tada rekao. Ništa tome više nema za dodati. Sa optuženikom nije u dobrim odnosima, a nema protiv njega ništa. Odgovarajući na pitanja naveo je da nema neposrednih saznanja već samo ono što je čuo jer ga ništa nije ni zanimalo, imao je bolest u kući jer mu je kćerka umrla 2014., a supruga 2021. tako da je sada sam. Sa IV bio je u dobrim odnosima i cijelo vrijeme su pričali sve dok on nije ubio onog dečka iz [adresa], UA u dvorištu svjedoka, a nakon toga je on i odveden u zatvor. Ne zna kada je to bilo kad je on njega ubio. Na posebno pitanje optuženika gdje se nalazio u trenutku kada je njihov susjed KVĐ ubijen, naveo je da je cijeli dan bio slobodan i bio je kući. Ono što je čuo od LA, to je i prenio, to nije čuo na svoje uši. Rat ga nije zanimao, radio je ono što je morao i što je morao ići. Bio je i u rovu sa susjedom gdje je cijelu noć spavao. Preko dana je radio kod kuće, a navečer je išao na smjenu. Na posebno pitanje da li je imao kada psihičkih problema odgovaram da je i sada pije lijekove koje mu je prepisala doktorica u Popovači. Naime, imao je problema u obitelji nakon pokojne kćeri ostala je unuka koja je živjela sa njim jer nije imala nikoga drugog, pa kad je ona krenula "na stranu", on je pobjesnio pa se tu uključio i Centar za socijalnu skrb, pa je zbog toga dobio terapiju i završio u Popovači.

7.2.2. Branitelj je stavio prigovor na iskaz svjedoka smatrajući isti nevjerodostojnim.

7.3. Svjedok DV svom iskazu pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu naveo je u bitnom da je saznanja dobio od pokojnog oca BA, kurira u četi TO Staro Selo Topusko kojem je glavni zadatak bio voziti komandira čete ĐA. Osim te jedinice navodi kako je u selu bila manja grupa ljudi među kojima su bili PV (kojeg ljudi većinom zovu ŠV), GA i ĐV, koji nisu prihvaćali vodstvo ĐA te su čak pokušali i nasilno preuzimanje njegove jedinice, a kada im to nije uspjelo, prozvali su se „martićevcima“ i nastavili djelovati samostalno. Radilo se o više različitih situacija u kojima su ti koji su pripadali ekstremnoj struji pokušavali smijeniti ĐA, a posebno je za izdvojiti jedan sastanak na kojemu se otvoreno govorilo, odnosno od pojedinaca predlagalo, da se Ž jednostavno pobije, a njihove kuće spale. Među ljudima koji su se tome usprotivili bio je njegov otac BA koji je govorio da se situacija treba primiriti i da o takvim prijedlozima uopće ne treba razmišljati, na što su reagirali PV, GA i JA i to tako da su sva trojica repetirali puške na njegovog oca i nekolicinu ljudi koji su se tome usprotivili. VV je osobno poznavao, kao jedinog mještana hrvatske nacionalnosti koji je ostao u zaseoku Selce, nenaoružanog, starije dobi, koji je volio popiti, a svaki se dan vraćao putem od [adresa], kojim se u to vrijeme već bilo opasno kretati jer su iznad te ceste, u blizini kamenoloma i šume Orlava, bili položaji TO koje je raspoređivao ĐA. Istog ili sljedećeg dana po ubojstvu VV, otac mu je došavši kući ispričao da su ga ubili PO, GA (izvršio samoubojstvo) i ĐV (umro prije nekoliko godina u Srbiji). Prema očevim pričama, spomenuta trojica i možda još netko s njima, spustili su se iz šume gdje je većina ljudi bila na položaju neposredno do ceste te u KVĐ, kada je naišao, ispalili više hitaca. Po njemu je jedini motiv ubojstva bila nacionalna mržnja i njihova bolesna želja za ubijanjem i dokazivanjem u ratu. Kada je otac prvi put rekao da je KVĐ ubijen i da su u tome sudjelovali PV, GA i JA, kao obitelj su razmišljali da radi vlastite sigurnosti napuste kuću, pa su ubrzo potom na neko vrijeme otišli u selo Bukovlje , iz kojeg je njegova majka, a koje je neposredno s druge strane granice, u Bosni i Hercegovini. Otac im je, kada bi se vratio s položaja odnosno sa zadatka, znao pričati o incidentima u njihovom selu, pa je tako jednom pričao kako su upravo PV, GA i JA praktički zapalili cijeli zaseok Selce, a to nije bilo puno vremena nakon ubojstva VV. Osim priča koje je čuo od oca, svjedok je dodatno naveo kako je u više navrata od pokojnog ZA čuo da je PV i na njega „potezao“ pušku i prijetio da će ga ubiti smatrajući ga izdajnikom jer je spasio, odnosno na hrvatski teritorij prevezao, mještanku hrvatske nacionalnosti prezimena DA, čijeg se imena ne može sjetiti, ali zna da ima sina JA, unuka L i unuku Č, s kojima se i danas druži. PV mu sam nikada nije pričao o sudjelovanju u ubojstvu VV, ali se u nekoliko navrata pred ljudima, pa tako i pred njim osobno, hvalio da je oko Lasinje, u blizini Kupe, više puta snajperski djelovao prema položajima hrvatske vojske i snajperom ubijao hrvatske vojnike, odnosno kako je on to slikovito opisivao da su „padali kao vrapci“. Dodao je kako je PV i inače takva osoba da voli preuveličavati svoje postupke i hvaliti se svojim zaslugama. O incidentnoj naravi PV, svjedok navodi kako je poslije rata čuo da je PV, dok je boravio u [adresa] (selo [adresa] kod [adresa]) nagovorio svoju suprugu, koja je ostala živjeti u [adresa], da proda stan koji je do tada čuvala, a u kojem su oni prije živjeli. Kada je supruga s novcem od prodaje stana došla u [adresa], PV ju je ubrzo potom pretukao i to toliko gadno da je hospitalizirana, a ozlijeđena joj je ključna kost, rebra i butine, odnosno završila je s teškim tjelesnim ozljedama i dugo bila u bolnici. Ovo mogu potvrditi i KO i CO koji su u [adresa] zajedno s PV živjeli u kući trokatnici. Vezano za odnos s PV svjedok je naveo kako trenutno nisu u zavadi, koliko on to može subjektivno reći, ali su u posljednjih 15-ak godina imali više nesuglasica, dijelom zbog različitih političkih pozicija. Dodao je da je doživio neugodnost zbog svjedočenja u ovom predmetu. Naime, u utorak 22. listopada 2024., kraj lokala „MG“ u [adresa], nakon verbalnih provokacija koje mu je uputio PA, koji je djelovao po nalogu IO (koji je najbolji prijatelj PV), došlo je do fizičkog obračuna. Naime, PA ga je u par navrata pozivao na „raport“, a kada bi mu prišao govorio mu je riječi poput „đubre jedno, smeće ustaško, izdajniče srpski, strpao si PV u zatvor, dok ja pričam ti samo trepćeš“, nakon čega su PA i ĐO krenuli prema njemu s namjerom da ga napadnu, a kada je PA prema njemu zamahnuo, u obrani ga je uspio udariti šakom u glavu. Tijekom tih „raporta“ PA mu je govorio da zna da je izdao PV, jer da mu je tako rekao IO, koji o tome ima pouzdana saznanja. Poslije ovog događaja intervenirala je policija.

7.3.1. Iskazujući na raspravi naveo je da u cijelosti ostaje kod svega što je iznosio u svojim dosadašnjim iskazima u ovom postupku. Dodao je da od zadnjeg svog iskazivanja od kojeg je prošlo preko godinu dana, ima velikih problema u sredini u kojoj živi, u tri navrata je bio pretučen, dobio je prijetnje, nazvan je ustašom, a ovdje optuženi je zbog toga što je njemu prijetio da će ga ubiti i da je ustaša bio u istražnom zatvoru tri mjeseca. Ima sada i svojevrsnu zaštitu granične policije, ali se i usprkos tome nalazi u teškoj situaciji zbog pritisaka u sredini u kojoj živim. Odgovarajući na pitanja da li svoja saznanja crpi neposredno ili samo po onome što je čuo od posrednika odgovaram da ja on i čuo, ali isto tako mu je osobno optuženi poslije rekao da ga je ubio, da ne prenosi informacije, jer su se u to vrijeme držale straže, a u to vrijeme se u kući svjedoka dijelilo oružje, s tim da je to već bilo drugo dijeljenje, a prvo je bilo u lipnju kada je njegov otac dobio pušku T, a svi ostali su dobili automatske puške pa je on, sjeća se govorio ocu zašto i on ne traži da i n jima uzme automatske puške jer su i bile kod n jih dok nije izvršena raspodjela, na što otac nije htio tražiti. Naime, ovdje optuženi je čak i digao oružje na njegovog oca, a bilo je prisutno i više ljudi jer se radilo o sastanku u selu gdje se vijećalo tko će biti komandir čete. I onda kada optuženi nije izabran za komandira, a što ga je razljutilo. On je također htio ubiti i EA koji je sada pokojni zato što je prevezao jednu baku hrvatske nacionalnosti. Također, osim KVĐ htjeli su ubiti i ostale žitelje [adresa] i zapaliti i opljačkati, međutim, većina nije na to pristala i to nisu dopustili. S obzirom da ga se optužuje da je izdajnik, ustaša, ističe da je on pripadnik specijalne elitne protuterorističke jedinice vojne policije Glavnog štaba vojske Republike Srpske Krajine. 1995. je izbjegao iz RH i vratio sam se 1998. pa je i služio obvezan vojni rok u HV. Na posebno pitanje oštećenika „Tko je zapalio moju kuću?“, odgovara da je kuću zapalio ovdje optuženi kao što je ubio pokojnog VV. Također je zapalio ostale kuće u selu iz kojeg razloga ga je on i zvao "kanister diverzant", a zato što je on sam sebe prozivao da je diverzant i smatrao se takvim jer su dobili vojne maskirne uniforme, zvali su se " Š". Rekao je državnom odvjetniku na ispitivanju da ima osobna saznanja i da mu je optuženik rekao, i kao da je nakon toga i na Kupi ubio još više ljudi, a što je on sam opisivao kako je to napravio, odnosno da je ubio tog Z koji da je pao kao vrabac. On je bio specijaliziran za ubojstva. Na daljnje pitanje u kakvim je odnosima sa ovdje optuženikom odgovara da nije u nikakvom odnosu s njim, nema s njim nikakvog posla niti ga voli vidjeti. Unatrag pet godina je ovdje optuženika u dva navrata prijavio za prekršaje i kaznena djela. I to u odnosu na to što ga je napao i što je bio u istražnom zatvoru o čemu je već govorio i za nelegalnu gradnju na Rijeci Glini. Na posebno pitanje optuženika da li zna koliko godina ne razgovaraju, odgovara da ne zna jer to nije bilo u kontinuitetu nego je to bilo povremeno, a isto tako su i u političkom sukobu, jer je svjedok bio član HSLS-a, nakon toga član HNS-a, dok je optuženik u SDSS-u, pa su i tu bili prijepori. Na posebno pitanje da li zna kakvi su bili odnosi u braku optuženika odgovara da zna, da je on nju napustio u lipnju 1991. ili krajem svibnja 1991., i došao je u [adresa], a to je sve što je čuo po pričanju da je ona prodala nekakav stan u [adresa], a da je on nju fizički zlostavljao i pretukao, da je završila u bolnici, a da je on uzeo novac od stana, a da se ona nakon toga odala alkoholu, a to je ono što je čuo od više ljudi koji to mogu potvrditi ako bude trebalo. Dodao je da se ovdje radi o opasnom čovjeku da je tu bilo više toga, a ne samo ovo što je govorio, pa bi molio sud ako može da mu se odrede neke mjere zaštite, jer sada živi u toj sredini i ne osjeća se sigurno, čak je čuo i priče da je bilo naručeno njegovo ubojstvo. Međutim da to policija nije ozbiljno razmatrala obzirom da je to u RH jako skupo oko 150.000-200.000 eura međutim u [adresa] u [adresa], što je vrlo blizu, se to može dobiti za 500-1.000 eura.

7.3.2. Branitelj je stavio primjedbu na istinitost iskaza u cijelosti, smatrajući da su optuženik i svjedok u dugogodišnjoj zavadi, a osobito u dijelu gdje je danas navodio da mu je optuženik osobno rekao, a što nije iskazivao prethodno kod državnog odvjetnika.

7.4. Svjedok RV iskazujući pred Županijskim državnim odvjetnikom u dva navrata bitnom je navela kako svi mještani [adresa] pričaju da su GA, PV i JA počinitelji zločina nad VV, a ZA je u njenoj obiteljskoj kući pričao kako su kod položaja na Žarkovcu upravo spomenuta trojica, GA, PV i JA, usmrtili VV. Koliko joj je poznato, ZA je njima bio nekakav šef u vojsci pa pretpostavlja da je zato mogao znati o zločinu. U odnosu na PV istaknula je kako ga osobno poznaje i da on nije čovjek dobrih osobina, poznat je po tome da laže, nadodaje i uveličava stvari.

7.4.1. Iskazujući na raspravi navela je da ostaje kod svog iskaza i navela da je u to vrijeme imala 12 godina, i svoja saznanja je crpila od iskazivanja svog oca koji je tada bio u miliciji i također je bio optužen za ratni zločin kad su se vratili 30. lipnja 1996. On je tada sumnjao na dvojicu mještana iz sela i to VO i BA zato što je njemu bilo poznato kao milicajcu da su oni jednom čovjeku prije rata uzeli mirovinu iz kojeg razloga su kaznu izdržavali u Kaznionici u Lepoglavi. Odgovarajući na pitanja, a kada joj je predočen iskaz od 15. travnja 2024. na listu 28 spisa, i to u dijelu gdje je navela da je od svog pokojnog oca saznala za smrtno stradavanje VV, u 5. redu odlomka od riječi upravo, pa do kraja odlomka moga iskaza, može reći da je doista sve to rekla osim ovih imena koja su navedena, JA, GA i PV. Naime, ona je u to vrijeme živjela u [adresa], a ne u [adresa]. Ne zna na koji način su ova imena ušla u zapisnik policije, naime, prilikom ispitivanja koje je tada provodila policija isti su došli kod n jih na adresu i tamo su proveli ispitivanje, s tim da je tom ispitivanju bila prisutna i njezina majka koja je također dodavala navode, pa je moguće da je to navod koji je ona rekla. Na posebno pitanje, a kada joj se predočava iskaz od 23. listopada 2024. list 166 spisa, i to treći odlomak iskaza, navodi da je istina to što je tada rekla i da se tu radilo o EA koji je u njezinoj kući pričao da su kod položaja na Žarkovcu upravo GA, PV i JA usmrtili VV. Ako može reći iskreno što je bilo, a to je da cijelo selo zna, odnosno svi znaju tko je počinitelj i svi mudro šute, to je javna tajna. Na posebno pitanje branitelja, a tko je počinitelj ovog kaznenog djela, odgovara da su to GA, čijeg prezimena se ne može sjetiti, zna da je on pokojni, da se raznio bombom, JA i PV. Optuženi kad je izašao iz istražnog zatvora govorio je po cijelom mjestu o njoj ružne stvari, da ga je ona jedina optužila, a on sam zna da je to istina i da je to počinio. Ovdje optuženi se prije hvalio da je bio ranjen u stopalo, a nije čula da bi on govorio da je počinio ovo kazneno djelo.

7.4.2. Branitelj je stavio primjedbu na istinitost iskaza svjedokinje u kojem ista navodi da je optuženik počinio ovo kazneno djelo.

7.5. Svjedok ČV u svom iskazu pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu u bitnom je navela kako je 19. srpnja 1991. k EO na biciklu došao JO, s informacijom da na predjelu Dubokog jarka stoji prevrnut traktor ispod kojeg se nalazi mrtav njen suprug VV. EO i njezina majka MA su potom otišle na mjesto zločina te joj je majka po povratku pričala kako je KVĐ imao strijelne rane i to na glavi i prsima, iz kojih su već izlazili crvi. Potom je od strane muških mještana organizirano izvlačenje leša, a onda i sahrana u [adresa], pod izlikom odlaska na koju su iz sela izašle njena majka, EO, šogorica SO i ona osobno, za koji izlazak iz sela su dobile prethodno dopuštenje od pobunjenih H, konkretno CO. Prilikom izlaska iz sela, dolaskom na mjesto stradavanja VV, ČV je na udaljenosti od desetak metara nasuprot tog mjesta, vidjela nekoliko čahura. Po završetku rata od mještana sela srpske nacionalnosti, a između ostalog i od pokojnog šogora ŽA, čula je da su počinitelji ubojstva PO, ĐV i VO, od oca AA. Iskazujući svjedokinja je ukazala i na događaj koji se zbio 17. ili 18. srpnja 1991. u poslijepodnevnim satima, kada je iz svog dvorišta vidjela nepoznati automobil zelenkasto-sive boje u kojem se više osoba kretalo iz pravca [adresa] prema [adresa], a neko vrijeme nakon što je automobil prošao, čula je pucnjavu. Naknadno je saznala da je tom prilikom pucano po kući AO u [adresa]. S obzirom da je tada u selu bilo samo desetak automobila za koje je znala kome pripadaju, pretpostavila je da je posrijedi bio automobil PV, koji se u to vrijeme vratio iz [adresa].

7.5.1. Iskazujući na raspravi navela je da ostaje kod svog iskaza i sve to što je tada navela je istina. Dodala je da kada su htjeli ići na sahranu KVĐ, njih četiri, s njima je bila i njezina šogorica OO, a to je udaljeno nekih 7 km od n jihovog mjesta, morali su pitati CO, koji je bio, misli šef njima, da li mogu izaći, na što je on rekao da im može garantirati samo za područje Selca, a za ostalo da ne može garantirati, na što mu je njezina šogorica rekla zašto ne obavijesti putem radio veze druge kako bi ih pustili, on je rekao da ne može da samo garantira tu, a kada ih je pitao iz kojeg razloga žele ići tamo, rekle su zbog sprovoda VV koji je stradao jer je pao s traktora, a nisu smjele reći da je on ubijen. Također majka od ovdje prisutne žrtve i njezina mama su išle na mjesto gdje je KVĐ ubijen i vidjele su ga i pričale su da je imao prostrjelnu ranu na glavi i na prsima, i da su već i crvi bili na tijelu.

7.6. Svjedok LV iskazujući pred Županijskim državnim odvjetnikom u bitnom je naveo kako je cijelo vrijeme ratnih zbivanja ostao u [adresa] te mu je, kao i ostalim M, slobodno kretanje bilo ograničeno, a nisu se smjeli niti međusobno družiti, pa nisu raspolagali s puno informacija što se događa u selu. Ipak, još tada je saznao da je VV iz straha za vlastiti život na svom crvenom traktoru marke „Ferguson“ svakodnevno odlazio spavati u [adresa], a ubijen je na povratku kući tijekom srpnja 1991. Kako KVĐ dva dana nije dolazio kući njegova supruga EO dolazila se u [adresa] raspitivati o sudbini svoga supruga, o čemu oni nisu imali saznanja dok ga mrtvog nije pronašao JO vozeći se na biciklu, i to u predjelu zvanom Duboki jarak, gdje je bio prevrnut njegov traktor i pokraj traktora DK mrtvo tijelo. Mještani sela organizirali su izvlačenje leša i sahranu u [adresa], na koju su otišle i neke žene iz sela. Nakon rata je od NO čuo da je ona čuvala krave ispod Ponikvara , nasuprot Dubokog jarka te vidjela stradavanje VV. On se, prema ČV priči, vozio traktorom iz pravca [adresa] prema [adresa], pritom glasno pjevajući. Neposredno prije Dubokog [adresa] NO je čula da je pjesma prestala, traktor se zaustavio te je nakon toga čula razgovor. Dolaskom na samu lokaciju Dubokog jarka čula je pucnjavu, a potom lom granja i prevrtanje traktora, uslijed čega se traktor ugasio te je vidjela da netko s tog mjesta odlazi uz brdo na Žarkovac . Vezano za poznanstvo i djelovanje PV, svjedok je naveo kako se imenovani uključio u vojne jedinice Krajinske vojske u [adresa] početkom srpnja 1991., kada je on svoju suprug i djecu, tada starosti 1 i 5 godina, htio prevesti u Prijedor, gdje je živjela njegova tazbina. Odobrenje za odlazak u Prijedor morao je tražiti od srpskih vojnika koji se oko toga nisu mogli dogovoriti, pa su odlučili pitati stanovitog PO, za kojega on misli da se radilo o PV (PO) Ćelapu.

7.6.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je u ovom postupku već iskazivao i da ostaje kod svega što je do sada naveo te ništa drugo nema više za dodati.

7.7. Svjedok ŽV iskazujući pred Županijskim državnim odvjetništvom u bitnom je naveo da je od pokojne punice DO zvane NO, koja je vidjela ubojstvo VV u ljeto 1991., saznao o zločinu. Ona mu je ispričala kako je kritičnog dana čuvala krave ispod sela Ponikvari, nasuprot Dubokog jarka. VV se cestom kretao pjevajući nekakvu pjesmu, kada je na njega pucano iz pravca brda Žarkovac.

7.7.1. Iskazujući na raspravi naveo je da ostaje kod svega što je rekao, te ništa drugo nema za dodati. Na posebno pitanje branitelja da li ima neposrednih saznanja o ovome što je iskazivao ili je to od nekoga prenosio odgovara da je to prenosio od punice koja je sada pokojna.

7.8. Svjedok TV iskazujući pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu u bitnom je naveo kako je u vrijeme počinjenja zločina živio u [adresa] te mu je za smrt VV ispričao pokojni kum ŽA, koji mu je rekao da je KVĐ ubijen u srpnju 1991. kada se na traktoru vraćao iz pravca [adresa] prema [adresa]. Kroz neko vrijeme po povratku u [adresa], krajem travnja 1992., saznao je da je u vrijeme počinjenja zločina postojala neka samoproglašena diverzantska grupa nad kojom nije imao ovlasti niti ĐA, tadašnji komandir jedinice TO sastavljene od mještana [adresa]. U toj diverzantskoj grupi bili su PV te pokojni IV i ĐV, kao i još jedna osoba po prezimenu Ć . Poznato mu je da se IV početkom 1992. godine u svojoj kući raznio ručnom bombom, a mjesec ili dva ranije, nakon svađe uslijed pijanstva, u [adresa] iz puške je ubio mlađeg muškarca, E iz [adresa] ili Bojne, zbog čega je jedno vrijeme bio u zatvoru, vjerojatno u Vrginmostu. Kako je kasnije čuo, nakon izlaska iz zatvora IV se uopće nije trijeznio te je u alkoholiziranom stanju znao govoriti da će odgovarati za smrt mladića kojeg je ubio kao i za ubojstvo VV. Za ĐV naveo je kako je za vrijeme VRA Oluja otišao u Srbiju, gdje je i umro prije nekoliko godina uslijed bolesti. Sva navedena saznanja svjedok navodi da potječu od njegove pokojne majke RO i pokojnog susjeda ŽO, a koji su u sporno vrijeme bili u selu. Majka i spomenuti susjed ispričali su mu da su VV ubili upravo pripadnici tzv. diverzantske grupe u predjelu zvanom Duboki jarak, uz rijeku [adresa], ispod Petrović brda odnosno Žarkovca. Na tom je mjestu VV pronađen s prostrijelnim ranama ispod prevrnutog traktora.

7.8.1. Iskazujući na raspravi naveo je da poznaje i ovdje optuženika jednako kao i VV koji je bio njegov susjed, on je kod njih skoro odrastao u njihovoj kući. 1991. je bio u Zagrebu, tu je radio, a tek je 1992. došao u [adresa]. Bolestan je, imao je 4 srčana udara, o čemu na uvid prilaže medicinsku dokumentaciju sudu, pa ne zna što bi on mogao znati o svemu. Nakon što su mu pročitani iskazi, naveo je da nije tako kako je tada iskazivao, naime, kako je on to mogao znati, u to vrijeme nije bio tamo, bio je u Zagrebu, oni su u više navrata dolazili kod njega kako bi dao iskaz, tu misli na policijske istražitelje, a tu se spominje i njegova majka, ali je i tada njima rekao da ja u to ništa ne vjeruje, da se to "montira", a želi navesti da je za HV tiskao folije za rovove, stotine tona istih. Isto tako čuo je da je ovdje optuženi u to vrijeme bio u [adresa], a isto tako i on je bio u dobrim odnosima s VV i cijelom kućom, a to zna od prije rata. Na posebno pitanje branitelja odgovara kad je rekao da misli da se montira, misli u smislu da on bude osuđen, to je njegovo mišljenje, a to je čuo jučer, kao i dulje vrijeme. On samo navodi ono što je čuo, isto tako ne zna koliko je važno što on vjeruje, a što ne, govori o onome što je čuo.

7.9. Svjedok MV iskazujući u prethodnom postupku, koji iskazi su pročitani na raspravi, u bitnom je naveo da je držao stražu na položaju u Žarkovcu, na kojem položaju je bio svakodnevno, nekada noću, a nekada danju, ali ne zna kada je stradao VV niti se o tome pričalo na položajima, osim u smislu kako je moguće da se takvo što dogodilo. Ponekad su do njih na položaj navraćali PO, GA i ĐV, ali ne zna s kojom svrhom. Samo bi se zadržali kraće vrijeme i pitali uobičajene stvari poput toga je li vruće na položaju te bi produžili dalje. To kada su navraćali bilo je ljetno vrijeme, a navraćali su svakih 15-ak dana.

7.9.1. Iskazujući na raspravi naveo je da poznaje ovdje optuženika jer je on iz njegovog sela, a nema nikakvih saznanja o smrti VV. Nakon što su mu pročitani zapisnici navodi da u cijelosti ostaje kod istih jer je tako bilo kako je rekao. Na posebno pitanje odgovara da nemam neposrednih saznanja o ubojstvu VV.

7.10. Svjedok UV iskazujući na raspravi naveo je da ne poznaje VV niti ima bilo kakvih saznanja o njegovoj smrti, 1991. bio je u [adresa] gdje je radio u mljekari, a u [adresa] je bio nakon Oluje, možda tjedan dva nakon toga jer su morali povlačiti uređaje za hlađenje mlijeka na servis. Odgovarajući na pitanja naveo je da je poznavao PV, a da li bi ga sada prepoznao ne zna. Znao ga je iz mljekare jer je on tamo radio prvo na prijemu, a nakon toga na terenu kod prvog područja Šišljević, Riječca, Draganić. Ne zna točno do kada je on radio u mljekari, jer je odlazio i vraćao se s godišnjeg odmora ili nekih drugih obaveza što svjedok ne zna, to bi mogao znati gospodin LO koji je bio šef sirovinske službe, odnosno odsjeka otkupa mlijeka među zadnjima. PV je stanovao u [adresa], ne zna kućni broj. Stanovao je u [adresa] preko puta Karlovačke banke, ne zna je li imao vozilo niti kako je putovao, a za rad na terenu ne zna je li išao sa privatnim ili službenim vozilom. U odnosu na početak rata, navodi da je u mljekari sve funkcioniralo normalno do devedesetih godina. Jako mu je teško govoriti o tom periodu, jer je preko puta adrese na kojoj je stanovao bilo jezerce i vojarna u kojoj su bili rezervisti i redovna vojska JNA, a on je morao tuda prolaziti i ženu voziti jer je ona radila u bolnici. Svjedok je pod terapijom. U odnosu na LO, on je rodom iz BiH, sjeća se da je napustio [adresa] dva tjedna prije napada na [adresa] koji je bio 4. listopada 1991., misli da je on sada negdje u Srbiji, misli u Novom Sadu. Kad ga se pita u odnosu na period rata kako je bio evidentiran dolazak radnika, navodi da misli da bi trebala postojati dokumentacija u mljekari, a s obzirom da nije bila provedena digitalizacija, a isto tako i u podacima radnih knjižica jer je tako i njemu uneseno kad je prešao u Vindiju, a i njegovoj supruzi. Prebolio je moždani udar. PV je radio na preuzimanju mlijeka gdje je popisivao litražu, a svjedok je radio u kancelariji odmah pored prijema. Koliko se sjeća, s tim da ponovo napominje da ne zna kada je koristio godišnje odmore ili obveze koje je imao, da mu je sredinom srpnja 1991., rekao da im je donji zgrade odnosno nebodera bio propucan, a to mu je rekao dok su bili u mljekari, na što je on odgovorio da je to morao netko pucati, na što mu je on odgovorio na to da to nije istina jer u tom neboderu nitko nije ušao niti u uniformi niti sa oružjem, i tu je završio svaki njihov razgovor. Nakon toga ga više nije vidio. Svjedok nije imao ništa protiv njega, bile su i uzbune i godišnji odmori, jednostavno ga nije više viđao. Isto tako više ga ni nakon rata nije vidio.

7.10.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da je u mljekari radio do 1992., ne može se sjetiti mjeseca, to bi morao pogledati u radnoj knjižici. Mljekara je vodila izvanrednu dokumentaciju u svim segmentima i po njemu bi morala biti točna. Na posebno pitanje okrivljenika odgovara da mu je na žalost poznato ime ČO, on je pokojni, on je jedno vrijeme bio šef otkupa mlijeka odnosno sektora u proizvodnji. On nije bio šef otkupa mlijeka 1991., bio je TO, a poslije LO. Na posebno pitanje odgovara da se ne može sjetiti izostanaka prije srpnja 1991. o kojem je govorio, naime, svaki radnik se trebao upisati u Knjigu izlaska na teren prethodni dan za idući dan gdje će ići, a to je bilo prije rata, u mirnodopsko vrijeme. Velik broj ljudi radio je sa njim, ima popis njihovih imena, a u kancelariji je bio sam, dolazili su referenti razni, a preko vikenda se dežuralo prema posebnom rasporedu. Ne može sa sigurnošću utvrditi da li je to bila sredina srpnja ili kraj mjeseca . On je sa svojim referentima razgovarao dan nakon što je došlo do pucanja na prizemnu zgradu, kancelarije bivše Jugoturbine, pa je tako i sa PV u prolazu o tome razgovarao te mu je on rekao da je morao netko iz tih kancelarija pucati u vojarnu. Na posebno pitanje sjeća li se da su u ljeto 1991. radnici KIM-a dobivali poziv za vojsku, odgovara da koliko se sjeća je PV rekao da je dobio poziv, ali ne zna da li je otišao. Po njegovim informacijama su radnici koji su se odazvali pozivu i nadalje bili vođeni kao zaposlenici mljekare te su dobivali i plaću, po njegovim saznanjima.

7.11. Svjedok HV u svom iskazu pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zagrebu, koji je pročitan na raspravi, u bitnom je iskazao kako se u ljeto 1991. godine priključio seoskim stražama u [adresa], a glavni u selu za te straže koje su se držale na dva mjesta – u centru selu, kod trgovine „5. oktobar“ i na brdu Žarkovac, bili su ĐA i ŠO. U to je vrijeme postojala i grupa koja se prozvala „specijalcima“ te nije polagala račine ŽO i ĐA, a činili su je ĐV, IV i PV. Ta je grupa prolazila pokraj položaja seoske straža bez da su se njima javljali i govorili kamo i što idu raditi, a oni ih nisu ništa ispitivali zbog straha da im se ne zamjere i da im ovi ne učine nešto nažao. O stradavanju VV čuo je od BA koji je s njim držao stražu na brdu Žarkovac, a koji je ispričao da je KVĐ ubila spomenuta grupa „specijalaca“ dok se vozio na svom traktoru, na dijelu ceste koji se zove „Dugačka luka“, ispod Petrović brda, koje je dio Žarkovca.

7.11.1. Iskazujući na raspravi navodi nakon što mu je pročitan iskaz, u cijelosti kod istoga ostaje. Dodao je u odnosu na dio gdje je naveo da su oni prolazili i da su ih susretali, nikada ih nije vidio da bi prolazili s puškama, s tim da mora reći da ni je bio stalno prisutan jer je imao ženinu kuću u [adresa] gdje je odlazio i vozio djecu i ženu. Na posebno pitanje, s obzirom na navod da ih ništa nisu pitali da im se ne zamjere da im ne naprave nešto nažao, iz kojeg razloga bi se bojali, odgovara da on njih nije ništa pitao, viđao ih je možda u selu, više se ne sjeća. Bojao se i zbog sebe i zbog djece, nikad ne znaš što se može desiti. Nije ništa u vezi njih čuo da bi imao razloga za strah. Nema nikakvih neposrednih saznanja, samo je čuo od BA. Nije čuo nikakve druge priče od drugih ljudi.

7.12. Svjedok ĆV iskazujući u prethodnom postupku, u bitnom je naveo kako je u vrijeme početka stvaranja seoskih straža iz [adresa] povremeno odlazio u Austriju, a za vrijeme boravka u selu i sam je bio uključen u straže kojima je zapovijedao ĐA. Poznato mu je da su PV, IV i JA u srpnju 1991. tvorili nekakvu zasebnu grupu tzv. „seoskih đilkaroša“, koji su se od njih ostalih razlikovali po tome što nisu držali seoske straže, nego su imali nekakve svoje posebne zadatke o kojima ne zna više reći. Viđao ih je svu trojicu zajedno pred seoskim dućanom ili kafićem. Poznato mu je da su negdje u to vrijeme kada se vratio iz Austrije, na DK sahranu otišle NO i ZO koje se više nisu vratile u selo. Također je naveo da je od svojih suboraca, kojih se ne može sjetiti imena i prezimena čuo da je grupa koju su činili HO, PV i IV, samoprozvani specijalci koji su odgovorni za DK stradavanje. Ovaj navod je svjedok opovrgnuo u svom drugom iskazu u istrazi navodeći kako to nije rekao jer da to niti ne zna, niti je nikada poslije toga čuo da bi ova trojica počinila ovaj zločin.

7.12.1. Iskazujući na raspravi naveo je da se sjeća da je iskazivao u dva navrata, međutim, zbog proteka vremena se ne sjeća pa moli da mu se iskazi pročitaju. Nakon što mu je pročitan zapisnik od 25. lipnja 2024. želi ispraviti isti u djelu da je on u Gavriloviću radio do sedmog mjeseca 1991. kada je otišao u Austriju odvesti svoju obitelj, a isto tako u odnosu na navode o takozvanim specijalcima želim navesti da oni nisu bili nikakvi specijalci već su to bili obični seljani, a u odnosu na JO , mora napomenuti da on nikakve ozljede nije imao, koliko je vidio. Nakon što mu je pročitan zapisnik od 22. listopada 2024. odgovara da ostaje kod toga što je tada rekao. Na postavljeno pitanje, nakon što mu se predočavaju oba zapisnika odgovara da ostaje kod navoda zapisnika od 22. listopada 2024., da nije od nikoga čuo da bi MO i IV bili odgovorni za smrt VV i ne zna kako je to uneseno u zapisnik od 25. lipnja 2024. jer to nije rekao. Na posebno pitanje odgovara da kad se vratio iz Austrije, a s obzirom da se oženio u obitelj VV, tada su mu rekli da je KVĐ ubijen, i tada je saznao da su žene otišle na sahranu kako je iskazivao. Nije se raspitivao kako je on ubijen, u tri navrata je odlazio u Austriju i vraćao se s nadom da će se stanje smiriti. Kad je vidio da su kuće spaljene tada je konačno otišao. Na posebno pitanje odgovara da nema nikakvih neposrednih saznanja o ubojstvu VV. Na posebno pitanje okrivljenika odgovara da on nije bio optužen za ubojstvo VV niti je ikada bio u istražnom zatvoru radi toga. 1992. ili 1993. je došao u Dugu Uvalu, gdje je pomagao obitelji financijski i tada je policija došla po njega i odveli su ga u [adresa], preko Buja i Pule, nakon čega je pušten kroz tri mjeseca. Ima jugoslavenski pasoš, i tada se nije moglo ući bez da bi se na granici dobio pečat, nije bio prisutan u RH kad je VV ubijen.

7.13. Svjedok GV u svom iskazu iz prethodnog postupka, koji je pročitan na raspravi, u bitnom je naveo, kako je u ljeto 1991. godine još radio na području Zagreba i putovao iz [adresa] na radno mjesto, dok je vikendom dolazio u [adresa] gdje je njegova rodna kuća u kojoj su cijelo vrijeme ratnih događanja živjeli roditelji i braća JA i EA zvan C“, koji je danas pokojni. Brat PO radio je u policiji u Dugoj Resi, brat G živio je u Perni kod svoje supruge, a brat ĐA je čitavo vrijeme bio u Srbiji. Sjeća se da je posljednji put u [adresa] bio početkom srpnja (misli da je bio 4. srpnja 1991.), prije nego se u rujnu 1991. konačno tamo doselio, budući da više nije mogao odlaziti na radno mjesto i bačena mu je granata na kuću u [adresa]. Kada je početkom srpnja došao u selo zatekao je grupu mještana, njih 5 do 10 koji su držali seoske straže, a on je već tada shvatio da je to prilično neozbiljno budući da se sam bez ikakvog problema probio od početka sela. Inače je njegov brat C vozio kamion kojim je vršio dostavu, a u vrijeme kada je počeo razvoziti hranu, pomogao je prevesti jednu F kojoj je kćerka MA bila medicinska sestra u Sarajevu, do Bosanske Krupe pa na autobus za Bihać, zbog čega su ga pripadnici jedne grupe ljudi koju smo u selu smatrali „neodgovornijima“ od nas ostalih koji smo bili umjereniji, pokušali usmrtiti. PV poznaje od djetinjstva te zna da se on u [adresa] iz [adresa] vratio prije njega, jer ga u [adresa] više nije viđao. Tek u zadnjih nekoliko godina čuo je, jer to pričaju svi mještani sela, o postojanju nekakve nazovimo je diverzantske grupe u kojoj da su bili PV i IV i ĐV, a da oni nisu držali seoske straže i da su djelovali na svoju ruku. Na upit o lovačkim psima koje je njegova obitelj držala, svjedok je naveo kako su oni lovci još od 70 -ih godina i da doista od tada pa sve do danas imaju nekoliko lovačkih pasa, čiji se broj mijenjao, a psi nikada nisu nikamo išli bez nadzora.

7.13.1. Iskazujući na raspravi naveo je da je već iskazivao pred državnim odvjetništvom, tada je govorio ono što je znao, ne može se svega sjetiti, pa mu može biti pročitan iskaz. Nakon što mu je pročitan iskaz, naveo je da nije točno da bi on rekao i spominjao ovu diverzantsku grupu i da bi o njoj čuo, naime, to ga je pitao policijski službenik, ne zna njegovo ime, zna da je bio jače građe, on ga je pitao da li zna i je li čuo nešto o diverzantskoj grupi u kojoj bi bili PV i IV i JA, na što mu je rekao da nije čuo, netko je to unio, to nije rekao. Nakon što mu se predočava da je iskaz koji je pročitan iznijet pred Županijskim državnim odvjetništvom, te da je ispitivanje provodila zamjenica ĆO, navodi da ga je ona isto tako to pitala, dobila je podatke od policije, a on je odgovorio na isti način. Na posebno pitanje iz kojeg razloga nije rekao zamjenici da je krivo uneseno u zapisnik, s obzirom da je isti potpisao, odgovara da nije zapisnik dobio, niti ga je pročitao, ali zna što je iskazao, i što sada misli i kod toga ostaje. Na posebno pitanje odgovara da je u [adresa] došao početkom srpnja, ne može se sjetiti datuma točnog, ali se sjeća da je došao kada je u [adresa] došla policija iz Rijeke, zna da je došao treći dan autobusom iz [adresa], zna da mu je vozač rekao da se mora vratiti natrag u [adresa] i da ne može prespavati u [adresa]. Nema nikakvih neposrednih saznanja o ubojstvu VV.

7.14. Svjedok ŠV iskazujući pred Županijskim državnim odvjetništvom u bitnom je naveo kako je uglavnom držao straže na položajima brda Žarkovac, kod kuće pokojnog GO, dok je položaj bio i na kraju Žarkovca prema šumi Orlava te na barikadi na kraju zaselka zvanog Selce. Unutar jedinice postojala je grupa tzv. „specijalaca“ koju su činili PO, GA koji se za vrijeme rata raznio bombom i ĐV koji je umro prije par godina u Srbiji, a tu grupu viđao je na stražama u [adresa] već početkom srpnja 1991., kada je i sam počeo ići na straže. Spomenuta trojica izgradili su imidž „opasnijih ratnika“ s kojima nitko od ostalih mještana nije htio ići u akcije, niti su ih o ičem ispitivali ili im proturječili. Za tu je grupu „specijalaca“ jednom prilikom, kada je u ljeto 1991. došao na stražu u [adresa], od seljana čuo da su upravo oni ubili VV, i to pucajući na njega dok se na svom traktoru vozio iz [adresa] prema [adresa], na mjestu zv. Dugačka luka, ispod Petrović brda.

7.14.1. Iskazujući na raspravi naveo je da zna da je davao svoj iskaz u dva navrata pred policijskim službenicima, ali nije iskazivao u dijelu gdje je navedeno o tzv. "specijalcima", na to je upozorio policijskog službenika, međutim, on je već došao s unaprijed pripremljenim papirom i diktirao je drugom policijskom službeniku i rekao dobro neka ide. Nakon što su mu pročitani zapisnici odgovara kako je i prethodno naveo da nije iskazivao o tzv. "specijalcima", niti su postojali. Naime, to je bio početak rata i od kuda bi i bili specijalci, to su bili ljudi koji su došli sa svojih njiva. Na ništa drugo nema za dodati. Odgovarajući na pitanja naveo je da je istina dio njegovog iskaza u kojem je naveo da se GA raznio bombom, zatim da je JA umro u [adresa] te da PO živi u selu i bavi se poljoprivredom. Na upit navodi da nije rekao da se radi o momcima koji su za sebe izgradili imidž opasnijih ratnika. Isto tako nije istina da bi rekao da ostali mještani nisu htjeli u njihove akcije, jer on nije niti znao za njihove akcije i da li ih je uopće i bilo. Viđao je GA, JA i PV u [adresa] u to vrijeme u uniformi, s tim da dodaje da su neki bili u uniformi, neki u civilu, svjedok je bio u civilu prva dva mjeseca, imao je oružje, i drugi pripadnici te jedinice su imali oružje. O stradavanju VV saznao je po pričama, ne sjeća se imenom i prezimenom od koga je to čuo, ljudi su pričali. To su bili ljudi iz [adresa]. U jedinici se možda o tome pričalo nakon mjesec dana koliko se sjeća jer su bili razdvojeni po grupama. Nikada nije bio u grupi sa GA, ĐV i PV, a ne zna ni jesu li oni bili u grupi. Sa njim u grupi je bio U, ne može se sjetiti njegovog prezimena, a koji je došao iz [adresa]. N jih dvojica su sami bili. Sa mjesta gdje su njih dvoje bili nisu mogli vidjeti gdje su bili pripadnici drugih grupa. Nema nikakvih neposrednih saznanja o smrti VV. Na pitanje je li točno da je izjavio da je od mještana čuo da bi VV ubila grupa specijalaca, odgovara da to nije točno, kao što je i rekao on nije čuo za nikakve specijalce. Na daljnje pitanje odgovara da nije ništa čuo tko bi ubio VV u srpnju mjesecu 1991., o tome je čuo unatrag dvije godine kad je policija počela raditi po tom pitanju.

7.15. Svjedok ZV u svom iskazu iz prethodnog postupka, koji je pročitan na raspravi, naveo je da je sudjelovao u seoskim stražama u [adresa], i to kod Petrović mlina ispod brda Žarkovac, u blizini kuće GO, kao i kod mlina-pilane, prema [adresa], točnije između zaseoka [adresa] i [adresa], gdje je bila postavljena barikada na cesti. Poznato mu je da su PO, sada pokojni GA i ĐV bili grupa samoprozvanih specijalaca - izviđača te se za njih pričalo dok je bio na straži, a i od strane starijih mještana u trgovini koju je držala njegova supruga, da su upravo imenovani u srpnju 1991. ubili VV. Poznato mu je da je KVĐ ubijen dok se vozio na traktoru iz [adresa] prema [adresa], na mjestu koje mještani zovu Petrovića mlin, gdje je i sam nakon izvjesnog vremena od ubojstva vidio prevrnut njegov crveni traktor marke IMT 533. Spomenuta grupa specijalaca se hvalila da su odlazili u akcije izviđanja prema [adresa] i Hrvatskom Selu.

7.15.1. Iskazujući na raspravi, naveo je da nakon što mu je pročitan iskaz, mora reći da nije tako iskazivao i to u tom dijelu da su oni činili neku grupu, jer njemu je policijski inspektor svako pitanje postavljao i započinjao sa navodima "pričalo se po selu, je li možda znaš…" na što bi on odgovarao da to što se pričalo nikada od njih nije čuo da bi rekli, i sada je na ovaj način prikazan njegov iskaz kako nije rekao. Isto tako nije rekao da su oni ubili VV. Naime policijski službenik je svako pitanje započinjao sa "pričalo se po selu, ti to moraš znati, jer su se kod tebe okupljali ispred trgovine", međutim, taj GA je bio pijan 24 sata, tko bi s njim išao i držao stražu, i na kraju se i ubio, najprije je ubio jedno naše dijete, a nakon toga sebe. Kada se MUP povukao iz [adresa] oni su mogli proći, i tada kad je prolazio je vidio prevrnuti traktor, ali ne zna tko je to počinio. Na posebno pitanje, nakon što mu se predočava da je zapisnik pročitao i na isti nije imao primjedbi, odgovara da je njega policajac pitao kako je već naveo, on je tada i govorio da je možda čuo, a on je na ovaj način unio u zapisnik, a kada ga se pita je li čuo, odgovara da je, a na pitanje što je čuo, odgovara, čuo je da se pričalo da je čovjek stradao, a sad ne može nekoga optužiti da je to učinio. Pokojni KVĐ je bio dobar čovjek, njegova kuća je bila pored njegove, s njim nikada nisu imali bilo kakvih problema, niti on niti njegov otac. I za njega se pričalo da je veliki švercer cigareta, a možda je prošvercao neke male količine, a selo je pričalo. Poznaje BV i FO, zna ih iz Sela, kad se vratio oni tamo nisu bili, s njima nije imao bilo kakvih dodirnih točaka, živjeli su dalje od njega. UO je viđao po selu, ali nije bio u uniformi, viđao je JA, on isto nije bio u uniformi. Kad je MUP napustio selo tada su ih mobilizirali i više nisu držane seoske straže. Na početku nisu odmah imali oružje, u lipnju ili srpnju, ne zna od kud je oružje došlo. Nakon što mu se predočava dio iskaza gdje je rekao da im je u lipnju podijeljeno oružje, odgovara da je to točno, ali možda je bilo desetak dana nakon toga u kojem periodu su bili bez oružja. FO nije bio u seoskim stražama u Selu. Kad su bile seoske straže njegov je zapovjednik bio ĐA i ŠO.

7.15.2. Zamjenica ŽDO u Zagrebu stavila primjedbu na istinitost današnjeg iskaza svjedoka koji je usmjeren na uklanjanje kaznene odgovornosti okrivljenika.

7.16. Svjedok BO, u svom iskazu koji je pročitan uz suglasnost stranaka, naveo je da je VV njegov tetak, a stradao je sredinom srpnja 1991. vozeći se na svom traktoru marke Ferguson, kada se vraćao kući u zaseok [adresa] u [adresa] od svog rođaka PK iz [adresa], kod kojeg je u to vrijeme znao prenoćiti. Da je tetak stradao na lokaciji Duboki jarak, ispričao je njemu i rodbini JO koji je vidio prevrnuti traktor i mrtvo tijelo ispod traktora. Po saznanju za tetkovu smrt, muškarci iz sela su se organizirali da izvuku tijelo i sahrane ga na groblju u [adresa], kamo su radi ukopa otišle i tri žene iz sela. Nakon rata, pred njih više okupljenih u selu, ZA je komentirao da što policija sada istražuje ubojstvo njegovog tetka, kada se ionako zna da ga je ubio PV. Spomenuti PV se prema njegovim saznanjima, došavši iz [adresa] gdje je dotad živio i radio u karlovačkoj industriji mlijeka KIM, priključio srpskim paravojnim jedinicama u [adresa] početkom ljeta 1991., kada su počela ratna događanja formiranjem seoskih straža. Poslije rata je čuo priču prema kojoj je pokojna NO pričala da je na dan ubojstva VV čuvala krave ispod Ponikvara, preko rijeke [adresa], zračne linije 100 metara od mjesta zločina te je vidjela da netko prolazi Dubokim jarkom na traktoru i pritom pjeva, nakon čega su se čula tri pucnja, a poslije toga više ni pjesma ni rad traktora.

Svjedoci obrane

8. Svjedok KK u svom iskazu na raspravi navela je da žrtvu VV ne poznaje niti njega niti njegovu obitelj, zna gdje je njegova kuća, a to zna kada su prolazili iz [adresa] i išli kod roditelja, jer je njegova kuća uz glavnu cestu. Ona ništa o njegovoj smrti prije nije znala osim onoga što se sad unatrag dvije godine priča po selu. Ništa drugo nema za dodati jer o tome ništa ne zna niti je u to vrijeme bila tamo.

8.1. Odgovarajući na pitanja navela je da optuženika poznaje još od 1984. godine. U srpnju 1991. je ona bila u [adresa], a okrivljenik je isto u to vrijeme bio u [adresa], a ja to zna jer su se znali sresti, odnosno on je znao doći kod n jih u stan, i sve tako do početka devetog mjeseca, nakon čega ga više nije viđala u [adresa] je od [adresa] udaljeno oko 65 kilometara. Ona je početkom ljeta, možda se radilo o lipnju mjesecu, ne zna točno, s tim da je vojska već bila tu, s autobusom je odlazila u [adresa], bila je linija iz [adresa], i s obzirom da je tamo imala svekra, tamo je odlazila sve vrijeme dok je autobus vozio, ne sjeća se do kad je autobus vozio, ali nije dugo vremena nakon toga. Optuženika je zadnji put vidjela u rujnu mjesecu i to u [adresa] kod Gradske kavane. Naime, ona je tada bila na zavodu za zapošljavanje, mislila je otići u Vrginmost, ali se nije prijavila i zbog pregleda kod ortopeda nije otišla. Nikada nije imala prijavljeno prebivalište niti boravište u [adresa]. Vrlo malo zna što se tamo događalo od lipnja do rujna jer te ljude ne poznaje, ni je od tuda, živjela je u [adresa].

8.2. Svjedok FO u svom iskazu na raspravi naveo je da ništa ne zna o smrti VV niti je o tome što čuo. Zna da je optuženi od lipnja do kraja kolovoza bio u [adresa], a to zna jer je i on tada tamo bio. Svjedok je tek u listopadu 1991. došao u [adresa], a do tada je bio u [adresa]. Ne zna kada je optuženik za stalno došao u [adresa], možda početkom rujna. On i optuženik su bratići, zna da je on u vrijeme koje je naveo bio u [adresa] jer su se posjećivali, iako ne pre često jer je svjedok radio u smjenama. Ne zna je li optuženik tijekom ljetnih mjeseci 1991. išao u [adresa], samo zna za sebe. On, supruga i kćer su u listopadu preselili u [adresa], njemu je tamo živio otac. Kad je tamo došao vojske nije bilo. Nije sjedio kući, bilo je posla, radilo se. Poznaje ĐA isto kao što poznaje pokojnog KVĐ jer je njegova kuća oko kilometar udaljena od njegove. Nakon što mu se predočava spisak samostalnog voda na listu 54-56 spisa navodi da poznaje i ĐA i CK i ostale CK na popisu, to su ljudi koji su živjeli u [adresa]. Na pitanje jesu li nosili uniforme odgovara da na početku jesu, a njemu je početak u desetom mjesecu kad je došao, a na kraju nisu nosili, s tim da ne zna kad je to bilo.

8.3. Svjedok CA u svom iskazu na raspravi navela je da poznaje i ovdje optuženika, bili su susjedi i uvijek su si bili dobri, i sa njegovim roditeljima i bratom, dok pokojnog VV je također poznavala, sa njegovom kćeri OV je išla u školu. Nema nikakvih saznanja o smrti VV, ona u srpnju 1991. nije bila u [adresa], u to vrijeme je bila kod rodbine i u [adresa] se vratila 1. rujna 1991., a otišla je 4. srpnja 1991. Kad je se pita navodi da prije 4. srpnja 1991. nije viđala optuženika u [adresa]. Na posebno pitanje odgovaram da je sredinom srpnja, po njezinim saznanjima optuženik bio u [adresa], a u [adresa] je došao u vrijeme branja kukuruza, otprilike u rujnu mjesecu 1991. Na posebno pitanje, s obzirom na navode da ste iz [adresa] otišli 4. srpnja 1991., kako znate da optuženik sredinom srpnja nije bio u [adresa], odgovara da su bili njezini roditelji tamo i nisu ga viđali. Na pitanje jesu li vam roditelji rekli to ili ste od nekog drugo to saznali, odgovara, to je bilo takvo vrijeme i znalo se tko je prisutan, a tko nije. Nije čula da bi on vikendom dolazio u [adresa]. Nakon što joj se predočava da je optuženi u svojoj obrani rekao da je vikendom dolazio u [adresa], odgovara da je možda i dolazio, ona ga nije vidjela, nije niti bila tamo u to vrijeme. Kad je se pita što znači da je bila u dobrim odnosima sa roditeljima optuženika odgovara da su bili dobri susjedi, međusobno su se pomagali, ona je odlazila na kavu kod njegove majke, na primjer odlazila je pomagati kad bi bila klanja pilića i slično. Kad se vratila u rujnu ona je na Hrvatskoj televiziji vidjela da je KVĐ poginuo. Po selu se pričalo da je on poginuo, ali kako to nitko nije znao. Poznato joj je da je optuženi bio oženjen, živio je u [adresa] i ima kćer. Poznaje njegovu suprugu i kćerku. Kćerku je viđala u [adresa], a suprugu nije. Kad je otišla iz [adresa] u srpnju 1991., otišla je kod rodbine u Srbiju, a zna da je optuženik bio u [adresa] u to vrijeme jer su joj to rekli roditelji, tako se pričalo, iako ga ona tamo nije osobno vidjela.

8.4. Svjedok IK u svom iskazu na raspravi naveo je da poznaje optuženika, jer je on mještanin iz sela, a zna i za pokojnog VV, on je bio vozač, a i otac svjedoka je bio vozač i oni su se poznavali i bili su dobri prijatelji. Svjedok je u srpnju 1991. bio u Varaždinu, a nakon toga se vratio u Petrinju jer je tamo živio i nije bio u [adresa] u vrijeme tih događanja. Nema nikakvih saznanja o pogibiji VV niti tko bi to počinio. Ne zna je li ovdje optuženik bio u [adresa] u srpnju 1991. Na posebno pitanje optuženika odgovara da poznaje VA, a ne zna u kakvim je on odnosima bio s njegovim bratom, jer su se još neki nemili događaji desili kod kuće VA. Misli da je poznata stvar da je VA pio, misli i da je bio i na liječenju, ali ne može znati kada je to bilo, on je u [adresa] došao tek 2020.

8.5. Svjedok KA u svom iskazu na raspravi naveo je da poznaje ovdje optuženika još od djetinjstva, s obzirom su i rođaci. VV ne poznaje, s obzirom da niti nije živio stalno u [adresa], kao dijete je otišao i školovao se 2 godine u Zagrebu, 2 godine u Beogradu, a potom je živio u [adresa] gdje je i radio, dok je u [adresa] dolazio vikendom i to ne svaki vikend, već povremeno. U lipnju mjesecu 1991. bio je na godišnjem odmoru i bio je u [adresa], međutim, kada je bio napad na policijsku postaju u [adresa], sjeća se da je bila srijeda, misli 26. lipnja 1991., dan nakon toga je otišao za [adresa] i više se nije u [adresa] vraćao do zime. Dok je bio na godišnjem odmoru, ne sjeća se da bi viđao optuženika. Ne zna gdje je on bio sredinom srpnja 1991., vjerojatno je radio. Svjedok je u [adresa] radio u vojarni preko puta kolodvora.

8.5.1. Odgovarajući na pitanja naveo je da je optuženik radio u [adresa] u mljekari, a oni su se sretali, a kako je bio na godišnjem odmoru tada se nisu sretali, već prije godišnjeg odmora. Na posebno pitanje optuženika odgovara da ga je sreo nakon što se vratio s godišnjeg odmora u srpnju mjesecu u [adresa]. Naime, oni su bili u vojarni, i bili su zatvoreni, te je on nakon što je završio rat u Sloveniji 10. srpnja 1991. izašao kako bi išao kod liječnika, i tada je u ulici Stjepana Radića susreo PV, on je njega vidio da mu dolazi u susret, a to pretpostavlja, jer je on stajao. To je moglo biti iza sredine srpnja, ne može biti siguran koji je datum bio, sigurno nakon 15. srpnja 1991., možda je to bilo i krajem srpnja, samo zna da je do tog susreta prošao jedan vremenski period od kad su mogli izlaziti iz vojarne. Završio je srednju vojnu školu, smjer veza, a po činu je bio stari vodnik, podoficir. Od 1977. -1988. je bio zaposlen u vojarni u Banjavčićevoj ulici nakon čega su se premjestili u vojarnu u sada [adresa] u [adresa], naziv vojarne je bio Petrova Gora. Vojarna Logorište je kada se krene od [adresa] prema Vojniću. Optuženika nije viđao u [adresa], s tim da je bio samo desetak dana pa je prekinuo godišnji odgovor zbog situacije i morao se vratiti u [adresa]. On je i osim tog jednog puta što je izašao liječniku izlazio iz vojarne, jer je u blizini i stanovao, ali nije šetao, već bi samo odlazio do stana i natrag. Komanda iz kasarne im je dala odobrenje da izlaze. Tadašnji komandant im je bio sada pokojni ĐK, on nije bio komandant vojarni Logorište.

8.6. Svjedok ĐA u svojim iskazima pred Županijskim državnim odvjetnikom u Zagrebu, naveo je da je početak ratnih zbivanja u [adresa], bio polovinom 1991. godine kad je u selo počelo stizati oružje i da bi se izbjegli incidenti kakvih je bilo s obzirom da su oružje dobivali i ljudi koji istim dotad nisu nikad rukovali uključujući i žene, on je u neku ruku zapovijedao vojno sposobnim muškarcima u selu, budući da je po činu bio rezervni kapetan JNA. U to vrijeme je u selu otprilike bilo trideset do četrdeset vojno sposobnih muškaraca. On je raspoređivao ljude na položaje tzv. seoskih straža prema unaprijed isplaniranom rasporedu na način da bi na svakom od položaja bila grupa od trojice do četvorice ljudi koji su na položaju ostajali po tri dana i noći u nizu nakon čega bi odlazili svojim domovima, a mijenjali bi ih drugi. Položaji seoskih straža protezali su se od ruba sela kroz šumu Orlava i nalazili su se na pet do šest lokacija, pri čemu napominje kako je najbliži položaj od mjesta na kojem je stradao VV položaj desno od vrha Jandričevac prema [adresa]. Na spomenuti položaj desno od Jandričevca raspoređivao je ljude iz [adresa], pa tako primjerice, VK, GO, VO od oca HV i VO od oca B, EK, MV, JK, SK, AK, OK, NK, DK, RK i drugi koje po potrebi može naknadno imenovati. Osim što je raspoređivao ljude na položaj obilazio je položaje kako bi ga oni koji su stražarili izvijestili o onom što se događalo u njihovoj smjeni, što je prenosio dalje nadređenima u Perni, pa može reći da je tako primjerice obavijestio kad je IVĐ ubio jednog dečka, inače iz [adresa], misli da se zvao ŽK zv. LK. Napominje da je u selu bilo nekoliko ljudi za koje može reći da faktično nisu pripadali njegovoj jedinici, tako može reći da su spomenuti GA i JA, a moguće da je još neko bio s njima, da su bili kao neka samoproglašena diverzantska ili izviđačka grupa. Taj GA je stalno bio pijan i povodljiv, dok se JA ponašao, odnosno predstavljao kao da ima veze u Kninu. Sada mu se sa sigurnošću teško izjasniti tko je još bio u grupi s njima. Poznaje PV, on je iz sela i sada živi tamo, a prije rata je živio i radio u [adresa], da bi se vratio u selo početkom prvih sukoba. On nije bio u njegovom vodu, nije išao na straže, a da li je bio u grupi sa ovom dvojicom sada mu je teško reći, možda je, ali ne može to tvrditi. Ne zna zašto PV nije bio u njegovom vodu, osim što može reći da je očekivao ozbiljnije zadatke. Za stradavanje VV čuo je nekoliko dana nakon toga, misli da je to bilo kad su pronašli njegovo tijelo i prevozili ga dalje za [adresa] i [adresa]. Sjeća se da je prvu informaciju o tome dobio od njegovog tadašnjeg vozača BA (pokojni), a koliko je shvatio on je to čuo od ČK, koja je to vjerojatno čula od nekog iz [adresa]. Napominje da, iako ga je to zanimalo kao osobu odgovornu za stanje u selu, ni tada, a ni kasnije nije došao do informacija tko je u tom ubojstvu sudjelovao. Čak misli da njemu to oni koji su možda i znali nisu htjeli reći, jer je bio komandir i da će on to prijaviti. Sukladno onom što je njemu poznato o situaciji na području [adresa], samo pretpostavlja da bi počinitelji zločina nad VV bili pripadnici samoproglašene diverzantske grupe koju su činili JA i IV, možda povremeno TK, a drugih mrtvih se ne sjećam. Vezano za dolazak PV na područje [adresa] navodi kako mu je točno vrijeme nepoznato, ali zna da se priključio vodu [adresa] kada se krenulo prema [adresa], točnije kada su ŠK izašli iz [adresa]. Čuo je da je on u [adresa] dolazio vikendom, ali ga on osobno nije vidio. Kako je to u ranijem iskazu naveo, smjene pripadnika na seoskim stražama su trajale po tri dana i noći od trenutka kada su na položaju počeli koristiti kuću od OA u kojoj bi onda ljudi prespavali, a tu je onda i počela dolaziti kuhana hrana što je omogućilo dulji boravak na stražama. Kada mu se predočava iskaz HV dan u istrazi ovog kaznenog predmeta od 6. listopada 2024., a prema kojem je HV naveo da je on bio prisutan na položaju kada je BA pričao da je za stradavanje VV odgovorna grupa tzv. "specijalaca", ističe kako se tog događaja ne sjeća. Jedino što može dodati je da i on sumnja da su počinitelji zločina pripadnici tzv. "specijalaca", a kada ga se pita tko su pripadnici te grupe, navodi JA, IV, TK i PO kada se vratio iz [adresa] u [adresa], mada ne zna koje je to točno vrijeme, niti zna je li prije konačnog povratka navraćao u selo.

8.6.1. Iskazujući na raspravi, nakon što su uz suglasnost stranaka pročitani njegovi iskazi, naveo je da može reći u vezi te grupe tzv. specijalaca, da je to netko njih prozvao, jer kako mogu biti specijalci ljudi koji većinom nemaju niti 8 razreda osnovne škole i alkoholičari. Ostaje kod iskaza koji su mu pročitani, nema što izmijeniti. Kad je MUP došao u [adresa], tada su se dobrovoljno javljali ljudi, te su se formirale straže, a nakon pada [adresa] se formirao vod od jedno 40-tak ljudi, tada su se već slali i pozivi, oni koji se ne bi odazivali bili su privođeni i tada je tamo bio i PV. Ne zna da li je PV dobio poziv, ali on je došao i išao k n jima u vod. Ne može odrediti koji mjesec, to je bilo dva ili tri tjedna prije pada [adresa]. Kad me se pita što znači pad [adresa], odgovaram, da kada su svi napustili mjesto i vojska i civili, a time mislim hrvatski MUP i većinom hrvatski civili. Na posebno pitanje, kad je naveo u svom iskazu koji mu je pročitan da je optuženik vikendima dolazio u [adresa], tko mu je to rekao i da li ga je vidio, odgovaram da se ne može sjetiti od koga je to čuo, a on njega nije vidio. Dodao je razlog zbog kojeg su oni to činili, a to je što je 1941. isto bilo rečeno, da im se ništa neće dogoditi iako on to nije doživio, već njihovi stari koji su nastradali pa je to bio razlog da su se oni odmah naoružavali, oružje je odmah dolazilo. Na posebno pitanje optuženika odgovara da poznaje DV i da nije bio na podjeli oružja u njegovoj kući. U to vrijeme su neki nosili maskirne uniforme, malo njih, zna da je JA nosio, on je išao u Knin, a svjedok nije uniformu dobio, nego je koliko se sjeća bio u uniformi teritorijalne obrane. Optuženik nikada na njega nije potezao oružje niti je pokušao preuzeti komandu. Većina ljudi se nisu nakon Oluje vratili u RH, neki su preminuli. Na posebno pitanje optuženika jesu li TK, ZK i HK bili raspoređeni na to mjesto gdje se desila pogibija VV toga dana, odgovara da ne zna, jer ljudi nisu bili raspoređeni upravo na to mjesto već dalje od toga mjesta na brdima, a isto tako ljudi su se mijenjali, te mijenjali i mjesta, pa ne zna. Na posebno pitanje je li ima saznanja da bi ti ljudi počinili ubojstvo VV, je li to moguće, odgovara, sve je moguće. Naime, on je bio zadužen za povlačenje snaga, a n jima su iza leđa ostali civili u Bjeljini i bilo mu je važno brinuti se o tome, a on nije mogao znati za ove ostale događaje, niti je o tome imao vremena voditi brigu. Bilo je različitih varijanti koje su se tada pričale o njegovoj smrti, pa je tako i jedna bila da je ubijen s leđa, a to nije bilo moguće, osim da su ga ubili "njegovi" i to u blizini mjesta gdje se nalaze H, da se tako prikaže, druga opcija je bila da je ubijen sa strane preko vode, sa strane Ponikvari. Na posebno pitanje odgovara da kada je došao MUP u [adresa] vremenski bi to bilo mjesec lipanj 1991., oružje je tada dolazilo sa svih strana i sa više mjesta. On tada nije imao nikakvu funkciju, ali je tada morao organizirati ljude, da ne bi ubijali jedni druge, kako je i već iskazivao, jer nisu bili obučeni s oružjem koje su uzimali. On je kasnije postao komandir voda, možda kolovoz mjesec 1991., ni je siguran. On je u srpnju mjesecu dakle raspoređivao seoske straže. Kad je spominjao da su slani pozivi, tada je iste slala Teritorijalna obrana, a to je bilo poslije sedmog mjeseca. On se brinuo o civilima koji su bili u [adresa], koji su tu živjeli, ustvari ni je dopuštao da ih se dira, stalno je povlačio ljude koje je organizirao, govorio da se isti ne diraju. [adresa] je zaseok, sastavni je dio [adresa]. Njegovo je mišljenje da civili u [adresa] nisu bili naoružani, možda ako je netko od njih imao nešto svoje, pištolj ili neku sitnicu, a ne ovako kako su oni bili naoružani. Nakon što mu se predočava spisak trećeg Kordunaškog odreda, druga četa, samostalni vod [adresa], na listovima 54-56 spisa, odgovara da je to bilo sastavljeno kako bi se popisali ljudi i kako bi se prikazalo da je odred formiran, a to je bilo potrebno kako bi se slalo višoj komandi, odnosno brigadi. Na tom popisu su se nalazili i ljudi koji nisu živjeli u [adresa] već su došli iz drugih mjesta i gradova pa su također ušli u vod te se zbog toga i nalaze na tom popisu za koji je on i dao podatke kako je i navedeno.

9. Sud je prihvatio kao istinite pročitane materijalne dokaze u spisu čiju vjerodostojnost stranke nisu osporavale, pa tako i zapisnik Vojnog suda u Banja MK o ispitivanju okrivljenog IV, na koji stranke nisu imale primjedbe, a koji je izveden u odnosu na okolnosti naoružavanja GA, njegovog odnosa sa svjedokom VA, koji je potvrđen i iskazom toga svjedoka, kao i iskazima svjedoka DV i ĐA, koji su iskazivali o podjeli oružja od samog početka osnivanja seoskih straža početkom ljeta 1991.

9.1. Obrana optuženika je prihvaćena kao vjerodostojna u dijelu da je bio u [adresa] u kući svoga oca kada je kod oca došao ZA, da je poznavao GA i JA te da je bio s njima u grupi, kao i u dijelovima da je bio u patrolama, da su bili su stacionirani u školi i u jednoj kući na Žarkovcu od Šaše te da je poznavao žrtvu, da je bio dobar čovjek i da je bio u vezi sa kćeri pokojne žrtve, OV prije rata, dakle obrana je prihvaćena u dijelovima koji su potvrđeni ostalim izvedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim. U ostalim dijelovima obrana nije prihvaćena kao vjerodostojna, jer je suprotna svim ostalim izvedenim dokazima koje je sud prihvatio, slijedom čega je u cijenjena usmjerenom otklanjanju od sebe kaznene odgovornosti, te je ocijenjena kao proturječna i nedosljedna. Naime, s obzirom da je optuženik obranu iznosio u više navrata, nije bio dosljedan u navođenju dolaska u [adresa], navodeći da je došao tek u rujnu, do kada da je radio u Karlovačkoj mljekari, pa da je došao u listopadu, da bi potom navodio da je došao sredinom kolovoza isti dan kada je dobio poziv za vojsku, pa da je oružje tek dužio krajem rujna. Svi ovi navodi ukazuju u nedosljednost i pobijeni su materijalnim dokazima Prijedlogom za pohvalu Komande 3. partizanskog bataljona broj 431/91 od 19. prosinca 1991. (list 58-59 spisa) i Spiskom v/o – III. kordunaškog odreda – II. četa – samostalni vod [adresa] (list 54-56 spisa), iz kojih je utvrđeno da je optuženik od 10. srpnja 1991. sudjelovao u borbama. Također navodi da na Žarkovcu nije bio 50 godina, da bi potom naveo da je bio u patrolama i da su bili stacionirani u školi i u jednoj kući na Žarkovcu od OA te detaljno opisao gdje se nalazi i Duboki Jarak, koje oružje je imao GA, koje JA, što je GA govorio inkriminiranog događaja, ukazuje da je bio zajedno sa GA i JA inkriminiranog događaja.

9.2. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka/žrtve ŽO, AV i OV kao vjerodostojne, jer su iskazivali o svojim saznanjima o smrti oca, na iskaze nije bilo primjedbi.

Svjedoci optužbe

9.3. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz FV kao vjerodostojan, jer je iskazivala o svojim neposrednim saznanjima, prihvaćajući da se zbog proteka vremena na raspravi nije mogla sjetiti svih okolnosti, ostajući kod svog iskaza iz istrage, kad je sjećanje bilo svježija, povrh toga na iskaz nije bilo primjedbi.

9.4. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka, jer je iskazivao o svojim neposrednim saznanjima i saznanjima od GA, iskazivao je dosljedno u više navrata, te usprkos prigovoru branitelja, sud nije imao razloga ne pokloniti mu vjeru.

9.5. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka, jer je iskazivao o svojim neposrednim saznanjima i saznanjima od svog oca, iskazivao je dosljedno u više navrata, te usprkos prigovoru branitelja, sud nije imao razloga ne pokloniti mu vjeru. Njegov iskaz u dijelu da je optuženik prijetio ZA potvrđuje i svjedok ĆK, brat pokojnog ZA, a također navodi svjedoka da mu je prijetio optuženik te da je iz navedenog protiv njega u tijeku kazneni postupak, potvrđen je uvidom u nepravomoćnu odluku Općinskog suda u Sisku broj K -616/2025 od dana 19. prosinca 2025., kojom je nepravomoćno osuđen radi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., prema oštećeniku GK.

9.6. Prihvaćen je kao vjerodostojan iskaz svjedokinje RV, koja je iskazivala da je saznanja crpila od svog oca, ali i od pokojnog ZA, koji da je u njezinoj kući naveo da su kod položaja na Žarkovcu upravo GA, PV i JA usmrtili VV, a kod kojeg iskaza je ostala iskazujući u više navrata. Sud nije imao razloga ne pokloniti joj vjeru.

9.7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka NO i FK te ŽV, jer su njihovi iskazi međusobno sukladni, iskazivali su po svojim saznanjima te saznanjima koja su crpili od DO, u kojim dijelovima se njihovi iskazi nadopunjavaju i čine cjelinu, a svjedok ČV je saznanja o počiniteljima ubojstva VV crpila i od pokojnog šogora ŽA, da su isto počinili PV te IV i ĐV, a što je i sukladno iskazu VA I DV, kao i RV. Na iskaze nije bilo primjedbi.

9.8. Sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka TV, dan u istrazi, jer je iskazivo o svojim saznanjima koja je crpio od pokojnog UK, kao i svjedokinja ČV te od svoje majke i ŽO, koji je bio jedan od zapovjednika uz ĐA, a koji također navodi tzv, diverzantnu skupinu koja je ubila VV, a kojoj su pripadali PV te IV i ĐV, a što je sve sukladno iskazima BK, VA, GK i RV. Iako je na raspravi iskazujući naveo da nije bilo tako kako je iskazao u istrazi, iz argumentacije da je bolestan te da nije bio prisutan, da misli da se optuženiku montira te da u to ne vjeruje, ne dovodi u pitanje iskaz svjedoka iz istrage, jer u istrazi ni nije iskazivao o neposrednim saznanjima i tada je rekao da nije bio prisutan u mjestu događaja, pa se ovakav iskaz na raspravi, u prisutnosti optuženika, ocjenjuje pokušajem otklanjanja od sebe odgovornosti da bi prokazao optuženika, što svjedok u svojem iskazu u istrazi nije učinio već navodio samo ono što je od drugih čuo. Stoga sud iskaz na raspravi ocjenjuje da se radi o strahu svjedoka od optuženika, jer isticanje da je bolestan, da u to ne vjeruje i da misli da se to optuženiku montira, predstavlja navode koji na to upućuju.

9.9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka MV, kojim se potvrđuje da su PO, GA i ĐV, bili grupa koja se zajedno kretala i dolazila na položaje, a što je i sukladno iskazima prethodno prihvaćenim iskazima svjedoka, koji su iskazivali o njima kao o tzv. Diverzantskoj skupini. Svjedok je dosljedno iskazivao o svojim neposrednim saznanjima te na iskaz nije bilo primjedbi.

9.10. Sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka UV jer je iskazivao o svojim neposrednim saznanjima, na iskaz nije bilo primjedbi. Njegov navod da su se radnici mljekare koji su se odazvali pozivima za vojsku i nadalje vodili kao zaposlenici mljekare i dobivali plaću, sukladan je dokumentaciji društva KIM, Karlovačke mljekare iz kojeg proizlazi da bi optuženik bio zaposlen do 3. rujna 1991., pri čemu iz obrane optuženika iz koje proizlazi da je u Starom Topuskom Selu bio prisutan 17. srpnja 1991., dok iz materijalnih dokaza odnosno Prijedloga za pohvalu od dana 1.9. prosinca 1991. te popisa „Samostalnog voda Staro Selo“ proizlazi da je od 10. srpnja 1991. bio uključen u oružanu borbu u mjestu [adresa], potvrđuje navode svjedoka.

9.11. Iskaz svjedoka HV prihvaćen je kao vjerodostojan, jer je iskazivao o svojim neposrednim saznanjima, kao i o saznanjima koja je dobio od BA koji je zajedno sa njim držao stražu na brdu Žarkovac, da je upravo grupa „specijalaca koju su činili ĐV, IV i PV, ubila PD. Navodi o postojanju grupe i njezinih članova su iz neposrednih saznanja svjedoka, kao i navodi da je ŠO bio zadužen za straže na brdu Žarkovac , a od koga je svjedok KD crpio svoja saznanja koja je sud prihvatio i koja su sukladna saznanjima svjedoka MV koji je saznanja crpio od BA, o počiniteljima ubojstva koje se dogodilo ispod brda Žarkovac. Na iskaz nije bilo primjedbi.

9.12. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka ĆV, koji utvrđuje postojanje zasebnu grupu koju su činili PV, IV i JA u srpnju 1991., te nisu držali seoske straže, kod navedenog iskaza je ostao dosljedan u iskazivanju, a ovaj navod sukladan je svim prethodnim iskazima svjedoka koji potvrđuju tzv. Diverzantsku grupu sa navedenim članovima u inkriminirano vrijeme. Također jer je svjedok iskazivao detaljno, okolnosno, dijelom po svojim neposrednim saznanjima, a dijelom posrednim, koji su sukladni ostalim iskazima svjedoka čije iskaze je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojne. Sud je ocijenio vjerodostojnim i iskaz o odgovornosti ove grupe za stradavanje VV, kao indicij, jer svjedok nije znao reći od koga je ovaj navod čuo, dok je navode kojim osporava da bi navedeno rekao sud ocijenio neuvjerljivim, jer navodi da to nije rekao argumentira time da to ne zna niti je kasnije čuo, ne pobijaju kao argument okolnost da bi to rekao, već pokušava umanjiti navode iskazujući da ne zna tko je to počinio i da nakon toga to više nije čuo, pri čemu u svom prvotnom iskazu nije tu okolnost ni iznio kao činjenicu koju on zna, već je samo naveo što je čuo da se priča od neimenovanih suboraca.

9.13. Sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka GV, dan u istrazi, jer je iskazivao po svojim neposrednim saznanjima, detaljno i okolnosno, a koji iskaz je dijelom sukladan iskazu svjedoka DV koji je iskazivao da mu je ZA pričao da mu je PV prijetio da će ga ubiti jer je prevezao žensku osobu hrvatske nacionalnosti, a što je sukladno navodima svjedoka ZA gdje navodi da je njegov brat C pomogao prevesti jednu F kojoj je kćerka MA bila medicinska sestra u Sarajevu, do Bosanske Krupe pa na autobus za Bihać, zbog čega su ga pripadnici jedne grupe ljudi koju smo u selu smatrali „neodgovornijima“ od njih ostalih koji su bili umjereniji, pokušali usmrtiti. Povezujući ovo sa iskazom svjedoka DV, zaključuje se da se radi o istom događaju koji upućuje na optuženika, dok grupa ljudi koju svjedok ZA naziva „neodgovornijima od njih ostalih“, upućuje na tzv. „diverzansku grupu“, o kojoj i nastavno svjedok govori. Iskaz svjedoka na raspravi, koji opovrgava navode iz istrage o navodima o tzv. Diverzanskoj grupi“, sud nije prihvatio kao vjerodostojan, ocjenjujući isti neuvjerljivim te kontradiktornim, te usmjerenim od sebe otklanjaju odgovornosti da bi teretio optuženika, iako ga svojim iskazom u istrazi niti nije teretio, već iznosio saznanja o diverzantskoj grupi koja je pribavio posrednim putem. Naime navođenje da to nije rekao već da je to policijski službenik samoinicijativno naveo, pobijen je okolnošću da je iskazivao pred ženskom osobom, zamjenicom Županijskog državnog odvjetnika, a kad mu je to predočeno, naveo da mu je i ona to isto rekla, sud nije prihvatio uvjerljivim.

9.14. Sud je iskaz ŠV, koji je dan u istrazi, prihvatio kao vjerodostojan, jer je iskazivao okolnosno, detaljno, po svojim saznanjima, te o posrednim saznanjima koja je dobio od seljana o stradavanju CD. Ovaj iskaz svjedoka je sukladan iskazima ostalih svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne u cijelosti. Iskaz iznesen na raspravi ovaj sud nije prihvatio, iz istih razlog iz kojih nije prihvaćen iskaz svjedoka GV, jer je neuvjerljiv i neživotan te usmjeren otklanjaju od sebe odgovornosti da bi teretio optuženika koji je bio prisutan, a što sve ukazuje na strah koji svjedoci imaju od optuženika.

9.15. Sud je iskaz ZV, koji je dan u istrazi, prihvatio kao vjerodostojan, jer je iskazivao okolnosno, detaljno, po svojim saznanjima, te o posrednim saznanjima koja je dobio od mještana u trgovini o počiniteljima ubojstva CD. Ovaj iskaz svjedoka je sukladan iskazima ostalih svjedoka koje je sud prihvatio kao vjerodostojne u cijelosti. Iskaz iznesen na raspravi, u dijelu u kojem osporava iskaz iz istrage, ovaj sud nije prihvatio, iz istih razlog iz kojih nije prihvaćen iskaz svjedoka GV i ŠV, jer je neuvjerljiv i neživotan te usmjeren otklanjaju od sebe odgovornosti da bi teretio optuženika koji je bio prisutan, a što sve ukazuje na strah koji svjedoci imaju od optuženika. Ostali dio iskaza sa rasprave je prihvaćen.

9.16. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan, jer je iskazivao po osobnim saznanjima koja je crpio od JO vezano za stradavanje VV, a što je sukladno iskazima svjedoka BK i FK te osobno od ZA, vezano za počinitelja ubojstva, a što je sukladno iskazu RV koja navodi da je ZA u njezinoj kući naveo da su počinitelji ubojstva PV, IV i JA.

Svjedoci obrane

9.17. Ocjenjujući iskaze svjedoka obrane, utvrđuje se da svjedoci KK i FO, CA, IK i KA, nemaju saznanja o inkriminiranom događaju niti o počiniteljima ubojstva VV. U njihovim iskazima, osim iskaza svjedoka IK koji nema saznanja je li optuženik u srpnju 1991. bio u [adresa], u bitnom navode da je optuženik u srpnju 1991. godine bio u [adresa]. Pri čemu svjedok BV navodi da je bio od srpnja do rujna 1991. jer da ga je tada tamo viđala. Svjedok FO navodi od lipnja do kraja kolovoza 1991. da je optuženik bio u [adresa], a to zna jer je i on tada tamo bio te da su se posjećivali. Svjedok CA navodi da je optuženik sredinom srpnja, po njezinim saznanjima bio u [adresa], a u [adresa] da je došao u vrijeme branja kukuruza, otprilike u rujnu mjesecu 1991., a što da su joj rekli roditelji i da se to znalo jer je bilo takvo vrijeme, nije čula da bi on vikendom dolazio u [adresa], a nakon što joj je predočeno da je optuženik u svojoj obrani rekao da je vikendom dolazio u [adresa], navela je da je možda i dolazio, ona ga nije vidjela, nije niti bila tamo u to vrijeme. Svjedok KA naveo je da je u srpnju mjesecu, iza 10. srpnja vidio optuženika u [adresa], sigurno nakon 15. srpnja 1991., možda je to bilo i krajem srpnja. S obzirom da iz materijalnih dokaza i to spiska članova voda [adresa] i Prijedloga za pohvalnicu proizlazi da je optuženik od 10. srpnja 1991. sudjelovao u borbama u [adresa], dok iz same obrane optuženika proizlazi da je u vrijeme ubojstva VV bio u [adresa], pa se iskazi ovih svjedoka ocjenjuju nevjerodostojnima, usmjerenim otklanjaju od optuženika kaznene odgovornosti, dok iskaz svjedoka IK je sud prihvatio kao vjerodostojan, jer je iskazivao o svojim saznanjima i okolnostima, na isti nije bilo primjedbi.

9.18. Iskaz svjedoka ĐA sud je prihvatio u dijelovima koji su potvrđeni ostalim izvedenim dokazima i to materijalnim, gdje je svjedok potvrdio da je sastavio Popis članova voda Staro Selo, pri čemu i iz navedenog popisa proizlazi da ga je isti sastavio i potpisao. Sud nije poklonio vjeru njegovim navodima da nije imao saznanja da bi optuženik bio član tzv. Diverzantske skupine uz GA i JA , jer o toj okolnosti iskazuju svi svjedoci optužbe, pa i oni koji su bili u vodu pod zapovijedanjem svjedoka ĐA, pa nije životno logično da on to ne bi znao. Navedeno potvrđuje i navod na kraju iskaza iz istrage, kada ga se pita tko su bili članovi te skupine, kada dodaje i optuženika, ograđujući se navodom da je bio član od kada se vratio iz [adresa] u [adresa], mada da ne zna koje je to točno vrijeme, niti zna je li prije konačnog povratka navraćao u selo, iako je u popisu naveo da je optuženik od 10. srpnja 1991. stupio u teritorijalnu obranu iz [adresa]. Isto tako navod da se sjeća se da je prvu informaciju o stradavanju VV dobio od njegovog tadašnjeg vozača BA, sada pokojnog, ali da ne zna tko je to počinio, dok je BA, otac od svjedoka DV i koji je naveo da je otac rekao da su počinitelji GA. ID i PV, pa nije životno ni logično da njemu ne bi rekao a bio mu je vozač, dok navodi da mu nije rekao jer da ne bi prijavio su neuvjerljivi.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je optuženi PV počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH, na način kako je opisano u izreci presude.

10.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da se inkriminirani događaj desio dana 17. srpnja 1991. u [adresa], a što proizlazi iz iskaza žrtve OV, koji je sukladan materijalnim dokazima dokumentacije iz spisa predmeta Kir-310/19 te Depeše PS Vrginmost od 21. srpnja 1991., niti je bilo sporno da je pokojna žrtva VV bio civilna osoba hrvatske nacionalnosti, a što je utvrđeno iz svih izvedenih dokaza. Također nije bilo sporno da se pokojna žrtva kretala [adresa] – [adresa], upravljajući traktorom, te da je ubijen hicima iz vatrenog oružja dolaskom do lokacije zvane Duboki jarak, a što također proizlazi iz materijalnih dokaza iz spisa predmeta Kir-310/19 te Depeše PS Vrginmost od 21. srpnja 1991., Zapisnika o obdukciji, kao i iskaza svjedoka, osobito iskaza svjedoka žrtvi te svjedoka BK i ĐD.

10.2. Nadalje, nije bilo sporno da je u inkriminirano vrijeme trajao nemeđunarodni oružani sukob između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine.

11. U postupku je osporeno da bi optuženik, zajedno sa sada pokojnima IV i ĐV, spustivši se s brda Žarkovac na [adresa] – [adresa], usmrtio hicima iz vatrenog oružja, žrtvu VV.

11.1. Optuženik u svojoj obrani osporava da bi bio u [adresa] u vrijeme inkriminiranog događaja, već da je u [adresa] dolazio samo vikendima. Međutim isto tako u svojoj obrani navodi da je o događaju saznao od ZA koji da je ili taj dan ili sutradan od ubojstva VV, došao u kuću njegovog oca i rekao da je ubijen VV te da je on to čuo jer da se nalazio u kući. Međutim, kako je 17. srpanj 1991. bio srijeda, navedeno pobija obranu optuženika da je samo vikendima bio u [adresa], već ga stavlja u mjesto događaja u inkriminirano vrijeme, a što je sukladno i materijalnim dokazima i to Prijedlogom za pohvalu Komande 3. partizanskog bataljona broj 431/91 od 19. prosinca 1991. (list 58-59 spisa) i Spiskom v/o – III. kordunaškog odreda – II. četa – samostalni vod [adresa] (list 54-56 spisa), iz kojih je utvrđeno da je optuženik od 10. srpnja 1991. sudjelovao u borbama, kao član teritorijalne obrane III. kordunaškog odreda – II. četa – samostalni vod [adresa]. Ovi materijalni dokazi opovrgavaju njegovu obranu da nije ni zadužio oružje do rujna kada se vratio, štoviše iz Prijedloga za pohvalu, navedeno je da se 10. srpnja 1991. uključio u oružanu borbu kao strijelac snajperist. Ove je navode potvrdio i svjedok ĐA, komandir voda [adresa], koji je potvrdio da je dao podatke za izradu popisa pripadnika voda [adresa] . Također, optuženik u svojoj obrani navodi da je stavljen u grupu sa GA i JA, pri čemu iz isprave 'Zapisnik o ispitivanju okrivljenog” istražnog suda u Banja Luci od 19, studenog 1991., utvrđeno je da je IV, zvani GA, između ostalog, naveo da se nalazi u jedinici Vrginmost od 3. srpnja 1991. kojeg dana je zadužio puškomitraljez M-84, kalibra 7,62 mm sa 150 metaka te da je do 15. kolovoza 1991. sudjelovao u svim borbenim akcijama, stoga s obzirom da je prethodno utvrđeno da je optuženik bio u oružanim borbama od 10. srpnja 1991., i on je zadužio oružje u to vrijeme čim se pridružio jedinici, a što potvrđuje i svjedok DV, da se oružje dijelilo u lipnju u dvorištu njegovog oca, a isto navodi i svjedok ZV, a komandir seoskog voda svjedok ĐA navodi da je oružja bilo odmah na početku ratnih zbivanja, dok i iz isprave Prijedlog za pohvalu, utvrđuje se da se optuženik 10. srpnja 1991. uključio u oružanu borbu kao strijelac snajperist , dakle bio je naoružan. Ovo valja povezati i sa iskazom svjedoka DV koji je naveo da se optuženik u nekoliko navrata pred ljudima, pa tako i pred njim osobno, hvalio da je oko Lasinje, u blizini Kupe, više puta snajperski djelovao prema položajima hrvatske vojske i snajperom ubijao hrvatske vojnike, odnosno kako je on to slikovito opisivao da su „padali kao vrapci“. Stoga su neosnovani i nevjerodostojni navodi obrane da je oružje zadužio tek sredinom rujna 1991. kao i da je tada dobio oružje koje nitko nije htio pušku sa drvenim kundakom.

11.3. Iz Službene zabilješke EV od 22. srpnja 1991. o stanju na području [adresa] (list 94 spisa), između ostalog, se navodi da je VV ubijen u blizini punkta kojeg je, uz ostale, držao i IV. Navedeno utvrđuje IV da je držao punkt u blizini mjesta gdje je ubijen VV, a s obzirom da su s njim u grupi bili i JA i PV, koji je u obrani naveo da je stavljen u grupu sa prethodno navedenom dvojicom, to je time i pobijena obrana optuženika da na tom mjestu nije bio 50 godina odnosno da tamo nikada nije bio.

11.4. Da je optuženik bio zajedno sa GA i JA i počinio inkriminirano djelo utvrđeno je iz izvedenih personalnih dokaza optužbe koji su ocijenjeni vjerodostojnima, osobito iskaza svjedoka VA, DV, RV, a koji su sukladni prethodno navedenim utvrđenjima te s istima čine cjelinu. Navedeni svjedoci dosljedno su iskazivali u svim fazama kaznenog postupka, pa tko i na raspravi, pa se radi o konfrontiranim svjedocima. Pa tako svjedok VD navodi da mu je jedan od počinitelja, pokojni IV, rekao da je zajedno sa opt. PV i sad pokojnim ĐV usmrtio VV. Svjedok RV, čiji je otac ZV u to vrijeme bio milicajac i koja je dosljedno iskazivala da je u njenoj kući ĐVĐ rekao da su kod položaja na Žarkovcu upravo optuženik, GA i JA usmrtili VV. Svjedok DV, koji saznanja ima od svog pokojnog oca BA, pripadnika teritorijalne obrane koji je ujedno bio vozač ĐA, zapovjednika voda kojem je pripadao optuženik, koji je naveo da je istog ili sljedećeg dana po ubojstvu VV, otac mu je došavši kući ispričao da su ga ubili PO, GA i ĐV, koji da su se spustili iz šume gdje je većina ljudi bila na položaju neposredno do ceste te u KVĐ, kada je naišao, ispalili više hitaca. U iskazu na raspravi svjedok je naveo da mu je poslije i optuženik osobno rekao da je ubio VV. Također, svjedok BO, je naveo da je nakon rata pokojni ĐVĐ pred svima rekao da se zna da je VV usmrtio optuženi PV, a svjedok ČV je navela da je pokojnog šogora ŽA čula da su počinitelji ubojstva optuženik, JA te GA.

11.5. Svjedoci ZV, HV, TV, ĆV, GV i ĐA u svojim iskazima u istrazi, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, jer upotpunjuju i suglasni su sa iskazima prethodno navedenih svjedoka, kako je obrazloženo kod ocjene njihovih iskaza, iskazivali su o postojanju tzv. grupe samoprozvanih specijalaca ili diverzanata koju bi činili upravo optuženik te pokojni JA i GA, dok je svjedok HV naveo da je o stradavanju VV čuo od BA, dakle oca svjedoka DV, a koji je ispričao da je KVĐ ubila spomenuta grupa „specijalaca“ dok se vozio na svom traktoru, na dijelu ceste koji se zove „Dugačka luka“, ispod Petrović brda, koje je dio Žarkovca, pa je njegov iskaz sukladan iskazu DV.

11.6. Svjedoci MV i GV u svojim iskazima iz istrage koje je sud prihvatio kao vjerodostojne, kako je obrazloženo kod ocjene njihovih iskaza, a koji potvrđuju postojanje gore navedene grupe, dakle suglasni su iskazima svih prihvaćenih svjedoka, pri čemu i svjedok MV navodi da su opt. PO, GA i ĐV ponekad navraćali do njih na položaj, dok svjedok GV, da je „grupa neodgovornijih" pokušala usmrtiti njegovog brata CVĐ zbog toga što je prevezao jednu F, a o kojem događaju je iskazivao i svjedok DV, koji je naveo da je u više navrata od pokojnog ZA čuo da je PV i na njega „potezao“ pušku i prijetio da će ga ubiti smatrajući ga izdajnikom jer je spasio, odnosno na hrvatski teritorij prevezao, mještanku hrvatske nacionalnosti prezimena ŽA.

11.7. Da je optuženik bio pripadnik Teritorijalne obrane Topusko, III. Kordunaškog odreda, II. čete-Samostalnog voda Staro Selo, proizlazi iz Prijedlog za pohvalu Komande 3. partizanskog bataljona broj 431/91 od 19. prosinca 1991. (list 58-59 spisa) te Spiska v/o – III. kordunaškog odreda – II. četa – samostalni vod Staro Selo (list 54-56 spisa).

11.8. Dakle, na temelju prethodno izvedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je optuženi PV, počinio inkriminirano kazneno djelo upravo na način opisan u izreci ove presude.

12. Budući da je djelo počinjeno prije 8. listopada 1991., kada je Republika Hrvatska stekla svoju punu samostalnost kao međunarodni subjekt, optuženiku je ispravno stavljeno na teret kršenje međunarodnog prava i to članka 3. stavka 1. točke a) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbi članka 4. stavka 2. točke a) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8. lipnja 1977.,

12.1.Člankom 3. stavak 1. točka a) IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. propisano je da u slučaju oružanog sukoba koji nema međunarodni karakter i koji izbije na području jedne od visokih stranaka ugovornica, svaka stranka sukoba dužna je primjenjivati barem ove odredbe prema osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, u svakoj će se prilici postupati čovječno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja utemeljenoga na rasi, boji kože, vjeroispovijedi ili uvjerenju, spolu, rođenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju. U tu su svrhu prema gore navedenim osobama zabranjeni i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnog postupanja i mučenja.

12.2. Člankom 4. stavak 2. točka a) Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II od 8. lipnja 1977.) propisano je da ne dirajući prethodne opće odredbe, prema osobama navedenima u stavku 1. zabranjeni su i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu, nasilje protiv života, zdravlja i fizičkog ili mentalnog blagostanja osoba, osobito ubojstvo te okrutni postupci, kao što su mučenje, sakaćenje ili bilo koji oblik tjelesne kazne. Stavak 1. istog članka navodi da sve osobe koje izravno ne sudjeluju ili su prestale sudjelovati u neprijateljstvima, bez obzira na to je li njihova sloboda ograničena ili nije, imaju pravo na poštovanje svoje ličnosti, svoje časti, svojih uvjerenja i svojih vjerskih obreda. U svakoj će se prilici s njima postupati čovječno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja. Zabranjeno je narediti da ne smije biti preživjelih.

12.3. Iz provedenog dokaznog postupka, na temelju izvedenih materijalnih i personalnih dokaza utvrđeno je da je optuženik bio pripadnik teritorijalne obrane ali i samoprozvane „specijalne diverzantske grupe“ te je nesumnjivo svakom prosječnom čovjeku, bez obzira na stupanj obrazovanja, društveni status, porijeklo, sve i da mu nisu poznata pravila međunarodnog ratnog prava odnosno nemeđunarodnih sukoba, kojim se štite civilne osobe od bilo kakvih ataka na život i tjelesni integritet, poznato da uporaba represivnih metoda te u konačnici i ubojstva nedužnih osoba nije dozvoljeno i da su takvi akti, bez obzira u kojim okolnostima su počinjeni, zakonom zabranjeni, jer to predstavlja civilizacijski standard, pa je to optuženik nedvojbeno znao.

12.4. Isto tako optuženik je bio svjestan da je žrtva bila civilna osoba koja ni na koji način nije sudjelovala u oružanom sukobu, a koja okolnost u postupku nije bila sporna.

13. Sukladno članku 11. OKZRH, krivično je djelo počinjeno s umišljajem kad je počinitelj bio svjestan svojega djela i htio njegovo izvršenje. Dakle, kako je navedeno, optuženik je bio svjestan da su njegovi opisani postupci prema civilu zabranjeni, čime je kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, ali je to htio počiniti, jer je u tom cilju da civilnu žrtvu VV ubije, poduzeo sve da to i ostvari, pa je kazneno djelo počinio sa umišljajem.

13.1. Tijekom postupka uračunljivost optuženika nije dovedena u sumnju niti ju je itko osporavao te nije utvrđeno da optuženik nije mogao shvatiti značenje svojega djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostaloga duševnog razvoja neuračunljivosti.

13.2. Dakle, kako je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio pripadnik Teritorijalne obrane Topusko, III. Kordunaškog odreda, Il. čete - Samostalnog voda Staro Selo, te da je tijekom trajanja nemedunarodnog oružanog sukoba između regularnih policijskih i vojnih postrojbi Republike Hrvatske i oružanih formacija tzv. SAO Krajine, postupio suprotno odredbi članka 3. stavka 1. točke a) Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbi članka 4. stavka 2. točke a) Dopunskog Protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemedunarodnih oružanih sukoba (Protokol Il) od 8. lipnja 1977., te da je usmrtio civila VV koji ga ni na koji način nije ugrožavao, zajedno sa sada pokojnima GA i JA, to su se u njegovom postupanju ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava-ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz članka 120. stavak 1. OKZRH, koji je počinio s umišljajem, te ga je sud proglasio krivim..

14.U odnosu na ovo kazneno djelo, kao najblaži zakon, ukazuje se OKZRH koji je za to djelo imao zapriječenu kaznu zatvora najmanje pet godina ili kaznu zatvora od dvadeset godina.

14.1. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio Krivični zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji je prije preuzimanja tog zakona kao zakona Republike Hrvatske na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije („Narodne novine“ br. 53/91, stupio na snagu 8. listopada 1991.) za ta kaznena djela predviđao mogućnost izricanja smrtne kazne, pa je OKZRH u odnosu na navedeno kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva za počinitelja blaži, jer je za to kazneno djelo imao zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od pet do dvadeset godina zatvora.

14.2.Nadalje, Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97) u članku 158. propisivao je kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva, za koje je bila propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. Sukladno članku 53. stavak 2. KZ/97. dugotrajni zatvor je bio propisan u trajanju od dvadeset do četrdeset godina, pa ovaj zakon nije blaži za optuženika.

14.3. Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.) takvo postupanje sada podvodi pod odredbe članka 91. stavak 1. KZ/11. i propisuje kaznu zatvora od najmanje pet godina ili kaznu dugotrajnog zatvora, što znači mogućnost osude na četrdeset godina dugotrajnog zatvora, pa ovaj zakon za radnje kojima se ostvaruje učin kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nije blaži u odnosu na OKZRH.

15.Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio opća pravila propisana u članku 37. OKZRH, razmatrajući kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući na umu svrhu kažnjavanja i uzimljući u obzir sve okolnosti što utječu da kazna bude manja ili veća (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito: stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost ugrožavanja ili povrede zaštićenoga dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, te okolnosti koje se odnose na ličnost počinitelja (prijašnji počiniteljev život, njihove osobne prilike i njihovo držanje nakon počinjenoga krivičnog djela te druge okolnosti što se odnose na počiniteljevu ličnost).

15.1.Olakotnom okolnošću sud je cijenio da je optuženik kazneno neosuđivana osoba.

15.2.Optuženiku je kao otegotno cijenjena težina počinjenog kaznenog djela, prije svega sa aspekta društvene neprihvatljivosti njegovih postupaka prema nezaštićenoj kategoriji civilnog stanovništva u oružanom sukobu, zatim način počinjenja djela i pucanje iz vatrenog oružja u civila koji prolazi cestom na traktoru i usmrćenje istog a što predstavlja hladnokrvnu egzekuciju, osobitu bezobzirnost, okrutnost, svirepost, pa se radi o najnižim pobudama iz kojih je djelo počinjeno, kao odmazda nedužnom hrvatskom civilnom stanovništvu od strane srpskih paravojnih snaga čiji je pripadnik bio optuženik. Sam optuženik u svojoj obrani navodi da je poznavao žrtvu, da je bio dobar čovjek te je bio i u vezi sa kćeri pokojne žrtve, žrtvom OV, usprkos čemu je počinio ovo kazneno djelo. Iz iskaza svjedoka DV utvrđeno je da se optuženik hvalio u nekoliko navrata pred ljudima, pa tako i pred njim osobno, da je oko Lasinje, u blizini Kupe, više puta snajperski djelovao prema položajima hrvatske vojske i snajperom ubijao hrvatske vojnike, odnosno kako je on to slikovito opisivao da su „padali kao vrapci“, a što upućuje na ličnost optuženika, svirepost i zluradost, koja je potvrđena i načinom počinjenja ovog kaznenog djela . Svjedok DV je zbog svog iskazivanja naveo da je imao probleme sa optuženikom dok je bio na slobodi, te imao i policijsku zaštitu, dok su svjedoci koji su mijenjali svoj iskaz iz istražne faze postupka iskazujući na raspravi pred optuženikom, isti po stavu suda to činili zbog straha od optuženika, a što je bilo vidljivo jer su neki plakali, ispričavali se svojim zdravstvenim stanjem, a što sve ukazuje na ličnost optuženika i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, koje je ocijenjeno otegotnom okolnošću.

15.3. Optuženik je kazneno djelo počinio sa najvišim stupnjem krivnje, umišljajem, svjestan svojih postupaka, svjestan da se radi o civilnoj osobi, koja nije sudjelovala u oružanom sukobu, svjestan da su njegovi postupci i radnje zabranjene, protivne pravilima međunarodnog ratnog prava odnosno nemeđunarodnog sukoba i tekovinama civiliziranog društva, usprkos čemu je htio i počinio ovo kazneno djelo.

15.4.Slijedom navedenog, optuženi PV, je na temelju članka 120. stavak 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 12 godina.

15.5.Izrečenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 31. OKZRH i to: sprečavanje počinitelja da počini krivična djela i njegov preodgoj, odgojni utjecaj na druge da ne čine krivična djela i jačanje morala društva i utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana kao i opća svrha kažnjavanja i to suzbijanje društveno opasnih djelatnosti kojima se povređuju ili ugrožavaju društvene vrijednosti zaštićene kaznenim zakonodavstvom.

16. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženi PV je oslobođen u cijelosti obveze da naknadi troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja , iz istražne faze postupka, odvjetnika Berislava Balenovića, jer je lošeg imovinskog stanja, pa bi bila dovedena u pitanje njegova egzistencija.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Bujas

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude optuženik, njegov branitelj i zamjenik Županijskog državnog odvjentika mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. ŽDO u Zagrebu

2. Optuženi-Zatvor u Rijeci

3. Branitelj

4. Oštećenici

5. U spis